Kad jednom shvatimo da postoji Stvoritelj, odakle potiče život i šta se u stvari dešava na ovoj planeti, zauzimanje ispravnog odnosa prema Bogu i bližnjima postaje prioritet. Odnos prema našem nebeskom Ocu se kvalitativno razlikuje od stava prema ljudima, jer Bog zna šta je najbolje za nas i u Njega možemo imati potpuno povjerenje, dok to nije slučaj sa čovjekom, svakako ne u stanju u kojem se nalazimo, jer je „srce prevarno iznad svega.“

Kao što smo već rekli, Bog nas je u funkciji ljubavi stvorio sa slobodnom voljom i mogućnošću izbora. Mnogi, međutim, imaju potpuno pogrešne zamisli o slobodi. Sloboda nipošto nije stanje razuzdanosti u kojem možemo i trebamo da činimo sve što nam trenutno odgovara ili nam padne na pamet, već podrazumijeva odgovornost kretanja u okvirima zakona života koje je Tvorac uspostavio.

Isus je jednom prilikom rekao: „Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici, i upoznaćete istinu, i istina će vas osloboditi.“ (Jovan 8:31-32) Ova spoznaja znači saživljavanje sa istinom, što je isto što i ponovno povezivanje sa Bogom, izvorom Istine. Ali od čega nas to istina zapravo oslobađa? Od ropstva grijehu (čitajte jevanđelje po Jovanu 8. glava). U grijehu možemo samo da budemo robovi, sa Sotonom kao stvarnim gazdom, dok on u isto vrijeme promoviše svoj koncept dobra i zla kao potpunu nezavisnost i slobodu. Možete li makar donekle zamisliti strahotu ove obmane u kojoj se čovječanstvo nalazi? Treba li onda da nas čude konfuzija i nedoslednosti čiji smo svjedoci u svim ljudskim poslovima? Ljudi bi htjeli da uživaju u grijehu a da izbjegnu njegove posledice. Ali to nije moguće. Sotona bi htio da ovjekovječi zlo i svoje postojanje. To takođe nije moguće.

Dokle, dakle, seže sloboda našeg izbora? I na kojem nivou se to ostvaruje? Možemo zaključiti da se stvarni izbor pravi na duhovnoj ravni. Mi se VOLJNO opredjeljujemo za dobro ili zlo, Boga ili Sotonu. Ne postoji neutralnost. Zašto? Iz jednostavnog razloga što je Bog Izvor života. Mi ne posjedujemo urođeni život. Dakle, možemo prihvatiti obrazac života koji Bog daruje kao samopostojeće Biće koje jedino ima vječni, nepozajmljeni život i koji nam prenosi kroz svog Sina – kao sudionika u Stvaranju i Iskupitelja – ili istrajavati u lažnom konceptu satanizma koji se zasniva na iracionalnoj ideji da je svako svoj izvor života ili svoj vlastiti bog. Pravilno shvatanje između čega zapravo biramo doprinijeće da se lakše i brže uskladimo sa kanalima blagoslova koje Bog obezbjeđuje i istovremeno živimo odnos sa Bogom i bližnjima. Najvažniji korak na tom životnom raskršću Biblija naziva novorođenje ili duhovno začeće u Hristu. Međutim, čak iako smo se generalno usmjerili ka određenom cilju, svaki dan iznova donosimo male odluke i opredjeljujemo se za jednu ili drugu stranu. Stoga moramo istovremeno biti mudri i ponizni i paziti na svoje korake. Naša borba traje sve do kraja ovozemaljskog života. I ona služi za izgradnju karaktera.

Pavle Simović: Sloboda? (članak)

Tatjana Samardžija Grek: SLOBODNA VOLJA (pdf)

SUDBINA ILI SLOBODA (pdf)

Pavle Simović: JEDAN BOG, JEDNA RELIGIJA I SLOBODNA VOLJA (članak)

Koncept satanizma na lukav način nudi navodnu slobodu ljudima, ali ta vrsta „slobode“ ima skriveni cilj podsticanja na nemoral i pobunu protiv Boga. U satanizovanom društvu sve je dozvoljeno osim čiste i nepomiješane istine.