Da bismo se uspješno bavili razlikama između autentičnog biblijskog koncepta i ostalih religija odnosno ideologija, moramo imati na umu nekoliko bitnih činilaca. Najprije, zbog stanja u kojem se svi nalazimo i sistema mješavine dobra i zla u kojem živimo, treba da znamo da je to veoma kompleksna materija u kojoj je nezahvalno i najčešće nerealno…
Od sposobnosti prepoznavanja odnosa između dobra i zla, njihovog porijekla i egzistencije zavisi jako puno naših shvatanja o ovom predmetu, uključujući i teologiju. Osnovno pitanje je da li je zlo vječno ili privremeno. Postoje dvije mogućnosti:
Problematika ličnosti oba pola prisutna je od samog kušanja i pada u grijeh. Ako se upustimo u analizu ženske profilacije ličnosti, priča će uvijek ostati nedovršena, budući svjesni čuvenog nikad u potpunosti odgovorenog pitanja „Kako razumjeti žene“. U potrazi za pomoći brzo ćemo uvidjeti da su spoljni (vanbiblijski) resursi šturi sa relevantnim informacijama, nepouzdani, kontradiktorni…
Ono što slijedi je hronologija događaja oko raspeća i uskrsenja Isusa Hrista, prezentovana na zadovoljavajući i logičan način u naporu da se riješi ovo pitanje. Počećemo sa dobi dana kad Biblija kaže da je Isus umro na krstu.
Religija po svojoj definiciji ima funkciju ponovnog povezivanja sa Bogom. Sama po sebi religija je egzistencijalna potreba čovjeka kao stvorenog bića. Bez povezanosti sa Bogom čovjek ne samo da ima nerješiv identitetski problem, već pokušava da traži boga sam ili zadovoljava duhovne potrebe u onome što bog nije. Takvi pokušaji su unaprijed osuđeni na neuspjeh.
Tek kad uzmemo u obzir široku lepezu religija svijeta, uključujući i glavne filozofske pravce, te teorije o postanku života, naše planete i univerzuma, možemo zaista shvatiti ogromni značaj koji ima Biblija. Na žalost, umjesto da se promoviše, biblijska nauka se uvijek nalazila na udaru svih onih koji metodama manipulacije pokušavaju sebi obezbijediti duhovni ili svjetovni…
Dokazi Hristove ljudske prirode Već smo vidjeli da je Isus došao na svijet kao „sjeme Avramovo“ i odabranih iz Avramove genealogije. Ali Hrist se utjelovio kao prapostojeći Božji Sin. Hrist u tom smislu zaista jeste drugi Adam kao opšti čovjek, predstavnik ljudskog roda (vidi: Rimljanima 5. glava), no On nije na sebe primio Adamovu nepalu…
Analiza biblijskih činjenica o prirodi Isusa Hrista neophodna je za sticanje ispravnih gledišta o našem Gospodu i Spasitelju, što je od presudne važnosti za zdravost u vjeri. Pažljivim proučavanjem Biblije otkrićemo da je Božja Riječ vrlo dosledna i precizna po ovom pitanju i da možemo znati sve što nam je potrebno.
Ukoliko se odlučite da potražite definiciju satanizma, ubrzo ćete shvatiti da to nije jednostavno kao što se na prvi pogled može činiti. Pogledajmo neke primjere. „Satanizam je kultno učenje čiji sledbenici identifikuju Satanu (Đavola) sa arhetipom, prekosmičkom silom, istinskim živim bićem, ili nekim aspektom ljudske prirode.
Biblija na mnogo mjesta upozorava da u procjeni validnosti i ispravnosti religijskog iskustva i manifestacije religioznosti, ljudsko rezonovanje i ljudska mjerila nijesu pouzdani. Povrh toga, pozivanje na duhovna otkrivenja ili vođstvo takođe ne predstavlja nikakvu garanciju ispravnosti. Bog je jedini mjerodavni autoritet koji kroz svoju Riječ definiše ispravnost religije. Biblija upozorava protiv površnosti i naivnosti…
Biblijski pojmovi za „nevjerstvo“ imaju značenje nevjerovanja i skepticizma u religijskom smislu ali takođe i neposlušnosti i nepokornosti. Koliko je zaista dubok taj pojam, možemo shvatiti iz pažljivog proučavanja Svetog Pisma. Bog tretira nevjerstvo kao grijeh. U Jevrejima poslanici 3:7-11 apostol Pavle citira Psalam 95:7-11 i objašnjava grijeh nevjerstva starog Izraela.
Neki projevrejski orjentisani teolozi zagovaraju važnost redosleda knjiga Starog saveza na način kako su složene u Tanahu (jevrejskoj Bibliji). Da li je to važno i, ako jeste, zašto? Originalni Stari Savez ili „Tanah“ na hebrejskom, sastoji se iz tri dijela: Zakon (hebrejski „Tora“), Proroci („Neviim“) i Spisi („Ketuvim“).