Da li su Adventni pokret osnovali masoni? (2)

U ranoj fazi svog putovanja u Australiju (1891-1900), Elen Vajt je pozvana da uputi savjet jednom istaknutom radniku u adventističkoj izdavačkoj kući koji je postao duboko upleten u aktivnosti masonske lože. Savjet koji je izložila ovom bratu naveo ga je da prekine svoje veze sa ložom uprkos činjenici da je bio postigao najveći stepen časti u organizaciji. {2SM 120.1} 

Bez osuđivanja, g-đa Vajt je istakla da hrišćanin ne može služiti dva gospodara, ili biti pokoran dvojici autoriteta. Taj čovjek koji je postao toliko obuzet aktivnostima lože da je njegov crkveni posao bio veoma zanemaren, prepoznao je jednostavnu istinu u savjetima Elen Vajt, a njegovo povjerenje u poruku potvrđeno je tako što je g-đa Vajt dala tajni znak – nepoznat joj odranije – koji se koristio samo među članovima lože. On je odmah napustio svoje članstvo u loži, premda je bio čvrsto riješen da ništa ne može poljuljati njegovo povjerenje u bratinsku organizaciju ili ga navesti da prekine s tim. Vraćajući se na svoje iskustvo u kasnim godinama, on je posvjedočio da je poruka Duha proroštva potpuno promijenila njegov život. {2SM 120.2}

U to vrijeme i s tim u vezi, g-đa Vajt je iscrpno pisala vezano za odnos adventista sedmog dana sa takvim organizacijama. To je publikovano pod naslovom „Mogu li hrišćani biti članovi tajnih organizacija?“ U formi pamfleta, materijal je bio u širokom opticaju u Australiji i Sjedinjenim Državama, ali kasnije se dugo vremena nije štampao. Taj pamflet u cjelini je prenesen ovdje. {2SM 120.3}

 

MOGU LI HRIŠĆANI BITI ČLANOVI TAJNIH DRUŠTAVA?
[Reprint iz pamfleta pod istim naslovom objavljenog 1893.]

„Ne budite u istom jarmu s nevjernicima. Jer šta imaju zajedničko pravednost i bezakonje? Ili šta imaju zajedničko svjetlost i tama? Nadalje, u čemu se slažu Hristos i Belijal? Ili šta je zajedničko pobožnom i nepobožnom? I kako se hram Božji slaže s idolima? Jer vi ste hram živog Boga, kao što je Bog rekao: ‘Useliću se u njih, i hodiću među njima, i biću njihov Bog, a oni će biti moj narod.’ ‘Zato izađite između njih i odvojte se’, govori Gospod, ‘i ne dotičite se nečistote i ja ću vas primiti.’ ‘I biću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri’, govori Gospod Svemoćni.“ (2. Korinćanima 6:14-18) {2SM 121.1}

Gospodnji nalog „Ne budite u istom jarmu s nevjernicima“ (2. Korinćanima 6:4), ne odnosi se samo na brak hrišćana sa bezbožnima, već na sve saveze u kojima stranke ulaze u intimno druženje, i u kojima postoji potreba za skladom u duhu i akciji. Gospod je dao posebno uputstvo Izraelu da se drži dalje od idolatrije. Oni nijesu smjeli ulaziti u mješovite brakove sa neznabošcima niti praviti saveze sa njima: „Čuvaj se da ne sklopiš savez sa stanovnicima zemlje u koju ideš, da to ne bude zamka među vama. Nego srušite njihove oltare i oborite njihove obredne stubove i posjecite njihova obredna debla. Ne klanjaj se drugom bogu, jer je Gospod, čije ime je Revnitelj, revnosni Bog.“ (2. Mojsijeva 34:12-14) {2SM 121.2}

„Jer ti si svet narod pred Gospodom, svojim Bogom. Tebe je Gospod, tvoj Bog, izabrao između svih naroda na zemlji da budeš njegov narod, njegovo dragocjeno vlasništvo. Gospod vam nije pokazao naklonost niti vas je izabrao zato što ste bili najveći od svih naroda, jer ste vi zapravo bili najmanji od svih naroda. Gospod vas je izabrao zato što vas voli i zato što se drži zakletve kojom se zakleo vašim praočevima… I zato znaj da je Gospod, tvoj Bog, Bog istiniti, vjeran Bog koji čuva savez i pokazuje milost i hiljaditom naraštaju onih koji ga vole i drže njegove zapovijesti.“ (5. Mojsijeva 7:6-9) {2SM 122.1}

I opet Gospod objavljuje preko proroka Isaije:

„Udružujte se, narodi, ali bićete satrti. Slušajte, svi vi iz dalekih krajeva zemaljskih! Opašite se, ali bićete satrti! Opašite se, ali bićete satrti! Dogovarajte se, ali dogovor će vam propasti! Recite nešto, ali se to neće ostvariti, jer je Bog s nama! Jer ovako mi je rekao Gospod kad me je uhvatio svojom snažnom rukom da bi me odvratio da ne idem putem kojim ovaj narod ide: Ne govorite: ‘Pridružimo se zavjeri!’ kad god ovaj narod kaže: ‘Kujmo zavjeru!’ Ne bojte se onoga čega se oni boje i nemojte drhtati pred tim. Gospod nad vojskama – on jedini neka vam bude svet, njega se bojte i pred njim drhtite.“ (Isaija 8:9-13) {2SM 122.3}

Ima onih koji se pitaju da li je ispravno za hrišćane da pripadaju Slobodnim zidarima i drugim tajnim društvima. Neka svi takvi razmotre pisma koja su upravo navedena. Ako smo uopšte hrišćani, mi moramo biti hrišćani svugdje, i moramo obratiti pažnju na savjet koji je dat da nas načini hrišćanima prema standardu Božje Riječi. {2SM 122.4}

 

Saradnja sa božanskim posrednicima

Narod Božji na zemlji su ljudski posrednici koji treba da sarađuju sa božanskim posrednicima za spasenje ljudi. Dušama koje su mu se pridružile, Hrist kaže: „Vi ste jedno sa mnom, saradnici Božji“ (1. Korinćanima 3:9). Bog je veliki i nevidljivi djelatnik; čovjek je ponizni i vidljivi posrednik, i samo u saradnji sa božanskim posrednicima on može činiti išta dobro. Samo kad je um prosvijetljen Svetim Duhom ljudi raspoznaju božansko posredništvo. Iz tog razloga Sotona stalno nastoji da odvrati umove sa božanskog na ljudsko, da čovjek ne bi sarađivao sa Nebom. On usmjerava pažnju na ljudske izume, navodeći ljude da vjeruju čovjeku, da načine tijelo svojom mišicom, kako se njihova vjera ne bi oslanjala na Boga. {2SM 123.1}

„Oko je svjetiljka tijela. Ako ti je, dakle, oko dobro, cijelo tijelo će ti biti puno svjetlosti. Ali, ako ti je oko rđavo, cijelo tijelo će ti biti puno tame. Ako je, dakle, svjetlost koja je u tebi tama, kolika će to biti tama!“ (Matej 6:22,23) {2SM 123.2}

A kad naša svjetlost postane tama, kako ćemo biti svjetlost svijetu? {2SM 123.3}

Rad na našem ličnom spasenju takođe zavisi o našoj saradnji sa božanskim posrednicima. Bog je utisnuo u nas moralne snage i religijsku prijemčivost. On je dao svog Sina kao pomirnicu za naše grijehe, kako bi se mi mogli pomiriti sa Bogom. Isus je živio životom samoodricanja i žrtve, kako bi mi mogli slijediti Njegov primjer. On je dao Svetog Duha umjesto Hrista na svakom mjestu gdje je pomoć potrebna. On upošljava nebeska duhovna bića da donesu božansku silu da se kombinuje sa našim ljudskim naporima. Ali mi moramo prihvatiti dar Božji, moramo se pokajati i vjerovati u Hrista. Mi moramo stražiti, moramo moliti, moramo se pokoravati Božjim zahtjevima. Mi moramo upražnjavati samoodricanje i samopožrtvovanje Hrista radi. Moramo rasti u Hristu putem stalne veze sa Njim. Šta god odvraća um od Boga na povjerenje u čovjeka, ili usaglašavanje sa ljudskim standardima, spriječiće našu saradnju sa Bogom na poslu našeg vlastitog spasenja. Stoga je Bog zabranio svom narodu da formira bilo kakve saveze sa neznabošcima, „da ne budu zamka među vama“ (2. Mojsijeva 34:12). On je rekao: „Jer bi oni odvratili tvog sina od mene, pa bi on služio drugim bogovima“ (5. Mojsijeva 7:4). A ovo isto načelo je primjenljivo na udruživanja hrišćana sa bezbožnima. {2SM 123.4}

 

U saveznom odnosu

Kad smo prihvatili Hrista kao našeg Iskupitelja, mi smo prihvatili uslov postajanja saradnika sa Bogom. Načinili smo savez sa Njim da budemo u cjelosti za Gospoda; kao vjerni upravitelji blagodati Hristove, da radimo na izgradnji Njegovog carstva u svijetu. Svaki Hristov sledbenik je obavezan da posveti sve svoje snage uma i duše i tijela Onome koji je platio otkupninu za naše duše. Obavezali smo se kao vojnici, da stupimo u aktivnu službu, da izdržimo iskušenja, sramotu, prekor, da se borimo u borbi vjere, slijedeći Vođu našeg spasenja. {2SM 124.1}

U vašoj vezi sa svjetskim društvima da li držite vaš savez sa Bogom? Da li ova udruženja teže da usmjere vaš um ili umove drugih Bogu, ili vam odvraćaju zanimanje i pažnju od Njega? Da li ona jačaju vašu vezu sa božanskim posrednicima, ili skreću vaš um na ljudsko umjesto na božansko? {2SM 124.2}

Služite li Bogu, odajte li mu čast i veličate Ga, ili Ga obeščašćujete i griješite protiv Njega? Sabirate li sa Hristom ili rasipate okolo? Svaka misao i plan i revno zanimanje posvećeno tim organizacijama otkupljeni su dragocjenom krvlju Hristovom; ali vršite li mu službu kad se ujedinjujete sa ateistima i nevjernicima, ljudima koji profanišu ime Božje, pijancima, privrženicima duvanu? {2SM 124.3}

Dok u tim društvima može biti puno toga što izgleda kao dobro, postoji, smiješano s ovim, vrlo mnogo onog što neutrališe dobro, i čini ova udruženja štetnim po interese duše. Mi imamo drugi život osim onog koji izdržavamo zemaljskom hranom. „Čovjek ne živi samo od hljeba, nego i od svake objave koja izlazi iz Božijih usta“ (Matej 4:4). „Ako ne jedete tijelo Sina čovečijeg i ne pijete njegovu krv, nemate života u sebi“ (Jovan 6:53). Isus je rekao: „Ko se hrani mojim telom i pije moju krv, ima vječni život, i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan“ (Jovan 6:54). Naša tijela se izgrađuju od onog što jedemo i pijemo. I kao što je u prirodnom, tako je i u duhovnom domaćinstvu; ono čime se bave naši umovi održava duhovnu prirodu. Naš Spasitelj je rekao: „Duh je taj koji daje život, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio Duh su i život su“ (Jovan 6:63). Duhovni život se mora održavati zajednicom sa Hristom kroz Njegovu Riječ. Um se mora baviti, srce se mora ispuniti njome. Riječ Božja kad se položi u srcu i gaji i sluša u svetinji, kroz silu blagodati Hristove može čovjeka učiniti pravim, i čuvati ga pravim; ali svaki ljudski uticaj, svaki zemaljski izum, nemoćan je da dâ snagu i mudrost čovjeku. On ne može obuzdati strast, ili popraviti izopačenost karaktera. Ukoliko istina Božja ne kontroliše srce, savjest će se izvitoperiti. Ali u tim svjetskim društvima um se odvraća od Riječi Božje. Ljudi se ne navode da je učine predmetom proučavanja i vodiljom života. {2SM 124.4}

 

Da li je Bog počastvovan?

Pitam vas koji nalazite zadovoljstvo u tim društvima, koji volite okupljanja gdje se prepuštate dosjetkama i humoru, zabavi i gozbama: Vodite li Isusa sa vama? Nastojite li da spasete duše svojih kompanjona? Da li je to cilj vašeg druženja sa njima? Da li oni vide i osjećaju da u vama postoji živo otjelovljenje Duha Hristovog? Pokazuje li se da ste svjedoci za Hrista, da pripadate osobitom narodu, revnom za dobra djela? Pokazuje li se da je vaš život vođen božanskim propisom: „Voli Gospoda, svoga Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom“ (Matej 22:37), i: „Voli bližnjega kao samoga sebe“ (Matej 19:19)? Govoriti srcima i savješću onih koji se spremaju za propast izvan je moći onog ko se sam sasvim ne potčinjava za Hrista. Ali kuda vaše prefinjeno izražavanje i toplina govora pokazuju da vam je usmjeren interes? {2SM 125.1}

Koji je omiljeni predmet razgovora u tim društvima? Koje teme pobuđuju zanimanje i donose zadovoljstvo? Zar nije zadovoljavanje osjećaja – jedenje i pijenje i traženje zadovoljstva? Hristova prisutnost je nepoznata na tim skupovima. Na Njega se ne obraća nikakva pažnja. Njegovo društvo nije poželjno. Gdje i kad je Bog počastvovan od takvih udruženja? U čemu je duša i najmanje pomognuta? Ako ne utičete na vaše ortake na dobro, zar ne utiču oni na vas na zlo? Neće li to učiniti da ostavite svjetiljku života, Božju Riječ, i dobrovoljno se pomiješate sa ovom klasom društva, i dođete na njihov nivo? Mislite li da ćete naći nešto da zadovoljite glad duše izvan istine i naklonosti Božje? Hoće li oni koji ispovijedaju vjeru u istinu za ovo vrijeme biti u domu u tom duhu, kad Bog nije u svim njihovim mislima? {2SM 126.1}

U istoj prostoriji gdje su ova društva imala svoje skupove, sastajale su se skupštine na bogosluženjima. Možete li tokom svetog časa božanske službe zaboraviti scene zabave i gozbe, i udovoljavanja u čaši vina? Sve ovo Bog zapisuje u svojoj knjizi kao neumjerenost. Kako to spojiti sa vječnim realnostima? Da li zaboravljate da je na svim tim skupovima za uživanje prisutan Svjedok, kao na Belšazarovoj gozbi? Kad bi se zavjesa koja nas razdvaja od nevidljivog svijeta mogla povući, ugledali biste Spasitelja ožalošćenog što vidi ljude obuzete zadovoljstvima za stolom, u razgaljenosti i doskočicama, što izbaca Hrista, središte nade svijeta, iz njihovih misli. {2SM 126.2}

Oni koji nijesu u stanju da prave razliku između onog ko služi Bogu i onog ko mu ne služi, mogu biti očarani ovim društvima koja nemaju nikakve veze sa Bogom, ali nijedan ozbiljan hrišćanin ne može prosperirati u takvoj atmosferi. Životni zrak neba nije tamo. Njegova duša je besplodna, i on se osjeća lišen osvježenja od Svetog Duha kao brda Gilboe rose i kiše. {2SM 126.3}

Ponekad sledbenik Hristov može biti primoran da sticajem okolnosti svjedoči prizorima nesvetog zadovoljstva, ali sa žalošću u srcu. Taj jezik nije jezik Hanana, i dijete Božje nikad neće izabrati takva društva. Kad se nevoljno nađe u društvu koje ne bira, neka se osloni na Boga, i Gospod će ga sačuvati. Ali ne smije žrtvovati svoja načela ni u kom slučaju, kakvo god da je iskušenje. {2SM 127.1}

 

Nije od Hrista

Hrist nikad neće navesti svoje sledbenike da preuzimaju na sebe zakletve koje će ih ujediniti sa ljudima koji nemaju veze sa Bogom, koji nijesu pod kontrolnim uticajem Njegovog Svetog Duha. Jedini ispravan standard karaktera je sveti zakon Božji, i nemoguće je za onog ko učini taj zakon pravilom vladanja u životu da se ujedini u povjerenju i srdačnom bratstvu sa onima koji se odvraćaju od istine Božje u laž, i koji smatraju autoritet Božji ništavnim. {2SM 127.2}

Između svjetovnog čovjeka i onog ko vjerno služi Bogu nalazi se veliki ponor. Oko najvažnijih predmeta – Boga i istine i vječnosti – njihove misli i sklonosti i osjećanja nijesu saglasni. Jedna klasa se žanje kao pšenica za Božju žitnicu, druga kao kukolj za oganj uništenja. Kako može biti jedinstva namjere ili akcije među njima? {2SM 127.3}

„Preljubnici i preljubnice, zar ne znate da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom? Ko god, dakle, želi da bude prijatelj svijetu, postaje Božji neprijatelj“ (Jakov 4:4) {2SM 127.4} „Niko ne može da služi dvojici gospodara. Jer, ili će jednoga mrzeti, a drugoga voljeti; ili će jednome biti privržen, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i materijalizmu“ (Matej 6:24). {2SM 127.5}

Ali mi se moramo čuvati duha netrpeljivosti i netolerancije. Mi ne smijemo stajati po strani od drugih u duhu koji kao da govori: „Ne približavaj mi se, svetiji sam od tebe.“ Ne zatvarajte se od vaših drugova, već nastojte da im usadite dragocjenu istinu koja je blagoslovila vaše vlastito srce. Neka se pokaže da je vaša religija religija ljubavi. {2SM 127.6}

„Neka tako vaša svjetlost svjetli pred ljudima, da vide vaša dobra djela i da slave vašeg Oca, koji je na nebesima“ (Matej 5:16). {2SM 128.1}

Ali ako smo hrišćani i imamo Duh Onoga koji je umro da spase ljude iz njihovih grijeha, voljećemo duše naših drugova dovoljno da istrpimo njihova grešna zadovoljstva našim prisustvom i našim uticajem. Mi ne možemo odobriti njihov kurs družeći se s njima, učešćem u njihovim gozbama i njihovim savjetima, gdje Bog ne predsjedava. Takav kurs, toliko udaljen od njihovog dobra, uzrokovao bi samo da posumnjaju u realnost naše religije. Mi bismo bili lažne svjetiljke, vodeći svojim primjerom duše u propast. {2SM 128.2}

Skoro sam čitala o jednom prekrasnom brodu koji je ploveći na svom putu po moru, kad je bila ponoć, uz strašan tresak, udario o stijenu; putnici su se probudili samo da bi vidjeli užas svog beznadežnog stanja, i potonuli sa brodom da više ne ustanu. Čovjek za kormilom je greškom zamijenio svetionik, i stotine duša je bilo u trenutku upozorenja gurnuto u vječnost. Ako ispoljavamo fazu karaktera koja pogrešno predstavlja Hrista, mi predstavljamo lažnu svjetlost, i duše će sigurno biti zavedene našim primjerom. {2SM 128.3}

 

Opasnost duhovnog opadanja

Hrišćani koji se povezuju sa svjetovnim udruženjima škode sebi i takođe zavode druge. Oni koji se boje Boga ne mogu imati bezbožne za društvo, a sami ostati nepovrijeđeni. U ovim društvima oni dolaze pod uticaj svjetskih načela i običaja, i kroz moć društva i naviku uma postaju sve više usaglašeni sa svjetovnim standardom. Njihova ljubav prema Bogu hladi, i oni nemaju želje za zajednicu sa Njim. Oni postaju duhovno slijepi. Oni ne mogu vidjeti naročitu razliku između prestupnika Božjeg zakona i onih koje se boje Boga i drže Njegove zapovijesti. Oni zovu zlo dobrom, a dobro zlom. Sjaj vječnih realnosti blijedi. Istina im može biti predstavljena na veoma ubjedljiv način, ali oni nijesu gladni hljeba života, ili žedni vode spasenja. Oni piju iz provaljenih cistijerni koje ne mogu držati vodu. Oh, kako je lako ujedinivši se sa svijetom prihvatiti njihov duh, oblikovati se prema njihovom viđenju stvari, tako da ne razlikujemo dragocjenost Isusa i istine. I upravo u stepenu u kojem svjetski duh prebiva u našim srcima, on će kontrolisati naš život. {2SM 128.4}

Kad ljudi nijesu pod kontrolom Riječi i Duha Božjeg, oni su zarobljenici Sotone, i ne znamo koliko daleko ih može odvesti u grijeh. Patrijarh Jakov je posmatrao one koji nalaze zadovoljstvo u zlobi. On je vidio kakav bi bio rezultat udruživanja s njima, i u Duhu uzviknuo: „U njihovo društvo moja duša ne ulazi. S njihovim se zborom moje srce ne ujedinjuje“ (1. Mojsijeva 49:6) On je podigao signal opasnosti, da upozori svaku dušu protiv takvog udruživanja. Apostol Pavle ponavlja upozorenje: „I ne učestvujte više s njima u besplodnim djelima tame, već, naprotiv, razotkrivajte ih“ (Efescima 5:11). „Nemojte da zastranite! Zli razgovori kvare dobre navike“ (1. Korinćanima 15:33) {2SM 129.1}

Duša je prevarena kad pokloni povjerenje svjetskoj politici i ljudskim izumima umjesto povjerenja u Gospoda Boga Izraelovog. Može li čovjek naći boljeg vodiča od Gospoda Isusa, boljeg savjetnika u sumnji i iskušenju, bolju zaštitu u opasnosti? Odbaciti mudrost Božju zarad ljudske mudrosti je dušepogubna obmana. {2SM 129.2}

Ako hoćete vidjeti šta će čovjek učiniti kad odbaci uticaj blagodati Božje, pogledajte na onaj prizor u sudskoj dvorani, kad je razjareno mnoštvo, predvođeno jevrejskim sveštenicima i starješinama, bučno tražilo život Sina Božjeg. Pogledajte božanskog Stradalnika pored Barabe, i Pilata koji pita kojeg će da im pusti. Grubi povik koji je odjeknuo od stotina strasnih, sotonski inspirisanih glasova bio je: „Objesi ovoga, a pusti nam Barabu!“ (Luka 23:18) I kad je Pilat opet upitao šta da učini sa Isusom oni su povikali: „Raspni ga, raspni ga!“ (Luka 23:21) {2SM 129.3}

Ljudska priroda tada je ljudska priroda sada. Kad se božanski Lijek koji može spasti i uzdići ljudsku prirodu prezre, isti duh i dalje živi u srcima ljudi, i mi se ne možemo povjeriti njihovom vođstvu i održati našu lojalnost Hristu. {2SM 130.1}

 

Bog gleda ispod površine

Ova društva, koja nijesu kontrolisana ljubavlju i strahom Božjim, neće se naći istinita i prava prema čovjeku. Mnoge njihove transakcije suprotne su pravdi i pravičnosti. Onaj ko je toliko čistih očiju da vidi zlo neće, ne može, biti stranka u mnogim stvarima koje se dešavaju u tim društvima. Vaša vlastita savjest nosiće svjedočanstvo u istinitost onog što govorim. Talenat i vještina i moć dovitljivosti s kojima je Bog obdario čovjeka su, u tim društvima, često izopačeni u instrumente okrutnosti, bezakonja, sebičnosti u obmanjivanju svojih bližnjih. {2SM 130.2}

Naravno sve ovo poriču članovi tih tijela. Ali Bog gleda ispod ugodne, privlačne spoljašnosti, na tajne, prikrivene motive i stvarni rad društva. Dok neka od njih tvrde da su Riječ Božju u izvjesnom smislu učinili osnovom svoje organizacije, oni se udaljavaju od načela pravednosti. Zakletve koje se nameću u nekim od ovih redova zahtijevaju uzimanje ljudskog života kad se otkriju tajne reda. Članovi se takođe zavjetuju, pod izvjesnim okolnostima, da brišu krivicu zaslužene kazne. Prema onima koji rade protiv reda, od njih se zahtijeva da slijede kurs koji uopšte nije u skladu sa zakonom Božjim. {2SM 130.3}

Mi ne možemo skretati od istine, mi ne možemo odstupiti od ispravnih načela, bez napuštanja Onog koji je naša snaga, naše pravednosti i našeg posvećenja. Mi trebamo biti čvrsto ukorijenjeni u ubjeđenju da što god nas u bilo kojem smislu odvraća od istine i pravde u našem udruživanju i partnerstvu sa ljudima, ne može nam biti od koristi i veoma obeščašćuje Boga. Svaka vrsta obmane ili povlađivanja grijehu Njemu je gnusna. {2SM 130.4}

Malverzacija prožima ova tajna udruženja, i niko se ne može povezati sa njima i biti slobodan čovjek pred Bogom i nebom. Moralna priroda se upropašćava onim što Bog proglašava nepravednim, što je suprotno Njegovoj volji i Njegovim zapovijestima. Onaj ko ispovijeda da voli Boga, može u ovim društvima biti postavljen na položaje koji se nazivaju časnim, ali u očima Božjim on kalja svoju čast kao hrišćanin i sve više se odvaja od načela pravednosti i istinske svetosti. On izopačuje svoje moći, koje su kupljene krvlju Isusovom. On prodaje svoju dušu za ništa. {2SM 131.1}

U otkrivenju Njegovih pravednih sudova, Bog će razbiti sva ova udruženja; i kad sud sjedne i knjige se otvore, otkriće se nehristolikost cijele konfederacije. Oni koji biraju da se ujedine sa ovim tajnim društvima odaju počast idolima nesvjesnim i nemoćnim da blagoslove i spasu dušu koliko i bogovi Indusa. {2SM 131.2}

Ova društva nude neke prednosti koje sa ljudske tačke gledišta izgledaju kao veliki blagoslovi, ali nije tako kad se prosude Gospodnjim mjerilom. Iza prividnih prednosti su prikriveni satanski posrednici. Što je veći prihod koji se sliva u kasu, veće je i dublje zlo. Bezbožni dobitak koji je obogatio ova društva, kad bi se ispratio u svim svojim pravcima, pokazao bi se kao prokletstvo. Riječi koje je Elifas izgovorio Jovu su istinite u pogledu ovih društava: „Ja sam vidio kako lud pušta korjene, ali odmah sam prokleo njegovo prebivalište“ (Jov 5:3). Ona su sotonska zamka, njegova mreža za lovljenje duša. {2SM 131.3}

 

Pitanje lojalnosti Bogu

Svijet odobrava i uzdiže jako puno stvari koje su uvreda Svecu Izraelovom. Činilo se minorno to što se Eva udaljila od određenih zabrana i učinila ono što je On rekao da ne čini, i za Adama koji je slijedio njen primjer; ali upravo to je bilo ono što je planirao arhi varalica da uništi duše ljude navodeći ih slijede svoje vlastite zamisli umjesto otkrivene volje Božje. Tako se i u ovim društvima načela drže da uvedu ljude pod obmanjivačku silu Sotone, odvodeći ih sa sigurnih staza u pobunu protiv Boga i nepoštovanje Njegovog svetog standarda pravednosti. „Bdite i molite se, da ne dođete u iskušenje“ (Marko 14:38), je često ponavljani nalog našeg Gospoda. Stražite, stražite sa marljivošću i brigom, da ne bi Sotona uspio u hvatanju u zamku duša onih za koje je Hrist platio otkupninu svojom vlastitom krvlju. {2SM 131.4}

Bog poziva vas koji hoćete da budete Njegova djeca da djelujete kao pod božanskim okom, da prihvatite sveti standard pravednosti. Njegova pravda i Njegova istina su načela koja se trebaju ustanoviti u svakoj duši. Onaj ko sačuva svoj integritet prema Bogu, biće prav prema ljudima. Nijedan čovjek koji istinski voli Boga neće, zarad mita u zlatu ili srebru, ili časti, ili nekog drugog zemaljskog preimućstva, izložiti svoju dušu iskušenju. „Zaista, šta vredi čovjeku da dobije cio svijet, a izgubi dušu? Jer, šta čovjek može dati u zamjenu za svoju dušu?“ (Marko 8:36,37). {2SM 132.1}

Hrišćani moraju prekinuti svaku vezu koja ih veže za ove tajne redove koji nijesu pod kontrolom Božjom. Oni ne mogu biti lojalni ovim organizacijama i lojalni Bogu. Ili se mora prekinuti veza sa tim tijelima ili ćete se tješnje saobraziti, a kao rezultat će doći potpunije ujedinjenje sa njima i prekid veza koje imate sa onima koji vole i boje se Boga. Hrišćanin će napustiti ono što je zapreka njegovoj duhovnosti, koliko god velika bila ta žrtva. Bolje je izgubiti novac, i sam život, nego ugroziti vitalne interese duše. {2SM 132.2}

 

Upravitelji Božji

Vi koji ste se povezali sa ovim tajnim društvima polažete povjerenje na oslonac koji će se razbiti u komade; vi ne vjerujete u Gospoda Boga Izraelovog, marljivo istražujući da upoznate Njegovu volju i slijedite Njegov put. Kad investirate novac u ove organizacije, činite to u nadi da se opskrbite za budućnost. Poklanjate im vrijeme i ideje i rad i novac, dok se djelo Hristovo zanemaruje. Svaki dolar uplaćen ovim organizacijama je odvraćanje od Božjeg djela jednako kao da potone u okean. Ali nije li vam taj kapital povjeren od Boga za upotrebu u Njegovoj službi, za spasenje vaših bližnjih? Svojim ulaganjem tamo gdje se ne proslavlja Bog ili koristi ljudima, vi ponavljate grijeh lijenog sluge koji je sakrio Gospodnji talenat u zemlju. {2SM 132.3}

Gospod nije povjerio nevjernom sluzi veliki kapital, već samo jedan talent. Taj jedan talent čovjek nije uložio za Božji interes; on ga je sakrio u zemlju, žaleći se da je Gospod težak Gospodar, da žanje gdje nije sijao, i ubira gdje nije vijao. Sebičnost koju je pokazao, i žalbe koje je uputio, kao da Bog zahtijeva od njega nešto na šta nema pravo, pokazali su da on ne poznaje Boga, ili Isusa Hrista, kojeg je On poslao. Sve što je posjedovao bilo je Gospodnje vlasništvo, a njemu povjereno da ga koristi za Gospoda. Izjavom „Uplašio sam se pa sam otišao i sakrio tvoj talant u zemlju. Evo, uzmi svoje,“ on je priznao da je talent bio od Boga. {2SM 133.1}

I šta je kazao Gospod? „Zli i lijeni slugo! Znaš da žanjem gdje nisam posijao i skupljam tamo gdje nisam vijao“ (Matej 25:26). Ovdje On ponavlja riječi sluge, ne kao priznanje njihove istinitosti, već da pokaže, čak i prema njegovoj vlastitoj računici, šta je sluga trebao da učini. Gospod zapravo kaže: „Nijesi uložio nikakav napor da trguješ sa Mojim povjerenim kapitalom, da ga stekneš i uvećaš na promociju Moje slave na zemlji.“ „Zato je trebalo da moj novac odneseš mjenjačima i ja bih, kada dođem, uzeo svoje s kamatom. Stoga mu oduzmite talant i dajte onom koji ima deset talanata. Jer, onom ko ima, daće se još pa će imati u izobilju; a onom ko nema, oduzeće se i ono što ima. Zato ovog beskorisnog slugu izbacite napolje u tamu“ (Matej 25:27-30). Svakoj duši kojoj je svjetlost istine došla data je ova pouka. {2SM 133.2}

Nikad ne smijemo zaboraviti da nas je Bog stavio na probu u ovom svijetu, da odredi našu podobnost za budući život. Niko ne može ući na nebo čiji karakter je ukaljan prljavštinom sebičnosti. Stoga nas Bog ovdje testira povjeravajući nam zemaljske posjede, kako bi se kroz njihovu upotrebu pokazalo da li nam se mogu povjeriti vječna blaga. Samo ako se samopožrtvovani život Hristov odražava u našem životu možemo biti u skladu sa nebom i podesni da uđemo tamo. {2SM 134.1}

 

Gdje stavljamo naše blago?

Ali veliki predmet i ambicija svijeta je kako steći materijalne, zemaljske prednosti, na uštrb duhovnog dobra. Tako je sa nekim članovima crkve. Kad na kraju budu pozvani da polože račun Bogu, neće samo biti postiđeni već i zaprepašćeni kako nijesu prepoznali istinska blaga, i nijesu ulagali u riznicu na nebu. Oni su položili svoje darove i prinose neprijateljima istine, očekujući da dođe vrijeme u ovom životu kad će primiti povraćaj za ono što su uložili. Oni mogu povjeravati svoja sredstva tajnim društvima, ali kad je djelo Božje u potrebi za sredstvima koja je On povjerio svojim ljudskim posrednicima, oni ne pokazuju interes, oni to ne smatraju darom koji im je Gospod priuštio. Oni su zaslijepljeni od boga ovog svijeta. {2SM 134.2}

Oni govore: „Nemam ništa da dam ovom preduzeću, jer neću ništa primiti zauzvrat. Plaćanjem loži, obezbjeđujem se za budućnost, a, pored toga, moram podnijeti svoj dio troška za zabave koje zadovoljavaju moj ukus. Ne mogu ostaviti ova uživanja. Zašto crkva očekuje od mene pomoć u ispunjavanju ovih periodičnih zahtjeva? ‘Gospodaru, znam da si prijek čovjek. Žanješ gdje nisi posijao i skupljaš gdje nisi vijao. Uplašio sam se pa sam otišao i sakrio tvoj talant u zemlju’ (Matej 25:24,25), očekujući da će posle izvjesnog vremena biti koristi od njega.“ {2SM 134.3}

Spasitelj nam nalaže: „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje moljci i rđa nagrizaju, i gdje lopovi provaljuju i kradu. Nego, zgrćite sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne nagrizaju, i gdje lopovi ne provaljuju i ne kradu. Jer, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Matej 6:19-21). {2SM 135.1}

Mnogi polažu svoje blago u ova tajna društva, i zar ne možemo vidjeti da je njihovo srce tamo? Koliko god moćni bili dokazi za istinu, malo po malo ona gubi svoj sjaj, gubi silu, nebo blijedi iz uma, vječna težina slave, dara Božjeg za život poslušnosti, djeluje kao stvar nevrijedna pomena u poređenju sa pretpostavljenim benefitima koji će se ostvariti u polaganju zemaljskog blaga. Duše čeznu za hljebom i vodom života; ali šta predstavlja to onome čije srce pripada ovom svijetu? Mnogo više čovjek govori svojim djelima nego riječima: „Ne mogu napustiti svoje interese u ovim zemaljskim riznicama, da osiguram ono što je vječno. Život koji dolazi je predaleko da račun na njega. Biram zemaljska dobra, i izbjeći ću rizik u budućnosti. Bog je dobar i milostiv.“ Lenjivi slugo! Tvoj dio je izvjesno određen sa licemjerima i nevjernicima dok nastavljaš slijediti ovaj kurs. Očaranost klubom, večerama i svjetovnim društvom, vodi, kao na Belšazarovoj gozbi, zaboravljanju Boga i obeščašćivanju Njegovog imena. {2SM 135.2}

 

Hoćete li sarađivati sa Bogom?

Postoji sljepilo ljudskih umova koje je voljno. Isus je rekao: „Jer, otvrdnulo je srce ovog naroda, ušima jedva čuju i oči su zatvorili. Inače bi očima vidjeli, ušima čuli, srcem razumjeli i obratili se, i ja ih izliječio“ (Matej 13:15). Djelo Božje na spasavanju ljudi je djelo od vrhunske važnosti koje se mora sprovesti u našem svijetu; ali mnogi ovo ne vide jer je njihov interes više sa redovima neprijatelja nego sa lojalnim vojnicima Hristovim. Oni ne uviđaju neophodnost saradnje ljudskog i božanskog posredništva. Gospod nam je naložio: „Radite na svom spasenju sa strahom i drhtanjem. Jer je Bog koji čini u vama da hoćete i radite kako je njemu ugodno“ (Filipljanima 2:12,13). Ovo je plan koji nam je Bog otkrio da nas vodi u svim planovima i svrhama života. Ali dok se ljudi mole: „neka dođe Carstvo tvoje, neka bude volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji“ (Matej 6:10), mnogi odbacuju baš ona sredstva kojima će Bog uspostaviti svoje carstvo. {2SM 135.3}

Kad bi bili voljni da sve smatraju samo gubitkom kako bi Hrista dobili, njihove oči bi se otvorile da vide stvari kakve zaista jesu. Tada bi se okrenuli od zemaljskih privlačnosti ka nebeskim. Tada bi vidjeli pravu prirodu svjetskih, sebičnih zadovoljstava koja sada vrednuju tako visoko, i stvari koje su im sada toliko drage bi napustili. {2SM 136.1}

Cijelo nebo gleda na vas koji tvrdite da vjerujete u najsvetiju istinu ikad povjerenu smrtnicima. Anđeli čekaju sa čežnjivom željom da sarađuju sa vama u radu na spasenju duša. Hoćete li odbiti ovaj nebeski savez da biste održali vašu vezu sa društvom gdje se Bog ne proslavlja, gdje se gaze Njegove zapovijesti? Kako će vam se istina ikad približiti ako drugi osjećaju tako mali interes za njen napredak, kao što neki od vas pokazuju? Djelo Božje traži našu pomoć, kako bi se moglo uspostaviti na valjanoj osnovi, i da bi se istina mogla nositi u nova polja, onima koji su spremni da propadnu. Možete li vi koji tvrdite da ste sinovi Božji odbiti pomoć u ovom djelu? Hoćete li, da biste primili zemaljsko zauzvrat, povući svoja sredstva iz riznice Božje i dopustiti da Njegovo djelo bude sramno zapostavljeno? Žalosno je razmatrati šta se moglo postići u spasavanju duša da su srce i služba svih koji ispovijedaju vjeru u istinu bili nepodijeljeno predati Bogu. Posao je nemarno obavljen. Da se svoje ja sakrilo u Hristu, grešnici su mogli, kroz mudre, dovitljive metode, dobiti istinu, i danas biti u saradnji sa Bogom. {2SM 136.2}

Sada, prije nego dođe vrijeme kad morate položiti račun pred Bogom, podstičem vas da poslušate Njegovu riječ: „Zgrćite sebi blago na nebu“ (Matej 6:20; Luka 12:33), ne u tajnim društvima. Imajte u vidu da postoji samo jedan Vlasnik u univerzumu, i da svaki čovjek, sa svojim vremenom, svojim razumom, svojim resursima, pripada Onome koji je platio otkup za dušu. Bog polaže pravo na stalnu službu i najvišu privrženost. Božja volja, a ne vaše zadovoljstvo, mora biti vaš kriterijum. I premda se vaše blagostanje može sporije akumulirati, vi polažete blago na nebu. Ko je iz crkve odlučan da održava svoju duhovnost? Ko će razviti iskustvo koje otkriva hrišćanski žar, postojanu energiju? Ko, kao Isus, neće iznevjeriti niti biti obeshrabren, ne u grabljenju sredstava za službu sebi, već u radu zajedno sa Bogom? {2SM 137.1}

Svi koji streme za krunom vječnog života biće kušani kao što je bio njihov Gospodar prije njih. Njemu su ponuđena carstva ovog svijeta ako ukaže poštovanje Sotoni. Da je Isus popustio ovom iskušenju, svijet bi zauvijek potpao pod zlim. Ali, hvala Bogu, Njegovo božanstvo je zablistalo kroz čovječnost. On je učinio ono što svako ljudsko biće može učiniti u imenu i snazi Isusovoj. On je rekao: „Odlazi, Sotono! Jer, zapisano je: ‘Klanjaj se Gospodu, svome Bogu, i njemu jedinom služi’“ (Matej 4:10). Ako na ovaj način dočekate iskušenje, Sotona će vas ostaviti, kao što je ostavio Hrista, i anđeli će vam služiti, kao što su služili Njemu. {2SM 137.2}

Onima koji razmišljaju i govore o velikim prednostima koja će steći putem svjetskih udruženja, Gospod objavljuje preko proroka Malahije: {2SM 137.3}

„‘Teške su bile vaše riječi protiv mene,’ kaže Gospod. A vi kažete: ‘Šta smo mi to jedan drugome govorili protiv tebe?’ Rekli ste: ‘Uzaludno je služiti Bogu. Kakva je korist od toga što izvršavamo ono što smo mu dužni i što hodimo žalosni pred Gospodom nad vojskama? Sada ohole nazivamo srećnima. I napreduju oni koji zlo čine. Iskušavaju Boga i prolaze nekažnjeno’“ (Malahija 3:13-15) Ovo su misli mnogih, iako riječi nijesu izgovorene. {2SM 138.1}

„Tada su oni koji se boje Gospoda razgovarali jedan s drugim, svaki sa svojim bližnjim, i Gospod je pazio i slušao. I pred njim se napisala knjiga sjećanja za one koji se boje Gospoda i koji razmišljaju o njegovom imenu. ‘Oni će biti moji,’ kaže Gospod nad vojskama, ‘onog dana kad ih učinim svojim dragocjenim vlasništvom. I biću milostiv kao što je čovjek milostiv svom sinu koji mu služi. I opet ćete vidjeti razliku između pravednog i zlog, između onog ko služi Bogu i onog ko mu ne služi.’ ‘Jer gle, dolazi dan koji gori kao peć, i svi oholi i svi koji zlo čine postaće kao strnjika. I proždrijeće ih dan koji dolazi,’ kaže Gospod nad vojskama, ‘i neće im ostaviti ni korjena ni grane’“ (Malahija 3:16 do 4:1). {2SM 138.2}

Ovo su ljudi koji su prema prosuđivanju u svijetu veoma privilegovani; ali dolazi vrijeme kad će se djeca Božja prepoznati kao oni koji su počastvovani od Boga jer su Ga slavili. {2SM 138.3}

„Vidite kakvu nam je ljubav pokazao Otac, da se zovemo deca Božja, što i jesmo. Zato nas svijet ne poznaje, jer nije upoznao njega. Ljubazni, sada smo djeca Božja, ali se još nije pokazalo šta ćemo biti. Znamo da ćemo, kad se on pokaže, biti poput njega, jer ćemo ga vidjeti upravo onakvog kakav jeste. I svako ko polaže ovu nadu u njega, čisti se kao što je on čist“ (1. Jovanova 3:1-3). {2SM 138.4}

 

Bolji put

Dok su zemaljska čast i bogatstvo i moć veliki ciljevi ambicije ljudi ovog svijeta, Gospod ukazuje na nešto vrednije od naših najvećih aspiracija: {2SM 138.5}

„Ovako kaže Gospod: ‘Neka se mudar čovjek ne hvali svojom mudrošću. Neka se snažan čovjek ne hvali svojom snagom. Neka se bogat čovjek ne hvali svojim bogatstvom. Ko se hvali, neka se hvali time što je razborit i što mene poznaje, što zna da sam ja Gospod i da pokazujem dobrotu, pravdu i pravednost na zemlji, jer mi je to milo’, govori Gospod. ‘Evo, dolaze dani’, govori Gospod, ‘kada ću pozvati na odgovornost sve koji su obrezani, ali su ipak u neobrezanju’“ (Jeremija 9:23-25) {2SM 139.1}

„Jer u Pismu stoji: ‘Gle! Postavljam na Cionu kamen izabran, ugaoni temeljac, dragocjeni kamen. Niko ko njega vjeruje neće se osramotiti.’ Vama je, dakle, dragocjen, jer vjerujete, ali onima koji ne vjeruju, isti onaj kamen koji su graditelji odbacili postao je ugaoni kamen, i kamen spoticanja i stijena posrtanja.’ Oni se spotiču jer su neposlušni Božjoj riječi. Za to su i bili određeni. Ali vi ste izabrani rod, carsko sveštenstvo, svet narod, narod koji je Božje vlasništvo, da biste objavljivali vrli ne onoga koji vas je iz tame pozvao u svoju čudesnu svjetlost“ (1. Petrova 2:6-9) {2SM 139.2}

„Zato opašite bokove uma svojega, budite trezveni! Uzdajte se u blagodat koja vam se donosi u otkrivenju Isusa Hrista. Kao poslušna djeca, nemojte da vas i dalje oblikuju želje koje ste imali dok ste bili u neznanju, nego, kao što je svet Onaj koji vas je pozvao, budite i vi sveti u svemu življenju, jer je zapisano: ‘Budite sveti, jer sam ja svet!’ Osim toga, ako nazivate Ocem onog koji nepristrano sudi svakome po njegovim djelima, živite bogobojazno dok boravite u tuđini. Jer znate da niste nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, izbavljeni od svog ispraznog načina života koji ste naslijedili od svojih praočeva, nego dragocjenom Hristovom krvlju, koja je poput krvi nevinog i čistog jagnjeta“ (1. Petrova 1:13-19).[1] {2SM 139.3}

 

Ne mogu primiti pečat Božji

Oni koji stoje pod krvlju uprskanom zastavom Princa Emanuela ne mogu biti ujedinjeni sa Slobodnim zidarima ili sa nekom tajnom organizacijom. Pečat živog Boga neće biti stavljen na nikoga ko održava takve veze nakon što je svjetlost istine zasjala na njegovom putu. Hrist nije podijeljen, a hrišćani ne mogu služiti Bogu i materijalizmu. Gospod kaže: ‘Zato izađite između njih i odvojte se’, govori Gospod, ‘i ne dotičite se nečistote i ja ću vas primiti.’ ‘I biću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri,’ govori Gospod Svemoćni“ (2. Korinćanima 6:17,18). – Pismo 21, 1893. {2SM 140.1}[2]

__________________

[1] Pamflet objavljen 1893. godine, „Mogu li hrišćani biti članovi tajnih društava?“

[2] Elen Vajt, Odabrane poruke, Knjiga 2 (1958), Odjeljak 3 – Nesmotrena udruživanja.

Objedinjeni materijal: Da li su Adventni pokret osnovali masoni? (pdf)