Sadašnja istina

Bog je izvor istine. Riječ Božja je standard za definisanje istine. Bog je dosledna Ličnost i sve biblijske objave čine jedan veliki smisleni mozaik istine. To nam omogućava da postavimo platformu objektivnih istina. Kroz Sveto Pismo se obznanjuje Plan spasenja kroz Isusa Hrista koji ima svoju istorijsku realizaciju i dinamiku kroz različite faze, dok mi kao primaoci odgovaramo na Njegovu inicijativu obavezujući se da slijedimo i čuvamo povjerenu istinu, što nas kvalifikuje kao Božju djecu na putu spasenja.

Mi takođe moramo biti u stanju da prepoznajemo vrijeme u kojem živimo, znake vremena, na osnovu cjelokupne istine i proročke vremenske skale (Mat. 24:32,33; 2. Pet. 1:19; Otk. 22:7,10; Dan. 12:9,10), kako bismo stajali u sadašnjoj istini ili istini za naše vrijeme.

Šta je sadašnja istina?

Sadašnju istinu možemo definisati kao specifičnu Božju poruku, posebno važnu i naglašenu istinu/e za određeno vrijeme. Postoje opšte istine koje naravno važe za sva vremena i sve ljude, ali sadašnja istina ističe važnost i značaj Božje poruke za upravo to vrijeme u kojem se daje.

To je veoma jednostavno razumjeti u kontekstu progresa realizacije Plana spasenja. Vrijeme teče linearno i Plan spasenja teče linearno tako što se vremenom ispunjavaju njegove određene faze. Spoznaja sadašnje istine omogućava nam da znamo u kojoj fazi se mi nalazimo, što logično pomijera težište i značaj poruke koja se daje. Istu ovo imao je na umu apostol Petar: „Zato ću vas uvijek na to podsjećati, iako to znate i utvrđeni ste u sadašnjoj istini.“ (2. Pet. 1:12) Naravno, najveća „sadašnja istina“ za apostole bila je objava jevanđelja o Hristu uskrslom Spasitelju.

Pored toga, treba imati na umu i progresivno otkrivenje istine, za šta je važan ljudski faktor koji spoznaje i prima istinu, do njene punoće određene od Boga za nas kojima je ovo važno za spasenje. Ovakav progres sadašnje istine može se, na primjer, prepoznati kroz protestantsku reformaciju koja je postepeno vraćala pomračenu svjetlost Božje Riječi. Pravo duhovno nasleđe seže sve do Adama, i to je ono što čini duhovni Izrael svih vjekova.

Šta NIJE sadašnja istina?

1) Sadašnja istina nije neka navodno nova istina (tzv. „veća svjetlost“) koja negira stare istine. Posebno je značajno zapaziti da sadašnja istina nikad ne negira ni protivrječi postojećim istinama koje su stajale kao stubovi istine u prošlosti. Prava istina se nadograđuje na postojeće temelje, stubove vjere. „K zakonu i svjedočanstvu! Ako ne govore prema ovoj riječi, to je zato što nema svjetlosti u njima.“ (Isa. 8:20) Za svaku „novu svjetlost“ koja krši ovo načelo možemo biti sigurni da ne dolazi od Izvora istine.

2) Sadašnja istina nije privatna „istina“ po vlastitom izboru pojedinaca ili vjerskih grupa/sekti. Da bi bila autentična sadašnja istina – posebno u predmetima od velike važnosti – mora imati verifikaciju od Boga. „Dakle, vjera proističe iz propovijedanja, a propovijedanje kroz objavu Božju.“ (Rim. 10:17) Ukoliko se nešto propovijeda a nema izvor u Božjoj objavi, svodi se na proizvoljno ili privatno mišljenje i vjerovanje. „Ja nisam poslao te proroke, a oni ipak trče.“ (Jeremija 23:21)

Primjeri nošenja sadašnje istine

Drastičan primjer važnosti prihvatanja sadašnje istine desio se o prvom Hristovom dolasku. Zakon i proročanstva vjekovima su najavljivali Mesiju koji je trebao biti najveća želja svih naroda, ali kad je Mesija zaista došao, odbacili su ga većinski i oni koji su se nazivali Božjim narodom i čuvarima vjere i istine. Odbacili su ga oni koji su od religije napravili kodeks pravila i ponašanja za prirodnog čovjeka, odbacivši njen duh i smisao, u kojem su sami pronašli svoje interese. Takvima je Mesija bio nepoželjan, a Bog apstraktan, dok je dobrodošao samo „mesija“ koji bi potvrdio njihov status i dominaciju, oslobađajući ih usput od svih neprijatelja i stavljajući neprijatelje u podređeni položaj.

Drugo, svako ko je želio prihvatiti Isusa Hrista suočavao se sa neminovnošću napuštanja tipske službe koja ilustrovala Plan spasenja pored živog i stvarnog Antitipa. Većini ljudi tog vremena to je bilo šokantno. Zbog toga je Gospod Isus morao strpljivo pripremati svoje učenike i stalno usmjeravati njihovu pažnju sa prolaznog zemaljskog na vječne duhovne vrijednosti, sa zablude o zemaljskom kraljevstvu u grijehu na realnost nebeskog kraljevstva. Zato je bilo neophodno podignuti i velike umove kao što je bio apostol Pavle koji će iznijeti jevanđelje svijetu i ostaviti svjedočanstvo za buduće generacije. Jevrejima poslanica objašnjava kako je Hrist ispunio obredni sistem i način na koji sada služi.

Koje su najvažnije sadašnje istine?

Važnost i smisao sadašnjih istina bazira se na znanju da mi živimo u vremenu kraja. Vremenom kraja se smatra period nakon isteka papske supremacije krajem 18. vijeka (vidi: Danilo 12:4), do okončanja Plana spasenja. Ključni događaj koji obilježava vrijeme kraja vezano za realizaciju Plana spasenja je istražna faza Božjeg suda koja je, prema najdužem vremenskom proročanstvu iz Danila 8:13-14; 9:22-27 o 2300 dana odnosno proročkih godina, započela od 1844. godine. Istražni sud odnosi se na Hristovo antitipsko posredovanje u nebeskoj Svetinji odnosno u odjeljenju zvanom Svetinja nad svetinjama gdje se obavlja djelo poznato u tipologiji zemaljske svetinje kao Dan pomirenja. Istražni sud je prva faza Božjeg suda u kojem se razmatraju slučajevi svih ljudi koji su ikada živjeli na zemlji, zaključno sa živima u vremenu okončanja ovog suda, i verifikuju za spasenje ili za izvršni sud nad nepokajanima zlima (Otk. 20:5, prvi dio; 20:7-15). On se takođe poistovjećuje sa vremenom milosti. Ovo zato što je vrijeme milosti isti okvirni period kao Istražni sud koji se završava sa okončanjem Hristove posredničke službe, kada će i prestati svaka mogućnost opredjeljenja za Boga i spasenje. I dok je početak Istražnog suda odnosno vremena milosti poznat, tu se ujedno i završavaju vremenska proročanstva Biblije tako da je termin završetka Istražnog suda, nakon čega neposredno slijedi Drugi Hristov dolazak, nepoznat. Mi jedino možemo pratiti znake vremena u kontekstu ispunjenja biblijskog proroštva za vrijeme kraja, ali ne i baviti se datiranjima koja su poznata samo Bogu (Mar. 13:32-33).

U tom kontekstu čovječanstvu se objavljuje poslednja poruka sadržana u troanđeoskoj vijesti iz Otkrivenja 14:6-12, na koju se nadovezuje i poruka iz 17. i 18. glave Otkrivenja. Da bi se ove poruke iznijele u punoj sili, neophodna je priprema i rast Božjeg naroda u punoj istini. Kad zablista Božja istina, tada se istovremeno i zabluda u raznim njenim oblicima razotkriva i ogoljava kako bi stanovnici zemlje mogli napravili konačni izbor i polarizaciju u dva tabora pred Drugi Hristov dolazak. Ukratko, poruke tri anđela su univerzalne i objavljuju: (i) izvorno „vječno“ jevanđelje (Gal. 1:8-9) u kontekstu početka Božjeg suda i potrebe vraćanja strahopoštovanja prema Bogu Stvoritelju koji ima svoj sveti dan kao uspomenu na Stvaranje i posvećenje – Subotu; (ii) pad Vavilona – identifikovanje i razobličavanje duhovnog otpada; iii) upozorenje na kobni ishod pristajanja uz vjerski otpad i lojalnost „zvijeri“ i njenoj „ikoni (liku)“ koje silom nameću „žig zvijeri“ (satanističku ideologiju pobune protiv Boga, oličenu u lažiranju Božjeg identiteta i lažnom danu odmora), što stoji u oštrom kontrastu sa karakteristikama istinskog Božjeg naroda. Zablude i grijesi Vavilona se razobličavaju u svjetlosti poruke prvog anđela, u svrhu upućivanja poslednjeg poziva na izlazak (Otk. 18:4) kroz završni globalni pokret. Odbijanje sadašnje istine znači neminovni otpad, baš kao što je to bio slučaj u vrijeme Isusa i ranog hrišćanstva i u svim vjekovima.

Poruka trećeg anđela završava se identifikacijom Božjeg naroda: „Ovdje je istrajnost svetih, koji drže uputstva Božja i vjeru Isusovu.“ (Otk. 14:12) Doslednost istini i istrajnost u istini su glavne odlike Božjeg naroda (2. Pet. 3:14-18). Istinska vjera nije naša vjera (jer je mi nismo ni proizveli), već Hristova i kao takva neprikosnovena, neotuđiva i nepromjenljiva u svojoj objektivnoj dimenziji. To je vjera kojom bivamo opravdani. Tako i opravdanje vjerom stoji kao jedan od međaša sadašnje istine. Logično, takva vjera ne smije biti zatrovana ljudskim tradicijama, pretpostavkama, subjektivnim mišljenjima ili pretjerivanjima.

Važne karakteristike istinskog Božjeg naroda koji stoji u sadašnjoj istini date su u tekstu iz Otkrivenja 14:4-5: „To su oni koji se nisu onečistili sa ženama, koji su sačuvali svoje djevičanstvo. Oni slijede Jagnje kuda god ono pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jagnjetu, i u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.“ Ovaj pasus govori o savršenstvu u Hristu, ne o bezgrešnim i nepogrešivim vjernicima jer takvi ne postoje. Ali izvjesno postoje oni koji odbijaju da se „onečiste“ ili zatruju crkvenim otpadom i kompromisima (u Bibliji poistovjećenim sa bludom), koji su spremni da slijede i gledaju na Isusa tamo gdje On jeste sa svojom službom u našu korist, i koji se ne bave nikakvim prevarama na štetu integriteta Božje istine. Takvih ljudi Bog je imao u svim vjekovima, i oni se ni po cijenu najveće prijetnje nisu odricali od istine.

Stajanje u sadašnjoj istini podrazumijeva iščekivanje skorog Hristovog drugog dolaska i događaja koji će mu prethoditi, te stoga ima predadventni karakter.

Da bi Božji narod zaista čist dočekao svog Gospoda, neophodna je i zdravstvena reforma.

Dakle, da sumiramo najvažnije međaše sadašnje istine:

1. Ispunjenje najdužeg vremenskog proročanstva od 2300 proročkih dana tj. doslovnih godina i početak završene faze Hristove službe pomirenja odnosno Istražnog Božjeg suda, te shvatanje Suda u tri faze, uključujući Milenijum na Nebu i izvršni sud na zemlji.
2. Tumačenje drugih važnih proročanstava iz knjige proroka Danila i Otkrivenja, posebno 1260 dana/godina, i njihova istorijska primjena.
3. Prihvatanje subote kao autentičnog dana odmora po Božjem Zakonu, počevši od Stvaranja.
4. Prepoznavanje tri anđeoske poruke iz Otkrivenja 14. glava kao osnovnih smjernica propovijedanja Božjeg naroda prije Drugog Hristovog dolaska.
5. Biblijska doktrina o jednom Bogu i Njegovom jedinorođenom Sinu Isusu Hristu.
6. Opovrgavanje dogme o besmrtnosti duše u bilo kojem obliku zagrobnog života, posebno nauke o vječnom paklu.
7. Balansirana poruka o jevanđelju i opravdanju vjerom koja ne negira obaveznost Božjeg Zakona.
8. Shvatanje potrebe za zdravstvenom reformom koja, prije svega, podrazumijevanja nekonzumiranje hrane koja se u Bibliji klasifikuje kao „nečista“ i uvođenje što zdravijeg načina života i ishrane.