Tokom ljeta 1904. godine, na kritičnoj tački u krizi oko objava doktora Džona Harvija Keloga o panteističkim teorijama, a u vrijeme kad je on zastupao nejasnu politiku vezano za menadžment medicinskog djela Adventističke crkve, Elen G. Vajt je dala određen broj upozorenja koja su sabrana u Posebnim svjedočanstvima, Serija B, br. 2. U dva od ovih pomenutih saopštenja ona pominje „Alfu i Omegu“. Slijede dvije izjave koje u potpunosti odgovaraju prvobitno objavljenom pamfletu na 64 strane. Treba znati da su adventisti i Elen Vajt prethodno imali određena iskustva i susrete sa panteizmom, premda će čitalac primijetiti da su u ovom slučaju pokrenute daleko veće i opasnije stvari od puke promocije nekih ideja bliskih panteizmu u Kelogovoj knjizi. Na Kelogovoj strani našli su se mnogi, među njima i jedan istaknuti adventistički propovjednik – Alonzo T. Džons. Upravo zbog toga je Elen Vajt pod nadahnućem vidjela mnogo veće opasnosti koje će uslijediti nakon „Alfe“ u „Omegi“. Ova terminologija upućuje na početak i svršetak procesa otpada u Adventističkoj crkvi koji se tiče poimanja Božanstva, što će se odraziti ne samo na temeljna vjerovanja i razumijevanje Plana spasenja, već i na cijeli sistem koji zamjenjuje Božju silu ljudskom silom i Božju istinu intelektualnom filozofijom koja ima tendenciju usklađivanja sa svjetovnim kretanjima i praksama. „Alfa“ kriza tog vremena je prevaziđena zahvaljujući pravovremenim upozorenjima koja su podrazumijevala pozive na otvoreno protivljenje ljudskim autoritetima u cilju očuvanja kursa istine, ali proroštvo je upozorilo na skori dolazak „Omege“ u svom zapanjujućem djelu obaranja istine.
Temeljna učenja Adventističke crkve od 1931. godine počinju da se postepeno mijenjaju, a crkva da uvodi i prihvata dogmu o trojstvu kako bi skinula hipoteku kulta i bila priznata u svjetskoj „hrišćanskoj“ zajednici. Od 1980. godine kada je dogma o trojstvu postala fundamentalno učenje Adventističke crkve, danas se ova doktrina nimalo ne razlikuje od katoličke, a novi poredak je donio upravo sve ono na šta je Elen Vajt upozoravala – ništa nije izostalo.
Vašington, D.C.
24. jul 1904.
Našim vodećim ljekarima:
Dragi saradnici,
Probudila sam se u jedanaest sati. Prikazi koji su prošli ispred mene bili su tako živopisni da nijesam mogla spavati. Riječ Božja mi je došla da postoji odlučan posao koji se mora uraditi u upozorenju našim medicinskim misionarima protiv opasnosti i rizika koji ih okružuju.
Gospod poziva ljude povezana sa našim sanatorijumom da postignu viši standard. Nijedna laž nije od istine. Ako slijedimo vješto smišljene bajke, mi se ujedinjujemo sa neprijateljskim silama protiv Boga i Hrista. Bog poziva one koji nose jaram ljudske proizvodnje da slome ovaj jaram, i ne budu više okovane sluge ljudi.
Borba se nastavlja. Sotona i njegovi anđeli rade sa svakom prevarom nepravednosti. Oni su neumorni u njihovim naporima da odvuku duše od istine, od pravednosti, da šire propast kroz univerzum. Oni rade sa čudesnom marljivošću da namjeste mnoštvo obmana da zarobe duše. Njihovi napori su neprestani. Neprijatelj uvijek nastoji da odvede duše u nevjerstvo i skepticizam. On bi da se otarasi Boga i Hrista koji je načinjen tijelom i boravio među nama da nas nauči pokornosti Božjoj volji kako bi postali pobjednici nad grijehom.
Salijetani svakim oblikom zla
Svaki oblik zla čeka na priliku da nas napadne. Laskanje, podmićivanje, podsticaji, obećanja čudesnog zanosa, uporno će se primjenjivati.
Šta Božje sluge čine da podignu barijeru „Ovako govori Gospod“ protiv zla? Agenti neprijatelja neprestano rade da nadjačaju istinu. Gdje su vjerni čuvari Gospodnjeg stada? Gdje su Njegovi stražari? Stoje li na visokoj kuli, dajući signal upozorenja, ili dopuštaju da opasnost prođe nezapaženo? Gdje su medicinski misionari? Da li su oni saradnici sa Hristom, noseći Njegov jaram, ili nose jaram ljudske proizvodnje?
Sotona i njegovi anđeli ulažu svaki napor da steknu kontrolu umova kako bi ljudi zastranili u lažima i ugodnim bajkama. Da li naši ljekari podižu signal opasnosti? Da li ljudi koji su postavljeni na istaknutim položajima u našim sanatorijumima podižu signal opasnosti? Ili mnogi stražari spavaju, dok zli jezici i pronicljivi umovi, izoštreni dugim praktikovanjem izbjegavanja istine, neprekidno rade na unošenju zabune i sprovođenju planova podstaknutih od neprijatelja?
Molim vas da pročitate Pavlovu opomenu Kološanima. On govori o svojoj najusrdnijoj želji da srca vjernika budu „povezana u ljubavi i u svakom bogatstvu pune sigurnosti razumijevanja u spoznaji tajne Božje, i Oca i Hrista“ (Kološanima 2:2,3). „To govorim,“ objavljuje on, „zato da vas niko ne prevari slatkim riječima… Dakle, kao što ste prihvatili Hrista Isusa, Gospoda, tako živite u njemu. Budite ukorijenjeni u njemu, izgrađujte se u njemu i utvrđujte se u vjeri, kako ste i poučeni. Obilujte vjerom i zahvaljivanjem Bogu. Pazite da vas neko ne odmami filozofijom i praznom prevarom, što je zasnovano na ljudskom predanju, na načelima ovog svijeta, a ne na Hristovim učenjima. Jer u njemu živi svaka punina Božanstva tjelesno“ (Kološanima 2:4-9).
Hoće li ljudi u našim ustanovama nastaviti ćutati, dozvoljavajući podmuklim prevarama da se šire na propast duša? Mišljenja neprijatelja se svuda rasturaju. Sjeme nesloge, nevjerstva, bezbožništva naširoko se sije. Zar neće naši misionari podići barijeru protiv ovog zla? Nije li vrijeme da se zapitamo: Hoćemo li dopustiti neprijatelju da nas navede da napustimo djelo objavljivanja istine? Hoćemo li mu dozvoliti da nas spriječi da ne budemo kanali kroz koje će blagoslovi jevanđelja, kao struje života, teći u svijet? Neka se sad podigne svaki čovjek i radi prema prilici. Neka govori riječi u pogodno vrijeme i van njega, i gleda na Hrista za ohrabrenje i snagu u činjenju dobra.
Opasnosti se stalno povećavaju
Opasnosti koje dolaze na nas stalno se povećavaju. Krajnje je vrijeme da stavimo na sebe svu Božju opremu i najozbiljnije se potrudimo da zadržimo Sotonu od sticanja svake dalje prednosti. Anđeli Božji, vrsni u snazi, čekaju na nas da ih pozovemo u pomoć, da naša vjera ne potamni žestinom sukoba. Sada je potrebna obnovljena energija. Zahtijeva se obazriva akcija. Ravnodušnost i tromost će rezultirati u gubljenju lične religije i neba.
U ovo vrijeme mora se dati laodikejska poruka, da probudi dremljivu crkvu. Neka vas misao o kratkoći vremena stimuliše na najozbiljniji, neumorni napor. Sjetite se da je Sotona sišao sa velikom silom, da radi sa svakom prevarom nepravednosti u onima koji propadaju.
Godinama su naši ljekari obučavani da misle kako ne smiju izraziti mišljenja koja se razlikuju od onih njihovog šefa. [Ovo se odnosi na Dž.H. Keloga koji je godinama bio upravnik sanatorijuma u Batl Kriku – prim. prev.] O kad bi oni polomili jaram! O kad bi nazvali grijeh njegovim pravim imenom! Tada ne bi bili tretirati u nebeskim dvorovima kao ljudi koji, premda nose teške odgovornosti, propuštaju da govore istinu u ukoravanju onog što je neposlušnost Božjoj Riječi.
Ljekari, jeste li radili Gospodarev posao u slušanju maštovitih i spiritualističkih tumačenja [u smislu sistema interpretacije, dok se odrednica „spiritistički“ odnosi na okultne stvari – prim. prev.] Svetog Pisma, interpretacija koje potkopavaju temelje naše vjere, i zadržali svoj mir? Bog kaže: „Neću više biti s vama, ukoliko se ne probudite i odbranite svog Iskupitelja.“
Mudrovanja koja potkopavaju stubove
Moja poruka za vas je: Ne pristajte više da slušate bez protesta izvrtanje istine. Demaskirajte pretenciozna mudrovanja koja će, ako se prime, navesti službenike i medicinske misionske radnike da ignorišu istinu. Svako sada mora stati na svoju stražu. Bog poziva muškarce i žene da zauzmu svoje mjesto pod krvlju poprskanom zastavom Princa Emanuela. Upućena sam da upozorim naš narod; jer mnogi su u opasnosti primanja teorija i mudrolija koje potkopavaju temeljne stubove vjere.
Ponekad naši ljekari razgovaraju satima, kad su umorni i smeteni, i u nepodesnom stanju za razgovor. Medicinski misionari treba da odbiju održavanje dugih noćnih sjednica u konverzaciji. Ti noćni razgovori su vrijeme kad je Sotona svojim zavodljivim uticajem krao od jednog a zatim od drugog vjeru koja je jednom predana svetima. Briljante, sjajne ideje često bljesnu iz uma koji je pod uticajem velikog varalice. Oni koji slušaju i odobravaju postaju opčinjeni, kao Eva što je bila opčinjena riječima zmije. Oni ne mogu slušati opčinjavajuće filozofske spekulacije i u isto vrijeme držati riječ živog Boga jasnu u umu.
Naši ljekari su izgubili dobar dio iz svojih života zato što su gledali pogrešne transakcije, slušali kako se izgovaraju pogrešne riječi, posmatrali kako se slijede pogrešni principi, a ništa nijesu govorili u ukoru iz straha od odbacivanja.
Pozivam one koji su bili povezani sa ovim zaslepljujućim uticajima da slome jaram kojem su dugo bili podređeni, i stanu kao slobodni ljudi u Hristu. Ništa osim odlučnog napora neće razbiti čini koje su na njima.
Alfa se vidi sada
Ne dajte se prevariti; mnogi će otpasti od vjere, slušajući zavodljive duhove i nauke đavola. Sada imamo pred sobom alfu ove opasnosti. Omega će biti najzapanjujuće prirode.
Treba da proučavamo riječi koje je Hrist izgovorio u molitvi koju je podnio upravo pred Njegovo suđenje i raspeće: „Oče, došao je čas. Proslavi svog Sina, da tvoj Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svim ljudima da vječni život svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao. Ja sam proslavio tebe na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao da izvršim. A sada ti, Oče, proslavi me svojom slavom koju sam imao s tobom prije nego što je svijet postao. Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji, a ti si ih dao meni, i držali su se tvoje riječi.“ (Jovan 17:1-6)
Hrišćani da ispoljavaju pobožnost
Pravednost Božja je apsolutna. Pravednost karakteriše sva Njegova djela, sve Njegove zakone. Kakav je Bog, takav mora biti Njegov narod. Hristov život mora se otkriti u životima Njegovih sledbenika. U svim Njegovim javnim i privatnim djelima, u svakoj riječi i činu, vidjela se praktična pobožnost, i ova pobožnost se mora vidjeti u životima Njegovih učenika.
Oni koji paze na svjetlost koja im je data unijeće vrline i karakter Hristov u svakodnevni život. Hrist nije učinio nijedan grijeh, jer nije bilo grijeha u Njemu. Bog mi je pokazao da se u životima vjernika treba otkriti praktična pravednost.
Zar nije Bog govorio u svojoj Riječi vezano za svečane događaje koji se moraju ubrzo desiti? Kad čitate o tome, vjerujete li što On kaže? Ili, kroz slušanje varljive filozofije, ostavljate vjeru u Boga? Može li ikakva sila spriječiti kaznu koja mora pasti na vas dok ne ponizite svoja srca pred Bogom i priznate vaše grijehe? Kako to, braćo moja u medicinskom misionskom djelu? Zar vam nije živi Bog govorio iz Njegove Riječi vezano za događaje koji se dešavaju u ispunjenju Njegove Riječi? Uskoro će dogoditi poslednji veliki obračun sa čovjekom. Da li su vaši životi bili takvi da se zatim možete izvagati na mjerilima svetinje, i ne naći se lakima? Ili je vaša vjera bila oblikovana i ograničavana dok je postala nevjerstvo? Da li je vaša poslušnost ljudima postala pobuna protiv Boga? „Sami sebe ispitajte jeste li u vjeri, sami sebe provjerite“ (2. Korinćanima 13:5).
[Special Testimonies, Series B, No. 2, 12-17.]
Upozorenje
Vašington, D.C.
7. avgust 1904.
Moj dragi brate,
Data mi je poruka da je odnesem tebi i ostalim našim ljekarima koji su povezani sa Medicinsko misionskim udruženjem. Odvojte se od uticaja koji se vrši u knjizi „Živi hram“ [knjiga na 568 strana koju je 1903. godine izdao dr Dž.H. Kelog – prim. prev.] jer ona sadrži varljiva mišljenja. Ima u njoj mišljenja koja su sasvim tačna, ali ona su pomiješana sa zabludom. Pisma se uzimaju izvan njihovog konteksta i koriste se da se uzdignu pogrešne teorije.
Misao o zabludama koje sadrži ova knjiga veoma su me ožalostile, i iskustvo kroz koje sam prošla u vezi sa tim predmetom skoro me koštalo života.
Reći će se da je „Živi hram“ revidiran. Ali Gospod mi je pokazao da se pisac nije promijenio, i da ne može biti jedinstva između njega i jevanđeoskih poslanika dok on nastavlja da gaji svoja sadašnja mišljenja. Zapovijeđeno mi je da podignem glas upozorenja za naš narod, govoreći: „Ne zavaravajte se: Bog se ne može ismijavati“ (Galatima 6:7).
Imali ste pristup Svjedočanstvima za Crkvu, knjige 7. i 8. U ovim Svjedočanstvima podignut je signal opasnosti. Ali svjetlost tako jasna i otvorena umovima koji nijesu pod uticajem varljivih teorija, neki nijesu razaznali. Dok naši ljekari prihvataju varljive teorije ove knjige, ne može biti jedinstva između njih i poslanika koji nose poruku jevanđelja. Ne treba biti jedinstva dok se ne desi promjena.
Kad medicinski misionari usklade svoju praksu i primjer sa imenom koje nose, kad osjete svoju potrebu da se čvrsto ujedine sa poslanicima jevanđelja, tada može biti skladne akcije. Ali mi moramo čvrsto odbiti da budemo odvučeni sa platforme vječne istine, koja je od 1844. podnijela probu.
Alfa predstavljena u „Živom hramu“
Upućena sam da jasno govorim. „Dočekajte je,“ riječ je koja mi je kazana. „Dočekajte je čvrsto, i bez oklijevanja.“ Ali ne treba je dočekati uzimanjem naših radnih snaga iz polja da istraže doktrine i tačke razilaženja. Ne treba da pravimo takvu istragu. U knjizi „Živi hram“ predstavljena je alfa smrtonosnih jeresi. Omega će uslijediti, i primiće je oni koji nijesu voljni da obrate pažnju na upozorenje koje je Bog dao.
Naši ljekari, na kojima počivaju važne odgovornosti, treba da imaju jasnu duhovnu razboritost. Oni moraju neprekidno stojati na oprezu. Opasnosti koje sada ne primjećujemo uskoro će iskrsnuti pred nama, i veoma želim da oni ne budu obmanuti. Imam intenzivnu čežnju da ih vidim kako stoje slobodni u Gospodu. Molim da imaju hrabrosti da čvrsto stanu za istinu kakva je u Isusu, držeći se čvrsto početka njihovog povjerenja do kraja.
[Special Testimonies, Series B, No. 2, 49, 50.]
Prikaz opasnosti koja se približava
Negdje u vrijeme kad je objavljen „Živi hram“, preda mnom su u noćnoj viziji prošli prikazi koji ukazuju da se približava neka opasnost, i da se moram pripremiti za nju ispisujući stvari koje mi je Bog otkrio u pogledu temeljnih načela naše vjere. Poslat mi je primjerak „Živog hrama“, ali je knjiga ostala u mojoj biblioteci, nepročitana. Iz svjetlosti koju mi je dao Gospod, znala sam da neka mišljenja koja su zastupljena u toj knjizi ne nose Božje odobravanje, i da su zamka koju je neprijatelj pripremio za poslednje dane. Mislila sam da će ovo sigurno biti zapaženo, i da neće biti neophodno da išta kažem o tome.
U sukobu koji je nastao među našom braćom u pogledu učenja ove knjige, oni koji su podupirali njenu široku cirkulaciju su izjavili: „Ona sadrži upravo mišljenja koja je naučavala sestra Vajt.“ Ova tvrdnja pogodila me pravo u srce. Osjećala sam se skrhana srca, jer sam znala da taj prikaz stvari nije istinit.
Konačno mi je sin rekao: „Majko, valjalo bi da pročitaš makar neke djelove te knjige, kako bi vidjela da li su u skladu sa svjetlošću koju ti je Bog dao.“ On je sjeo pored mene i zajedno samo pročitali predgovor, kao i najveći dio prvog poglavlja, i takođe neke pasuse u drugim poglavljima. Dok smo čitali, prepoznala sam upravo mišljenja protiv kojih mi je bilo zapovijeđeno da govorim u upozorenju tokom ranih dana mog javnog rada. Kad sam prvo napustila državu Mejn, morala sam ići u Vermont i Masačusets da nosim svjedočanstvo protiv ovih mišljenja. „Živi hram“ sadrži alfu ovih teorija. Znala sam da će omega uskoro uslijediti, i drhtala sam za naš narod. Znala sam da moram upozoriti našu braću i sestre da ne ulaze u sukob o prisustvu i ličnosti Božjoj. Konstatacije u „Živom hramu u pogledu ovog predmeta su netačne. Navodi iz Svetog Pisma u podršci iznesenoj doktrini su pogrešno primijenjeni.
Primorana sam da govorim u poricanju tvrdnje da učenja u „Živom hramu“ mogu biti podržana izjavama iz mojih spisa. Moguće da u ovoj knjizi ima izraza i mišljenja koja su u skladu sa mojim spisima. I moguće da u mojim spisima ima mnogih izjava koje, izvučene iz konteksta i protumačene u skladu sa umom pisca „Živog hrama“, mogu izgledati da su skladu sa učenjima ove knjige. To može dati prividnu podršku tvrdnji da su mišljenja u „Živom hramu“ u skladu sa mojim spisima. Ali Bože sačuvaj da ovo mišljenje prevagne.
Malo ljudi može razabrati rezultat prihvatanja mudrolija koje neki zastupaju u ovo vrijeme. Ali Gospod je podigao zavjesu i pokazao mi je rezultat koji bi uslijedio. Spiritualističke teorije u pogledu Božje ličnosti, praćene njihovim logičkim zaključcima, zbrisaće cijelo hrišćansko gazdinstvo. One pretenduju da su svjetlo koje je Hrist sišao sa neba da dâ Džonu da dâ Njegovom narodu. One uče da prizori koji su upravo pred nama nijesu od dovoljne važnosti da im se pokloni posebna pažnja. One obezvređuju istinu nebeskog porijekla, i lišavaju Božji narod njihovog prošlog iskustva, dajući im zauzvrat lažnu nauku.
U viziji te noći razgovjetno mi je pokazano da su na ova mišljenja neki gledali kao na velike istine koje se moraju uvesti i istaknuti u sadašnjem vremenu. Pokazana mi je jedna platforma, poduprta čvrstim gredama – istinama Riječi Božje. Neko sa visokom odgovornošću u medicinskom djelu je upućivao ovog i onog čovjeka da oslabe grede koje drže ovu platformu. Tada sam čula glas koji je govorio: „Gdje su stražari koji treba da stoje na zidovima Ciona? Spavaju li? Ovaj temelj izgradio je Majstor, i izdržaće oluju i vihor. Hoće li oni dopustiti da ovaj čovjek prezentuje učenja koja poriču prošlo iskustvo naroda Božjeg? Došlo je vrijeme da se preduzme odlučna akcija.“
Neprijatelj duša je nastojao da unese pretpostavku da se velika reformacija mora dogoditi među adventistima sedmog dana, i da se ova reformacija treba sastojati u napuštanju doktrina koje stoje kao stubovi naše vjere, i ulasku u proces reorganizacije. Da se ova reformacija desila, kakav bi bio rezultat? Načela istine koja je Bog u svojoj mudrosti dao crkvi ostatka bila bi odbačena. Naša religija bi se promijenila. Fundamentalna načela koja su podupirala djelo poslednjih pedeset godina bila bi smatrana kao zabluda. Nova organizacija bi se uspostavila. Knjige novog poretka bile bi napisane. Uveo bi se sistem intelektualne filozofije. Utemeljivači ovog sistema išli bi u gradove i činili divna djela. Subota bi naravno bila olako cijenjena, a takođe i Bog koji je stvorio. Ničemu ne bi bilo dopušteno da stane na putu tog novog pokreta. Vođe bi učile da je vrlina bolja nego porok, ali pošto je Bog uklonjen, oni bi polagali svoju zavisnost na ljudskoj sili, koja je, bez Boga, bezvrijedna. Njihov temelj bio bi izgrađen na pijesku, i oluja i bura bi zbrisale tu strukturu.
Ko ima autoritet da započne takav pokret? Mi imamo naše Biblije. Imamo naše iskustvo, posvjedočeno čudesnim djelovanjem Svetog Duha. Mi imamo istinu koja ne priznaje nikakav kompromis. Nećemo li odbiti sve što nije u skladu sa ovom istinom?
Ustručavala sam se i oklijevala sa slanjem ovoga što me je Duh Gospodnji pokrenuo da napišem. Nijesam željela da budem primorana da izložim varljivi uticaj ovih mudrolija. Ali u proviđenju Božjem, zablude koje dolaze moraju se dočekati.
Ledeni brijeg! „Dočekajte ga“
Malo prije nego sam poslala svjedočanstva vezano za napore neprijatelja da podrije temelj naše vjere kroz širenje zavodljivih teorija, čitala sam o slučaju kad se jedan brod u magli sreo sa ledenim brijegom. Nekoliko noći malo sam spavala. Izgledalo je da se povijam kao zaprega ispod bala. Jedne noći jasno mi je predstavljen jedan prizor. Brod je bio na vodama u gustoj magli. Iznenada je osmatrač povikao: „Ledeni brijeg pred nama!“ Dižući se visoko iznad broda nalazio se džinovski ledeni brijeg. Jedan autoritativni glas je povikao: „Dočekajte ga!“ Nije bilo ni trenutka za oklijevanje. Bilo je vrijeme za trenutnu akciju. Strojar je zavezao punom snagom, a čovjek na kormilu usmjerio brod pravo na ledeni brijeg. Uz lomljavu udario je u led. Bio je to strahovit udarac, i ledeni brijeg se razbio na mnogo komada, padajući sa bukom poput grmljavine po palubi. Putnici su bili silovito uzdrmani silom sudara, ali nije bilo izgubljenih života. Brod je bio oštećen, ali ne toliko da se ne može popraviti. Oporavio se od kontakta, tresući se od pramca do krme, poput živog bića. Zatim je krenuo naprijed na svoj put.
Dobro sam znala značenje ovog prikaza. Imala sam svoja naređenja. Čula sam riječi, kao glas od Kapetana: „Dočekajte ga!“ Znala sam šta je bila moja dužnost, i da se ne smije gubiti ni trenutka. Došlo je bilo vrijeme za odlučnu akciju. Moram bez oklijevanja poslušati zapovijest: „Dočekajte ga!“
Te noći ustala sam u jedan sat, pišući onoliko brzo koliko je moja ruka mogla prelaziti papir. Za sledećih nekoliko dana radila sam od jutra do mraka, pripremajući za naš narod uputstvo koje mi je dato u pogledu zabluda koje su bile ušle među nas.
Nadala sam se da će doći do cjelovite reformacije, i da će načela za koja smo se borili u ranim danima, a koja su iznijeta u sili Svetog Duha, biti sačuvana.
Čvrst temelj naše vjere
Mnogi iz našeg naroda ne shvataju koliko čvrsto je temelj naše vjere položen. Moj muž, starješina Džozef Bejts, otac Pirs [Stefen], starješina [Hiram] Edson, i drugi koji su bili oštroumni, plemeniti i vjerni, bili su među onima koji su, nakon prolaska vremena 1844., tragali za istinom kao za skrivenim blagom. Sastajala sam se s njima, i proučavali smo i ozbiljno se molili. Često smo ostajali zajedno do kasno u noć, a ponekad i cijele noći, moleći za svjetlost i proučavanje Riječi. Iznova su se ova braća sastajala zajedno da proučavaju Bibliju, kako bi saznali njeno značenje i pripremili se da poučavaju sa silom. Kad su došli do tačke u svom proučavanju gdje su kazali: „Ne možemo učiniti ništa više,“ Duh Gospodnji bi došao na mene, ja bih bila uzeta u viziji, i bilo bi mi dato jasno objašnjenje pasusa koje smo proučavali, sa uputstvom kako da učinkovito radimo i podučavamo. Na taj način data nam je svjetlost da nam pomogne da razumijemo Pisma u pogledu Hrista, Njegove misije i Njegovog sveštenstva. Linija istine koja se proteže od tog vremena do vremena kad ćemo ući u Božji grad bila mi je jasna, i predala sam drugima uputstvo koje mi je Gospod dao.
Tokom cijelog ovog vremena nijesam mogla shvatiti rasuđivanje braće. Moj um je bio zaključan, kako je i bilo, i nijesam mogla razumjeti značenje Pisama koje smo proučavali. Bila je to jedna od najvećih tuga mog života. Bila sam u ovom stanju uma dok su sve glavne tačke naše vjere bile razjašnjene našim umovima, u skladu sa Riječi Božjom. Braća su znala da kad nijesam u viziji da ne mogu shvatiti ove stvari, i oni su prihvatali data otkrivenja kao svjetlost direktno sa neba.
Dvije ili tri godine moj um je stalno bio zaključan za razumijevanje Svetog Pisma. U pravcu naših aktivnosti, moj muž i ja smo posjetili oca Endrjusa, koji je jako patio od upale reumatizma. Molili smo se za njega. Položila sam ruke na njegovu glavu i rekla: „Oče Endrjus, Gospod Isus te iscjeljuje.“ Odmah je ozdravio. Ustao je i šetao po sobi, hvaleći Boga, i rekao: „Nikad prije to nijesam vidio na ovaj način. Anđeli Božji su u ovoj sobi.“ Otkrila se slava Gospodnja. Činilo se da svjetlost blista svuda po kući, i ruka jednog anđela spustila se na moju glavu. Od tog vremena do ovog bila sam u stanju da razumijem Riječ Božju.
Kakav uticaj bi mogao navesti ljude u ovoj fazi naše istorije da rade potajno, na silan način da poruše temelj naše vjere – temelj koji je položen na početku našeg rada pobožnim proučavanjem Riječi i otkrivenjem? Na ovom temelju gradili smo proteklih pedeset godina. Čudite li se što kad vidim početak djela koje će srušiti stubove naše vjere, imam nešto da kažem? Ja se moram pokoriti komandi: „Dočekajte ga!“…
Ja moram nositi poruke upozorenja koje mi Bog daje da nosim, i onda Gospodu prepustiti rezultate. Moram sada prezentovati ovu stvar u svim njenim značenjima; jer narod Božji ne smije biti orobljen.
Mi smo narod držalaca Božjih zapovjesti. U proteklih pedeset godina svaka faza jeresi je prešla preko nas, da zamagli naše umove u pogledu učenja Riječi – naročito vezano za službu Hristovu u nebeskoj svetinji i poruku sa Neba za ove poslednje dane, kakvu su dali anđeli četrnaeste glave Otkrivenja. Svakojake poruke nametale su adventistima sedmog dana, da zauzmu mjesto istine koja je, tačku po tačku, istražena u pobožnom proučavanju i posvjedočena djelovanjem čudesne sile Gospodnje. Ali putokazi koji su nas načinili onim što jesmo moraju se sačuvati, i oni će biti sačuvani kao što Bog ukazuje u Njegovoj Riječi i svjedočanstvu Svetog Duha. On nas poziva da čvrsto držimo, sa stiskom vjere, temeljna načela koja su zasnovana na neupitnom autoritetu.
[1 Selected Messages, 203-208]
Da li danas možemo jasno identifikovati Omega otpad?
Iz pisanja Elen Vajt možemo shvatiti da će Omega otpad na zapanjujući način potpuno promijeniti profil Adventističke crkve. Otpad je takvog karaktera da mora faktički oboriti sve stubove vjere Adventnog pokreta na veoma perfidan način tako da se crkva, tobožnja naslednica, može i dalje lažno predstavljati kao „poslednja“ i prava pred vjernicima, uz pomoć ljudske filozofije. To je razlog zašto je ovaj otpad zapanjujuće prirode.
Glavno obilježje Alfa otpada u vrijeme doktora Keloga daje nam jasnu smjernicu za identifikaciju Omege. Džon Harvi Kelog (1852-1943) je bio prvi adventista koji je priznao nešto što liči na doktrinu o trojstvu. To je uradio kao sredstvo opravdanja panteističkih ideja koje je iznio u svojoj knjizi „Živi Hram.“ Ovo se desilo 1903. godine, što je bilo skoro 60 godina od početaka Adventnog pokreta (1844). Dotle je dr Kelog bio antitrinitarac. To je najavilo seriju vrlo ozbiljnih doktrinarnih kriza u crkvi.
„On [Kelog] je zatim konstatovao da su njegovi pređašnji pogledi vezano za trojstvo stajali na njegovom putu da ne napravi jasnu i apsolutno korektnu izjavu ali da je za kratko vrijeme došao do vjerovanja u trojstvo i sada mogao sasvim jasno vidjeti gdje je bila sva poteškoća i vjeruje da bi mogao uspješno razjasniti tu stvar…
On mi je rekao da sada vjeruje u Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetog Duha, i njegov pogled je da je Bog Sveti Duh a ne Bog Otac taj koji ispunjava sav prostor i svaku živu stvar.“ (Letter, A. G. Daniells to W. C. White, Oct 29th 1903)
Elen Vajt je osudila Kelogove poglede na Boga i Hrista. Rekla je da uz svo poštovanje Božjeg prisustva i ličnosti ovaj ljekar je špekulisao o nečemu što Bog nije otkrio.
Otvorena pobuna na netrinitističku vjeru počela je na Generalnoj konferenciji 1919. godine kada je V.V. Preskot (W.W. Prescott) koji je dok je Elen Vajt bila živa bio očiti ne-trinitarac, pokušao uvesti trinitističku koncepciju Hrista.
1931, F. M. Wilcox, kao urednik Pregleda i Glasnika, kompilovao je revidiranu izjavu osnovnih vjerovanja koja je umetnuta u Godišnjak iz 1931. godine, i takođe u prvi Crkveni Priručnik 1932. Za drugo vjerovanje tu stoji:
„Da se Božanstvo, ili Trojstvo, sastoji od Vječnog Oca… Gospoda Isusa Hrista, Sina Vječnog Oca… Svetog Duha, trećeg lica Božanstva…“ (SDA Yearbook, 1931, page 377, ‘Fundamental Beliefs of Seventh-day Adventists’)
U knjizi „Pokret sudbine“ koju je napisao adventistički istoričar Leroj Frum (Le Roy Froom, „Movement of Destiny,“ 1971) učinjen je pokušaj da se revidira (falsifikuje) istorija adventista sedmog dana pod pritiskom snažnog „hrišćanskog“ lobija unutar i izvan crkve. Frum je svjesno lagao i manipulisao, i to djelo danas se ne publikuje (iako je u to vrijeme pompezno najavljivano). U toj knjizi se, između ostalog, dokazivalo kako je denominacija Adventista sedmog dana oduvijek bila trinitistička.
„Od povlačenja F.M. Vilkoksa 1944. do objavljivanja Pokreta sudbine 1971, L.E. Frum je bio najvidljiviji šampion trinitizma među adventistima sedmog dana.“ (Jerry Moon Ph. D., Andrews University Seminary Studies, Volume 41, No. 1, 113-129, page 124, The Adventist Trinity Debate, ‘Part 1: Historical overview’)
Generalna konferencija u Dalasu, Teksas, 1980. godine, konačno je usvojila trinitizam kao jedno od fundamentalnih vjerovanja, na čemu se uporno radilo nekoliko decenija ranije.
Od tada do danas načinjeni su novi pomaci u usaglašavanju sa katoličkom doktrinom o trojstvu.
„Postoji jedan Bog: Otac, Sin, i Sveti Duh, jedinstvo tri suvječne Osobe. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i uvijek prisutan. On je beskonačan i iznad ljudskog shvatanja, pa ipak poznat kroz Njegova samootkrivenja. Bog, koji je ljubav, je zauvijek vrijedan obožavanja, odanosti i službe od cijele tvorevine. (Post. 1:26; Pnz. 6:4; Isa. 6:8; Mat. 28:19; Jovan 3:16; 2 Kor. 1:21, 22; 13:14; Ef. 4:4-6; 1 Pet. 1:2.) (The 2015 SDA Church Manual, ‘Fundamental Beliefs of Seventh-day Adventists’, page 162)
Usvajanje trojstva je odlučujući korak Adventističke crkve u priključivanju duhovnom Vavilonu. Promjena Božjeg identiteta i odricanje od biblijskog koncepta Oca i Sina, posledično je zahvatila sva važna učenja crkve i oborila stare međaše vjere, uključujući i objavu poruka tri anđela iz Otkrivenja 14. glava, što je smisao samog postojanja Adventnog pokreta. Tako je crkva samu sebe diskvalifikovala kao autentičnog nosioca ovih poruka iz nekolika ključna razloga: 1) Bog Stvoritelj je zamijenjen paganskom trijadom, čime se pronosi lažno svjedočanstvo o Bogu; 2) Vječno jevanđelje nemoguće je ispravno objaviti pod doktrinom trojstva – navodna „tri lica Božanstva“ postaju samo glumci u svojim ulogama, a Plan spasenja tako pozorišni komad, gdje čak ni Sin Božji nije stvarno umro za grijehe svijeta (jer prema dogmi o trojstvu On je su-vječni Bog koji je besmrtan); 3) Pad Vavilona i raskrinkavanje grijeha Vavilona apsolutno je nemoguće objaviti sa pozicija doktrinarnog slaganja i saradnje sa istim.
Pošto su promjene u vjerovanjima Adventističke crkve vrlo lukavo i suptilno uvođene tokom više decenija, počevši otvoreno negdje od 1930-ih, da li postoji neki autoritet iz tog vremena koji je prepoznao sve ovo kao Omega otpad? Odgovor je potvrdan!
Godine 1939, jedan od najistaknutijih propovjednika crkve, Džadson Vošburn (Judson Washburn, 1863-1955) u otvorenom pismu upozorio je Generalnu Konferenciju protiv uvlačenja doktrine o trojstvu u učenja crkve. On bio poznat kao dobar prijatelj Elen Vajt, a krstio ga je njen suprug Džejms.
„Ako se osvrnemo na besmrtnost duše, čistilište, vječno mučenje i nedjelju kao šabat, da li je to išta drugo osim otpada? Ako, međutim, preskočimo sve ove minorne, sekundarne doktrine i prihvatimo i učimo središnji korijen, doktrinu romanizma, Trojstvo, i naučavamo da sin Božji nije umro, čak iako naše riječi izgledaju spiritualno, da li je to išta drugo ili išta manje nego otpad? I to sami Omega otpad?“ (Judson Washburn, ‘The Trinity’, letter to the SDA General Conference, 1939)
Vošburn je u istom dokumentu dodao:
„Ova monstruozna doktrina transplantirana iz paganizma u rimsku papsku crkvu nastoji da nametne svoje zlo prisustvo u učenjima Poruke trojice anđela.“ (isto)
Nema nikakve sumnje za poštenog istraživača da je usvajanje dogme o trojstvu dovelo do Omega otpada Adventističke crkve. Pojam „omega“ (poslednje slovo u grčkom alfabetu) podrazumijeva završni otpad.
Kada je svijet zahvatio jaki antitrinitarski pokret sa ubjedljivim argumentima u korist biblijskog koncepta Božanstva, što je za adventiste značilo poziv za povratak izvornoj vjeri pionira Adventnog pokreta, crkvena hijerarhija, teolozi i apologeti su činili (i čine) sve što mogu da odbrane i opravdaju svoju poziciju u očitom otpadu. Tako, između ostalog, propovjednici uče vjernike crkve kako je antitrinitizam zapravo Omega otpad, što je klasično izvrtanje teza i hula na svjedočanstvo Svetog Duha. Oni takođe podstiču predrasude i strah kod vjernika crkve da su istaknuti antitrinarci satanisti, i slično. Članove crkve koji prihvate istinu i postanu antitrinitarci isključuju. Time crkvena hijerarhija jasno pokazuje da se crkva nikad neće pokajati kao ustanova, i da se u njoj nalazi jako mali broj poštenih ljudi lojalnih Bogu, i to samo među običnim vjernicima.
Sve ovo takođe je u potpunoj saglasnosti sa istinom o Ostatku (Otkrivenje 12:17) i njegovim karakteristikama. Otkrivenje govori o „ostatku OD sjemena Ženina“, a kako „žena“ predstavlja Božji narod ili „crkvu“, ostatak je ono zdravo što je preostalo OD „crkve“, NE „crkva“. Isto shvatanje su imali adventistički pioniri i Elen Vajt. Oni su koristili frazu „ostatak OD crkve“ (eng. Remnant OF Church) da označe Božji narod posletka, dok je crkvena ustanova to kasnije zloupotrijebila i prepravila u „Crkva ostatka“ (Remnant Church), uklonivši samo „of“. Prepredenost današnje Adventističke crkve čini je jednim od najopasnijih pipaka duhovnog Vavilona, baš kao što je to bio zvanični judaizam pred prvi Hristov dolazak. Ali niko ne mora biti zaveden ako to sam ne želi.
Priredio Pavle Simović
