Po definiciji, „crkva“ je: 1) građevina za javnu hrišćansku službu; 2) sveštenstvo ili činovništvo vjerskog tijela; 3) tijelo ili organizacija ili religijski vjernici; 4) javna božanska služba; 5) sveštenička profesija. (Merriam-Webster Dictionary). Prema uobičajenom shvatanju, crkvu čine kler, objekti i vjernici. Ali Biblija se nimalo ne slaže sa ovom definicijom i shvatanjima. Bez obzira koliko…
Jedna od najuspješnijih metoda odvajanja ljudi od istine je njihovo dovođenje pod uticaj i kontrolu učitelja koji preferiraju „život u Duhu“, pod „vođstvom Duha“ ili „po duhu umjesto po slovu Zakona“. Bez obzira na način kako će upakovati i predstaviti svoja učenja, njihova zajednička karakteristika je suptilno potčinjavanje Božje Riječi navodnoj duhovnosti i vođstvu Duha…
Najsvetiji predmet u zemaljskom Svetilištu, koje je načinjeno prvo u formi montažnog i prenosivog Šatora od sastanka u Mojsijevo vrijeme (oko 1500. godine prije n.e.), svakako je bio Kovčeg saveza sa pločama Dekaloga, Božjeg moralnog Zakona. Kovčeg je bio napravljen od akacijinog drveta i presvučen zlatom, dug oko 120 cm i oko 70 cm visok…
Skorašnja analiza posletka vremena prof. dr Valtera Fajta, prevedena pod naslovom „Da li je ovo kraj“ (What’s Up, Prof? with Walter Veith, Is it the end?, Special Episode), mora se prokomentarisati u svjetlosti razumijevanja Biblije i ozbiljnih implikacija koje ovako nešto nosi sa sobom. Uzgred, upozoravam gledaoce na prilično nekvalitetan prevod (titl). Razumijevanje ozbiljnosti vremena…
Vjerujete li da Bog postoji? Zašto? Mnogi su razlozi za vjerovanje u Boga. Ima onih koji svoje uvjerenje temelje na učenju Svetog Pisma, čije poruke su istražili, razumjeli i prihvatili. Ali mnogo je više onih koji grade na tradiciji, uzorima i ljudima kojima se dive. Neki kažu da ih je uvjerio Sveti Duh svojim prisustvom…
Praštanje nije slabost, praštanje je snaga. Praštanje nije glupost, već mudrost. Praštanje je, u svojoj suštini, plemenitost. Praštanje je hrišćanska, biblijska kategorija. Obično se praštanje vezuje za hrišćanstvo. Međutim, dobri poznavaoci Biblije naći će srž praštanja kroz Božje postupanje sa Njegovim narodom, tipsku službu koja je ilustrovala Plan spasenja, kao i kroz brojne primjere. Božje…
Endogamija (od grč. endon – unutra i gamein – sklapati brak), u najširem smislu tog pojma, označava uspostavljanje polnih i bračnih odnosa unutar neke društvene grupe. Već iz ove definicije možemo shvatiti da se endogamija može odnositi na brak između pripadnika istog plemena ili istih plemenskih i etničkih grupa. Endogamija je karakteristična za aristokratiju, za…
U vrlo poučnom članku „Bog kaže ali ja mislim“ opisan je slučaj neimenovanog proroka koji se dogodio u vrijeme podijeljenog kraljevstva Izraela i Jude, negdje oko 1000 godina prije n.e. Ukoliko to već nijeste uradili, pročitajte ovaj članak da biste bolje shvatiti ono što slijedi. Ukratko, ovaj Judin prorok je imao vrlo važan nalog i…
Riječ harizma (grč. χάρισμα) izvorno znači dar ili milost. U hrišćanskom kontekstu na engleskom jeziku koristila se negdje od 17. vijeka vezano za dar ili silu darovanu nekoj osobi od Svetog Duha za dobro crkve. Harizma se definiše i kao „posebno magično vođstvo koje pobuđuje naročito popularnu lojalnost ili entuzijazam prema nekoj javnoj ličnosti“, te…
Znajući Samsonovu biografiju, mnogi se pitaju zašto je on uvršten među heroje vjere. Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo poznavati okolnosti koje su pratile Samsonov život. Istorijske okolnosti Nakon što su Izraelci pod vođstvom Jošue Nunova porazili hananske kraljeve, izraelska plemena dobila su svoje nasleđe i zauzela zemlju. Međutim, Izraelci nijesu uspeli da…
Područje religije i duhovnosti uvijek je bilo izloženo različitim manipulacijama, sračunatim uglavnom na profilisanju i kontroli vjernika od strane organizovanog i institucionalizovanog sveštenstva, vjerskih vođa, gurua i sl. Svako vjersko iskustvo koje nije potpuno izgrađeno na platformi istine i zdravih uputa koje nalazimo u Svetom Pismu, neminovno ima odlike kolektivne ili individualne indoktrinacije. Procenat pojave…
U istoriji je često bio običaj za pobedničke generale da u svojoj pobedonosnoj povorci povedu sa sobom vođe njihovih pokorenih neprijatelja. Primer pronalazimo u Prvoj knjizi Samuila 15. glavi. Kralj Saul je pokorio Amalika, a zatim je njihovog kralja Agaga poveo kao zatvorenika u svojoj povorci. Isti običaj se može videti u antičkom Rimu. Osvajačima…