Božji Duh

Tema Svetog Duha je na mnoge načine misterija za nas. Isus prikazuje tajanstvenu prirodu Duha kada se obraća Nikodimu.

„Vjetar duva gdje hoće i čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide. Takav je svako ko je rođen od Duha.“ (Jovan 3:8)

Pitanjima Božje prirode, posebno onima koja ne možemo svesti u svoje šeme razmišljanja treba pristupati sa najvećim oprezom i poštovanjem. 

„Kažem, kao što sam i uvijek govorila, da se neću upustiti u raspravu sa bilo kime po pitanju Božje prirode i ličnosti. Neka znaju oni koji pokušavaju da opišu Boga da se na tu temu u ćutanju nalazi rječitost. Čitajmo Pismo u jednostavnoj vjeri, i neka svako oblikuje svoj koncept o Bogu iz Njegove nadahnute riječi.“ (Ellen G. White, Spalding and Magan Collection, p. 329)

Ovo je pogotovu tačno po pitanju Svetog Duha, jer možemo doći u opasnost korišćenja toka misli u njegovom opisivanju, koji ne odgovara Svetom pismu. Zbog nivoa tajnosti koji okružuje Svetog Duha, naša nastojanja da ga razumijemo će jasnije otkriti naše skrivene pretpostavke kada pokušamo da protumačimo njegovu ulogu.

Pogledajmo ponovo skrivene pretpostavke koje opisuju trojstvo:

Premisa: Postoje tri osobe u božanstvu.

Skrivena pretpostavka: Položaj božanstva je pripisan samo bićima najviše urođene moći.

Biblija jasno otkriva da Sveti Duh posjeduje atribute božanstva. Ako pristupimo Bibliji sa skrivenim pretpostavkama da je položaj božanstva pripisan samo bićima sa urođenim moćima, onda nema opcija osim da prihvatimo da Sveti Duh ima sopstveni urođeni izvor života. To je logičan ishod. Kao što smo ranije pokazali, takva skrivena pretpostavka izaziva velike poteškoće kada pokušamo da harmonizujemo sve nadahnute tekstove po pitanju Božje prirode i ličnosti.

 

Rijeka života

„I pokazao mi je rijeku vode života, bistru kao kristal, kako teče iz Božjeg i Jagnjetovog prestola.“ (Otkrivenje 22:1)

Gornji stihovi postavljaju osnovni okvir za tok života. Život teče od Božjeg (Otac) i Hristovog (jagnje) prestola. Ovaj život je predstavljen kao rijeka koja teče od Oca i Sina. Obratite pažnju kako Hrist predstavlja ovaj koncept u Jevanđelju po Jovanu:

„Poslednjeg i najvažnijeg dana praznika, Isus je ustao i povikao: ‘Ako je neko žedan, neka dođe k meni i pije! Ko bude vjerovao u mene, kao što je rečeno u Pismu, iz njegovog tela poteći će reke žive vode.’ A rekao je to za Duh koji je trebalo da prime oni koji vjeruju u njega. Tada, naime, Duh još nije bio dat, jer Isus još nije bio proslavljen.“ (Jovan 7:37-39)

Isus je govorio o izlivanju žive vode (vode života). Ovu vodu možemo primiti od Hrista i prenijeti je dalje drugima. Za ovu vodu Jovan govori da je Sveti Duh. Ovaj koncept toka vode od Hrista je takođe pomenut i kada je Mojsije udario u kamen. Stijena je bila simbol Hrista, a voda je bila simbol životodavnog duha. (2. Mojs. 17:5-7, Ps. 78:20, 1. Kor. 10:4).

Ovako David objašnjava koncept izvora i rijeke:

„Kako je dragocjena dobrota tvoja, Bože! U sjeni krila tvojih sinovi ljudski utočište nalaze. Naslađuju se izobiljem iz doma tvoga, napajaš ih bujicom lijepih stvari. Jer je u tebi izvor života, tvojom svjetlošću mi vidimo svjetlost.“ (Psalam 36:7-9)

David kombinuje koncept izvora sa tokom vode i onda daje paralelu sa konceptom svjetla. David, takođe, daje indikaciju da Božje prisustvo u stvari teče u toj rijeci koja teče od prestola:

„Postoji rijeka čiji tokovi raduju grad Božji, najsvetije veličanstveno prebivalište Svevišnjega. Bog je usred toga grada, zato se poljuljati neće. Bog će mu pomoći kad jutro svane.“ (Psalam 46:4,5)

„Mi vidimo Boga u Isusu. Gledajući Isusa vidimo da je slava našeg Oca u tome da daje. ‘Ja ne radim ništa od sebe,’ kaže Hrist, ‘živi Otac me poslao i ja živim po Ocu.’ ‘Ne tražim svoju slavu,’ već slavu Onog koji me poslao. Jovan 8:28; 6:57; 8:50; 7:18. U ovim riječima postavljeno je veliko načelo koji predstavlja zakon života za svemir. Sve stvari Hrist je primio od Boga, ali je uzeo da bi dao. Stoga u nebeskim dvorima, u Njegovoj službi za sva stvorena bića: kroz ljubljenog Sina, Očev život teče ka svima; kroz Sina se vraća u slavi i radosnoj službi, plima ljubavi velikom izvoru svega. I tako se kroz Hrista zatvara krug milosrđa, predstavljajući karakter velikog davaoca, zakona života.“ (Ellen G. White, Desire of Ages 21)

Gornja izjava ne govori samo o zakonu života za ljude, to je zakon života za cio svemir. Očev život, veliki izvor svega, teče kroz Sina cijelom univerzumu. Pošto stvorenim bićima svjetova koji nijesu pali pod grijeh nije potreban Spasitelj, ovaj tok života je univerzalni zakon koji funkcioniše i van Plana spasenja. Ovo je važna poenta. Ovo znači da ličnosti Oca i Sina nisu samo uloge za cilj demonstriranja Božjeg karaktera pred palim svijetom. Ove ličnosti rade za sva stvorena bića kojima treba Plan spasenja i sva koja su van Plana spasenja.

„Sveti Duh je moćna energija božanstva, Božji život i sila koji teče od Boga ka svim djelovima univerzuma i koja tako stvara živu vezu između Njegovog prestola i svega stvorenog… Tako je Duh oličen u Hristu i Bogu, ali nikada nije otkriven kao posebna osoba.“ (M.C. Wilcox, Questions And Answers, Pacific Press, 1911, pp.181,182)

 

Dah koji izlazi od Hrista

Pogledajmo još jedan primjer toka života od Božjeg prestola, ali ovaj put iz konteksta plana spasenja i kako Bog odgovara na naše molitve i osnažuje nas:

„Oni koji su klečali pred prestolom, prinosili su svoje molitve i stalno gledali u Isusa, a On je gledao, kao da se zalagao kod Njega za ove koji se mole. Od Oca sija svjetlost i obasjava Sina, a sa Sina prelazi na molitelje. Zatim sam zapazila kako se neka izuzetno blistava svjetlost prenosi sa Oca na Sina, a sa Sina na narod pred prestolom.“ (Ellen G. White, Early Writings 54,55)

Obratite pažnju na metod i kako se uklapa u model izvora i toka života. Gornja izjava je izražena kroz simbol svjetlosti a ne vode, ali Psalam 36:7-9 spaja simbole vode i svjetlosti. Vidimo da svjetlosti ide:

1. Od Oca 2. Ka Sinu 3. I od Sina 4. Na ljude koji se mole.

Obratite pažnju na tačke kroz koje svjetlost teče; od Oca do Sina do ljudi koji se mole. Ova vizija ne pokazuje Svetog Duha kao tačku kroz koju teče svjetlost. Ovaj koncept je jedino moguć ako uklonimo pretpostavku da božanske osobe imaju svoju urođenu moć.

„Oni koji su ustali sa Isusom mu šalju svoju vjeru u Svetinju nad svetinja mole: ‘Oče naš, daj nam Svog Duha.’ Onda bi Isus dunuo na njih Svetog Duha. U tom dahu je bila svjetlost, sila, i mnogo ljubavi, radosti i mira.“ (Ellen G. White, Early Writings 55)

Vidimo ovdje da se vjernici mole Ocu i tada bi Isus dunuo na Božji narod Svetog Duha. U tom dahu ili Duhu je bila svjetlost, ljubav, radost i mir. Ako dah sadrži ljubav, radost i mir, onda taj dah mora sadržati ličnost. U Čežnji vjekova, Elen Vajt to objašnjava ovako:

„Sveti Duh je dah duhovnom životu u duši. Dodjeljivanje Duha je dodjeljivanje Hristovog života. On prožima Hristovim osobinama onoga koji ga prima.“ (Desire of Ages 805)

Ovdje Elen Vajt izjavljuje da je dodjeljivanje Duha, dodjeljivanje Hristovog života. Ovo nije neka treća ličnost koja simulira Hristov život ili na svoj način pokušava da predstavi Hristovu ličnost, već je to direktno Hristov život. Jednostavnost ovog ne može se previdjeti. Duh je zapravo Hristov Duh lično kroz posredstvo sveprisutnog Duha. Ovo načelo je takođe predstavljeno kroz simbol mane.

„Davalac mane je stajao među njima. Hrist lično je vodio Jevreje kroz pustinju i svakodnevno ih hranio hljebom sa nebesa. Ta hrana je bila tip pravog hljeba sa nebesa. Životodavni Duh, koji teče od beskonačne Božje punine, je prava mana. Isus je rekao, ‘Jer je hljeb Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.’ Jovan 6:33“ (Desire of Ages 385)

Obratite pažnju kako Pavle koristi termine Božjeg Duha, Hristovog Duha i Duha naizmjenično u Rimljanina 8:9,10:

„Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. Ali ako neko nema Hristov Duh, taj nije Njegov. A ako je Hristos u vama, tijelo vam je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh vam donosi život zbog pravednosti.“

Pavle koristi termine Božji Duh, Hristov Duh, Hristos i Duh naizmjenično predstavljajući iste stvari. U Efescima poslanici 3:14-17, Pavle koristi paralelu između Očevog Duha koji je u unutrašnjem čovjeku i Hrista koji počiva u našim srcima.

„Zato savijam koljena pred Ocem našeg Gospoda Isusa Hrista, po kome se zove svaka porodica na nebu i na zemlji. Da bi vam prema bogatstvima svoje slave omogućio da se utvrdite kroz Duha njegovog u unutrašnjem čovjeku, i da Hrist prebiva kroz veru u vašim srcima, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni.“

Na drugom mjestu Pavle koristi interesantan izraz da jasno podrži koncept toka života koji smo adresirali gore.

„Jer znam da će to dovesti do spasenja posredstvom vaših molitvi i pomoću Duha Isusa Hrista.“ (Filibljanima 1:19)

Pavle jasno govori da je Hristov Duh poslat kao pomoć. To je Hristov Duh i on je dat da bude pomoć. Prirodno tumačenje ovoga je očigledno u svjetlosti ostalih prezentovanih dokaza.

 

Tajanstvene stepenice

Pogledajmo još jedan primjer ovog procesa. Isus je dao veoma duboku izjavu Natanielu koja pomaže da se objasni ovaj tok duhovne vode od Boga Oca ka Njegovom Sinu i ka nama. Na ovom primjeru je dato preciznije objašnjenje uloge anđela.

„Zaista, zaista, kažem vam, vidjećete nebo otvoreno i Božje anđele kako uzlaze i silaze k Sinu čovječijem.“ (Jovan 1:51)

Ovo je veoma interesantna izjava. Ona predstavlja Hrista kao stepenice koje dosežu od neba do zemlje. Uz ove stepenice anđeli se penju i silaze. Pogledajmo šta Elen Vajt kaže o ovoj izjavi.

„Božji anđeli neprestano prolaze od zemlje do neba i od neba do zemlje. Hristova čuda za unesrećene i one koji pate su djelo Božje sile kroz službu anđela. I kroz Hrista, kroz posredstvo Njegovih nebeskih glasnika, svaki blagoslov dolazi od Boga do nas. Preuzevši na sebe ljudsku prirodu, naš Spasitelj ujedinjuje svoje interese sa palim Adamovim sinovima i kćerima, dok kroz svoje božanstvo On doseže i do Božjeg prestola. Na taj način je Hrist posrednik u vezi ljudi sa Bogom i Boga sa ljudima.“ (Desire of Ages 143)

Ovo je fascinantna izjava. Hrist je predstavljen kao posrednik za vezu između Boga i ljudi. Kroz ovog posrednika anđeli nam donose Božje blagoslove. Hrist je otkriven kao onaj koji povezuje zemlju i nebo ne samo u legalnom smislu, već i u pravom, opipljivom smislu. Božji blagoslovi prolaze kroz posredovanje Hrista i kroz službu anđela. Ovo je u savršenoj harmoniji sa Jovanom 7:37-39.

Kao što ljudi mogu biti dragovoljni kanali protoka Božje ljubav i blagoslova ka drugima, tako i anđeli mogu biti dragovoljni kanali blagoslova ljudskom rodu. Anđeli, puni Hristovog prisustva u svojim srcima, utiču na ljudska srca da se okrenu ka Bogu. Kao što je Hrist u nama nada slave, tako je Hrist i u anđelima, omogućujući im da budu službeni duhovi osnaženi Njegovom silom. Hristov Duh je spona, a ljestvice i anđeli su voljni poslanici koji poslužuju u Hristovom Duhu kao Božji poslanici.

„Božji anđeli neprestano idu od zemlje ka nebu i od neba ka zemlji. Sva čuda koja je Hrist učinio za unesrećene i za one koji pate, kroz silu Božju učinjena su kroz službu anđela. Hrist se obavezao da preuzme ljudsku prirodu, i na taj način je ujedinio svoje interese sa palim Adamovim sinovima i kćerima, dok Njegova božanska priroda doseže do Božjeg prestola. Na taj način je Hrist posrednik u vezi ljudi sa Bogom i Boga sa ljudima. Svi Božji blagoslovi ljudima idu kroz službu svetih anđela.“ (Ellen G. White, 2 Spirit of Prophecy 67).

Ponovo vidimo kakav je tok blagoslova. Hrist predstavlja ljestvice i vezu između neba i zemlje. Anđeli su posrednici koji donose blagoslove nade, hrabrosti, zdravlja i života svima nama i nose naše molitve na nebo.

Ako pretpostavimo da je Sveti Duh posebna osoba, gornja izjava nema mnogo smisla. Pretpostavka kaže da je Sveti Duh posrednik u komunikaciji između Boga i čovjeka; Sveti Duh (kao posebna osoba) je posrednik kroz koga Bog čini svoja čuda. Ali ovo nije ono što čitamo u nadahnutim tekstovima. Oni nam govore da je Hrist posrednik, da Njega simbolizuju ljestvice, a da su anđeli dobrovoljni posrednici koji rade kroz to sredstvo.

Kada govorimo o Jakovljevom iskustvu, Elen Vajt kaže sledeće:

„Jakovljevo iskustvo kada je odlutao od kuće, kada su mu pokazane tajanstvene stepenice, … namijenjeno je tome pouči veliku istinu o pitanju plana spasenja… Ljestvice su predstavljale Hrista. On je kanal komunikacije između neba i zemlje i anđeli idu gore dolje i u konstantnom kontaktu su sa ljudskim rodom.“ (That I May Know Him 21)

Elen Vajt ih naziva tajanstvenim stepenicama. Postoji tajnovitost koja okružuje ovaj proces komunikacije između neba i zemlje. I ovdje nam je ponovo rečeno da je Hrist kanal komunikacije. Molim vas, obratite pažnju, KANAL komunikacije. Hrist je ne samo izvor (koji prima od Oca), već i kanal ili reka ili ljestvice komunikacije. Ovo su vitalne istine koje su jednostavno objašnjene. Tajanstvene stepenice nam govore kako Hristov Duh, koji je Duh istine, radi. Ako je Sveti Duh posebna osoba, razlika između Njega i Hrista bi bila u tome što bi on bio imenovan za kanal; rad anđela bi bio sekundaran u odnosu na Duha. Ali Duh proroštva kaže da je rad anđela primarni i centralni za pomoć ljudskom rodu.

 

Hristova utješna sveprisutnost

Sa ovim mislima razmotrimo sledeći tekst:

„Kad stigne utješitelj koga ću vam ja poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od Oca, to će svjedočiti o meni.“ (Jovan 15:26)[1]

Obratite pažnju na ovaj komentar po pitanju Isusovog slanja Svetog Duha:

„Ograničen ljudskom prirodom, Hrist nije sam mogao biti na svakom mjestu lično; stoga je bilo u njihovu korist da ih ostavi, ode k svom Ocu i pošalje Svetog Duha da bude njegov naslednik na zemlji. Sveti Duh je lišen ljudske ličnosti i samim tim je nezavisan od nje. On sam će se predstaviti sveprisutnim kroz svog Svetog Duha.“ (Ellen G. White, 14 Manuscript Releases 23)

Sveti Duh je on sam (što znači Hrist) koji je lišen ljudske prirode. Elen Vajt jasno izjavljuje da je SVETI DUH LIŠEN LIČNOSTI LJUDSKE PRIRODE. Rijeka teče od Hrista koji je stijena. Pošto više nijesmo vezani načelom da dokazujemo da je Duh nebesko biće svojom urođenom moći, možemo čitati ove stihove sasvim prirodno. Sveti Duh je Hristova sveprisutnost. Neki kažu da se Hrist odrekao svoje sveprisutnosti kada je uzeo ljudsku prirodu. Nikada to nećemo pronaći u nadahnutim tekstovima. Sveprisutnost koju je Hrist posjedovao na nebu je bio Sveti Duh. Obratite pažnju na sledeću izjavu koja potvrđuje ovo:

„Nije presudno da znamo i da umijemo da definišemo šta je Sveti Duh. Hrist nam kaže da je Sveti Duh Utješitelj i da je Utješitelj Sveti Duh, ‘Duh istine, kojeg će Otac poslati u moje ime.’ ‘ I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utješitelja da bude s vama uvijek, Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer stoji i biće u vama’ [Jovan 14:16, 17] Ovo se odnosi na sveprisutnost Hristovog Duha, koji se zove Utješitelj. I opet Isus kaže: ‘Još imam mnogo toga da vam kažem, ali sada to ne možete nositi. Ali kad dođe Duh istine, uputiće vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam ono što dolazi.’ [Jovan 16:12, 13]. Postoji mnogo tajni koje ja ne pokušavam da razumijem niti da objasnim; previsoke su za mene i previsoke su za vas. Na neke od ovih tema, ćutanje je zlato. Pobožnost, odanost i posvećenje duše, tijela i duha – ovo je presudno za nas. ‘A ovo je život vječni da upoznaju Tebe, jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.’“ (Ellen G. White, 14 Manuscript Releases 179)

„Spasitelj je naš Utješitelj. Ovo sam i sama iskusila.“ (Ellen G. White, 8 Manuscript Releases 49)

„Uticaj Svetog Duha je Hristov život u duši.“ (Review and Herald, October 26, 1897)

Isus je bio iskušan u svemu kao i mi (Jev. 4:15; Jev. 2:17,18). On kroz iskustvo zna teškoće ljudskog života. Možemo li reći ovo za Duha kao posebnu osobu? Da li Sveti Duh (kao posebna osoba) zna kroz iskustvo kako izgleda biti kušan? Da li ima smisla da Isus kaže svetom Duhu koliko je težak život i da onda pošalje onog koji nije to iskusio da nas utješi? Da li je to logično? Iz aspekta onih koji drže trojstvo, Sveti Duh može da nas utješi snagom, mirom i silom, ali da li bi mogao da nas utješi razumijevanjem i iskustvom?

 

Lažne pretpostavke

Mnogi ljudi čine grešku kada misle da je dovoljno da ako mogu da dokažu da postoje tri ličnosti u božanstvu, da je to dovoljno da podrže teoriju o jednakom trojstvu iste vječnosti. Ništa ne bi moglo biti dalje od istine. To je samo pogrešna pretpostavka da božanska bića moraju imati urođeni izvor života i da je jednakost zasnovana na urođenoj moći, a ne na nasleđu, i to je ono što stvara ovakvo mišljenje.

Da li počinjete da shvatate da je božanstvo daleko manje tajanstveno nego što ga učenje o trojstvu čini? Suveren svemira ima saradnika, svog Sina koji je po Njegovom obličju i od Oca ka Sinu i dalje ka univerzumu teče rijeka života, koja je Sveti Duh. Ovo je tako divno jednostavno. Isus je potpuno božanski i posjeduje svu puninu božanstva kroz svoj odnos sa svojim Ocem. Ako i dalje ne vjerujete u ovo, tada objasnite ovu izjavu:

„Gospod Isus Hrist, jedinorodni Sin Oca, je potpuno Bog u neograničenosti, ali ne i u ličnosti.“ (Ellen G. White, The Upward Look 367)

Ova izjava potpuno uništava svaku mogućnost pogleda na Hristovu jednakost sa Ocem koje je zasnovano na učinku.

 

Izvodi iz knjige Adriana Ebensa „Povratak Ilije“ (adapatirano)

_________________________

[1] Veoma je važno znati da u ovim tekstovima o „utješitelju“ nema lične zamjenice „on“, kako stoji u prevodima Biblije. Osim toga, „parakletos“, u originalnom značenju „pozvan na nečiju stranu“, riječ je koja u novosaveznim tekstovima stoji u pasivnom obliku (Jovan 14:16,26; 15:26; 16:7). U aktivnom obliku (parakletor) ova riječ se nalazi u knjizi o Jovu 16:2 (Septuaginta).