U Bibliji Bog otkriva način na koji možemo komunicirati sa njim. To je od ključne važnosti za naš religijski život. Na taj način naše iskustvo postaje živo, budući neprekidno napajano sa izvora života i pozitivne akcije na sadašnju i vječnu dobrobit.

Prilikom pada naših praroditelja odnosno prihvatanja obmanjivačkog koncepta Lucifera o nezavisnom životu na nivou bogova za sebe, čovjek je izgubio mogućnost direktne komunikacije sa svojim Stvoriteljem. Tada je nepovratno oštećen duhovni kontrolni centar i Božje obličje u čovjeku. Ljudi su pod novim okolnostima imali težnju da se sakriju od Boga, osjećajući neprijatnost, strah, stid i ukor pri susretu sa Njegovom svetošću. Sam Gospod takođe nije više mogao da se pojavljuje pred njima u svojoj slavi, jer bi to značilo smrt grešnog stvorenja. Pošto Bog više nije imao mogućnost da pristupiti čovjeku sa rješenjem koje dolazi spolja, sa paketom popravnih mjera, morao se ponovo povezati sa nama kroz svog Sina. Dakle, SPASENJE JE BOŽJA INICIJATIVA I BOŽJI DAR (vidi: Jevrejima 2:14-17; Rimljanima 8:32-34; 1. Korinćanima 15:45), te stoga i VJERA nije naša vjera (jer je mi nijesmo ni proizveli), već HRISTOVA i kao takva neprikosnovena i jedinstvena u svojoj OBJEKTIVNOJ DIMENZIJI. Subjektivna dimenzija zavisi od progresa naše spoznaje istine i poslušnosti istini, koja se opet vraća kroz Kanal života koji je Bog pripravio tj. kroz Hrista (Jovan 10:9; Jovan 14:6).

Kakvoća komunikacije sa Bogom zavisi od našeg stepena poznavanja istine.

Ako smo još u neznanju i živimo faktički u ateizmu ili nekoj vrsti pseudo religije, svaka iskrena želja za spoznajom istine, čežnja za pravednijim i boljim svijetom, ljubavi, svaki odgovor savjesti, čini nas bližim Bogu i otvara nas za primanje prosvjetljenja i istine.

S napretkom spoznaje o Bogu i uopšte o svrsi života, naša komunikacija sa Bogom se unapređuje. Kada napokon shvatimo i prihvatimo da je Bog Izvor života i naš Otac, i da nemamo urođeni život sami po sebi, tada ćemo prestati da se obraćamo Bogu sa pozicije „centra svijeta“ nezavisne jedinke ka „višoj sili“ za više sile, od koje očekujemo da ispuni naše sebične želje koje korespondiraju sa satanističkim sistemom vrijednosti. Takođe ćemo prestati da robujemo predrasudama koje podstiču našu oholost i lažnu nezavisnost, kao što je na primjer raširena ateistička podvala da je Bog potreban samo „slabićima“.

Napokon, treba navesti još jedan vrlo važan aspekt molitve koji se odnosi na posredovanje pred Bogom za druge ljude. Takve molitve zahtijevaju posvećenost onog koji ih upućuje i tiču se uglavnom posebnih Božjih intervencija u korist drugih osoba ne samo u smislu zaštite, već prije svega spoznaje istine i izvođenja na put spasenja.

Ispravna molitva podrazumijeva poznavanje Plana spasenja i upućuje se Bogu u ime Isusa Hrista kao našeg Spasitelja i Posrednika.

Plan spasenja je aktiviran odmah po padu u grijeh, putem kojeg je Stvoritelj uspostavio sistem pomirenja koji će čovjeka opet dovesti u zajednicu sa Njim. Ljudima su data uputstva za tipski žrtveni sistem koji je predstavljao živi prikaz velike buduće Žrtve iskupljenja. Tim činom vjera u Boga dobila je novu dimenziju. Ludi su, dakle, trebali vjerom da žive i čekaju na ispunjenje Božjih obećanja. Poslušnost i ljubav prema Stvoritelju postali su uslov za komunikaciju putem vjere ili tačnije odanosti. U Plan spasenja aktivno su uključeni i anđeli kao službeni duhovi zaduženi da pomažu ljudima i štite ih od sila zla. Ali ni anđeli ni ljudi nijesu oni kojima se trebamo obraćati u molitvi.

Sila molitve u vjeri postaje nevidljivi duhovni odbrambeni štit, jer ona ne samo što donosi izmirenje sa Bogom, već služi kao pravni osnov da se Bog zaštitnički miješa u naše živote. Kao odgovor na život vjere i poslušnosti svog naroda, sam Gospod se često miješao u ljudske poslove na direktan način u obličju Zapovjednika anđela, dajući nekim anđelima nalog da se pokažu ljudima, ili da direktno i vidljivo intervenišu u njihovu korist. Naravno vrhunski prikaz Božje slave u materijalnom obliku bio je Hristovo utjelovljenje i  Njegova misija na Zemlji. U tom najslavnijim periodu istorije čovječanstva, On je pokazao ljudima kako treba živjeti životom vjere i poslušnosti Nebeskom Ocu.

Dakle, veoma je važno da shvatimo kako Bog komunicira sa nama i mi s Njime, da ne bi upali u zamke lažnih religija i izložili se neposrednom uticaju Sotone i demona koji su specijalizovani u simuliranju vjere. Najprije trebamo imati da Bog nije nikakav čarobni automat za ispunjavanje naših želja. Prvo treba da znamo šta je Božja volja i šta nam zaista služi na sadašnju i vječnu dobrobit. Isus je kazao da će svaka molitva u Njegovo ime biti uslišena. Ali Njegovo ime nipošto nam ne smije biti neka vrsta mantre. Ime predstavlja karakter, što znači da ne možemo očekivati uslišenje molitvi koje su u neskladu sa Božjim karakterom. U tu zamku mnogi padaju, a pali ih anđeli svojim djelovanjem utvrđuju na putu pogibije.

Pavle Simović: Molitva kao zamka (video)

Istinska molitva je zapravo razgovor sa našim Stvoriteljem i Iskupiteljem. Pri tome nikad ne smijemo smetnuti s uma kako smo dobili pravo da ovakvi kakvi jesmo razgovaramo s Njim. Svaka formalistička molitva ili besmisleno ponavljanje je uvreda i hula za Boga.

Koje je pravo mjesto za molitvu? Svako. Ne postoje ograničenja. „Ali dolazi čas, i već je tu, kada će pravi bogoslužitelji služiti Ocu u duhu i istini, jer i Otac traži takve bogoslužitelje. Bog je Duh, i oni koji mu služe obavezani su da mu služe u duhu i istini.“ (Jovan 4:23,24; vidi takođe Matej 6:6)


 

Za dublji uvid u ovaj predmet, preporučujemo sledeću literaturu:

Dragoslav Kresac: Molitva „Oče naš“ (pdf)

Rože Morno: Sabrana djela, posebno knjige Nevjerovatni odgovori na molitvu, Molitva zašto, Kad su vam potrebni nevjerovatni odgovori na molitvu (pdf)