U većini demokratskih zemalja nalazimo grupu predstavnika koji se slažu sa vladom, a u isto vrijeme i grupu predstavnika koji se svrstavaju u opoziciju. Iz dana u dan ove suprotstavljene sile raspravljaju o različitim temama koje se tiču državnih poslova i uprave. Svaki govornik teži da ubijedi članove u prednosti svojih argumenata. Diskusije su često vrlo oštre i visok nivo napetosti počinje da se osjeća. Ovaj proces je metod koji je bio osmišljen sa ciljem da se riješe neslaganja i zauzima centralno mjesto u evropskoj i indijskoj filozofiji još od antičkog perioda. Poznat je kao Dijalektika, termin koji potiče iz grčkog jezika. Platon ga je učinio popularnim u sokratskim dijalozima i to je danas dominantni način razmišljanja u svijetu. Iako su te sile vidljivo suprotstavljene jedna drugoj, smatra se da se one zapravo nadopunjuju, a za sintezu koja se rađa iz sukoba očekuje se da daje bolju, kvalitetniju istinu i genijalnost za one koji su uključeni u to i za one ljude koje oni predstavljaju.
Ako razmotrimo ovaj princip iz ugla istočnjačke perspektive, otkrićemo kinesku filozofiju Jina i Janga u kojoj se primijećene suprotnosti kao npr. svjetlost i tama, vatra i voda, muškarac i žena, zapravo dopunjuju i rade da bi stvorili harmoniju i ravnotežu. Ovi principi su postali popularni zahvaljujući filmskom serijalu Ratovi zvijezda u kojem je prikazano kako se svjetlosne i mračne sile bore jedne protiv drugih, ali se na kraju postiže ravnoteža sile.
Kako da objasnimo ovaj svijet suprostavljenosti; svijet napetosti koji očigledno postoji u nama i svuda oko nas? Ako dozvolimo da nas vode samo naša osjećanja, onda djeluje kao da postoji veliki broj dokaza koji podržavaju ovakvo razmišljanje. Ako bi pozajmili početne riječi iz serijala Ratovi zvijezda, mogli bi reći: „Veoma davno u jednoj jako, jako udaljenoj galaksiji…“ Ako se vratimo na proroke koji su živjeli u staro doba, možemo otkriti poreklo ovog sistema suprostavljenosti.
„Kako pade s Neba, Svjetlonošo, zorin sine! Kako se obori na zemlju, ti što si gazio narode! A govorio si u svom srcu: ‘Do nebesa ću se podići. Iznad Božjih zvijezda podići ću svoj presto i sješću na zbornu goru na krajnjem sjeveru. Podići ću se iznad oblaka. Izjednačiću se sa Svevišnjim.’“ (Isaija 14:12-14)
Lucifer je bio stvoren kao anđeo najvišeg reda, bio je prvi među njima. Bio je stvoren u univerzumu koji funkcioniše prema principu izvor – kanal – život. Postojala je savršena harmonija pošto je svako stvoreno biće pristupalo velikom Izvoru svega kroz i na osnovu primjera velikog Očevog Sina. U divnoj harmoniji koja je postojala između Oca i Sina učestvovali su i svi ostali stanovnici Neba sve dok su slijedili primjer Sina Božjeg kao kamena temeljca svoga ličnog identiteta. Može postojati samo jedan pravi Izvor, jedan vrhovni Izvor svega i to je Otac. Harmonija univerzuma je zavisila od neprestanog prepoznavanja sledeće činjenice: „Gospod je Bog naš jedini Gospod.“ (5. Mojs. 6:4)
Lucifer je počeo da vjeruje da je sve što mu je bilo dato ustvari njegovo na osnovu božanskog prava i da je on sam svoj bog. Ova laž ga je navela da izrazi da je on kao i Svevišnji – Otac. Lucifer nije htio da ukloni Oca, već da predstavi sebe kao Njegovu nerazdvojnu i jednaku kopiju. On više nije želio da gleda oca kroz naočare (kanal) Sina Božjeg. On je u svom umu zamislio potpuno ravnopravni sistem (egalitaristički sistem jednakosti) za funkcionisanje univerzuma, u kome će svi moći da se identifikuju kao svoji sopstveni izvori. Lucifer je zamislio da upravljanje univerzumom treba da izgleda ovako:
Izvor→ i Izvor
Ovaj obrazac, koji je on predložio, prouzrokovao je prekidanje prirodnog toka, prekid veze izvor – kanal – život. Ako bi postojala dva vrhovna izvora, njihove sile koje imaju bi dovele do pojavljivanja napetosti što zahtijeva sintezu ili balans kako bi se jedinstvo ponovo uspostavilo.
Rezultat sudara dva izvora sile je ujedinjenje ili sinteza kada dvoje postaju mistično jedno. Individualni identiteti su žrtvovani radi kompromisa ličnih ubjeđenja za opšte dobro, a harmonija i balans su naizgled ponovo uspostavljeni. Ova nova formula je poznata po tome što uklanja princip kanala. Stoga, da bi se harmonija u univerzumu održavala, mora postojati neprekidno smjenjivanje sukobljavanja i rješavanja sukoba jer je izgubljen lični identitet Izvora.
Lucifer je obećao svojim sledbenicima: „Postaćete kao bogovi, znajući dobro i zlo.“ (1. Mojsijeva 3:5)
Od samog početka, Sotonina namjera je bila da ukloni veliki Kanal Sina Božjeg. Nakon što je uklonio Sina sebi sa puta, on je svakoga pozvao da bude dio univerzalnog izvora kroz koju god ideološku metodu izaberu. Nije bitno da li je to kroz panteizam ili kroz obožavanje jednakog boga (trojstvo) ili postajanjem kao on, sve dokle god važi da nikakav princip kanala ne postoji u realnosti. Osoba može i da se pretvara da je kanal sve dokle god je jasno da je realnost takva da je ona u suštini (oboženi) izvor.
Ovo je poreklo velikog rata u univerzumu. To je rat između dva načina shvatanja osnovne veze između prva dva nebeska Bića.
Božanski obrazac iz Svetog Pisma | Obrazac boga ovoga svijeta |
Izvor → Kanal = Život | 1. Izvor→ kanal ←izvor ↓ 2. Izvor |
Obrazac koji pripada bogu ovoga svijeta naslijedili su osnivači našeg roda kada su prihvatili laž: „Nećete vi umrijeti… postaćete kao bogovi.“ (1. Mojs. 3:4,5) Ovo je bio trenutak kada smo zamijenili svoju harmoničnu poziciju kanala za neprekidan proces sukobljavanja između sebe i sa Bogom kako bi svako postao sam svoj izvor. Način kako se naš ljudski rod ophodio prema velikom Kanalu kada je došao na ovaj svijet je dokaz da je ova laž sada prirodan dio čovječanstva. Bio je obješen na krst i ubijen. Nježan i blag karakter Sina Božjeg koji je bio poslušan svome Ocu u svemu nije bio u harmoniji sa umom koji smo naslijedili. Naši prvi roditelji su dobili ovaj bogohulni obrazac direktno od onoga ko ga je izmislio – Lucifera.
Interesantno je zapaziti da je dijalektički koncept postojao u filozofiji Heraklita Efeškog (535 – 475. prije n.e) koji je predložio da se sve nalazi u stanju neprekidnog mijenjanja zbog toga što postoji unutrašnji razdor ili nesloga i protivljenje. Pismo otkriva poreklo ovog unutrašnjeg razdora razotkrivanjem Sotoninog lažnog koncepta o Bogu koji uništava identitet kanala. Ovo je razlog zašto je Pavle napisao Korinćanima:
„A ako je i pokrivena dobra vijest koju objavljujemo, pokrivena je onima koji odlaze u propast, onima kojima je bog ovog doba zaslijepio nevjernički um, da do njih ne prodre svjetlost slavne dobre vijesti o Hristu, koji je obličje Boga nevidljivog.“ (2. Korin. 4:3,4)
Nemoguće je razumjeti božanski obrazac i pronaći pravu harmoniju kada je bog ovoga svijeta zamračio naše umove. Naši umovi treba da budu prosvijetljeni Božjim Duhom kako bi ispravno razumjeli božanski obrazac. Drugim riječima, moramo da se pokajemo (promijenimo um) zbog svojih idolopokloničkih i lažnih ideja. Ovaj proces je u Bibliji upoređen sa smrću zbog toga što je to potpuna predaja i odbacivanje svega što je djelovalo logično i smisleno ako se posmatra kroz naočare boga ovoga svijeta. Jedini način da se vratimo principu kanala je da zatražimo od Isusa, Sina Božjeg, da nas pouči i pomogne vam. Nama samima je to nemoguće zbog toga što su naši umovi upućeni u drugom pravcu pod uticajem luciferijanske ideologije.
Kao uvod u mnoge probleme koje obrazac boga ovoga svijeta uzrokuje, hajde da razmotrimo percepciju same istine. U božanskom obrascu sve potiče od jednog Izvora→, što znači da postoji jedna apsolutna istina ili jedan Izvor istine. U prvoj fazi obrasca koji pripada bogu ovoga svijeta, a to je obrazac koji je stvorenje izmislilo, postoje najmanje dva izvora istine. Ako kopirate ovaj obrazac u kome se sve osobe uzdižu do nivoa božanstva ili izvora, onda ćete imati puno verzija istine i ovo, logično, vodi ka frazi koju je rekao danski filozof Seren Kirkegor (1813-1855) „subjektivnost je istina i istina je subjektivnost“. Tada je istina lišena svoje objektivnosti i ljudi mogu da koriste šta god im je na raspolaganju kako bi druge ubijedili u svoju „istinu“.
U dostupna oruđa spadaju manipulacija, prevara i eventualno fizička sila da bi se uspostavila lična „istina“ pošto u obrascu boga ovoga svijeta apsolutna istina ne postoji. Istorija otkriva da su dominantni ljudi koji su koristili ovaj metod bili veoma uspješni u prikazivanju određenih „istina“ različitim grupama čak i kada su te ideje bile međusobno kontradiktorne. Izražavanje nekoliko ovakvih suprotstavljenih ideja odmah čini neefikasnim srž nečijeg identiteta te se stoga podižu doktori za spinovanje koji pronose ove „istine“ da bi umirili mase i dali nam osjećaj da mnogi lideri zastupaju samo ono što će im pomoći u unapređenju njihove dominacije. Pojedinci koji su u stanju da ubijede većinu u svoje „istine“, koliko god one bile međusobno konfliktne, mogu da sebi osiguraju biračke glasove kako bi njihove „istine“ mogle dominirati nad cijelom grupom. Politički procesi svake nacije na svijetu su puni ovakvih izvrtanja i manipulisanja sa istinom, nakon čega se građani osjećaju prevareno i frustrirano. Ovakva osjećanja mogu u nekom trenutku dovesti do revolucije ili mijenjanja vlasti. Vladari se mijenjaju, ali se problemi opet pojave nakon nekog vremena, pošto je sve izgrađeno na istom konceptu relativne istine.
U nastavku ćemo se vratiti na unutrašnji sukob o kojem je Heraklit Efeški govorio. Vidjećemo kako luciferijansko učenje uzrokuje sukob u vezi između uma i tijela, a isto tako i u vezi između razuma i osjećanja.