Bog je termin koji označava vrhovno samopostojeće Biće, stvoritelja i vladara univerzuma i svega što postoji. Bog je Izvor života i apsolut istine i zakona života, od kojih su prioritetni duhovni i moralni zakoni.

Bog je Stvoritelj svega što postoji. „U početku stvori Bog nebesa [univerzum] i zemlju.“ (Postanje 1:1; ref. Otkrivenje 14:7) Bog nema početka i kraja i On je vječan u apsolutnom smislu. Ali tvorevina je imala svoj početak kojem prethodi Božji jedinorođeni i prvorođeni Sin. Sin Božji (Isus Hrist) naveden je kao božanski Kanal kroz koga i za koga je sve stvoreno (Jovan 1:1-3, 14; Kološanima 1:15-16; Postanje 1:26). Prototip nebeske Porodice tako nam otkriva svrhu i smisao stvaranja.

Riječ Bog se koristi na dva različita načina u Svetom Pismu. Prvo, pojam Bog se upotrebljava vezano za Vrhovno Biće univerzuma koje je konačni izvor svega. Svaki put kad Biblija pominje jedinog pravog Boga, to se odnosi na vrhovno biće, Onoga koji je bio prije svega drugog i od kojeg je sav život potekao. U ovom smislu niko drugi nije Bog. Prvi Uput Dekaloga glasi: Ja sam Gospod, tvoj Bog, koji te je izveo iz egipatske zemlje, iz doma robovanja. Nemoj imati drugih bogova ispred mene. (2. Mojsijeva 20:2,3). Ali riječ Bog se takođe koristi vezano za nekog ko posjeduje atribute božanstva ili karakteristike Boga.

Ko je Bog? Da li je Bog osoba? Ili možda neka nevidljiva i nedokučiva kosmička sila? Na razumijevanju Božjeg identiteta počiva cijeli naš vjerski život, kako doktrinarno tako i u subjektivnom iskustvu. Ukoliko propustimo da ispravno identifikujemo ko je naš Bog, prirodan slijed stvari je da će sve ostalo što vjerujemo biti zatrovano našim pogrešnim premisama.

Više od tri hiljade godina, Jevreji su ponavljali riječi iz Ponovljenog Zakona 6:4: „Čuj, Izraele: Gospod Bog naš, Gospod je jedini.“ Ovaj sveti pasus se zove Šèmá (nazvan je po prvoj riječi u rečenici na hebrejskom jeziku) i visoko je cijenjen i pamćen od posvećenih Jevreja vjekovima.

Ja sam Gospod i nema drugog. Osim mene nema Boga… Jer ovako kaže Gospod, Stvoritelj nebesa, istiniti Bog, onaj koji je oblikovao i načinio zemlju, onaj koji ju je učvrstio i koji je nije stvorio uzalud, već ju je oblikovao da bude nastanjena: Ja sam Gospod i nema drugog.“ (Isaija 45:5,18)

U pasusu Marko 12:28-34, „jedan od pismoznalaca je prišao“ Isusu i „upitao ga: ‘Koji je nauk prioritetniji od svih?’ Isus je odgovorio: ‘Prvi nauk ispred svih je: Čuj, Izraele, Gospod Bog naš, Gospod je jedini, i Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom. Drugi sličan ovom je: Voli svog bližnjeg kao samog sebe. Većeg nauka od ovih nema.’ Pismoznalac mu je rekao: ‘Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: ‘On je jedan i nema drugog osim njega.’ I voljeti ga svim srcem i svim razumom i svom snagom i voljeti bližnjeg kao samog sebe vrijedi mnogo više od svih žrtava paljenica i drugih žrtava.’ Tada mu je Isus, vidjevši da je pametno odgovorio, rekao: ‘Nisi daleko od Božjeg kraljevstva.’“

„A Kralju vječnom, neraspadljivom, nevidljivom, jedinom premudrom Bogu, neka je čast i slava u vjekovima vjekova. Amin.“ (1. Timoteju 1:17)

Logično je da prvi uzrok svih uzroka mora sam da ne bude ničim prouzrokovan, da postoji od vječnosti. Tvorac je samopostojeći entitet. Niz uzroka mora da se zaustavi na jednom prauzroku koji je prouzrokovao sve ostalo, da bi nastao svijet koji vidimo.

Prema Bibliji, Bog je „jedini Silni Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima, jedini koji ima besmrtnost, koji prebiva u nedostupnoj svjetlosti, koga niko od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti.“ (1. Timoteju 6:15-16)

Ovaj tekst kaže da Bog jedini ima vječni život, besmrtnost u apsolutnom smislu, odnosno da nema početka ni kraja. Bog je okružen svjetlošću svoje sile i slave i kao takav direktno nedostupan otvorenom kontaktu stvorenog bića. Biblija nas uči da i anđeli, stvorenja u službi Bogu, zaklanjaju svoja lica u Njegovom prisustvu. Ali Biblija isto tako uči o Bogu kao realnom entitetu koji prebiva na realnom mjestu, u prostoru i vremenu.

Bog je kao Stvoritelj zakoniti Vladar i Kralj u cijelom svemiru: „Tebi, Gospode, pripada veličanstvo i moć i ljepota i uzvišenost i čast, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji. Tebi, Gospode, pripada kraljevstvo, ti si uzvišen kao poglavar nad svima…“ (1. Dnevnika 29:11).

Tvorac je umno i na svaki drugi način superiorno Biće i kvalitativno se razlikuje od svojih stvorenja. „Vaše misli nisu moje misli, i moji putevi nisu vaši putevi, govori Gospod. Koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su i moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli.“ (Isaija 55:8-9) „Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Gospod, Stvoritelj svih krajeva zemaljskih, vječan je Bog. On se ne umara i ne posustaje. Razum je njegov nedokučiv.“ (Isaija 40:28)

Iz Biblije možemo da saznamo da je Bog vječan, besmrtan, da je On život sam po sebi, izvor života i svega što postoji, da je samopostojeći, bez uzroka i porijekla, da održava sve što postoji, da od Njega sve zavisi i bez Njega ne bi moglo ništa da postoji, da je svemoguć, sveznajuć, sveprisutan, savršen, neograničen, moralno i karakterno nepromjenljiv, da je svet, pravedan, milostiv i ljubav sam po sebi, da je Biće koje niko nikad neće moći u potpunosti da spozna i istraži i čije shvatanje prevazilazi svaki um… To znači da naše znanje o Bogu, istinsko znanje, zavisi od Njegovog otkrivenja o sebi, a ne od naših filozofskih pokušaja da „objasnimo“ Boga.

 

Ljudske ideje o Bogu

Danas u svijetu postoje različite ideje o Bogu, od vjerovanja da postoji jedan Bog koji je sve stvorio (monoteizam), da postoji više bogova ili božanstava (politeizam), do toga da Bog ne postoji (ateizam). Kako biti siguran da ima Boga?

Ljudi često postavljaju pitanje: „Šta je starije: Kokoška ili jaje?“ Međutim, takvi obično ne žele da zađu u dublje razmišljanje, već lakonski konstatuju da to „niko ne može znati“. Oni ozbiljniji možda bi ovako formulisali to pitanje: „Kako je nastao prvi život na Zemlji?“ Da bismo na ovo i slična pitanja odgovorili potrebno je samo da se držimo logike i posmatramo ono što se oko nas događa.

Svuda u prirodi možemo vidjeti da živa bića nastaju od živih bića. Pored toga, Luj Paster je eksperimentalno dokazao da „živo nastaje samo od živog“. Odatle proizilazi da lako možemo odgovoriti na pitanje porijekla života. Međutim, ljudi bi danas, generalno, dali tri različita odgovora na pitanje: „Kako je nastao prvi život na Zemlji?“ Ti odgovori su:

  1. Život je u početku nastao od živog Bića.
  2. Život je u početku nastao od nežive materije.
  3. Ne znam.

Analizirajmo ukratko ova tri odgovora. Odgovor broj 2, da je život nastao od neživog odnosno od mrtve materije danas je najprihvaćeniji među naučnicima. Međutim, odmah pada u oči da je on u potpunoj suprotnosti sa prirodnim zakonima. Iako svuda oko nas živa bića nastaju od živih bića, a i Pasterov zakon govori o tome da „živo nastaje samo od živog“, „ljudi od nauke“ tvrde upravo suprotno. To je potpuno nerazumna tvrdnja, jer najprostiji živi sistem neuporedivo mnogo puta je složeniji od bilo kog neživog sistema koji ne nastaje slučajno. Dakle, ako smo ozbiljni i rukovodimo se prema prirodnim zakonima, odgovor broj 2 jednostavno moramo da odbacimo.

Odgovor broj 3, koji kaže „ne znam“, smatramo da je takođe neprihvatljiv, jer ne samo što imamo prirodne zakone i znamo kako nastaju živa bića, već možemo posmatrati precizno ustrojstvo svih stvari koje nas okružuju, uključujući i zakone nebeske mehanike. Dizajn, poredak, zakonitosti i postojanje složene informacije u živom i neživom svijetu jasno ukazuju na Dizajnera i Zakonodavca.

Naravno, neko može da kaže da mi znamo kako nastaju živa bića danas jer to posmatramo, ali da je pitanje nastanka prvog života na Zemlji nešto drugo, jer mi to nijesmo posmatrali. Ali, ako bismo išli tom logikom, onda ne bismo mogli ni da odgovorimo na pitanje: „Kako je nastala Keopsova piramida?“, jer to niko od nas nije posmatrao. To što mi nijesmo gledali nastanak Keopsove piramide ne znači da je ona mogla da nastane sama od sebe. Uopšte nije potrebno da posmatramo građenje Keopsove piramide da bismo znali da je ona nastala stvaralačkim aktom inteligentnih bića.

Slično je i sa nastankom živih bića na Zemlji. Uopšte nije potrebno da posmatramo nastanak prvog života na Zemlji da bi mogli da zaključimo da je prvo živo biće na Zemlji nastalo stvaralačkim aktom živog Bića. Na to nas upućuju prirodni zakoni. Ako se držimo prirodnih zakona i logike, ne postoji alternativni odgovor. Dakle, jedini mogući odgovor na pitanje: „Kako je nastao prvi život na Zemlji?“, bio bi da je prvi život na Zemlji nastao od živog Bića.

Odgovor na pitanje: „Šta je starije: kokoška ili jaje?“, posle svega sam se nameće. Ako, međutim, i dalje insistirate da je prvo nastalo jaje pa kokoška, moraćete odgovoriti na pitanje kako to da je jaje bilo oplođeno i ko ga je oplodio. No korake unazad do „(samo)nastajanja“ jajeta ne bismo mogli da zamislimo kao realnost ni pomoću najfantastičnije evolucionističke mašte.

Sasvim je jasno da su prvo morala biti stvorena živa potpuno funkcionalna stvorenja sposobna za dalju reprodukciju. Tako su i prvi ljudi kao sva ostala živa bića morali biti stvoreni sposobni za život i da dalje prenose život putem biološke reprodukcije.

Biblija nas obavještava da postoji Bog, veličanstveno živo Biće i Ličnost koja je Stvoritelj cijelog svemira uključujući i planetu Zemlju i čovjeka:  „U početku stvori Bog nebesa i zemlju“ (1. Mojsijeva 1:1); „Tada je Bog stvorio čovjeka po svom obličju, stvorio ga je po Božjem obličju – muškarca i ženu stvorio ih je“ (1. Mojsijeva 1:27).

Bog nam preko Biblije objašnjava svrhu stvaranja i jedini način na koji mogu funkcionisati Njegova stvorenja sa slobodnom voljom, šta se dešava ako izaberemo alternativni put ili „nezavisnost“ od Boga, šta to znači za Njega i za nas i kakav je konačan ishod. Znanje o Bogu nije samo informacija. Istina je takve prirode da se ne može spoznati samo putem naših intelektualnih sposobnosti, ona se mora živjeti i integrisati sa nama. Odbijanje činjenice da bez Boga ne možemo činiti ništa dobro osnovni je razlog nerazumijevanja i pogrešnog odnosa prema našem Stvoritelju. To je direktna posljedica pada u grijeh odnosno prestupa Božjeg moralnog zakona i odbacivanja jedinog održivog poretka života.