Četiri anđela i pečaćenje 144.000

„Nakon toga vidio sam četiri anđela kako stoje na četiri ugla zemlje, i drže četiri zemaljska vjetra, da nijedan vjetar ne duva na zemlju, ni na more, ni na bilo koje drvo.“ (Otk. 7:1)

U kontekstu knjige Otkrivenja, 7. glava se nalazi između viđenja o šestom i sedmom pečatu, kao odvojeni segment koji tretira isključivo Božji narod. Naravno da to nije slučajno. Imajući na umu da se vizija nakon lomljenja šestog pečata bavi znacima skorog Hristovog dolaska odnosno ulaska u posljedak vremena tj. istražnu fazu Božjeg suda, a sedmi pečat nas uvodi u pokret na Nebu za Drugi dolazak, prvo što ćemo razmotriti je zadatak četiri anđela.

Podsjetimo se da je vizija uprošćeni prikaz određene realnosti ili vizuelna ilustracija poruke koju Bog daje. Dakle, ne stoje stvarno četiri anđela na četiri strane svijeta i zadržavaju vjetrove. U proročkom jeziku vjetrovi znače nevolju, rat, razdor, razaranje, destrukciju. Bog ima moćne anđele koji kao službeni duhovi, u saradnji sa ljudskim pobožnim oruđima, suzbijaju i zadržavaju sile zla. Zemlja je simbol manje naseljenog područja, dok je more simbol mnoštva naroda (vidi Otkrivenje 17:15). Zašto anđeli suzbijaju zlo?

„I vidio sam jednog drugog anđela kako se uzdiže sa istoka i ima pečat živog Boga. I povikao je na sav glas četvorici anđela kojima je bilo dato da naude zemlji i moru: ‘Nemojte nauditi ni zemlji ni moru ni drveću, dok pečatom ne zapečatimo sluge našeg Boga, na čelima njihovim!’“ (Otk. 7:2, 3)

Dok jedni anđeli zadržavaju zlo (vidi 2. Kraljevima 6:15-18!), drugi su na zadatku pečaćenja istinskih Božjih slugu, Njegovog naroda, na spasenje. Pečat je znak vlasništva. Ovaj „pečat“, vjerovatno vidljiv samo za oči anđela, nalazi se na čelu, što predstavlja um i znači da su oni svojevoljno, razumno izabrali da se pomire s Bogom kao svojim Tvorcem i Spasiteljem.

U knjizi proroka Ezekiela 9. glava nalazimo paralelno proroštvo koje takođe govori o pečaćenju Božjeg naroda koji „uzdiše i plače“ zbog grijeha i ignorisanja Božjeg Zakona. U vrijeme izlaska Izraelaca iz Egipta i oslobađanja iz ropstva, Bog je naredio da se posebnim znakom, krvlju žrtvenog jagnjeta, obilježe dovratnici kuća, kako bi anđeli zatirači napravili razliku (vidi 2. Mojsijeva 12. glava).

Nakon susreta sa istinom, mi donosimo odluku da stanemo na Božju stranu, i to se u Bibliji naziva novorođenjem ili stupanjem u savez sa Bogom. Dalje slijedi rast u vjeri, poznanju Boga i posvećenju karaktera. Konačno, pod uticajem Božjeg Duha, ta odluka postaje čvrsta da ništa ne može promijeniti naš stav. Tada možemo biti „zapečaćeni“ na spasenje. Iako mi ne znamo kad se to dogodilo, Bog i Njegovi anđeli znaju.

Vrlo je važno zapaziti da se Božji pečat dobija individualno, što znači da u tom činu ne posreduje nikakva institucija (crkva), iako Božji narod djeluje organizovano, kao udovi istog tijela kojemu je glava Hrist (vidi 1. Korinćanima 12:12-27). Baš kao što tjelesni udovi koherentno i spontano sarađuju i ispomažu se međusobno, tako i istinski Božji narod sa svojim različitim talentima i sposobnostima.

Kao suprotnost Božjem pečatu, znaku Njegovog karaktera u umu, stoji Žig zvijeri. O tome ćemo govoriti kada budemo proučavali Otkrivenje 13. glava.

 

Karakterologija 144.000 zapečaćenih

„I čuo sam broj onih zapečaćenih pečatom – sto četrdeset i četiri hiljade, zapečaćenih pečatom iz svakoga plemena sinova Izraelovih:

Iz Judinog plemena dvanaest hiljada zapečaćenih pečatom, iz Rubenovog plemena dvanaest hiljada, iz Gadovog plemena dvanaest hiljada, iz Ašerovog plemena dvanaest hiljada, iz Neftalimovog plemena dvanaest hiljada, iz Manasijinog plemena dvanaest hiljada, iz Simeonovog plemena dvanaest hiljada, iz Levijevog plemena dvanaest hiljada, iz Isaharovog plemena dvanaest hiljada, iz Zebulonovog plemena dvanaest hiljada, iz Josifovog plemena dvanaest hiljada i iz Benjaminovog plemena dvanaest hiljada zapečaćenih pečatom.“ (Otk. 7:4-8)

U Otkrivenju 14:1-5 opet nalazimo 144.000 kako pred prestolom Božjim slave spasenje. Za njih je rečeno da su otkupljeni sa zemlje, i da se nijesu „onečistili sa ženama“, da se „nikakva laž nije našla u njihovim ustima“. O kakvim „ženama“ je riječ, saznaćemo kada se budemo bavili Otkrivenjem 17. i 18. glava. Ali ono što možemo ovdje i sada naglasiti je činjenica da istinska religija i vjernost Bogu ne toleriše niti podržava bilo kakve kompromise (vidi 1. Kor. 10:21; 2. Kor. 6:14-18). Kompromis poništava silu Božje Riječi, izopačava njenu poruku i svrhu, uništava duhovnost i pobuđuje tjelesnost, vodi pseudo religioznosti.

Koji je identitet 144.000? Da li su zapečaćeni pripadnici doslovnih izraelskih plemena? Ako je to slučaj, morali bismo ih imati fizički prisutne na zemlji u periodu između šestog i sedmog pečata, zar ne?

Činjenice:

i) Najveći broj starosaveznih izraelskih plemena danas ne postoji. Oni koji zagovaraju stav da oni ipak postoje i da „Bog zna gdje su i ko su“ jednako uspješno mogu dokazivati i da svi potičemo od Adama ili Nojeve porodice.

ii) Otkrivenje je knjiga koja govori duhovnim jezikom, čije poruke su date u vizijama i simbolima, i shodno tome je treba tumačiti, u isto vrijeme ne ostavljajući nimalo prostora za nebulozna, procrkvena, projevrejska ili druga polazišta koja ne mogu naći biblijsko opravdanje.

Koga Bog naziva svojim narodom? Ko je Izrael? Onaj koji se borio s Bogom i s ljudima i na kraju pobijedio (vidi 1. Mojsijeva 32:28)! To je jedina prava definicija. „Nema više ni Jevrejina ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u Hristu Isusu. A ako ste Hristovi, onda ste Avramovo potomstvo, naslednici po obećanju.“ (Galatima 3:28, 29)

Ko vrši otkup 144.000? Hrist, Jagnje Božje! Pretpostavimo za trenutak da u današnjem Izraelu žive genealoški potomci 12 plemena, a ne žive osim možda nekih u vrlo malom procentu. Priznaju li oni Hrista za Mesiju i Spasitelja? Ne. Postoji li onda neki drugi način da budu sudionici spasenja? Biblija decidno tvrdi da ne postoji. Zaključujemo, dakle, da Jevreji, baš kao i pripadnici bilo kojeg drugog naroda na zemlji, moraju prihvatiti Božji Plan spasenja da bi bili spaseni.

Zbog čega su nam data imena rodonačelnika 12 plemena? U Bibliji svako ime ima svoje značenje ili je vezano za karakterne osobine njegovog nosioca.

JUDA – Hvaljenje Gospoda, priznanje vjere – vidi 1. Mojsijeva 29:35

RUBEN – Koji vidi sina, vizija sina – vidi 1. Mojsijeva 29:32

GAD – Sreća – vidi 1. Mojsijeva 30:11 (pogrešno prevedeno u Daničićevom Starom Savezu)

AŠER – Blagosloven, srećan – vidi 1. Mojsijeva 30:13

NEFTALIM – Moj trud, upinjanje, borba – vidi 1. Mojsijeva 30:8

MANASIJA – Bog je učinio da zaboravim muku – 1. Mojsijeva 41:50, 51

SIMEON – Onaj koji je čuo ili sluša (Riječ Božju) – vidi 1. Mojsijeva 29:33

LEVI – Udružen sa njim – vidi 1. Mojsijeva 29:34

ISAHAR – Nagrada, naknada (od Boga) – vidi 1. Mojsijeva 30:18

ZEBULON – Dar od Boga, čast, udostojenje – vidi 1. Mojsijeva 30:20

JOSIF – Bog će uvećati – vidi 1. Mojsijeva 30:23, 24

BENJAMIN – Sin desnice (nasuprot lijevoj strani, u prenosnom smislu pogrešnoj) – vidi 1. Mojsijeva 35:18

Na ovom spisku nedostaju dva plemena pomenuta na drugim mjestima: Dan i Jefrem, dok je ubačen Josif, kojeg na ostalim spiskovima plemena nema. Očigledno je da postoji određena zbrka oko toga ko su 12 plemena i da li ih u stvari ima više.

DAN – Sudija – vidi 1. Mojsijeva 30:6.

JEFREM – Plodonosnost, dvostruko plodan – vidi 1. Mojsijeva 41:52

Međutim, neka imena su kasnije mijenjana u skladu sa postupcima osoba ili njihovom odnosu prema Bogu i bližnjima. Tako je, na primjer, Bog Jakovu dao novo ime – Izrael – umjesto postojećeg, čije značenje je „koji istiskuje, potkopava, varalica“ (vidi 1. Mojsijeva 32:28).

Da bismo dodatno razumjeli karakter i sudbinu plemenskih rodonačelnika Izraela, treba da pročitamo tekst iz 1. Mojsijeve 49. glava, riječi izgovorene nadahnućem preko Jakova, njihovog oca, kao i ponašanje samih rodonačelnika i kasnijih plemena.[1]

Razlog zašto Dana nema na spisku iz Otkrivenja 7. glava, mogli bismo potražiti u Jakovljevim proročkim riječima gdje stoji da je Dan vrlo nemilosrdan sudija svom narodu.

Sada da vidimo šta je sa Jefremom. U proročkim knjigama za Jefrema nalazimo da se otpadio od Boga.

„Jefrem se sa idolima (lažnim bogovima) udružio. Ostavi ga!“ (Osija 4:17)

„Jefrem se pomiješao s narodima. Jefrem je postao kao pogača koja pri pečenju nije bila prevrnuta.“ (Osija 7:8)

„A Jefrem ga je svojim vrijeđanjem razgnjevio i krv koju je prolio ostaje na njemu. Njegov Veliki Gospodar platiće mu za sramotu koju mu je on nanio.“ (Osija 12:15)

„Jer je glava Siriji Damask, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satrće se Jefrem tako da više neće biti narod.“ (Isaija 7:8)

Možemo zaključiti da ne samo da je važno ime koje označava karakter, već i život rodonačelnika i samog plemena odnosno potomaka koji nose to ime. I ovo ne treba da nas iznenađuje, ako znamo Božji način ophođenja sa čovječanstvom i koliko je sve što su drugi činili i mi činimo u međusobnoj korelaciji.

Evo sada spisak mjesta na kojima Biblija nabraja plemena: 1. Mojsijeva 35:23-26; 2. Mojsijeva 1:2-5; 4. Mojsijeva 1:20-43; 1. Dnevnika 2:2; Otkrivenje 7:5-8. Dvanaest Jakovljevih (Izraelovih) sinova bili su: Ruben, Simeon, Levi, Juda, Isahar, Zebulon, Benjamin, Dan, Neftalim, Gad, Ašer i Josif. Međutim, kako je Ruben izgubio svoje pravo kao prvorođeni (1. Mojsijeva 35:22; 49:3-4), na njegovo i Josifovo mjesto došla su dva Josifova sina, Jefrem i Manasija, postavši izraelska plemena. Na nekim drugim mjestima ne pominje se Levijevo pleme, vjerovatno zato što su Leviti bili određeni za hramsku službu te stoga lišeni nasleđa sopstvene zemlje u Izraelu (vidi Jošua 14:3).

U Otkrivenju 7. glava, međutim, vidimo da se Josif nalazi na spisku, zajedno sa svojim sinom Manasijom, dok nema Jefrema. Rubena opet ima, ali nema Dana. Na svakom spisku u Bibliji naći ćemo sledećih devet plemena: Simeon, Juda, Gad, Ašer, Neftalim, Manasija, Isahar, Zebulon i Benjamin. Pored njih, tu su još Jefrem, Ruben, Josif, Dan i Levi (što bi ukupno bilo 14).

Ako razmotrimo osnovna karakterna obilježja i sve okolnosti koje su pratile plemena od njihovih rodonačelnika do nestajanja, biće nam jasno zašto je spisak u Otkrivenju 7. glava takav kakav jeste, ili zašto nema Dana i Jefrema. Naravno podrazumijeva se da svo vrijeme govorimo o simbolici ovih imena i karakternim osobinama, pojedinačnim ili zbirnim, koje će imati ili već imaju Božji izabrani poslednjeg vremena. Ostaje nam samo jedna nepoznata: a to je zašto je Bog uvrstio Rubena. Jedan zanimljiv događaj vezan za ovog čovjeka rješava i tu zagonetku. O tome čitamo u 1. Mojsijevoj 37:18-29 gdje je opisan slučaj prodaje Josifa u roblje od stane zavidne braće, a treba vidjeti takođe 1. Mojsijevu 42:21, 22. Ko je, dakle, Ruben poslednjeg vremena? Nije teško zamisliti snažne i neobuzdane ljude, u suštini poštene i pravične, koji će, baš kao Ruben, umjesto da pristanu da proliju krv onih za koje je očito da su nevini, uraditi sve da ih izbave i tako sami doći do spoznaje pune istine i spasenja.

Pogledajmo sad još nešto za Rubena. Čitamo 5. Mojsijevu 33:6: „Neka živi Ruben i neka ne izumre nikada, a njegovih ljudi da ne bude malo.“

Zaključujemo upravo kako je rekao apostol Pavle u poslanici Rimljanima: spasiće se sav Izrael! Ali da bismo razumjeli o čemu Pavle govori, treba da čitamo cijeli kontekst, od 9. do 11. glave. Naravno i druge srodne tekstove u Bibliji koji govore na tu temu.

Nacionalna ili plemenska pripadnost mogu biti bitni sa aspekta nasleđa, što je Bog takođe objasnio u svojoj Riječi, ali to nipošto nije presudno za spasenje. Tako nalazimo da su neki rodonačelnici plemena Izraela bili polu neznabošci, kao recimo Manasija i Jefrem, čija majka je bila Egipćanka, Aseneta, kćerka paganskog sveštenika Potifere iz Heliopolisa (grada sunca, u kojem se obožavao bog Ra). Dan i Neftalim su sinovi Bale sluškinje, a Gad takođe sin Zelfe sluškinje.

Da Bog nije opterećen šablonima, svjedoči nam i primjer 12 apostola Isusovih. Prvobitno to su bili: Simon Petar, Andrija, Jakov (sin Zebedijev), Jovan, Filip, Bartolomej, Toma, Matej, Jakov (sin Alfejev), Juda (Tadija), Simon (Zilot), Juda Iskariotski i Matija (koji je zamijenio Judu Iskariotskog). Ali Biblija apostolima naziva i Šaula (obraćenog) Pavla, Luku, Barnabu (Djela 14:14). Štaviše, onaj koji je prednjačio u svemu bio je apostol Pavle zbog svog izuzetnog znanja, pobožnosti i spremnosti da sluša naloge svog Gospoda!

Ako se naoružamo ovim znanjem, tvrdnje pojedinih denominacija ili Jevreja sumnjivog porijekla (konvertita) kako su zapravo oni (ili će tek postati) 144.000 djeluju zaista tragikomično.

Valja zapaziti da 144.000 stoje pred prestolom i pred Jagnjetom (Otk. 7:9). U 5. glavi koja predstavlja predsliku i zalog spasenja u Hristu, Jagnje koje je bilo zaklano takođe stoji (Otk. 5:6). Kao što se Hrist u svojstvu opšteg predstavnika ljudskog roda – drugog Adama – kvalifikovao da stoji pred Bogom, tako 144.000 mogu stajati kroz Njega. Koncept pobjede prenosi se sa 5. na 7. poglavlje i kulminira u Otkrivenju 14:1-5. Nije slučajno što se 144.000 u 14. glavi opisuju kako stoje sa Jagnjetom na nebeskom Cionu i i prate ga kud god pođe.

Sledeća važna karakteristika zapečaćenih na spasenje je visoka svijest o pravovjernosti i religijskom otpadu usred onih koji se nazivaju Božjim narodom. Paralelu pečaćenju u Otkrivenju nalazimo u knjizi proroka Ezekiela 9. glava, takođe u kontekstu suda. Pošteđeni bivaju oni „koji tuguju i plaču zbog gadosti koje se čine u njemu“ (Jerusalimu). Zapečaćeni iz Otkrivenja 7. glava takođe su pošteđeni od Božjih sudova. Oni se nazivaju slugama Božjim, jer su predali svoj život službi Hristu. Ideja pripadnosti istaknuta je upravo pečatom na čelima, što predstavlja um. Njihova vjernost je obećana Kralju nad kraljevima, te otuda i slika braka Boga sa Njegovim narodom koja se često ponavlja u Bibliji i djevičanstva koje se primjenjuje samo za spasene.

 

Simbolika broja 12

Dvanaest je broj savršenstva, koji označava savršenstvo vlade. U Bibliji nalazi se na mnogim mjestima u vezi sa svim predmetima koji se bave vladanjem.

Bilo je dvanaest patrijarha, počevši od Šema (Sima) do Jakova. Takođe na svim spiskovima sinova Izraela, uvijek se nabraja njih 12, iako ih je, kao što smo već vidjeli, bilo više. Postoji ukupno 18 takvih nabrajanja, i na svakom su jedni ili drugi sinovi / plemena izuzeti da ne bude više od 12.

U Solomonovom hramu 12 je predominantni broj, za razliku od Šatora od sastanka koji je imao broj 5.

U Starom Savezu 12 osoba je bilo posebno pomazano kao vladari, od kojih su pet bili sveštenici (Aron i četiri njegova sina; vidi 2. Mojsijeva 6:23) a sedam kraljevi (Saul, David, Abšalom, Solomon, Jehu, Joas i Joahaz).

Na naprsniku prvosveštenika, koji se koristio za sud, bilo je 12 kamenova koji su predstavljali 12 plemena (2. Mojsijeva 28:21). 12 okruglih hljebova stajalo je pred Gospodom na stolu (3. Mojsijeva 24:5, 6). Za vrijeme perioda sudija, 12 sudija je sudilo Izraelu. Solomon je postavio 12 oficira nad Izraelom…

U Novom Savezu takođe nalazimo isti veliki princip kod apostolskih duhovnih autoriteta koje je postavio Isus. Nebeski Jerusalim ima 12 temelja (sa imenima 12 apostola), 12 kapija (sa imenima 12 plemena Izraelovih), 12 bisera, 12 anđela čuvara… Dimenzije Novog Jerusalima su 12.000 kvadratnih stadija (1 stadij = 185 m), dok je zid visok 144 lakta (12 x 12; vidi Otkrivenje 21:16, 17).

Isus je imao 12 godina kad se prvi put javno eksponirao (Luka 2:42) i izgovorio prve zabilježene riječi.

Dvanaest legiona anđela označava savršenstvo anđeoskih sila (vidi Matej 26:53).

Broj 12 nalazi se 187 puta u cijeloj Bibliji, od čega se 22 puta pominje u knjizi Otkrivenja.

Taj broj predstavlja božanski autoritet i naimenovanje, kao i vladalački temelj i savršenstvo, i prikazuje kompletnost. Istina se simboliše sa 144, ili 12 x 12.

 

Veza između 144.000 zapečaćenih i troanđeoske poruke iz Otkrivenja 14. glava

„I pogledao sam, kad gle – Jagnje stoji na gori Cionu i s njim sto četrdeset i četiri hiljade onih koji imaju ime njegovog Oca napisano na svojim čelima. I čuo sam zvuk s neba poput huke mnogih voda i poput tutnjave jakog groma. Zvuk koji sam čuo bio je kao muzika harfista koji pevaju i sviraju svoje harfe. Pjevali su kao novu pjesmu pred prestolom i pred četiri bića i pred starješinama. I niko nije mogao da nauči tu pjesmu osim onih sto četrdeset i četiri hiljade, koji su otkupljeni sa zemlje. To su oni koji se nisu onečistili sa ženama, koji su sačuvali svoje djevičanstvo. Oni slijede Jagnje kuda god ono pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jagnjetu, i u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred prestolom Božijim.“ (Otkrivenje 14:1-5)

Ovo je jedini odjeljak u cijeloj Bibliji u kojem se pominje brojka 144.000 spasenih, osim Otkrivenja 7. glava. U ovoj viziji nalazimo spasene na gori Cionu u velikoj proslavi konačnog spasenja. Koje njihove karakteristike zapažamo?

• Oni imaju ime (karakter) Oca zapečaćeno na svojim čelima (čelo predstavlja um). Lažni bogovi su isključeni (u koje spada i trojstvo).
• Oni pjevaju pjesmu spasenja koju niko drugi ne može naučiti (uporedi sa Otkrivenje 15:2,3).
• Oni se nijesu onečistili sa „ženama“ (lažiranom teologijom crkava).
• Oni ne podržavaju bilo kakvu prevaru.
• Oni su „bez mane“ u Hristu.
• Oni slijede Jagnje (Hrista) kud god pođe (vjernost Planu spasenja).
• Oni su otkupljeni kao prvine (prvjenci) Bogu i Jagnjetu.

Na koji način su 144.000 otkupljeni kao prvine odgovara nam apostol Pavle:

„Vi ste, naprotiv, pristupili gori Cionu i gradu živog Boga, nebeskom Jerusalimu, i desetinama hiljada anđela, u sveopštem skupu pozvanih prvenaca koji su zapisani na nebesima, i Bogu, koji je svima Sudija, i duhovima savršenih pravednika.“ (Jevrejima 12:22,23)

U Hristu su svi spaseni prvjenci. Kod Boga nema privilegovanih pojedinaca. Zdravost teološke misli apostola Pavla ogleda se i u sledećem tekstu, koji takođe ruši predrasude i pogrešne zamisli o privilegovanosti određene grupe:

„Jer ovo vam govorimo po Gospodnjoj riječi: mi živi, koji ostanemo do dolaska Gospoda, nećemo preteći one koji su umrli, jer će sam Gospod sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i mrtvi u Hristu ustaće prvi. Zatim ćemo mi živi, koji ostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodom na nebu. I tako ćemo uvijek biti s Gospodom.“ (1. Solunjanima 4:15-17)

Da li su „prvine“ koje se pominju u Otkrivenju 14:4 isto što i „prvjenci“ iz Jevrejima 12:23? Očigledno je da se oba teksta tiču spasenih koji će se naći na nebeskom Cionu. Pavlova izjava je direktna i nema potrebe da se tumači, osim pojma „prvjenci“. Prvorođeni u Bibliji je prvi među srodnicima. Tako je i Izrael kao Božji narod postao „prvorođeni“ (2. Mojsijeva 4:22). „Prvorođene“ Bog namjenjuje sebi (2. Mojsijeva 13:12-15), u protivnom, ako ostanu neotkupljeni spasonosnom krvlju Jagnjeta, moraju biti pobijeni (vidi 2. Mojsijeva 12:29).

„Otkupi i svakog prvjenca između svojih sinova… Zato Gospodu žrtvujem svakog muškog prvjenca, a svakog prvjenca od svojih sinova otkupljujem.“ (2. Mojsijeva 12:13,15; vidi takođe 4. Mojsijeva 3:46,47) Gospod je objasnio simboliku ovog otkupa u izvođenju svog naroda iz Egipta. Propust da se otkupi prvorođeni značio je kršenje saveza sa Gospodom.

Dakle, u Otkrivenju 14:5 stoji za 144.000 da su „otkupljeni od ljudi kao prvine Bogu i Jagnjetu“, a takav otkup primjenljiv je za sve one koji u drugom Adamu (Hristu) imaju pokriće grijeha Njegovom krvlju. Zbog toga se u Bibliji Hrist naziva prvorođenim iz mrtvih (vidi Kološanima 1:13-20).

Odmah nakon viđenja spasenih 144.000 u Otkrivenju 14:1-5 slijede poruke trojice anđela. Okosnicu troanđeoske poruke čine propovijedanje vječnog (izvornog, istinskog) jevanđelja svim narodima na zemlji, objava početka istražnog Božjeg suda, objava o Bogu Stvoritelju, što nezaobilazno uključuje Njegov pravi Dan od odmora, Šabat ili Subotu, simbol stvaranja i iskupljenja; objava o padu Vavilona i kazne vječnom smrću svima koji namjerno izabiraju ovaj obmanjivački sistem. Sledeće logično pitanje je da li se ovo istorijski ispunjava, jer SADA živimo u periodu vremena milosti, zadržavanja vjetrova razdora, što ćemo dokazati kada se budemo bavili vremenskim proročanstvima iz Otkrivenja i Danila. Odgovor je DA, upravo to radi Božji narod na zemlji, počevši od Adventnog pokreta sredinom 19. vijeka. Koja nacija obavlja to djelo? Pripadnici raznih naroda, ljudi iz praktično svih naroda! Stoga su, kao što ćemo ubrzo vidjeti, 144.000 iz svih naroda. Odgovori su jasni, i koliko god se činili beznačajni u svojim očima ili očima drugih ljudi, to smo mi i na nama je taj zadatak. „Mi“, gdje god bili i ko god bili, biblijske vjere i načela, poznavaoci ne samo temeljnih istina Pisma, već i progresivne sadašnje istine koja korespondira sadašnjoj fazi Plana spasenja.

 

Ko su 144.000 zapečaćenih za spasenje?

Tekst u Otkrivenju 7:1-4 ukazuje da se pečaćenje 144.000 odvija u mirnodopskom periodu, kada Bog obezbjeđuje relativan mir i vrijeme posebne milosti koje proročki odgovara razdoblju između šestog i sedmog pečata, odnosno nakon prevlasti bogohulne sile o kojoj ćemo govoriti kasnije. U 7. glavi od 13-17 retka posebna pažnja u viziji je skrenuta na grupu koja je prošla vrijeme velike nevolje koje eshatološki pripada samom posletku, počevši od samog kraja vremena milosti, preko sedam poslednjih zala do Drugog dolaska. Pomenuta dionica nam, dakle, pomaže da jasno shvatimo kad se završava pečaćenje 144.000.

Pošto vrijeme pečaćenja 144.000 korespondira sa Istražnim sudom ili vremenom milosti, to je sasvim logično da pečat spasenja primaju ne samo pobožni iz tog perioda, već svi umrli u vjeri od Adama pa nadalje. Ne postoji nijedan drugi period u Planu spasenja previđen za tu svrhu, kao što se to može pratiti i kroz zemaljsku tipsku službu i praznike objašnjene u Mosjijevom petoknjižju. Ukoliko ne razumijemo tipologiju, izloženi smo manipulaciji po pitanju jevanđelja, opravdanja vjerom i ispravnog razumijevanja 144.000. Tako postaje očigledno da je 144.000 simboličan broj koji predstavlja puninu spasenja (12 x 12.000), kao što su simbolična i imena rodonačelnika – karaktera ili profila – spasenih.

„Posle toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje niko nije mogao izbrojati, iz svih naroda i plemena i narodnosti i jezika, kako stoje pred prestolom i pred Jagnjetom, obučeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama. Uzvikivali su jakim glasom: ‘Spasenje (dugujemo) našem Bogu, koji sjedi na prijestolu, i Jagnjetu!’

I svi anđeli stajali su oko prestola i starješine i četiri bića, i pali su ničice pred prestolom i poklonili se Bogu, govoreći: ‘Amin! Blagoslov i slava i mudrost i zahvalnost i čast i moć i snaga našem Bogu u vjekovima vjekova. Amin.’“ (Otk. 7:9-12)

Sledeće pitanje koje moramo riješiti je da li su 144.000 i „veliko mnoštvo od svih naroda, plemena, narodnosti i jezika“ ista grupa ili ne.

Odgovor se nameće sam po sebi, jer Jovan u viziji čuje određeni broj zapečaćenih od 12 plemena Izraela, dok kad se okrenuo vidi veliko nebrojeno mnoštvo iz svih naroda na planeti Zemlji. Naravno prvo je simbolika a drugo realnost.

Sledeći odjeljak nam ukazuje da 144.000 takođe uključuje i posebnu grupu koja prolazi vrijeme velike nevolje i dočekuje sam Drugi dolazak.

„Na to me je jedan od starješina upitao: ‘Ko su ovi što su obučeni u duge bele haljine i odakle su došli?’ Odgovorio sam mu: ‘Gospodaru, ti to znaš.’ I rekao mi je: ‘To su oni što dolaze iz velike nevolje. Oni su oprali svoje haljine i ubijelili ih u Jagnjetovoj krvi. Zato su pred Božjim prestolom i služe mu dan i noć u njegovom hramu. I Onaj koji sjedi na prestolu razapeće svoj šator nad njima. Oni više neće gladovati ni žednjeti, neće ih sunce pržiti, niti bilo kakva žega, jer će ih Jagnje, koje je nasred prestola, pasti i voditi na izvore voda života. I Bog će obrisati svaku suzu s njihovih očiju.’“ (Otk. 7:13-17)

Zapazimo:

• Oni dolaze iz velike nevolje.
• Oni su takođe oprali svoje haljine i ubijelili ih u Jagnjetovoj krvi.
• Oni su pred Božjim prestolom i služe mu danonoćno u hramu.
• Bog će obrisati svaku suzu sa njihovih očiju.
• Oni su naslednici života koji teče dalje u vječnost.

Da sumiramo. Jovan čuje glas koji ga obavještava o 144.000 zapečaćenih, dok „veliko mnoštvo“ iz svih naroda vidi. Sledeći segment vizije (Otk. 7:13-17) tiče se onih koji su najbliži Božjem prestolu u velikom mnoštvu.

Simboličkih 144.000 čine savršeni kvadrat na „staklenom moru“ pred prestolom. Božji grad, Novi Jerusalim, takođe je prikazan u dimenzijama koje odgovaraju savršenoj ogromnoj kocki (vidi Otkrivenje 21:11-21), gdje su isto dominantni simbolički brojevi 12, 144 i 12.000! U oba slučaja predstavljena je punina spasenja i Božje priprave za Njegov narod.

Jovanovo viđenje u Otkrivenju 14:1-5 korespondira sa viđenjem u Otkrivenju 5:9,10, što dodatno potvrđuje da simbolična brojka 144.000 predstavlja sve spasene! Treba zapaziti da se u hijazmičkom obrascu javljaju isti faktori u istorijskom (5. glava) i eshatološkom dijelu (7. i 14. glava): Bog, Jagnje (Hrist), četiri živa bića, anđeli, 24 starješine, pjeva se nova pjesma (5:9; 14:3), proslavlja se spasenje, gdje su spaseni pripadnici svih naroda i jezika (5:9,10; 7:9,10)!

Dakle, pečaćenje 144.000 predstavlja veliko djelo konačnog opravdanja spasenih na Istražnom Božjem sudu ili antitipskom Danu pomirenja. Punina spasenja uključuje i starosavezni i novosavezni Izrael, a oni koji žive u periodu vremena milosti primaju taj pečat prije smrti ili će dočekati Hrista živi zapečaćeni.

Da bismo sve ovo pravilno razumjeli, vrlo je važno je sagledamo različite segmente i logičan slijed Jovanove vizije. Isto tako, uvijek moramo imati na umu konzinstentnost Plana spasenja i kompletne biblijske nauke.

Napokon, treba napomenuti da je ovoj temi posvećena posebna pažnja zato što je predmet zloupotrebe različitih crkava i sekti u smislu polaganja prava na ekskluzivnost, čime se podstiču fanatični motivi vjerskog života i službe kao i vezanosti za ljudske ustanove.

_______________________

[1] Vidi „Tipologija i Plan spasenja“, poglavlja 14, 15 i 16, Pavle Simović, Institut za religijska istraživanja, 2016.