Anđeo u banji Betezdi

Posle toga bio je judejski praznik i Isus je otišao u Jerusalim. A u Jerusalimu se kod Ovčijih vrata nalazi jezerce koje se hebrejski zove Betezda, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i onih sa usahlim udovima, čekajući da se uzburka voda. Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali. Tamo je bio i jedan čovjek koji je od svoje bolesti bolovao trideset i osam godina. Vidjevši ga kako leži, a znajući da je već dugo bolestan, Isus ga je upitao: „Želiš li da ozdraviš?“ Bolestan čovjek mu je odgovorio: „Gospodine, nemam nikoga da me spusti u jezerce kad se voda uzburka, pa dok ja dođem, drugi već siđe prije mene.“ A Isus mu reče: „Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj.“ I čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoja nosila i hodao. A tog dana bio je Šabat… (Biblija NRP, Jovan 5:1-5)

U prevodu Vuka Karadžića postoji jedna naizgled beznačajna razlika. Naime, u 4. retku stoji odrednica „anđeo Gospodnji“.

Kao što vjerovatno znaju svi koji se ozbiljnije bave proučavanjem Biblije, prepisi novozavjetnih rukopisa nijesu svi identični, pa tako ima i onih odjeljaka ili djelova rečenica koji se ne nalaze u drugim. Međutim, među biblijski vjerujućim osobama, relevantnim se smatraju spisi koji pripadaju Prihvaćenom tekstu na osnovu kojeg su rađene sve stare Biblije (osim katoličke i jezuitske), iz prostog razloga što ti spisi potiču sa područja gdje su djelovali apostoli i rani hrišćani.

U konkretnom slučaju ono što bi moglo biti sporno su redci 3b i 4: „…čekajući da se uzburka voda. Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali.“ Mnogi savremeni prevodi izostavljaju ovu dionicu: RV, NE, NIV, NKJV marg., RSV, AMP (AMP kurziv 3b), NSRB marg., NEB, NWT… ili ostavljaju referencu na marginama.

Ako pogledamo cijeli izvještaj, možemo pretpostaviti da su kasniji prepisivači originalnog Jovanovog teksta smatrali da treba pojasniti razlog uzburkivanja vode koje se pominje u 7. stihu te su stoga dodali „natprirodno objašnjenje“ u 3b i 4. U najranijim vizantijskim i sirijskim verzijama, stiha 4. nije bilo, čak ni u staroj latinskoj Vulgati.

Detaljne stručne analize vezano za sporenje oko ovog stiha možete pogledati na internetu.[1]

Božje posebno djelovanje ili čudo

Ovim smo samo napravili uvod u jedan drugi važni aspekt ovog događaja. Riječ je o Božjim čudima i onima koja to nijesu. Kako napraviti razliku? Kako funkcionišu Božja čuda?

U članku pod naslovom „Božje postupanje sa čovjekom i čuda“ date su osnovne smjernice šta razlikuje Božja čuda od demonskih čuda i trikova. Stoga ćemo sada samo napraviti kratak rezime:

i) Bog najčešće djeluje preko slabih i svjetovno neuglednih ljudi zbog prevencije idolatrije i obožavanja čovjeka (Sudije 6:15, 16; 1. Samuelova 9:21; Mihej 5:2; 4. Mojsijeva 12:3…). Sam Isus prilikom svoje misije na zemlji nije imao ništa što bi privlačilo ili podsticalo fanatične motive pale ljudske prirode.

ii) Nikakvom ljudskom žrtvom, sopstvenim autoritetom, niti poklonima (mitom), čovjek ne može da zasluži ili zavrijedi naklonost Neba (5. Mojsijeva 10:17; 1. Korinćanima 1:26-31; Efescima 2:9).

iii) Vjera u Božju silu, da On može posebno djelovati u našem životu ako to tražimo od Njega, otvara mogućnost za Božje čudo. To je više puta izričito naglašeno u Bibliji i od samog Gospoda Isusa Hrista (Luka 8:43-48; Matej 15:22-28; Marko 10:46-52). Ali tu vjeru potrebno je pokazati (vidi Jevrejima 11. glava) aktivnim sudjelovanjem u Božjem planu.

Šta je posebno važno da znamo o Božjim čudima? Božje posebno djelovanje NIKAD nije određeni obrazac ili tehnika koja se ponavlja. Ukoliko vjernici pokušaju napraviti obrazac od Božjeg čuda, to automatski otvara prostor za djelovanje demona i lažna čuda. Posebno dobar primjer koji to ilustruje u Bibliji je bronzana zmija koja je jednom poslužila kao simbol vjere u Božji Plan spasenja (vidi 4. Mojsijeva 21:4-9; uporedi sa Jovan 3:14, 15). Ali kad su Izraelci isti taj predmet pokušali koristiti u ritualne svrhe radi iscjeljenja, demon po imenu Nehuštan djelovao je među njima, tako da je na kraju pobožni kralj Jezekija morao izlomiti ovu sada okultnu relikviju (vidi 2. Kraljevima 18:4).

Bog takođe ne želi da se Njegove posebne intervencije pripisuju prirodnom toku stvari ili slučajnostima. Tako je On svoje čudo vaskrsenja mrtvog čovjeka zapisano u 2. Kraljevima 13:21 vezao za svog slugu Elišu, time jasno stavivši do znanja da su principi koje je slijedio taj Božji čovjek ono što On želi od svog naroda. Dakle, oni koji koriste ovaj događaj da bi pravdali svoje paganštine, inače tipične za neznabožački svijet kao i područje Rimskog carstva, namjerno previđaju činjenicu da to nije bio nikakav ritualni čin, već su ljudi koji su sahranjivali tog čovjeka iz straha od Moabaca u žurbi bacili njegove posmrtne ostatke u Elišin grob. Nikakva namjera među njima da proizvedu čudo ili upražnjavaju bilo kakav ritual nije postojala. Ali Bog je iskoristio svoju silu da pokaže narodu šta ih jedino može vratiti u život: kako iz njihovog sve dubljeg otpada, tako i u život vječni!

Anđeo u banji?

Imajući ovo na umu, vraćamo se čudima u banji Betezdi u Isusovo vrijeme. Očigledno je postojalo vjerovanje u natprirodnu silu koja u određeno doba godine djeluje u tom jezercetu. Vidljivi znak bio je zamućivanje vode.

Razmotrimo ovaj slučaj pažljivije. Moguće da je postojao neki prirodni uzrok za uzburkivanje vode u određenom periodu, ili, ako je stih 4. autentičan, da je to stvarno bilo djelo natprirodnog karaktera. Kod druge mogućnosti, pošto smo već razložno konstatovali na osnovu Božje Riječi da se Njegove posebne intervencije ne dešavaju serijski po određenom obrascu, moramo posumnjati o kakvom anđelu je zapravo riječ. Zbog svojih predrasuda da je u ovom izvještaju riječ o banjskom lječilištu koje je Bog vodio, prevodioci su čak i u starim relevantnim Biblijama uz riječ „anđeo“ dodali odrednicu „Gospodnji“, iako u originalu nalazimo samo neodređeni član. Ovo je vrlo važno.

Zapazimo da ni sam Isus ne ulazi u raspravu šta se zapravo dešava u toj banji. On jednostavno dolazi na mjesto gdje se nalazi mnoštvo ljudi kojima je potrebna pomoć i stavlja pred nemoćnog bogalja poziv vjere. Ovaj se hvata za TU nadu, a ne za spuštanje u banju prije ostalih. Ovo zapažanje takođe je jako važno. Ako je banjska zamućena voda zaista bila taj medij koji donosi iscjeljenje, čovjek je mogao odbiti Isusov poziv i zatražiti da mu pomogne da uđe prvi. On to srećom nije uradio, jer to bi bio čin nevjerstva, odnosno ispoljavanja vjere u ritual ulaska u vodu. Primjećujemo, dakle, da Isus nije sarađivao sa „banjskom silom“, odakle god ona dolazila.

U 14-om retku, u nastavku ove priče, vidimo da je Isus tog čovjeka kasnije sreo u hramu i napomenuo mu da poštuje svoje novostečeno zdravlje tako što više neće griješiti. Drugim riječima, Bog mu je oprostio prošle grijehe i iscijelio ga, jer tjelesno i duhovno iscjeljenje uvijek idu u paru. To nikad nije slučaj kod demonskih čuda iscjeljenja, već, naprotiv, takvi vjernici postaju fanatici i mamci za proizvodnju novih fanatika do kojih više ne dopire nikakav razumni poziv na vjeru.

Šta nas još navodi na sumnju da su bolesni i nemoćni koji su tražili iscjeljenje u banji Betezdi bili žrtve vjerovanja u lažna čuda?

Najprije, istorijski kontekst događaja – vrijeme kada su Jevreji, zbog svog otpada i pseudo religioznosti koju su nametale vjerske vođe, uveliko izgubili oslonac na pravu Božju silu i dijelom potpali pod uticaj grčko-rimske paganske filozofije. Drugo, još važnije, tu je bio prisutan duh takmičenja i grabeži kao na sportskom borilištu ko će prvi nešto osvojiti, ili ko ima bolju „vezu“ odnosno pomoćnika koji bi ga pogurao da dođe do željenog cilja. Oni jači su uspijevali, dok bi slabiji ostajali bez nade. To se izvjesno ne uklapa u Božje metode djelovanja, a teško bi izdržalo i pod testom naše pravednosti.

Isto tako, svako poređenje ovog banjskog izlečenja sa događajem zapisanim u 2. Kraljevima 5. glava, kada se sirijski vojskovođa Naman iscijelio od gube poslušavši nalog proroka Eliše da se sedam puta okupa (uroni) u rijeci Jordanu, sasvim je neprikladno. Naman je morao da pokaže svoju vjeru u moć Boga Izraelovog tim jednostavnim činom. Njegove sluge su ga opomenule da ne smije imati predrasude koje je očigledno imao, projektujući čak način na koji bi trebao biti iscijeljen (vidi 2. Kraljevima 5:11, 12)! Bog očito nije želio da ide linijom njegovih očekivanja, jer se tako pravi obrazac koji vodi idolatriji, bilo u čovjeka, magične rituale (riječi, postupke) ili magične predmete (relikvije) i „sveta“ mjesta. Objekti idolatrije i zloupotrebe nijesu smjeli biti čak ni Kovčeg Saveza (vidi 1. Samuelova 4. glava) ili hram u kojem se tipski prikazivao Plan spasenja (vidi Jeremija 7:4).

Postoje naravno i drugi razlozi koji navode na sumnju u autentičnost pomenutog banjskog iscjeljivanja. Recimo, nije biblijski vjerovati da bi Bog zadužio jednog svog anđela da svake godine pokreće vodu i muti je u tom jezercetu da bi tako unaprijed pripremao svima očekivano čudo. Nije biblijski, ali se sasvim uklapa u paganske obrasce demonskih i lažnih čuda.

Dakle, stvarno Božje čudo na tom mjestu učinio je Isus, navlačeći time bijes i mržnju sveštenstva na sebe, jer je navodno prekršio Šabat. Ti isti sveštenici, međutim, nijesu imali ništa protiv banjskog lječilišta, inače bi ga zabranili. Ali kad se manifestovala stvarna Božja sila koja poziva na odgovornost i pokajanje, oni su se uzbunili i vidjeli tu opasnost za sebe i svoje pozicije. Živi Bog djeluje na srce tako što ga mijenja, preobražava po Hristovom uzoru. Mrtvi rituali, mrtva vjera i mrtva (demonska) čuda imaju svrhu umirivanja nečiste savjesti, uništavanja prave duhovnosti, kao i stvaranja potpuno lažne slike o Bogu kao nekoj vrsti automata za ispunjavanje želja i uklanjanje trenutnih problema.

Pavle Simović

____________________

[1] Jednu od najboljih analiza spornog teksta možete pročitati na ovom linku.