Izbor knjiga

Opravdanje ili pravednost vjerom jedna je od najznačajnijih biblijskih tema koja je privlačila pažnju svih iskrenih hrišćana kroz cijelu istoriju. Prema biblijskoj teologiji, opravdanje vjerom je pravednost koju Bog daruje čovječanstvu kroz Plan spasenja koji se realizuje u Hristovoj posredničkoj misiji u korist palog ljudskog roda. Da bi Bog spasio čovjeka od grijeha i vječne smrti i podario mu vječni život, čovjek mora biti apsolutno pravedan i svet pred Bogom i Njegovim zakonom kao temeljem Božje vladavine i odrazom Njegovog karaktera. Kako je čovjeku nemoguće da sam po sebi bude svet i pravedan, prije svega, zbog naslijeđa grešne i smrtne prirode od svojih praroditelja Adama i Eve, plus zbpg ličnih grijeha, Bog je uzvišenim Planom spasenja obezbijedio rješenje problema kroz opravdanje vjerom. Kako i na koji način?

Biblija nas obavještava da je Sin Božji Isus Hrist utjelovljen na Zemlji kao čovjek u ljudskoj prirodi kojoj je potrebno spasenje, i za vrijeme 33 godine života na Zemlji uradio sve što je neophodno za spasenje čovjeka od grijeha i vječne smrti:

  • bio je savršeno pravedan pobijedivši grijeh u ljudskoj prirodi kao što je naša: On nikakav grijeh nije počinio…“ (1. Petrova 2:22).
  • preuzeo je na sebe čovjekove grijehe: „On je u svom tijelu ponio naše grijehe…“ (1. Petrova 2:24).
  • umro je posredničkom smrću za čovjekove grijehe koje je preuzeo na sebe: „Hrist je umro za naše grijehe.“ (1. Korinćanima 15:3).

Savršenim bezgrešnim životom i umrijevši bez grijeha Hrist je pobijedio smrt koja je posljedica grijeha (Jevrejima 2:14). Uspješan završetak Hristove misije na zemlji bio je garancija Njegovog uskrsenja, što Ga je istovremeno kvalifikovalo za drugi dio spasilačke misije: posredovanje u nebeskoj Svetinji za pokajanje grijehe te konačno čišćenje i pomirenje koje prethodi vraćanju Božje slave spasenima o Njegovom Drugom dolasku.

Biblija kaže da su za spasenje čovjeka značajne sve zasluge Isusa Hrista:

  • savršena pravednost i pobjeda nad grijehom;
  • preuzimanje čovjekovih grijeha na sebe;
  • posrednička smrt za preuzete grijehe;
  • uskrsenje;
  • posredovanje za pokajane grešnike u Nebeskom Hramu (Hrist je posredovanje započeo nakon vaznesenja na Nebu koje je uslijedilo 40 dana nakon vaskrsenja i trajaće sve do Njegovog drugog dolaska na Zemlji).

Zašto je značaj Hristovih zasluga važan za čovjeka? Zato što je Hrist sve to uradio kao Zastupnik ili Predstavnik čovječanstva pred Bogom i Božjim zakonom, i na taj način se Hristove zasluge uračunavaju svima koji vjerom pristanu, saglase se i obavežu na saradnju sa Bogom na svom spasenju.

Hrist je kao Zastupnik čovječanstva svojim zaslugama apsolutno iskupio čovjeka od osude i prokletstva Zakona (Galatima 3:13). Ta činjenica donosi sledeće blagodati svima koji vjeruju:

  • Poistovjećivanjem vjerom sa smrću Hristovom, vjernik umire starom životu i ustaje u novi – krštenje (Rimljanima 6:1-18), čime dobija oproštaj pređašnjih grijeha i uračunatu Hristovu pravednost.
  • Kroz to isto „umiranje“, mi umiremo i Zakonu kao „legalnom mužu“ da bismo mogli pripasti Hristu (Rimljanima 7:1-6)! Zakon je sam po sebi svet, pravedan i dobar, ali naša nesreća je što Zakon osuđuje grešnika na smrt. Dakle, nije problem u Zakonu niti se Zakon može promijeniti (Rimljanima 7:7-25), već u odvajanju grešnika od grijeha, kako bi grešnik mogao biti spasen, a grijeh uništen! To je osnovni cilj Hristove misije (Matej 1:21)!
  • Pokajani grešnik u Hristu stiče pravo da podijeli Hristovo iskustvo uskrsenja na vječni život, jer je Hrist kao čovjekov Zastupnik i pobjednik nad grijehom, pobijedio smrt i uskrsnut je na vječni život (1. Korinćanima 15:20-23; Rimljanima 5:17-19).

„Sa Hristom se postupalo onako kako mi zaslužujemo, da bi se sa nama postupalo kako On zaslužuje. On je bio osuđen zbog naših grijeha, u kojima nije imao udjela da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bila naša, da bismo mogli primiti život koji je bio Njegov.“ (Ellen G. White, Desire of Ages, p. 25)

Zbog djelotvornosti Plana spasenja, opšta Božja blagodat je raspoloživa svim ljudima na zemlji, bez razlike. Ali spasenje je Božji dar čovjeku: „Jer plata za grijeh je smrt, a Božji dar je vječni život kroz Hrista Isusa, našeg Gospoda“ (Rimljanima 6:23). Svaki dar koji se nudi mora se primiti, a dar spasenja se, kako Biblija kaže, prima vjerom u Hrista. Čovjek mora da vjeruje i prihvati Hrista kao svog ličnog Spasitelja i Gospoda da bi se spasio: „Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ (Jovan 3:16). Nije, dakle, dovoljno prihvatiti Hrista samo kao Spasitelja, jer takva vjera bi bila sebična i sama sebi svrha, već Ga moramo prihvatiti i kao Gospoda: „Zašto me, dakle, zovete: ‘Gospode, Gospode’, a ne radite ono što govorim?“ (Luka 6:46) Apostol Pavle govori o vjeri u poslušnosti pravednosti (Rimljanima 6:17,18). „Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.“ (Rimljanima 13:10)

Vjera sama po sebi nije zasluga. Vjera je spona koja nas povezuje sa Hristom i Bogom, naš odgovor i pristanak na Božju inicijativu i Božje djelo spasenja. Ali spasenje je samo kroz vjeru u Isusa Hrista. Mi ne možemo ničim zaslužiti spasenje ili otplatiti svog dug i prestup. Zbog toga se i zove opravdanje vjerom. Samo Isusova pravednost može biti djelotvorna za nas pred svetim i pravednim Bogom. Vjerom nam se pripisuje Hristova savršena pravednost i pobjeda nad grijehom i smrću koju čovjek sam po sebi ne može postići. Čovjek vjerom u Hrista postaje pravedan pred Božjim zakonom kao što je Hrist bio pravedan i Bog na čovjeka koji vjeruje u Hrista gleda kao na Hrista. To je radosna vijest (jevanđelje) i koncept opravdanja, odnosno pravednosti vjerom.

Dakle, opravdanje vjerom ima sledeće karakteristike: 1) ono se manifestuje nezavisno od Zakona ili tačnije od djela Zakona (vidi: Rimljanima 3:20; 4:6); 2) o pravednosti Božjoj svjedoče Zakon i proroci; 3) pravednost Božja dolazi kroz vjeru Isusa Hrista; 4) pravednost pripada svima i primjenjiva je na sve koji vjeruju, jer su svi bez razlike sagriješili i lišeni su Božje slave; 5) opravdanje je dar; 6) opravdavamo se blagodaću Božjom; 7) blagodat dolazi kroz iskupljenje u Hristu; 8) Hrist je žrtva pomirenja; 9) pomirenje se ostvaruje tj. postaje djelotvorno kroz vjeru u Njegovu krv (krv = život); 10) primanje te pravednosti donosi nam oproštenje pređašnjih grijeha, čime se pokazuje dugo Božje strpljenje s nama i Njegova pravednost; 11) Bog može da opravda sve koji su vjere Isusove, što znači da je takva vjera neophodna za opravdanje.

Jevanđelje se propovijedalo u svim vjekovima, i pravednost od Boga u vjeri je bila dostupna u svim vjekovima: prvo u obećanju, a zatim u Hristu kao istorijskom Spasitelju.

Opravdanje ima zakonske i sudske konotacije.

Većina jeresi u hrišćanstvu nijesu pogrešna učenja, već griješe u onom čega se odriču. A svako ko poriče zakonsku osnovu otkupljenja čini nepravdu prema Bogu. Bog nas nije mogao prosto spasti zato što nas je volio. Božja ljubav i pravednost morale su se sresti i to se dogodilo na krstu. Kako? Svojim životom i smrću Isus nas je otkupio od svega onoga čemu smo beznadežno robovali: 1) od ropstva Sotoni; 2) od ropstva smrti; 3) od ropstva grijehu; 4) od prokletstva Zakona. U svim navedenim stavkama to je legalno opravdanje.

Opravdanje vjerom je mnogo više od pravosnažne objave oslobađajuće presude; ono mijenja srce. Grešnik je sada primio očišćenje koje ga je izmirilo sa Bogom. Istinsko opravdanje vjerom ima za posljedicu pokoravanje Božjoj volji. Gospod upisuje svoj Zakon u srcu vjernika tako da poslušnost proizilazi iz ljubavi. To daje novu motivaciju koja nadmašuje strah od izgubljenosti ili nadu u nagradu za spasenje (i jedna i druga motivacija mogu se naći u Pavlovoj frazi „pod zakonom“).

Spasenje ne zavisi od našeg traženja Spasitelja nego od našeg vjerovanja da On traži nas. Izgubljeni su izgubljeni zato što voljno istravajaju u grijehu i nepravdi, odbijaju i preziru Njegovu inicijativu da ih privuče ljubavi i istini. To je ono što obilježava nevjerstvo. Stoga je teško biti izgubljen i lako biti spasen ako osoba razumije i vjeruje koliko je divna dobra vijest. Jedini neoprostivi grijeh je konstantno odbijanje Njegove milosti. Pošto je Hrist ponio sve grijehe, jedini razlog što će neko biti odbačen na kraju jeste istrajavanje u nevjerstvu sopstvenog zlog puta.

 

Pavle Simović: BIBLIJSKO JEVANĐELJE (pdf)

E.Dž. Vagoner: Hrist i Njegova pravednost (pdf)

Istine i zablude o opravdanju vjerom

Zablude o opravdanju vjerom

 

Margaret Dejvis: ŠTA MI TREBA ČINITI DA NASLIJEDIM ŽIVOT VJEČNI (pdf)

Serija predavanja Margaret Dejvis na temu opravdanja vjerom (video)

 

Print Friendly, PDF & Email

Arhiva članaka