Božji Duh

Tema svetog Duha je na mnoge načine misterija za nas. Isus prikazuje tajanstvenu prirodu Duha kada se obraća Nikodimu.

„Vjetar duva gdje hoće i čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide. Takav je svako ko je rođen od Duha.“ (Jovan 3:8)

Pitanjima Božje prirode, posebno onima koja ne možemo svesti u svoje šeme razmišljanja treba pristupati sa najvećim oprezom i poštovanjem.

Ovo je pogotovo tačno po pitanju svetog Duha, jer možemo doći u opasnost korišćenja toka misli u njegovom opisivanju, koji ne odgovara Svetom Pismu. Zbog nivoa tajnosti koji okružuje svetog Duha, naša nastojanja da ga razumijemo će jasnije otkriti naše skrivene pretpostavke kada pokušamo da protumačimo njegovu ulogu.

Pogledajmo ponovo skrivene pretpostavke koje opisuju trojstvo:

Premisa: Postoje tri osobe u božanstvu.

Skrivena pretpostavka: Položaj božanstva je pripisan samo bićima najviše urođene moći.

Biblija jasno otkriva da sveti Duh posjeduje atribute božanstva. Ako pristupimo Bibliji sa skrivenim pretpostavkama da je položaj božanstva pripisan samo bićima sa urođenim moćima, onda nema opcija osim da prihvatimo da sveti Duh ima sopstveni urođeni izvor života. To je logičan ishod. Kao što smo ranije pokazali, takva skrivena pretpostavka izaziva velike poteškoće kada pokušamo da harmonizujemo sve nadahnute tekstove po pitanju Božje prirode i ličnosti.

 

Rijeka života

„I pokazao mi je rijeku vode života, bistru kao kristal, kako teče iz Božjeg i Jagnjetovog prestola.“ (Otkrivenje 22:1)

Gornji stihovi postavljaju osnovni okvir za tok života. Život teče od Božjeg (Otac) i Hristovog (Jagnje) prestola. Ovaj život je predstavljen kao rijeka koja teče od Oca i Sina. Obratite pažnju kako Hrist predstavlja ovaj koncept u Jevanđelju po Jovanu:

„Poslednjeg i najvažnijeg dana praznika, Isus je ustao i povikao: ‘Ako je neko žedan, neka dođe k meni i pije! Ko bude vjerovao u mene, kao što je rečeno u Pismu, iz njegovog tela poteći će reke žive vode.’ A rekao je to za Duh koji je trebalo da prime oni koji vjeruju u njega. Tada, naime, Duh još nije bio dat, jer Isus još nije bio proslavljen.“ (Jovan 7:37-39)

Isus je govorio o izlivanju žive vode (vode života). Ovu vodu možemo primiti od Hrista i prenijeti je dalje drugima. Za ovu vodu Jovan govori da je sveti Duh. Ovaj koncept toka vode od Hrista je takođe pomenut i kada je Mojsije udario u kamen. Stijena je bila simbol Hrista, a voda je bila simbol životodavnog duha. (2. Mojs. 17:5-7; Ps. 78:20; 1. Kor. 10:4).

Ovako David objašnjava koncept izvora i rijeke:

„Kako je dragocjena dobrota tvoja, Bože! U sjeni krila tvojih sinovi ljudski utočište nalaze. Naslađuju se izobiljem iz doma tvoga, napajaš ih bujicom lijepih stvari. Jer je u tebi izvor života, tvojom svjetlošću mi vidimo svjetlost.“ (Psalam 36:7-9)

David kombinuje koncept izvora sa tokom vode i onda daje paralelu sa konceptom svjetla. David, takođe, daje indikaciju da Božje prisustvo u stvari teče u toj rijeci koja teče od prestola:

„Postoji rijeka čiji tokovi raduju grad Božji, najsvetije veličanstveno prebivalište Svevišnjega. Bog je usred toga grada, zato se poljuljati neće. Bog će mu pomoći kad jutro svane.“ (Psalam 46:4,5)

Gornja izjava ne govori samo o zakonu života za ljude, to je zakon života za cio svemir. Očev život, veliki izvor svega, teče kroz Sina cijelom univerzumu. Pošto stvorenim bićima svjetova koji nisu pali pod grijeh nije potreban Spasitelj, ovaj tok života je univerzalni zakon koji funkcioniše i van Plana spasenja. Ovo je važna poenta. Ovo znači da ličnosti Oca i Sina nisu samo uloge za cilj demonstriranja Božjeg karaktera pred palim svijetom. Ove ličnosti rade za sva stvorena bića kojima treba Plan spasenja i sva koja su van Plana spasenja.

 

Duh kao život od Hrista

Dodjeljivanje Duha je dodjeljivanje Hristovog života. Ovo nije neka treća ličnost koja simulira Hristov život ili na svoj način pokušava da predstavi Hristovu ličnost, već je to direktno Hristov život. Jednostavnost ovog ne može se previdjeti. Duh je zapravo Hristov Duh lično kroz posredstvo sveprisutnog Duha. Ovo načelo je takođe predstavljeno kroz simbol mane.

Obratite pažnju kako Pavle koristi termine Božjeg Duha, Hristovog Duha i Duha naizmjenično u Rimljanina 8:9,10:

„Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. Ali ako neko nema Hristov Duh, taj nije Njegov. A ako je Hristos u vama, tijelo vam je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh vam donosi život zbog pravednosti.“

Pavle koristi termine Božji Duh, Hristov Duh, Hrist i Duh naizmjenično predstavljajući iste stvari. U Efescima poslanici 3:14-17, Pavle koristi paralelu između Očevog Duha koji je u unutrašnjem čovjeku i Hrista koji počiva u našim srcima.

„Zato savijam koljena pred Ocem našeg Gospoda Isusa Hrista, po kome se zove svaka porodica na nebu i na zemlji. Da bi vam prema bogatstvima svoje slave omogućio da se utvrdite kroz Duha njegovog u unutrašnjem čovjeku, i da Hrist prebiva kroz veru u vašim srcima, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni.“

Na drugom mjestu Pavle koristi interesantan izraz da jasno podrži koncept toka života koji smo adresirali gore.

„Jer znam da će to dovesti do spasenja posredstvom vaših molitvi i pomoću Duha Isusa Hrista.“ (Filipljanima 1:19)

Pavle jasno govori da je Hristov Duh poslat kao pomoć. To je Hristov Duh i on je dat da bude pomoć. Prirodno tumačenje ovoga je očigledno u svjetlosti ostalih prezentovanih dokaza.

 

Tajanstvene stepenice

Pogledajmo još jedan primjer ovog procesa. Isus je dao veoma duboku izjavu Natanielu koja pomaže da se objasni ovaj tok duhovne vode od Boga Oca ka Njegovom Sinu i ka nama. Na ovom primjeru je dato preciznije objašnjenje uloge anđela.

„Zaista, zaista, kažem vam, vidjećete nebo otvoreno i Božje anđele kako uzlaze i silaze k Sinu čovječijem.“ (Jovan 1:51)

Ovo je veoma interesantna izjava. Ona predstavlja Hrista kao stepenice koje dosežu od neba do zemlje. Uz ove stepenice anđeli se penju i silaze.

Ovo je fascinantna izjava. Hrist je predstavljen kao posrednik za vezu između Boga i ljudi. Kroz ovog posrednika anđeli nam donose Božje blagoslove. Hrist je otkriven kao onaj koji povezuje zemlju i nebo ne samo u legalnom smislu, već i u pravom, opipljivom smislu. Božji blagoslovi prolaze kroz posredovanje Hrista i kroz službu anđela. Ovo je u savršenoj harmoniji sa Jovanom 7:37-39 ili sa Otkrivenjem 1:1.

Kao što ljudi mogu biti dragovoljni kanali protoka Božje ljubav i blagoslova ka drugima, tako i anđeli mogu biti dragovoljni kanali blagoslova ljudskom rodu. Anđeli, puni Hristovog prisustva u svojim srcima, utiču na ljudska srca da se okrenu ka Bogu. Kao što je Hrist u nama nada slave, tako je Hrist i u anđelima, omogućujući im da budu službeni duhovi osnaženi Njegovom silom. Hristov Duh je spona, a ljestvice i anđeli su voljni poslanici koji poslužuju u Hristovom Duhu kao Božji poslanici.

U božanskom toku blagoslova, Hrist predstavlja ljestvice i vezu između neba i zemlje. Anđeli su posrednici koji donose blagoslove nade, hrabrosti, zdravlja i života svima nama i nose naše molitve na nebo.

Ako pretpostavimo da je sveti Duh posebna osoba, gornja izjava nema smisla. Pretpostavka kaže da je sveti Duh posrednik u komunikaciji između Boga i čovjeka; sveti Duh (kao posebna osoba) je posrednik kroz koga Bog čini svoja čuda. Ali ovo nije ono što čitamo u nadahnutim tekstovima. Oni nam govore da je Hrist posrednik, da Njega simbolizuju ljestvice, a da su anđeli dobrovoljni posrednici koji rade kroz to sredstvo.

Postoji tajnovitost koja okružuje ovaj proces komunikacije između neba i zemlje. Hrist je kanal komunikacije. Hrist je ne samo tok (koji prima od Oca), već i kanal ili rijeka ili ljestvice komunikacije. Ovo su vitalne istine koje su jednostavno objašnjene. Tajanstvene stepenice nam govore kako Hristov Duh, koji je Duh istine, radi. Ako je sveti Duh posebna osoba, razlika između Njega i Hrista bi bila u tome što bi on bio imenovan za kanal; rad anđela bi bio sekundaran u odnosu na Duha. Ali rad anđela je primarni i centralni za konkretnu pomoć ljudskom rodu.

 

Hristova utješna sveprisutnost

Sa ovim mislima razmotrimo sledeći tekst:

„Kad stigne utješitelj koga ću vam ja poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od Oca, to će svjedočiti o meni.“ (Jovan 15:26)^[1]

Sveti Duh je sam Hrist koji je lišen ljudske prirode. Rijeka teče od Hrista koji je stijena. Pošto više nismo vezani načelom da dokazujemo da je Duh nebesko biće svojom urođenom moći, možemo čitati ove stihove sasvim prirodno. Sveti Duh je Hristova sveprisutnost. Neki kažu da se Hrist odrekao svoje sveprisutnosti kada je uzeo ljudsku prirodu. Nikada to nećemo pronaći u nadahnutim tekstovima. Sveprisutnost koju je Hrist posjedovao na nebu je bio sveti Duh.

Isus je bio iskušan u svemu kao i mi (Jev. 4:15; Jev. 2:17,18). On kroz iskustvo zna teškoće ljudskog života. Možemo li reći ovo za Duha kao posebnu osobu? Da li sveti Duh (kao posebna osoba) zna kroz iskustvo kako izgleda biti kušan? Da li ima smisla da Isus kaže svetom Duhu koliko je težak život i da onda pošalje onog koji nije to iskusio da nas utješi? Da li je to logično? Sa aspekta onih koji drže trojstvo, sveti Duh može da nas utješi snagom, mirom i silom, ali da li bi mogao da nas utješi razumijevanjem i iskustvom?

 

Lažne pretpostavke

Mnogi ljudi čine grešku misleći da je dovoljno da ako mogu da dokažu da postoje tri ličnosti u božanstvu, da je to dovoljno da podrže teoriju o jednakom trojstvu iste vječnosti. Ništa ne bi moglo biti dalje od istine. To je samo pogrešna pretpostavka da božanska bića moraju imati urođeni izvor života i da je jednakost zasnovana na urođenoj moći, a ne na nasleđu, i to je ono što stvara ovakvo mišljenje.

Da li počinjete da shvatate da je Božanstvo daleko manje tajanstveno nego što ga učenje o trojstvu čini? Suveren svemira ima saradnika, svog Sina koji je po Njegovom obličju i od Oca ka Sinu i dalje ka univerzumu teče rijeka života, koja je sveti Duh. Ovo je tako divno jednostavno. Isus je potpuno božanski i posjeduje svu punoću božanstva kroz svoj odnos sa svojim Ocem.

_________________________

[1] Veoma je važno znati da u ovim tekstovima o „utješitelju“ nema lične zamjenice „on“, kako stoji u prevodima Biblije. Osim toga, „parakletos“, u originalnom značenju „pozvan na nečiju stranu“, riječ je koja u novosaveznim tekstovima stoji u pasivnom obliku (Jovan 14:16,26; 15:26; 16:7). U aktivnom obliku (parakletor) ova riječ se nalazi u knjizi o Jovu 16:2 (Septuaginta).