Trinitarci često kažu da Matej 28:19 podržava njihovo vjerovanje konstatujući da se dijeljenim autoritetom trojice obavezujemo za krštavanje. Međutim, ovaj stih, čak i ako ga uzmemo zdravo za gotovo, ni na koji način ne afirmiše doktrinu o trojstvu koja tvrdi da su Otac, Sin i Sveti Duh tri su-jednaka, su-vječna bića koja čine jednog Boga.…
Osjećanje straha je povezano sa različitim racionalnim ili iracionalnom opasnostima i neizvjesnošću. Kada nešto ne znamo ili ne možemo da pretpostavimo ishod makar i djelimično onda nas neznanje i neodređenost jako plaše. To je prirodno u svijetu u kakvom živimo jer se iza neizvjesnosti može kriti opasnost koja ugrožava sam život ili ono što smatramo…
U 2. glavi jevanđelja po Marku zabilježen je događaj kad su Isusu, dok je u Kapernaumu u jednoj kući podučavao narod Riječi Božjoj, doveli paralizovanog čovjeka. Zbog velike gužve i nemogućnosti pristupa Isusu, ljudi koji su nosili paralizovanog pronašli su rješenje tako što su raskrili dio krova da bi ušli unutra. Isus je pohvalio njihovu…
Da li Biblija zaista uči o postojanju tri su-vječna Boga? Mnogi će potvrdno odgovoriti na ovo pitanje. No kako to, osim opšteprihvaćene dogme o trojstvu u hrišćanskoj zajednici, dokazuju na osnovu Svetog Pisma? Podržava li Biblija trojstvo? Razmotrićemo neke stvari koje nam mogu pomoći da dođemo do valjanih i logičnih zaključaka.
Ovu kontroverznu i značajnu temu uvešćemo tekstom iz knjige proroka Ezekijela: „Duša koja zgriješi, ona će umrijeti. Sin neće snositi krivicu za prestupe svog oca, niti će otac snositi krivicu za prestupe svog sina.“ (Ezekijel 18:20; vidi takođe 5. Mojsijeva 24:16)
Pitanjem (ne)postojanja porodice na obnovljenoj Zemlji, dakle po realizaciji Plana spasenja, bavili smo se u jednom članku prošle godine. Možemo ukratko ponoviti logički redosled razmišljanja koji nam pomaže da steknemo pravilan uvid u ovu tematiku. 1) Čovjek je stvoren po Božjem obličju (Postanje 1:26,27).
Nakon što se suočimo sa realnostima izvorne biblijske teologije o Ocu i Sinu i oslobodimo indoktrinacije dogme o trojstvu, susrećemo se sa dodatnim opasnostima od gajenja pogrešnih gledišta o identitetu Isusa Hrista. Stoga je veoma važno odgovoriti na pitanja: „Da li je Isus Bog?“ i „Kako razumjeti Hristovo božanstvo?“
Od sposobnosti prepoznavanja odnosa između dobra i zla, njihovog porijekla i egzistencije zavisi jako puno naših shvatanja o ovom predmetu, uključujući i teologiju. Osnovno pitanje je da li je zlo vječno ili privremeno. Postoje dvije mogućnosti:
Ono što slijedi je hronologija događaja oko raspeća i uskrsenja Isusa Hrista, prezentovana na zadovoljavajući i logičan način u naporu da se riješi ovo pitanje. Počećemo sa dobi dana kad Biblija kaže da je Isus umro na krstu. Matej 27:46: „Oko devet sati povika Isus veoma glasno: ‘Eli, Eli, lema sabaktani?’ (‘Bože moj, Bože moj,…
Dokazi Hristove ljudske prirode Već smo vidjeli da je Isus došao na svijet kao „sjeme Avramovo“ i odabranih iz Avramove genealogije. Ali Hrist se utjelovio kao prapostojeći Božji Sin. Hrist u tom smislu zaista jeste drugi Adam kao opšti čovjek, predstavnik ljudskog roda (vidi: Rimljanima 5. glava), no On nije na sebe primio Adamovu nepalu…
Analiza biblijskih činjenica o prirodi Isusa Hrista neophodna je za sticanje ispravnih gledišta o našem Gospodu i Spasitelju, što je od presudne važnosti za zdravost u vjeri. Pažljivim proučavanjem Biblije otkrićemo da je Božja Riječ vrlo dosledna i precizna po ovom pitanju i da možemo znati sve što nam je potrebno.
Biblija na mnogo mjesta upozorava da u procjeni validnosti i ispravnosti religijskog iskustva i manifestacije religioznosti, ljudsko rezonovanje i ljudska mjerila nijesu pouzdani. Povrh toga, pozivanje na duhovna otkrivenja ili vođstvo takođe ne predstavlja nikakvu garanciju ispravnosti. Bog je jedini mjerodavni autoritet koji kroz svoju Riječ definiše ispravnost religije. Biblija upozorava protiv površnosti i naivnosti…