„I došao je jedan od sedam anđela koji su imali sedam čaša i obratio mi se riječima: „Dođi, pokazaću ti sud bludnice velike koja sjedi na mnogim vodama, s kojom su zemaljski kraljevi blud činili, a oni koji žive na zemlji opijali se vinom njenog bluda.“ (Otk. 17:1, 2)
Nakon vizije o završnim kataklizmičnim prizorima na zemlji, jedan od anđela zaduženih za sedam zala želi da pokaže Jovanu sud Božji nad Bludnicom koja sjedi na mnogim „vodama“. „Vode koje si vidio, na kojima bludnica sjedi, predstavljaju narode i mnoštva i narodnosti i jezike.“ (Otk. 17:15) Razlog zašto baš ovaj anđeo pokazuje viziju je to što je ovo perspektiva koju treba sagledati sa aspekta posletka vremena.
Prije identifikacije ove Bludnice, prvo treba da vidimo zašto Bog koristi tu simboliku. Kakve su posljedice doslovnog kurvarstva? „Ne obeščašćuj svoju kćer čineći od nje bludnicu, da se zemlja ne bi odala bludu i da se ne bi napunila razvratom.“ (3. Mojsijeva 19:29) Kao što je tjelesna i moralna čistota neophodna za sprječavanje širenja razvrata na zemlji, isto tako je nužan duhovni integritet kroz vjeru i poslušnost Bogu da bi se sačuvala zdrava religija (vidi 5. Mojsijeva 28:14).
Šta je Bog rekao za svoj starozavjetni narod? „A ti si se odavala bludu s mnogim ljubavnicima… Gdje sve nisi bludničila? Sjedjela si uz puteve čekajući svoje ljubavnike, kao što Arapin čeka u pustinji. Onečišćuješ zemlju svojim bludom i svojom zloćom… Tvoje je čelo postalo čelo bludnice. Nemaš više stida.“ (Jeremija 3:1-4) „Vodite parnicu protiv svoje majke, vodite parnicu, jer mi ona nije žena i ja joj nisam muž! Neka odbaci od sebe blud i preljubništvo što su među njenim dojkama, da je ne svučem do gola i da ne učinim da bude kao u dan kad se rodila, da ne učinim od nje pustinju i bezvodnu zemlju i da je ne usmrtim žeđu. Neću biti milostiv prema njenim sinovima, jer su sinovi bluda. Njihova majka čini blud. Ona koja ih je u utrobi nosila čini sramna djela, jer govori: ‘Idem za svojim ljubavnicima, koji mi daju moj hljeb i moju vodu, moju vunu i moj lan, moje ulje i moje piće.’“ (Osija 2:2-5)
„Ali ti si se pouzdala u svoju ljepotu i zbog glasa koji si uživala postala si bludnica, odavala si se bludu sa svakim prolaznikom, svoju ljepotu si mu davala… Zato, bludnice, čuj Gospodnju riječ! Ovako kaže Gospod: ‘Zbog toga što se razliva tvoja požuda i što se otkriva tvoja golotinja dok blud činiš sa svojim ljubavnicima i sa svim svojim gadnim i odvratnim idolima, i zbog krvi tvoje djece koju si prinijela odvratnim idolima, skupiću sve tvoje ljubavnike kojima si užitak pružala, sve koje si voljela i sve koje si mrzjela, skupiću ih sa svih strana protiv tebe i otkriću im golotinju tvoju, neka vide svu golotinju tvoju. Sudiću ti onako kako se sudi preljubnicama i onima koje krv prolivaju. U gnjevu i ljubomori proliću krv tvoju. Predaću te njima u ruke i oni će razoriti tvoja uzvišenja od zemlje i srušiti tvoje obredne uzvišice, skinuće s tebe haljine tvoje, uzeće tvoj sjajni nakit i ostaviće te golu i nagu. Oni će na tebe dovesti mnoštvo ljudi, pa će te kamenovati i isjeći mačevima. Spaliće vatrom tvoje kuće i izvršiće presudu nad tobom pred očima mnogih žena. Okončaću tvoj blud i nećeš više platu davati. Tada ću prestati da se gnjevim na tebe i moja će ljubomora prestati, smiriću se i tvoja me djela više neće vrijeđati.“ (Ezekiel 16:15, 35-42)
Ovaj prikaz je tako upečatljiv da mu nije potreban nikakav komentar.
Međutim, bludnica iz Otkrivenja 17. glava nije lokalna kurva. Ona nema komšije koji se mogu poimenice nabrojati, kao što je Bog preko proroka kazao za svoj narod, svoju „nevjestu“, izabranicu. Ova sjedi nad mnogim narodima. Vladari zemaljski kurvali su se s njom. „Vino“ (lažna religija) njenog bluda opilo je i zemaljske stanovnike.
„Tada me je u duhu odnio u pustinju. I ugledao sam ženu kako sjedi na skerletnoj zvijeri punoj hulnih imena, koja ima sedam glava i deset rogova. Žena je bila obučena u purpur i skerlet, i ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima. U ruci je imala zlatnu čašu punu gadosti i nečistoće svog bluda. Na čelu joj je bilo napisano ime: ‘Misterija, Vavilon Veliki, majka bludnicama i zemaljskim gadostima.’“ (17:3-5)
Zašto je anđeo Jovanu pokazao ovu Bludnicu u pustinji? Ona nije u pustinji, naprotiv. Ali ona ostavlja iza sebe pustoš i duhovnu smrt. Kao što je Gospod obratio doslovni Vavilon u pustinju, tako će i duhovni.
Bludnica sjedi na crvenoj zvijeri koja ima sedam glava i deset rogova. Zvijer predstavlja zemaljsku moć na kojoj sjedi bludnica. Broj njenih „glava“ i „rogova“ isti je kao što smo vidjeli u Otkrivenju 13. glava. Ta „zvijer“ nosi zbirno nasleđe vavilonske misterijske religije, sada oličene u Bludnici! Vidjeli smo da samo jedna sila na zemlji ispunjava svaku od karakteristika datih u Danilu u Otkrivenju – papski Rim. Zvijer je puna hulnih imena koja predstavljaju bogohulne pretenzije i navodna prava koja je sebi davala kroz vjekove u smjeni svjetskih imperija, nosilaca ovog sistema.
Kako je ova Bludnica obučena? Ona je bukvalno nakinđurena. Boje purpura i skerleta, nakit, tačno odgovaraju imidžu i raskoši Rimske crkve. Zapazite na koji način Bludnica uzdiže svoju nauku (gadosti i nečistotu). Ona to drži u zlatnoj čaši. Nijedan detalj njenog spoljašnjeg imidža nije prepušten slučaju. Ona sve čini da očara i zavede tjelesna čula.
Ona je Majka crkva, majka kćerima bludnicama koje se povode za njenim primjerom. To su „žene“ kojima se neće onečistiti 144.000 zapečaćenih. Rimska crkva upravo za sebe tvrdi da je „Majka“ svim crkvama. Ona koristi „zvijer“ – zemaljsku silu – za sprovođenje svojih ciljeva. To postiže kroz materijalno bogatstvo koje je vjekovima prevarom sticala. „Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i srce vaše.“ (Matej 6:21) Aspekt njenih komercijalnih poslova mnogo je više naglašen u 18. glavi Otkrivenja.
Zbog čega termin „tajna“? Zato što je riječ o tajni bezakonja (2. Solunjanima 2:7) koja se već počela spremati u vrijeme apostola Pavla. Misterije takođe ukazuju na sukcesivno nasleđe vavilonske misterijske religije, ezoteričnih tajni vladanja svijetom od strane upućenika koji prenose to „znanje“ još od Nimroda i prve Vavilonske kule.
„I vidio sam da je žena pijana od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka. Kad sam je ugledao, veoma sam se začudio.“ (17:6)
Kad se to ova Bludnica na zvijeri napila krvi Božjeg naroda? U periodu od 1260 godina. Jer to je ona ista zvijer koja je „bila, pa nije i jeste“ (8. stih), koja je imala ranu smrtnu pa se zaliječila (Otk. 13:3).
Istoričari procjenjuju da je Katolička crkva odgovorna za smrt između 50 i 70 miliona ljudi tokom mračnog perioda svoje apsolutne supremacije.[1]
Anđeo objašnjava
„A anđeo mi je rekao: ‘Zašto se čudiš? Otkriću ti tajnu te žene i zvijeri koja je nosi, a ima sedam glava i deset rogova: Zvijer koju si vidio bila je i nije i jeste, uskoro će izaći iz bezdana i otići će u propast. I diviće se oni koji žive na zemlji, kojima imena nisu zapisana u Knjizi života od postanka svijeta, kad vide da se opet pojavila zvijer koja je bila, pa nije i jeste.’“ (Otk. 17:7, 8)
Rekli smo da je bezdan duhovno podzemlje, a kad se to pomene, uvijek znači novu demonstraciju satanske sile. Ako poredimo ovo sa Otkrivenjem 11:7-13, shvatićemo da ateizam i otpala religija čine zajednički front satanizma posletka vremena. Ateizam i ateistička filozofija su moćno oruđe za indoktrinaciju i profilaciju umova kojim se koriste sile tame.
Zvijer se ovdje opisuje kao ona koja je „bila pa nije i jeste“. Ovo se potpuno slaže sa proroštvom iz 13. glave koje je najavilo smrtnu ranu prve zvijeri i koja se zatim iscijelila. Zvijeri se opet dive. Danas živimo u tom vremenu. Ko joj se divi? Oni čija imena nisu zapisana u Knjizi života tj. oni koji ne stoje u spasonosnoj istini. Da li zaista postoji takva knjiga? Da, nebeska evidencija se vodi o svakom životu i svakom počinjenom djelu! Knjiga života sadrži imena onih koji su primili dar spasenja (vidi 2. Mojsijeva 32:32, 33; Psalam 56:8; 69:28; Danilo 12:1; Filipljanima 4:3; Otkrivenje 3:5; 20:12, 15; 22:19)!
Kirka i crkva
Zašto se Jovan veoma začudio? Da li samo zbog pijane Bludnice od krvi? Ili je možda to njemu bila neka poznata slika koja ga je prenerazila?
Istorijski izvori u legendama kazuju nam o čarobnici zvanoj Kirka (Circe).[2] Ona je navodno bila ćerka Heliosa, boga sunca. Bila je poznata i kao krotiteljka divljih životinja u svom cirkusu. Za nju se priča da je srela Odiseja (Ulixes na latinskom) na povratku iz Trojanskog rata, s kojim je imala preljubnički odnos iz kojeg je proizveden, kao jedno od djece, Latinus, osnivač latinske rase. U klasičnim izvještajima, Kirka se prikazuje kako drži zlatnu čašu u ruci mješavine vina i droge kroz koju je kontrolisala vladare svijeta (među kojima je bio i Odisej). Nije li to ista proročka slika koju nalazimo u Bibliji!
Kad je Kirka, velika čarobnica, umrla, sahranjena je na jednom od ostrva u Egejskom moru koje se vidi sa Patmosa, gdje je Jovan primio najveći broj svojih vizija.
Ćerka „boga sunca“ – obožavanje sunca, magija, cirkus, preljuba, droga, nakinđurena kurva, lokacija na ostrvu u Egejskom moru koje se vidjelo sa Patmosa. I sve to slučajno? Nipošto. Gospod svom proroku nije mogao dati živopisniju sliku od ove. Apsolutno sve se uklapa, od porijekla do nasleđa.
Prvobitna upotreba riječi „crkva“ nema ništa zajedničko sa „domom Gospodnjim“. U Smitovom rečniku Biblije (Smith’s Dictionary of the Bible) nalazimo da engleska riječ „church“ potiče od pojma „krug“, što je srodno riječi „cirkus“. I drugi naučnici, kao recimo prof. Lipsius iz Njemačke, ustanovili su isto. Naučnici koji su kompilovali Enciklopediju biblijske, teološke i duhovne literature (Cyclopaedia of Biblical, Theological and Ecclesiastical Literature) u članku „Crkva“ takođe opisuju pagansko porijeklo te riječi:
„Riječ ‘crkva’: Porijeklo ove riječi je neizvjesno. U germanskim i slovenskim jezicima nalazimo sledeće: anglosaksonski, cyrica, circ, cyric; engleski, church; škotski, kirk; njemački, kirche; nizo-njemački, karke; frizijski[3], tzierke; danski, kyrke; švedski, Kyrka; bohemijanski, cyrkew; poljski, cerkiew; ruski, церков. Vjerovatno je postojala neka riječ, na jeziku iz kojeg su teutonski i slovenski potekli, koja označava stara neznabožačka mjesta vjerskih okupljanja, i ova riječ je, uzevši različite oblike na različitim dijalektima, prihvaćena od hrišćanskih misionara. Vjerovatno je povezana sa latinskim circus, circulus, i grčkim kuklos.“ (Volume II, p.322).
Eto odakle potiče pojam „crkva“ i „hristijanizovani“ objekti koji se danas nazivaju crkvama. Stari paganski hramovi pretvoreni su u „crkve“, zajedno sa paganskim ritualnim službama, donekle preobličenim u pseudo hrišćansku formu.
Sedam glava i deset rogova protumačeni
„Za ovo je potreban razum i mudrost: Sedam glava predstavljaju sedam gora na kojima žena sjedi. One predstavljaju i sedam kraljeva: pet ih je palo, jedan vlada, a drugi još nije došao, ali kad dođe, ostaće kratko. A zvijer koja je bila, ali više nije, jeste osmi kralj, i potiče od onih sedam i biće uništena.“ (17:9-11)
Rim je poznat kao grad na sedam gora ili sedam brežuljaka.[4] Interesantno je da postoji još jedan grad na „sedam gora“, a to je današnji Istanbul ili Konstantinopolj, prvobitno sjedište rimskih imperatora, a zatim Vizantije i vaseljenskog patrijarha Istočne crkve. „A žena koju si vidio predstavlja veliki grad koji kraljuje nad kraljevima zemaljskim.“ (17:18)
Sedam glava su i sedam kraljeva, od kojih je pet palo, jedan vlada, a drugi još nije došao. Pet palih carstava do posletka vremena kad ovo proroštvo postaje razumljivo i bitno su: Vavilon, Medo-Persija, Grčka, Rim i papski Rim. Jednog koji sad vlada već smo identifikovali u 13. glavi, kao „Zvijer koja je izišla iz zemlje“ odnosno SAD. Sedmi koji dolazi mora biti Novi svjetski poredak, odnosno sile koje na globalnom planu rade na jednoj svjetskoj vladi koja će uspostaviti jedinstvenu svjetsku religiju. Na tome se uveliko radi. Ključni igrači su oni isti koji su sada na sceni, papstvo i SAD, kao i značajne međunarodne ustanove, Ujedinjene Nacije i razna tajna politička i vjerska društva velike moći.
„Osmi kralj“ je, kao što se vidi, opet „zvijer koja je bila, pa nije i jeste“, dakle papstvo koje opet sve dovodi pod svoju kontrolu, sa zbirnim nasleđem i krunom napora koji su vjekovima činjeni da se dođe do tog cilja. Papstvo u formi jedne svjetske religije koja će biti prihvatljiva svima na zemlji. 7 je takođe broj punoće, što znači punu kontrolu i uticaj nad svjetskim poslovima i ostalim crkvama. Obmana crkava poslednjeg vremena prorečena je u Isaiji 4:1.[5]
„Deset rogova koje si vidio predstavljaju deset kraljeva, koji još nisu primili kraljevstvo, ali će na jedan sat primiti vlast kao kraljevi zajedno sa zvijeri. Oni imaju istu zamisao i stoga svoju moć i vlast daju zvijeri. Oni će zaratiti s Jagnjetom, ali Jagnje će ih pobijediti, jer je Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima, i oni koji su s njim pozvani i izabrani i vjerni.“ (17:12-14)
Zapazimo da ovi kraljevi još nijesu primili kraljevstvo, ali će ga imati na „jedan sat“, zajedno sa zvijeri. Njihovi ciljevi su zajednički, tj. krajnji cilj je ono što sile tame žele, borba protiv Boga. To je veliki plan Sotone za satanizaciju cijele planete preko svojih agencija. Oni neće pobijediti jedino koga? Isusa Hrista i Njegove pozvane. Stoga će pozvani i vjerni biti odvojeni u vrijeme izlivanja sedam zala.
Front bezbožnih sila samog posletka vremena, pred Drugi dolazak i sedam zala, formiraće neku vrstu koalicije sastavljene od deset entiteta koja će biti opunomoćena 15 dana (jedan proročki sat = 15 dana). Kratkoću vremena „sedmog cara“ dodatno nam potvrđuje paralela između 10. i 12. retka. Interesantno je da su kreatori Novog svjetskog poretka već podijelili svijet na deset regiona. Tajne vođe svijeta će kroz niz akcija međunarodnih razmjera izazvati velike probleme u domenima politike i ekonomije kako bi lakše nametnuli zakone koje žele. Iz haosa, ko će biti pozvan da napravi red? Onaj ko ima silu da to sprovede, a to će biti međunarodne snage svjetske vlade. Nije teško pretpostaviti ni za koji duhovni autoritet će svijet vjerovati da ima moralnu silu, te će tako predati carstvo zvijeri. Danas praktično niko ne povezuje papstvo sa njegovom istorijom, niti to želi. Palom svijetu trebaju lažne vođe i lažni autoriteti. Svijet je zaboravio da je istorija učiteljica života i to će platiti skupom cijenom.
„A deset rogova koje si vidio i zvijer – oni će zamrzjeti bludnicu i opustošiće je i ogoliti. I poješće njeno meso i spaliće je vatrom. Jer im je Bog u srce stavio da izvrše njegovu zamisao, to jest da izvrše svoju zajedničku zamisao, da predaju svoje carstvo zvijeri, dok se ne ispune Božje riječi.“ (17:16, 17)
Deset „kraljeva“ samog posletka predaju na kraju carstvo zvijeri, koja postaje osmi, konačni car, koji vjeruje da su se ispunile sve njegove zamisli. Ali onda nastaje strašan sukob interesa i mržnja, koja će najvjerovatnije biti uzrokovana prilikom izlivanja sedam zala, i Velika Bludnica postaje žrtva svojih saveznika.
Vidjeli smo da Bog zna sve šta ove sile planiraju za Armagedon – rat protiv Jagnjeta! Bog pokazuje pred kraj istorije pobune još jednu veliku istinu, a to je da je u duhovnoj tami stvarno jedinstvo nemoguće.
„Ikona zvijerina“ i „Osmi kralj“
Postoji uska veza između „druge zvijeri“ u Otkrivenju 13. glava, koju smo identifikovali kao SAD, aktivnosti nečistih duhova iz 16:13-14, i „osmog kralja“ iz 17. glave.
Kad je „druga zvijer“ počela govoriti jezikom Sotone, ona je, kroz otpali protestantizam kao „lažnog proroka“, navela svijet da se pokloni „prvoj zvijeri“ – papstvu. Lažni znaci i čuda koje demonski duhovi čine preko otpalog hrišćanstva po imenu navode svijet da napravi „ikonu“ papstva. To konkretno znači opunomoćenje lažne religije silom svjetovne vlasti koja postaje mač u njenoj ruci.
Kako je moguće da ljudi opet požele nešto što se u prošlosti pokazalo pogubnim za slobodu savjesti i vjere i donijelo surovu smrt milionima oponenata? Jer su mase ogrezle u nemoralu i hedonizmu lak plijen svojih pseudo autoriteta koji su ih na sve to naveli. Iracionalni rezon traži iracionalni autoritet koji će ga voditi i propisivati mu životne norme, sve dok ima zadovoljštinu pale prirode. Jednako u srcima podanika i vlastodržaca je pobuna i mržnja na Boga i moralnost. Stoga mase same odobravaju prevaru i nalaze lažno utočište u pseudo religiji.
Isti duh, sada pod plaštom ljudskih prava i sloboda i navodne globalne dobrobiti svih ljudi i planete Zemlje, vrši prevaru veću od one u vrijeme strašnih progonstava. Da su ljudi duhovno i mentalno zdravi, da je njihova moralna percepcija izoštrena, oni bi lako prepoznali obmanu koliko god bila suptilna i odbacili je. Pošto to na žalost nije slučaj, mase se udružuju sa obmanjivačima i okreću se protiv manjine koja pruža kakav-takav otpor, povodeći se za premisama da je većina u pravu, da treba slušati „struku“ i „nauku“, da čovječanstvo može samo riješiti svoje probleme, da je papstvo moralni lider svijeta, da su svi koji misle izvan mejnstrim obrazaca „teoretičari zavjere“, te da napokon izvan sistema nema svijetle budućnosti niti opstanka.
U jednom takvom konformističkom ambijentu i svijetu isprepadanom raznim stvarnim ili režiranim krizama i opasnostima, svjetski moćnici nesmetano rade na realizaciji svojih planova za uspostavljanje potpune kontrole nad svim stanovnicima zemlje.
Pred sam kraj, „Ikona zvijerina“, dakle ikona prve zvijeri tj. papstva, stiče globalnu političku silu koja može cijelom svijetu naložiti da se pobiju oni malobrojni koje nije bilo moguće obmanuti, jer su sebe predali Bogu i stavili se pod Njegovo vođstvo i zaštitu. Naravno riječ je o biblijski religioznom Božjem narodu poslednjih dana. Ovo opunomoćenje „Ikone zvijerine“ opisano je u Otkrivenju 17:11-14, kada će restrukturirano papstvo, na način prihvatljiv svima, postati „Osmi kralj“. Zapazite da je „Osmi kralj“ zapravo „zvijer koja je bila, a više nije“ (17:11), što se jasno odnosi na papstvo (uporedi sa 13:3-8). Lažna ekumenska religija uspostaviće potpunu dominaciju u svijetu. Bludnica će jahati na sili zvijeri po poslednji put.
Međutim, treba zapaziti da Bog sve ovo dopušta, da bi se zlo i namjere zlih potpuno raskrinkale pred svima: „Jer im je Bog u srce stavio da izvrše njegovu zamisao, to jest da izvrše svoju zajedničku zamisao, da predaju svoje kraljevstvo zvijeri, dok se ne ispune Božje riječi.“ (Otk. 17:17) Stoga Božji narod uvijek treba imati na umu konačni ishod velike borbe između nosilaca dobra i zla, da ne bi pali obeshrabreni pred silinom i masovnošću satanskih sila.
________________________
[1] Vidi: Kratka istorija hrišćanstva, izdanje Instituta za izučavanje religije.
[2] http://en.wikipedia.org/wiki/Circe[3] Njemački dijalekt.
[4] The Catholic Encyclopedia, p. 529.
[5] Vidi „Sedam žena i jedan čovjek“, Pavle Simović, www.religija.me
