Nakon što se suočimo sa realnostima izvorne biblijske teologije o Ocu i Sinu i oslobodimo indoktrinacije dogme o trojstvu, susrećemo se sa dodatnim opasnostima od gajenja pogrešnih gledišta o identitetu Isusa Hrista. Stoga je veoma važno odgovoriti na pitanja: „Da li je Isus Bog?“ i „Kako razumjeti Hristovo božanstvo?“ Da bismo došli do pravih odgovora,…
Od sposobnosti prepoznavanja odnosa između dobra i zla, njihovog porijekla i egzistencije zavisi jako puno naših shvatanja o ovom predmetu, uključujući i teologiju. Osnovno pitanje je da li je zlo vječno ili privremeno. Postoje dvije mogućnosti:
Ono što slijedi je hronologija događaja oko raspeća i uskrsenja Isusa Hrista, prezentovana na zadovoljavajući i logičan način u naporu da se riješi ovo pitanje. Počećemo sa dobi dana kad Biblija kaže da je Isus umro na krstu. Matej 27:46: „Oko devet sati povika Isus veoma glasno: ‘Eli, Eli, lema sabaktani?’ (‘Bože moj, Bože moj,…
Dokazi Hristove ljudske prirode Već smo vidjeli da je Isus došao na svijet kao „sjeme Avramovo“ i odabranih iz Avramove genealogije. Ali Hrist se utjelovio kao prapostojeći Božji Sin. Hrist u tom smislu zaista jeste drugi Adam kao opšti čovjek, predstavnik ljudskog roda (vidi: Rimljanima 5. glava), no On nije na sebe primio Adamovu nepalu…
Analiza biblijskih činjenica o prirodi Isusa Hrista neophodna je za sticanje ispravnih gledišta o našem Gospodu i Spasitelju, što je od presudne važnosti za zdravost u vjeri. Pažljivim proučavanjem Biblije otkrićemo da je Božja Riječ vrlo dosledna i precizna po ovom pitanju i da možemo znati sve što nam je potrebno.
Biblija na mnogo mjesta upozorava da u procjeni validnosti i ispravnosti religijskog iskustva i manifestacije religioznosti, ljudsko rezonovanje i ljudska mjerila nijesu pouzdani. Povrh toga, pozivanje na duhovna otkrivenja ili vođstvo takođe ne predstavlja nikakvu garanciju ispravnosti. Bog je jedini mjerodavni autoritet koji kroz svoju Riječ definiše ispravnost religije. Biblija upozorava protiv površnosti i naivnosti…
Biblijski pojmovi za „nevjerstvo“ imaju značenje nevjerovanja i skepticizma u religijskom smislu ali takođe i neposlušnosti i nepokornosti. Koliko je zaista dubok taj pojam, možemo shvatiti iz pažljivog proučavanja Svetog Pisma. Bog tretira nevjerstvo kao grijeh. U Jevrejima poslanici 3:7-11 apostol Pavle citira Psalam 95:7-11 i objašnjava grijeh nevjerstva starog Izraela.
„Ko god čini grijeh, on prestupa zakon, jer grijeh je prestup zakona.“ (1. Jovanova 3:4) Grijeh podrazumijeva grešnu aktivnost koja prestupa Božji Zakon života. Prestup Zakona ili „anomia“ na grčkom znači „bezakonje“. Prema riječima Isusa Hrista, grešne aktivnosti mogu se odvijati i u našem umu, bez manifestacije konkretnog čina. „Čuli ste da je rečeno: ‘Ne…
Da biste razumjeli sažeto izlaganje o falsifikovanoj religiji ili uopšte životnoj ideologiji i njenim učincima, prvo pročitajte prethodni vezani članak. Konstatovali smo da ako naš koncept života počiva na nekoj pogrešnoj premisi, to će neminovno loše uticati na njegov dalji razvoj i u konačnici odvesti nas u neki oblik zablude (od mnogih).
Da bismo razumjeli ovaj predmet, najprije moramo biti oslobođeni pogrešnih pretpostavki u vezi sa porijeklom i izvorom života. Jedna od najosnovnijih stvari u životu je odgovoriti na pitanje odakle život potiče i kako ga dobijamo. Ovo određuje kakva smo mi vrsta živih bića, a takođe definiše i prirodu naših veza i naš sistem vrednovanja.
Sukob u odnosu um – tijelo Biblijski izveštaj o stvaranju čovjeka otkriva sledeće: „Gospod Bog je oblikovao čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah života, i čovjek je postao živa duša.“ (Postanje 2:7) Dakle, učimo da se čovjek sastoji od tijela i daha ili vjetra/duha.
U većini demokratskih zemalja nalazimo grupu predstavnika koji se slažu sa vladom, a u isto vrijeme i grupu predstavnika koji se svrstavaju u opoziciju. Iz dana u dan ove suprotstavljene sile raspravljaju o različitim temama koje se tiču državnih poslova i uprave. Svaki govornik teži da ubijedi članove u prednosti svojih argumenata. Diskusije su često…