Da li su Adventni pokret osnovali masoni? (1)

Adventni pokret, a posebno nadahnuće i Božje vođstvo preko Elen G. Vajt, izloženi su neviđeno perfidnim napadima svake vrste koji imaju zajednički cilj obaranja njihove validnosti. Takvi napadi uglavnom dolaze iz vjerskih krugova koji negiraju poruke i autentičnost ovog pokreta na prekretnici istorije, polovinom 19. vijeka. 

Ima čak i adventista, nominalnih članova crkve, koji vjeruju da masoni ne samo što stoje iza protestantskog svijeta i kontrolišu ga, već da je to slučaj i sa adventizmom od njegovog osnivanja nadalje. Za takva dokazivanja koriste se različiti materijali koji se mogu naći na Internetu, uključujući i fotografije iz tog vremena na kojima se vide adventisti – masoni gdje daju određene znake svojstvene tom redu.

Zbog spomenika na grobu Vajtovih u Batl Kriku u obliku obeliska, postavljenog na grobu Džejmsa Vajta 1884. godine, Eleninog supruga koji je umro 1881. godine, neki zaključuju da je ona sama bila član reda „Istočne zvijezde“.

Proučavaoci spisa Elen Vajt mogu zapaziti da ona nije bila upoznata sa okultnom simbolikom ni izbliza koliko možemo da znamo mi danas, niti se time posebno bavila. Ona je jednostavno slijedila Božje vođstvo u svom životu i nije izlazila iz tih okvira. Vrlo je vjerovatno da ona nije vidjela ništa loše u tom spomeniku naručenom za grob njenog preminulog supruga, i koji je izvjesno bio uobičajena izvedba u tom vremenu.

U to vrijeme u Americi hrišćanski protestantizam bio je vrlo jak, ali, s druge strane, značajan broj „uglednih“ građana nije doživljavao članstvo u brojnim masonskim ložama kao problem za njihov religiozni život. (Podsjetimo se da je Amerika bila britanska kolonija, a Engleska je vodeća masonska zemlja.) Nesumnjivo masonerija u Americi je morala djelovati prilično usklađeno sa hrišćanskim puritanizmom tog doba.

Pitanje članstva hrišćana u masonskim ložama zapravo je pokrenuto Božjim proviđenjem tek na početku poslednje dekade 19. vijeka. Tada je kroz slučaj čovjeka iz Australije po imenu N.D. Folkhed (Faulkhead) Gospod preko Elen Vajt dao opšte smjernice po pitanju članstva hrišćana u masonskim ložama i drugim tajnim društvima.

Iz ovog slučaja, kao i svjedočanstva Elen Vajt zapisanog u djelu „Odabrane poruke“, knjiga 2, Odjeljak 3, „Nesmotrena udruživanja“, mogu se izvući jednostavni zaključci za svakog poštenog istraživača istine.

Čitalac treba da ima na umu da se ovdje ne razmatra pitanje infiltracije ili čak preuzimanja kontrole (prokatoličkih) tajnih društava nad adventističkom crkvom kroz decenije njenog postojanja do danas. Stanje, doktrine i kurs djelovanja crkve ukazuju da je upravo to slučaj. Naša briga i pitanja su vezana za sam Adventni pokret, ili čak ako hoćemo unazad da idemo do pokretanja i razvoja protestantizma i njegovih nosilaca. Nije, dakle, isto preuzimanje i kontrola različitih protestantskih crkava i (zlonamjerno ili glupo) stavljanje reformatora i bogonadahnutih ljudi, koji su mogli imati manje ili više problematično iskustvo prije svog obraćenja, u istu matricu.

Osim toga, mi moramo razdvojiti one koji teže za istinom, otkuda god oni dolazili, pa i kao članovi tajnih društava, od svjesnih infiltratora i manipulanata po zadatku. Član tajnog društva, bez obzira na njegov rang, je grešnik kao svi ostali, kojem je potrebna spoznaja istine i pokajanje pred Bogom, ukoliko nije svjesno prešao granicu bez povratka.

Sa ovim smjernicama na umu, možemo natrag u istoriju adventizma.

 

N.D. Folkhed i ubjedljivo svjedočanstvo

Priča o N.D. Folkhedu iz Australije je priča o čovjeku čiji život je promijenjen ličnom porukom koju je primio od Boga. To je priča koju je on ispričao i prepričavao, i njegovo ime se koristi uz njegov pismeni pristanak. Izvještaj koji slijedi u nastavku je sačinjen iz zapisa g-dina Folkheda, V.K. Vajta, Dž.B. Stara i g-đe Elen G. Vajt, izvučenih kako iz njene korespondencije tako i unosa u dnevniku u vrijeme tog događaja. {MFSS 1.1}

U ranom periodu adventističkog djela u Australiji, g-din Folkhed je čuo i prihvatio istinu o poruci tri anđela. On je bio visok, oštrouman, sposoban i energičan poslovni čovjek, genijalan i liberalan u svojoj naravi. Bio je poštovan među svojim kolegama i voljen od svoje žene i dvoje djece. U to vrijeme on je takođe bio istaknuti član masonskog reda. Kad je g-din Folkhed postao adventista sedmog dana on nije istupio iz nekoliko tajnih organizacija u koje je bio učlanjen, već vremenom postajao sve više obuzet njihovim aktivnostima. Nabrajajući svoje veze sa ložom, on konstatuje: „Bio sam zapovjednik Majstorske masonske lože [plave lože]; drugo, bio sam prvi starješina Svetog kraljevstva Kanade; treće, bio sam upravitelj Vitezova Templara, pored mnogih drugih manjih loža (ukupno pet), Dobrih Templara, Rehabita, Slobodne braće, itd.“ {MFSS 1.2}

Prepoznavši neobične sposobnosti g-dina Folkheda, on je ubrzo zaposlen kao blagajnik adventističke izdavačke kuće „Eho“ u Melburnu, Australija (Echo Publishing Company). Ispočetka je služio dobro, ali kako je vrijeme prolazilo postajao je sve više i više uključen u rad lože, a njegovo zanimanje u Božjem djelu počelo da opada. {MFSS 1.3}

Upravo u to vrijeme g-đa Elen G. Vajt, u odgovoru na poziv Generalne konferencije, posjetila je Australiju, stigavši tamo u decembru 1891. godine. Dok je bila na brodu, na putu za Australiju, nekoliko dana prije njenog dolaska, u vrijeme zasjedanja Australijske konferencije, u opsežnim vizijama otvorilo joj se puno toga vezano za djelo u ovom novom polju rada. Te vizije uključile su i lična iskustva nekih radnika. {MFSS 1.4}

Jedan od istaknutih slučajeva otkrivenih g-đi Vajt bio je g-din Folkhed i njegov opasni položaj. Koliko je bila u stanju, ona je marljivo ispisala ono što joj je bilo pokazano u pogledu njegovog iskustva u uredu i sa ložom. To je bio dokument na pedeset stranica. Kad je namjeravala da mu ga pošalje, bila je, kako sama kaže, spriječena da to učini: „Kad sam kovertirala pismo spremno za slanje, činilo se kao da mi neki glas govori: ‘Ne još, ne još. Neće ga primiti.’“ {MFSS 1.5}

Premda je nekoliko puta osjećala da mora poslati poruku g-dinu Folkhedu i njegovoj ženi, svaki put je bila zadržana, i rekla je svom daktilografu, g-đici Emili Kempbel, da ne šalje pismo dok joj sama g-đa Vajt ne naloži da to uradi. {MFSS 1.6}

Božanski zadržana punih dvanaest mjeseci, g-đa Vajt nije nikom ništa rekla osim g-đici Kempbel o njenom gledištu o ovom pitanju, ali je zadržala duboko zanimanje za duhovno blagostanje g-dina Folkheda. Njegove kolege u izdavačkoj kući bili su vrlo zabrinuti kad su vremenom zapazili njegov rastući interes za rad u loži i opadanje duhovnosti i smanjenu brigu za interese djela Božjeg. Oni su ga molili i podsticali da razmotri opasnost svog pravca djelovanja, ističući da ne samo što gubi vrijeme, već ne može ni služiti dva gospodara. „Ali,“ kako navodi g-din Folkhed, „moje srce bilo je ispunjeno tim stvarima. U stvari, mislio sam više o njima nego o ičemu drugom.“ {MFSS 1.7}

Prkosno je dočekivao te apele, smjelo konstatujući da neće napustiti svoju vezu sa Slobodnim zidarima, šta god Star ili Vajt ili neki drugi propovjednik kazali. On je znao na čemu je, i nije htio da ga oni uče. Onima koji su bili zaduženi za djelo postalo je jasno da ukoliko se nešto značajno ne promijeni u njegovom stanovištu, uskoro će morati biti zamoljen da potraži drugi posao. {MFSS 2.1}

Pišući o ovom iskustvu, g-đa Vajt kaže: „Niko mu nije mogao prići u pogledu Slobodnog zidarstva. Sve više se vezao u zamke neprijatelja. Jedino što smo mogli vidjeti da se može učiniti je da ga prepustimo samom sebi.“ Njegovo stanje joj je pokazano da je „nalik onom kad čovjek izgubi ravnotežu i pada u provaliju.“ {MFSS 2.2}

Tako je stvar išla dalje sedmicama i mjesecima da je sestra Vajt zadržala poruke za njega i mislila u nekoliko navrata da ih pošalje, ali svaki put je bila zadržana. {MFSS 2.3}

U decembru 1892. godine, brat Stokton, jedan od prvih adventističkih vjernika u Australiji, razgovarao je sa g-dinom Folkhedom, i ne uspjevši da dosegne do njegovog srca, spontano ga upitao šta bi učinio kad bi sestra Vajt imala svjedočanstvo za njega u pogledu njegove veze sa ložom. Na to je on smjelo uzvratio: „Vrlo dobro; moralo bi to biti veoma moćno izlaganje koje bi me natjeralo da vjerujem da je Gospod dao njoj poruku za mene.“ {MFSS 2.4}

Naravno, niko nije bio svjestan da je cijela stvar bila otvorena pred njom u viziji godinu dana ranije. {MFSS 2.5}

U pogledu njegovog opšteg stava u to vrijeme prema Svjedočanstvima g-đe Vajt, g-din Folkhed bilježi: {MFSS 2.6}

„Imao sam veliko poštovanje prema sestri Vajt, ali što se tiče njenih Svjedočanstava, nijesam tome pridavao neki značaj. Uživao sam u njenim posjetama i da slušam kako govori, ali kad bi došlo do njenog davanja Svjedočanstava, kako se tvrdilo da je činila i radila sve vrijeme, bio sam malo skeptičan.“ {MFSS 2.7}

Ubrzo nakon ovog, u subotu veče, 10. decembra, g-din Folkhed je sanjao da je Gospod otkrio njegov slučaj sestri Vajt, i da ona ima poruku za njega. Ovo ga je, uz njegov prkosan odgovor bratu Stoktonu vezano za njegov stav prema poruci preko sestre Vajt, navelo da ozbiljnije razmisli o mogućnosti da ona ipak ima poruku za njega. Bilo je očito da je Duh Gospodnji radio na njegovom srcu. {MFSS 2.8}

U vrijeme ovog sna g-đa Vajt je bila u Balaratu, na putu iz Adelejda, ali u ponedjeljak, 12. decembra, vratila se u Melburn, nakon tromjesečnog odsustva, i sledećeg dana prisustvovala završnim zadacima prvog semestra australijske Biblijske škole. Ovaj skup, ispunivši to jutro, bio je dobro posjećen od naših radnika, adventističkih porodica iz okruženja i studentske grupe. Popodne je sazvan sastanak odbora da se razmotre planovi za sledeći semestar, kao i širi planovi za školu koja bi se osnovala u zemlji. {MFSS 2.9}

G-din Folkhed, kao član odbora, prisustvovao je popodnevnom sastanku savjeta. Malo posle 16 sati sastanak odbora je završen i predsjednik, V.K. Vajt, istupio je pred brata Folkheda i kazao mu da g-đa Vajt želi da ga vidi prije nego što ode. Kako je to uradio, san iz subotnje noći da sestra Vajt ima poruku za njega nametnuo se njegovom umu. {MFSS 3.1}

Sestra Vajt, koja je odmarala u svojoj sobi, srdačno je pozdravila brata Folkheda, i nakon toga on je bio podstaknut da upita: „Imate li nešto za mene, sestro Vajt?“ {MFSS 3.2}

Odgovorila je kako je breme njegovog slučaja bilo na njenom umu, i da ima poruku od Gospoda za njega i njegovu ženu, koju je željela da čuju. Pozvala ga je na sastanak u bliskoj budućnosti, gdje bi mu izložila poruku. Na to je brat Folkhed žudno zatražio: „Zar mi je ne možete predati sada?“ {MFSS 3.3}

Iako se sestra Vajt upravo oporavljala od duge bolesti i bila umorna od puta dan ranije i svog rada tog jutra, ona je pristala. Krenula je ka polici, otvorila fioku i izvadila pak kucanih stranica. Zatim se namjestila u udobnoj stolici. Kazala je bratu Folkhedu da se nekoliko puta spremala da pošalje te papire sa važnom porukom za njega, ali svaki put joj je Duh Gospodnji zabranio da tako postupi, jer je bila upućena da nije sasvim došlo vrijeme da je on prihvati. {MFSS 3.4}

Sestra Vajt je zatim čitala i govorila. Jedan dio od pedeset stranica koji je čitan te večeri bio je uopšten i ticao se rada izdavačke kuće „Eho“ od njenog početka, kao i iskustva zaposlenih radnika. Glavni dio bavio se naročito iskustvom g-dina Folkheda i njegovom vezom ne samo sa djelom u uredu već takođe i njegovim članstvom u masonskoj loži. {MFSS 3.5}

Ona je istakla da je njegova veza sa Slobodnim zidarstvom zaokupila njegovo vrijeme i otupila njegovu duhovnu percepciju. Čitala mu je o njegovim naporima da zadrži visoka načela, često formulišući svoju poruku na masonskom jeziku. Dok je opisivala neke od sastanaka tajnog reda, ispričala mu je kako ga je vidjela da sjedi u dvorani lože, o njegovim razgovorima sa tim ljudima, i onome što je nastojao da poduzme sa svojim kolegama. Ona je jasno opisala njegov rastući interes u radu tih organizacija i opadanje zanimanja za djelo Božje. Kazala je da je vidjela u viziji kako ubacuje male kovanice iz svog novčanika u korpu za subotnji dar a veće kovanice u kase lože. Čula je kako ga oslovljavaju sa „prečasni gospodaru“ [worshipful master]. Čitala je o prizorima pijanki koje su se događale posebno kad bi g-din Folkhed otišao. {MFSS 3.6}

„Pomislio sam da se ovo opasno primaklo,“ pisao je on kasnije, „kad je počela da mi govori o onome što sam radio u ložama.“ {MFSS 3.7}

Posebno je bio impresioniran kad je ona upotrijebila tajne termine koji se koriste na sastancima lože. Zatim je g-đa Vajt ozbiljnije govorila o tome kako njegova veza sa Slobodnim zidarstvom dovodi u opasnost njegovo iskustvo kao hrišćanina, ujarmljujući vjernike sa nevjernicima, i upozorila ga da ukoliko ne prekine svaku vezu koja ga spaja sa tim društvima, izgubiće svoju dušu. Ponovila mu je riječi koje je izgovorio njen vodič [anđeo pratilac] u pogledu tih udruženja, i učinivši određeni pokret na koji je naveo njen vodič, rekla: „Ne mogu pričati o svemu što mi je dato.“ {MFSS 3.8}

G-din Folkhed je iznenađeno zastao i preblijedio. Prekinuo je sestru Vajt pitanjem: „Znate li šta ste učinili?“ {MFSS 4.1}

Na ovo je ona odgovorila da nije svjesna da je učinila išta neobično. Ali g-din Folkhed joj je uzbuđeno kazao da je upravo načinila tajni znak poznat samo masonima. {MFSS 4.2}

Nastavili su razgovor. Ona je opet načinila izvjesni pokret za koji je kasnije izjavila: „Moj anđeo pratilac je učinio to preko mene.“ {MFSS 4.3}

Još jednom je smrtno bljedilo oblilo njegovo lice. Po drugi put ona je načinila tajni znak, ali ovog puta bio je to jedan poznat samo najvišem redu masona, koji je upravo bio naučio nekoliko dana ranije. U stvari, samo šest ljudi u cijeloj Australiji je znalo za taj osobiti znak. Ovaj tajni znak koji je dala g-đa Vajt nijedna žena nije mogla znati, jer je držan u najstrožoj tajnosti a loža je čuvana i iznutra i spolja od stranaca. {MFSS 4.4}

„To je zaista unijelo strah od Boga u moje srce,“ komentarisao je kasnije g-din Folkhed, „kad sam vidio kako Bog radi kroz vas da me zadrži od tih stvari.“ {MFSS 4.5}

Govoreći dalje o svojoj reakciji, on je kazao: „Ovo me je ubijedilo da je njeno svjedočanstvo od Boga. Uvjeravam vas da je ovo učinilo da se osjećam vrlo čudno. Ali, kao što je sestra Vajt rekla, Duh Gospodnji se spustio na mene i preuzeo me. Ona je nastavila govoriti i čitati kao da se ništa nije dogodilo, ali primijetio sam kako joj se lice ozarilo kad sam je opet prekinuo i kazao joj za znak. Izgledala je iznenađeno da mi je dala takav znak. Odmah mi je bljesnula kroz um izjava koju sam dao bratu Stoktonu da bi to moralo biti silno jako prije nego bih povjerovao da ona ima poruku za mene od Gospoda.“ {MFSS 4.6}

V.K. Vajt, znajući da je njegova majka fizički slaba, a pošto nije bio dobro upućen u ono šta je bilo otkriveno njegovoj majci u pogledu ovog slučaja, bio je zabrinut pošto su sati prolazili a razgovor je i dalje trajao. Konačno, poslao je g-đicu Mej Voling, nećakinju i paziteljku g-đe Vajt, sa zadatkom da okonča ovaj sastanak, ali sestra Vajt je rekla da ih ne smije prekidati, „jer u pitanju je duša.“ Zatim je malo kasnije sam V.K. Vajt ušao da protestvuje protiv ovog oduženog razgovora, ali sestra Vajt je rekla: „Naložila sam mu da nas ne uznemirava.“ Gospod je ukrijepio i dao joj snagu za ovaj zadatak. {MFSS 4.7}

Što se tiče brata Folkheda, „bilo je to pitanje života ili smrti,“ komentarisala je g-đa Vajt dok je prepričavala priču u pismu koje mu je slala nekoliko godina kasnije. „U toj prostoriji su bili dobri i zli anđeli koji su se borili za vlast nad tvojim umom. Ova intenzivna borba nastavila se od jednog do dva sata. Zatim sam vidjela kako jedan anđeo Božji položio ruku na tvoje rame i lice ti je zablistalo slavom Božjom. Tvoje usne su jedva izgovarale riječi, ali si rekao: ‘Prekidam od ove noći moju vezu sa Slobodnim zidarima, premda to izgleda kao strašna borba.’ Sa očima podignutim ka nebu, kazao si: ‘O Gospode, bezrezervno se predajem Tebi. Odvraćam se od iskušenja da postignem najveći položaj u redu Slobodnog zidarstva. Pokoravam se Tebi, da postanem istinski hrišćanin.’“ {MFSS 4.8}

Sada je bilo prošlo više od tri sata. Suze su bile u očima g-dina Folkheda dok je odgovarao Elen Vajt: „Prihvatam svaku riječ. Sve mi to pripada. Prihvatam svjetlost koju mi je Gospod poslao preko vas. Djelovaću u skladu s tim. Ja sam član pet loža; tri druge lože su pod mojom kontrolom; ja obavljam sav njihov posao. Sada neću više prisustvovati njihovim sastancima, i prekinuću svoje poslovne odnose sa njima čim prije je moguće.“ {MFSS 4.9}

Zatim, dok je razmišljao kako je sestra Vajt zadržavala poruku mnogo mjeseci, rekao joj je: „Tako mi je drago što mi nijeste poslali to svjedočanstvo, jer mi tada ne bi pomoglo. Vaše lično čitanje ukora dotaklo je moje srce. Duh Gospodnji mi je govorio kroz vas, i prihvatio sam svaku riječ koju ste uputili naročito meni, i da je opšta stvar takođe primjenljiva na mene. Sve to se odnosilo na mene. Ono što ste napisali u pogledu moje veze sa Slobodnim zidarima, prihvatam… Upravo sam bio zauzeo najveći položaj u Slobodnom zidarstvu, ali prekinuću sasvim moje veze sa njima… Trebaće mi devet mjeseci da završim svoje poslovne odnose sa tri lože pod mojom kontrolom.“ {MFSS 5.1}

Kad je g-din Folkhed kasnije pričao ovu priču svojim prijateljima i djeci, on je istakao da sestra Vajt nije vršila nikakav napad na masonsku ložu. To nije bio njen zadatak. Da je tako učinila, on ne bi primio poruku. Svjedočanstvo upućeno njemu prvenstveno je ukazivalo na to da hrišćanin ne može služiti dva gospodara. {MFSS 5.2}

Bilo je kasno kad je g-din Folkhed otišao. Uzeo je taksi do stanice i dok je putovao uz ulicu Kolins prošao je pored dvorane lože. Iznenada mu je palo na pamet da je trebao prisustvovati jednom važnom sastanku lože baš te večeri. Dok se približavao stanici, spazio je kako kreće voz za Preston, što je značilo da će morati pješačiti šest i po kilometara do kuće. Izabrao je jedan neprometni put kako bi imao vremena za razmišljanje. Veoma je uživao u šetnji, jer je doživio novo iskustvo. {MFSS 5.3}

On je toliko želio da sretne starješinu Danijelsa, starješinu Stara i starješinu Vajta i ispriča im kako je sada novi čovjek i koliko se slobodno i srećno osjeća u svojoj odluci da prekine vezu sa tajnim društvima. Činilo mu se da je zbacio tonu tereta sa svojih ramena. Nadahnjivala ga je misao da je Bog koji vlada univerzumom i usmjerava planete vidio njegovu opasnost i poslao poruku baš za njega! {MFSS 5.4}

Sledeće jutro zateklo je g-dina Folkheda u izdavačkoj kući. Riječ se brzo širila u grupi radnika o njegovom iskustvu prethodne noći. Iznova je prepričavao ljudima kako je Bog poslao poruku da ga zaustavi na kursu akcije koja bi ga odvela u propast. {MFSS 5.5}

Prvi zadatak mu je bio da pozove svog pomoćnika i izdiktira mu svoju ostavku u raznim ložama. Zatim je došao A.G. Danijels, predsjednik konferencije, i g-din Folkhed mu je pričao o svom iskustvu. Dok su njih dvojica razgovarali, sekretar mu je uručio pisma o ostavci na potpisivanje. On ih je potpisao i kovertirao, i zatim predao starješini Danijelsu da ih pošalje. Pričajući o tome, g-din Folkhed kaže: „Kako su mu oči zasijale od zadovoljstva što je Gospod napokon postigao svoj cilj, i što su mu molitve uslišene.“ {MFSS 5.6}

Ali ubrzo nakon što je predao pisma starješini Danijelsu obuzeo ga je osjećaj nepovjerenja i misao da je trebalo da sam pošalje pisma. Zatim je odmah zahvalio Gospodu za ono što je učinio, jer je osjećao da ne bi mogao povjeriti samom sebi slanje pisama. {MFSS 5.7}

U četvrtak je g-din Folkhed, zajedno sa svojom ženom, imao drugi razgovor sa g-đom Vajt. Dvadeset osam novih stranica pročitano je oboma i oni su to sve prihvatili. {MFSS 5.8}

„Želim da znate,“ rekao je g-đi Vajt, „kako gledam na ovu stvar. Smatram se veoma počastvovanim od Gospoda. On je našao za shodno da me pomene, i nijesam obeshrabren već ohrabren. Slijediću svjetlost koja mi je data od Gospoda.“ {MFSS 5.9}

Bitka nije bila sasvim dobijena, jer kad su poslata pisma sa ostavkama njegovi masonski prijatelji uložili su odlučne napore da ga zadrže u svojim društvima. Ali on je zauzeo čvrst stav pri kojem je ostao. Povremeno su njegove kolege strepili za njega, ali na kraju je pobijedio. Govoreći o ovoj borbi dok se odvijala, g-din Folkhed je iznova uvjerljivo objavio: {MFSS 6.1}

„Braćo, neću se predati u ovoj borbi. Nijesam očekivao da će biti tako teška. Mislio sam da mogu lako prekinuti moju vezu, ali otkrio sam da je veća borba da raskinem okove nego što sam predviđao, ali Gospod me veoma počastvovao govoreći mi preko sestre Vajt. On je izložio moj slučaj pred njom, i pozvao me po imenu, a ja sam slijedio uputstva od Gospoda. Oh, Gospod je urezao moje ime na dlanovima svojih šaka.“ {MFSS 6.2}

U vrijeme kad je zadobijena potpuna pobjeda, i sa istekom njegovog mandata kao službenika u nekoliko loža, g-din Folkhed je bio u stanju napisati g-đi Vajt i njenom sinu pobjedonosnu melodiju: {MFSS 6.3}

„Dragi brate i sestro Vajt, veliko mi je zadovoljstvo što vam mogu kazati da je moj mandat u uredu kao zapovjednika masonske lože istekao prošlog mjeseca. Osjećam zahvalnost Bogu za to. Tako sam mu zahvalan što mi je poslao upozorenje da idem pogrešnim putem. Hvalim ga za Njegovu dobrotu i ljubav koju je pokazao prema meni, pozvavši me između ljudi. Sada mogu vrlo jasno vidjeti da bi nastavljanje sa njima dovelo do mog pada, pošto moram priznati da je moje zanimanje za istinu počelo da se hladi. Ali hvala Bogu, On mi nije dopustio da nastavim sa njima ne davši mi upozorenje preko svog sluge. Ne mogu mu izraziti svoju zahvalnost za to. {MFSS 6.4}

Mogu hvaliti Boga svom svojom moći, i zatim mogu izraziti svoju zahvalnost Njemu za ljubav koju mi je pokazao. – N.D. Folkhed. (Melburn, Australija, 18. septembra 1893.)“ {MFSS 6.5}

Koliko je sada bio drugačiji njegov odnos prema Svjedočanstvima i prema djelu Božjem. Sa obnovom njegove prve ljubavi i zanimanja za djelo Božje, planovi za njegovo razrješenje iz službe su otpali, i on je nastavio da radi mnogo godina kao lojalan službenik izdavačke kuće, posvećujući svoje vrijeme i snagu i život širenju poruke za ove poslednje dane. {MFSS 6.6}

Kad bi mu se ukazala prilika u godinama koje su slijedile, on je često upozoravao mlade adventiste, ukazujući da su „ova društva zamke za naše mlade ljude koji teže da uđu u društvo i povežu se sa vodećim građanima, što se ne može sasvim ostvariti osim kroz ta društva. Znam u svom vlastitom slučaju da me je to odvelo u društvo guvernera i premijera i drugih visokih ličnosti iz raznih država, a zatim su uslijedili pozivi da dođem i posjetim ih u njihovim ložama i prisustvujem balovima i zabavama. Dobar broj od njih su mi vrlo blizu, i svaki put kad ih vidim, podsjete me na zamke i način na koji Sotona radi da se dočepa onih koji pokušavaju živjeti vjeran i poslušan život svom Tvorcu.“ {MFSS 6.7}

U svjedočanstvu koje je g-đa Vajt pročitala g-dinu Folkhedu zabilježen je savjet i uputstvo opšte primjene vezano za odnos hrišćana prema organizacijama ovog svijeta. Ono je izabrano za objavljivanje i u to vrijeme izdato u Australiji, a kasnije i u Sjedinjenim Državama u pamfletu pod nazivom „Mogu li hrišćani biti članovi tajnih društava?“ {MFSS 6.8}

To što je Gospod tako određeno govorio članu zajednice adventista sedmog dana, ukazujući na opasnosti na takav upečatljiv način da je čovjek koji se nalazio u naizgled beznadežnoj situaciji spasen, unijelo je veliko povjerenje među svim vjernicima u Australiji. Kroz ovo iskustvo oni su se podsjetili da su svojim očima vidjeli ispunjenje obećanja iz Otkrivenja 12:17 i 19:10, da će se Duh proroštva pokazati u Ostatku. To je tada podsjetilo naše vjernike, kao što podsjeća i nas danas, koliko je privilegovan Božji narod.“ – „Pregled i Glasnik“, 31. marta 1955. {MFSS 7.1}

Ellen G. White Estate {MFSS 7.2}

Silver Spring, Maryland {MFSS 7.3}