Dolazak Mesije i antitipski Dan očišćenja vremenski determinisani (9)

Deveto poglavlje vodi nas u prvu godinu vladavine kralja Darija (538. prije n.e.). To je ona ista godina u kojoj se Danilo suočio s lavovima u jami iz koje je bio izbavljen intervencijom anđela. Iste godine dobio je novu viziju, ali kao odgovor na posebnu molitvu. Trinaest godina je prošlo od vizije opisane u 8. glavi. Strpljiva pobožnost je uvijek bila vrlina. Kao što možemo zaključiti, Danilo nije insistirao niti žurio da razumije stvari koje nije shvatao o „malom rogu“ i proroštvu od 2300 dana.

„Prve godine Darija, Ahasverovog sina, koji je poreklom Miđanin, a koji je bio postavljen za kralja nad haldejskim kraljevstvom, prve godine njegovog vladanja, ja, Danilo, razumio sam iz knjiga broj godina koje, prema riječi koju je Gospod uputio proroku Jeremiji, treba da se navrše nad opustošenim Jerusalimom, naime, sedamdeset godina.“ (Danilo 9:1,2)

 

Sedamdesetogodišnji egzil Judejaca u Vavilonu

Pošto se proročanstvo o 2300 dana odnosilo na čišćenje Svetinje, moguće je da se Danilo brinuo da se egzil može produžiti. Izvjesno ga je mučilo to pitanje pa je istraživao proročke i istorijske spise. Tako je shvatio da se prema proročanstvu Jeremije sedamdeset godina ropstva skoro navršilo. Ipak razumio je i uslovnu prirodu izvjesnih proročanstava (Jeremija 18:1-10; 3. Mojsijeva 26. glava) pa se plašio da bi grijesi njegovog naroda mogli prolongirati vrijeme u egzilu (vidi stihove 9:5,6,15).

Prorok Jeremija bilježi mnoge interesantne podatke vezano za odlazak Judejaca u vavilonsko ropstvo i događaje koji su mu prethodili. Naime, zbog snažnih predrasuda o sebi kao izabranom narodu Gospodnjem, mnogi su vjerovali da će uprkos otpadu Bog da sačuva Jerusalim i Judejce. U skladu sa takvim očekivanjima djelovali su narodne vođe i lažni proroci.

„Tražite mir gradu u koji sam vas izgnao i molite se za njega Gospodu, jer u njegovom miru počiva i vaš mir. Jer ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Ne dajte da vas prevare vaši proroci koji su među vama i vaši gatari. Ne slušajte ih kad vam govore šta su sanjali. Lažno vam prorokuju u moje ime. Ja ih nisam poslao’, govori Gospod.“ (Jeremija 29:8,9)

„Ovako kaže Gospod: ‘Kad se navrši sedamdeset godina za Vavilon, posjetiću vas i ispuniću vam svoju dobru riječ, i vratiću vas na ovo mjesto. Jer ja znam šta namjeravam s vama’, govori Gospod, ‘namjeravam da vam dam mir, a ne nevolju, da vam dam budućnost i nadu. Vi ćete me prizivati, k meni ćete dolaziti i molićete mi se, a ja ću vas uslišiti. Tražićete me i naći ćete me, jer ćete me tražiti svim svojim srcem.’“ (Jeremija 29:10-13)

U Knjizi dnevnika se nalazi unekoliko izmijenjen tekst Jeremijinog proročanstva na vrlo interesantan način. Jeremija spominje period od sedamdeset godina kao sedamdeset subotnih godina odmora za Judejsku zemlju.

„Gospod, Bog njihovih praočeva, neprestano ih je opominjao preko svojih glasnika, jer je imao samilosti prema svom narodu i svom prebivalištu. Ali oni su se stalno rugali glasnicima Gospoda, prezirali su njegove riječi i smijali se njegovim prorocima, sve dok njegov gnjev nije došao na njegov narod te više nije bilo lijeka… On je doveo na njih haldejskog kralja… Bog mu je sve predao u ruke. Sav pribor, veliki i mali, iz doma Božjeg, blago Gospodnjeg doma i kraljevo blago i blago njegovih knezova, sve je odnio u Vavilon. Spalio je dom Božji i srušio jerusalimske zidine. Sve utvrđene dvore spalio je vatrom, a i sve dragocjenosti u njima, i tako je sve uništio. One koji su umakli maču odveo je u zarobljeništvo u Vavilon. Oni su bili sluge njemu i njegovim sinovima, dok nije zavladalo persijsko kraljevstvo. Sve je to bilo da bi se ispunila Gospodnja riječ koju je objavio preko Jeremijinih usta, dok zemlja nije nadoknadila svoje Šabate. Zemlja je počivala sve dane dok je bila pusta, dok se nije navršilo sedamdeset godina. Prve godine Kira, kralja Persije, da bi se ispunila Gospodnja riječ objavljena preko Jeremijinih usta, Gospod je podstakao duh Kira, kralja Persije, i on je po cijelom svom kraljevstvu usmeno i pismeno objavio sledeće: ‘Ovako kaže Kir, kralj Persije: Sva zemaljska kraljevstva dao mi je Gospod, Bog nebeski, i uputio me je da mu sagradim dom u Jerusalimu u Judi. Ko god među vama pripada njegovom narodu, neka Gospod, njegov Bog, bude s njim, i neka ide’.“ (2. Dnevnika 36:15-23)

Ako počnemo računati s 605. godinom, koja je početna godina razaranja Jerusalima i početak ropstva u Vavilonu, zaključujemo da je prošlo ukupno 68 godina ropstva izraelskog naroda. Preostalo je svega dvije godine do 70 godina. Međutim, i dalje se ništa značajno nije dešavalo. Narod je još daleko od svoje zemlje, a Jerusalim još leži opustošen i razrušen. Sam Danilo ne vidi nikakav znak koji bi pokazao da će se situacija bitno promijeniti u skoroj budućnosti. Sve to je veoma opterećivalo njegov um. Stoga on pada pred Bogom u molitvi.

 

Danilova posrednička molitva

Veliku zebnju proroka otkriva Danilov molitveni ritual u postu, kostrijeti i pepelu.

„I okrenuo sam svoje lice prema Gospodu, istinitom Bogu, da ga tražim molitvom i usrdnim molbama, u postu, kostrijeti i pepelu.“ (Danilo 9:3)

Danilo upućuje opštu molitvu koja se odnosi na sav Izrael.

„O Gospode, istiniti Bože, ti si velik, ulivaš strah, držiš se saveza i pokazuješ milost onima koji te vole i drže se tvojih uputstava, a mi smo zgriješili, postupili smo neispravno, učinili zlo i pobunili se. Odstupili smo od tvojih uputstava i tvojih propisa. I nismo slušali sluge tvoje, proroke, koji su u tvoje ime govorili našim kraljevima, našim knezovima i našim praočevima i cijelom narodu. Kod tebe je, Gospode, pravednost, a nama je danas sramota na licu, nama Judinim sinovima i stanovnicima Jerusalima i svim Izraelcima, onima koji su blizu i onima koji su daleko po svim zemljama kuda si ih rasijao zato što su ti bili nevjerni.

O, Gospode, nama je sramota na licu, našim kraljevima, našim knezovima i našim praočevima, jer smo ti zgriješili. Kod tebe je, Gospode, Bože naš, milosrđe i opraštanje, jer smo se pobunili protiv tebe. I nismo poslušali tvoj glas Gospode, Bože naš, da živimo po tvojim zakonima koje si nam dao rukom slugu svojih proroka. Cijeli Izrael je prestupio tvoj zakon i odstupio je ne poslušavši tvoj glas, i zato si na nas izlio prokletstvo i kletvu, kako je napisano u zakonu Mojsija, sluge Božjeg, jer smo ti zgriješili. I izvršio si riječi koje si izgovorio protiv nas i protiv naših sudija koji su nam sudili, pustivši na nas veliku nevolju, kakva se nije desila pod cijelim nebom kao što se desila u Jerusalimu. Kao što je zapisano u Mojsijevom zakonu, sva ta nevolja došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice tvoje, Gospode, Bože naš, jer se nismo odvratili od svojih prestupa i pokazali smo da ne razumijemo koliko si vjeran istini.

I ti si Gospode budno čuvao nevolju i na kraju je doveo na nas, jer si ti, Gospode, Bože naš, pravedan u svim djelima koja činiš, a mi nismo poslušali tvoj glas.

A sada, Gospode, Bože naš, ti koji si snažnom rukom izveo svoj narod iz zemlje egipatske i stekao sebi ime kakvo imaš danas, zgriješili smo, zlo smo činili. Molim te, Gospode, zbog svih tvojih pravednih djela, odvrati svoj gnjev i svoju srdžbu od grada svoga, Jerusalima, od svete gore svoje, jer su zbog naših grijeha i zbog prestupa naših praočeva, Jerusalim i tvoj narod postali ruglo svima koji su oko nas. A sada poslušaj, Bože naš, molitvu svog sluge i njegove usrdne molbe, i neka tvoje lice zasja nad tvojim opustošenim svetilištem, zbog tebe, Gospode. Prigni uho svoje, Bože moj, i čuj! Otvori oči svoje i vidi pustoš našu i grad koji nosi ime tvoje! Jer svoje usrdne molbe ne upućujemo ti zbog pravednih djela svojih, nego zbog velikog milosrđa tvoga. Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, odazovi se i pomozi nam! Nemoj oklijevati, zbog sebe, Bože moj, jer tvoj grad i tvoj narod nose tvoje ime.“ (Danilo 9:4-19)

Po prvi puta Danilo se moli u prvom licu množine: MI smo sagriješli, MI smo zlo činili, MI smo bili bezbožni, MI smo se odmetnuli, MI smo odstupili od zapovijesti i Zakona, MI nijesmo slušali proroke… Kao posrednik za svoj narod, Danilo doživljava sebe kao jednog od mnogih grešnika u Judeji. On se poistovjećuje sa sudbinom svoga naroda. Ovo je doživljaj svakog istinski pobožnog čovjeka.

Bog koji je izveo Izrael iz egipatskog ropstva je isti Bog od koga Danilo očekuje da izvede Judu iz vavilonskog ropstva.

Ime koje Danilo ovdje koristi za Boga je Jehova. To ime se uvijek koristi kada označava Boga koji djeluje u istoriji. Isto tako Jehova je Bog saveza koji je učinio sa svojim narodom. Do sada Danilo nije koristio ovo ime za Boga. Sada, u svojoj molitvi, on koristi ime Jehova sedam puta (9:4,9,10,13,14,15,20). Ime Jehova ukazuje da je Bog i Bog budućnosti, jer će On spasiti svoj narod iz vavilonskog ropstva.

Korijeni Danilove molitve ne zadržavaju se samo na grijesima i zlu koje je narod činio u prošlosti. Ona ide dublje, ona ulazi u iskustva spasenja koja im je Bog davao. Danilo se moli za svoj narod i za grad Jerusalim koji je u ruševinama.

Vrijeme u koje se Danilo moli je vrijeme „prinošenja večernje žrtve“ (9:21). Tada se završavao post (2. Mojsijeva 9:5).

„Dok sam još govorio i molio se i ispovijedao svoj grijeh i grijeh svog naroda Izraela i upućivao Gospodu, svom Bogu, molbu za milost za svetu goru svog Boga, i dok sam još izgovarao molitvu, onaj čovjek Gabrijel, koga sam na početku video u viziji, iscrpljen od umora, došao je k meni u vrijeme prinošenja večernjeg žrtvenog dara.“ (Danilo 9:20,21)

 

Sedamdeset sedmica milosti za jevrejski narod i dolazak Mesije

 „I obratio mi se da mi pomogne da sve to razumijem, rekavši: ‘Danilo, došao sam da te urazumim. Kad si počeo da se usrdno moliš, izašla je riječ i ja sam došao da ti je javim, jer si miljenik Božji. Zato pazi na riječ i shvati viziju.’“ (Danilo 9:22,23)

Gabrijel odmah na početku objašnjava da je svrha njegovog dolaska da pomogne Danilu da razumije ono što dotle nije razumio. Anđeo ga ohrabruje da je došao po zadatku, jer je Danilo miljenik Božji. Kakva privilegija za ostarjelog proroka! Gabrijel ga upućuje da pazi na riječ i da shvati viziju. Koju viziju? U ovoj dionici do sada nije bilo nikakve vizije, te se stoga ovo mora odnositi na prethodnu Danilovu viziju zapisanu u 8. glavi koju on nije do kraja shvatio! Gabrijel dolazi sa dodatnim pojašnjenjima.

„Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se okonča prestup, da se učini kraj grijehu, da se očisti krivica, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat na viziju i na proročanstva i da se pomaže Svetinja nad svetinjama.“ (Danilo 9:24)

Danilov narod je Izrael. Sveti grad je Jerusalim. Tekst kaže da je sedamdeset sedmica određeno, odlučeno, dodijeljeno ili odsječeno. Od čega? Jasno, od 2300 dana koje Danilo nije razumio. Proročkih 70 sedmica pretvoreno u dane iznosi 490 dana odnosno 490 doslovnih godina.

Dakle, 490 godina je određeno jevrejskom narodu:

1) da se okonča prestup;

2) da se učini kraj grijehu;

3) da se očisti krivica;

4) da se uvede vječna pravednost;

5) da se stavi pečat na viziju i proročanstva;

6) da se pomaže Svetinja nad svetinjama.

Sve navedeno može biti ispunjeno samo u Mesiji, te su stoga ovo mesijanske teme. Prve tri teme pokrivaju Božje bavljenje SVIM grijesima i prestupima. Druga grupa tema otkriva da Hristova smrt i vaskrsenje postižu vječnu pravednost, potvrđuju autentičnost vizije i pomazuju nebesku Svetinju za upotrebu u stvarnom antitipskom djelu pomirenja.

„Zato treba da znaš i da razumiješ: Od izlaska riječi da se Jerusalim obnovi i ponovo sagradi pa do Pomazanika vladara, biće sedam sedmica, i još šezdeset i dvije sedmice. Opet će se izgraditi trg i zid, i to u teško vrijeme.“ (Danilo 9:25)

Mesija je Osoba koja ima božansku misiju da spasi Božji narod. Hebrejska riječ mašah znači pomazati. Biblija na više mjesta izvještava o pomazanim osobama u Gospodnje ime: Aronu (vidi: 2. Mojsijeva 28:41; 3. Mojsijeva 16:32), Isaiji (Isaija 61:1), kralju Saulu (2. Samuelova 1:14), kralju Davidu (1. Samuelova 16:6,13), a čak je i jedan stranac, princ Kir, bio nazvanim Gospodnjim pomazanikom (Isaija 45:1). Ali Mesija nije pomazanik u privremenom smislu, On je Vladar koji dobija vrhovno pomazanje za realizaciju Plana spasenja (vidi: Psalam 45:6,7; Jevrejima 1:8,9). On se bavi problemom svih problema – trajnim oslobađanjem čovječanstva ropstvu grijehu i smrti (vidi: Matej 1:21; Jevrejima 2:13-18; Rimljanima 8:3; 2. Timoteju 1:10; Otkrivenje 1:18)!

Anđeo Gabrijel precizira i vrijeme kad će doći Mesija! On navodi da će to biti 7+62 sedmice nakon što se izda naredba za obnovu Jerusalima. Kakvo proročanstvo! 7+62 proročke sedmice iznosi 483 dana odnosno doslovne godine. Iako ovo može ličiti na igru brojkama, ništa u proročkoj objavi nije slučajno. 7 sedmica odnosno 49 godina se odnosi na obnavljanje Jerusalima.

Dakle, sve što treba sada da znamo je početna godina tj. godina kada je izdat nalog da se obnovi Jerusalim nakon vavilonskog ropstva. Knjiga Ezrina spominje tri dekreta o Jerusalimu: prvi dekret izdaje Kir, drugi Darije a treći Artakserks.

Dekret kralja Kira koji je izdat 538. godine omogućio je Jevrejima da se vrate iz vavilonskog ropstva. Oko 50.000 Jevreja se vratilo u Jerusalim (Ezra 2:64). Kraljev dekret se najviše odnosio na ponovnu izgradnju Hrama. Taj dokument je ovlastio sveštenike da uzmu 5400 posuda koje su pripadale tom Hramu (Ezra 1:11).

Drugi dekret je izdao Darije I Histasp (ne Darije Medijanski) 519. godine. Taj dekret je samo potvrdio Kirov dekret (Ezra 6:1, 3-12).

Poslednja zapovijest koja se odnosi na obnovu Jerusalima izdata je za vrijeme kralja Artakserksa Longimana 457. godine prije n.e. (Ezra 7:7,12,13). To je najdetaljniji dekret koji ponavlja naredbu o rekonstrukciji Hrama i uspostavlja administraciju nad gradom (Ezra 7:25). Ujedno, To je jedini dekret koji izričito spominje Božju intervenciju kao temelj izdavanja tog kraljevskog dokumenta (Ezra 7:27,28). Očito bilo je oklijevanja i otpora.

Prema Ezrinoj knjizi, kralj Aratkserks je izdao taj dekret u sedmoj godini svoje vladavine, u rano proljeće 457. godine (Ezra 7:8). Ezra je napustio Vavilon prvog dana prve godine i stigao u Jerusalim u petom mjesecu. Stoga je 457. godina vrijeme napuštanja Vavilona i početna godina računanja oba proročanstva.

Povratak Jevreja iz vavilonskog ropstva odvijao se u tri navrata: prva grupa pod vođstvom Zerubabela vratila se 525. prije n.e., druga grupa sa Ezrom 457. prije n.e., i treća grupa 444. prije n.e. pod vođstvom Nehemije.

Počevši od 457. godine prije n.e. računamo 483 godine i dolazimo do 27. godine nove ere, uzimajući u obzir i promjenu ere kao jednu dodatnu godinu. Ova godina je najvažnija istorijska godina u hrišćanstvu, te je bilježi i Luka u svom jevanđelju kao petnaestu godinu vladavine cezara Tiberija (Luka 3:1-3), za koju i istorijski izvori potvrđuju da je 27. godina n.e. Isus je prilikom krštenja bio pomazan svetim Duhom i zvanično otpočeo svoju službu (vidi: Jovan 1:41; Marko 1:15; Luka 3:21-23; 4:17). Svi događaji odvijali su se sa nevjerovatnom preciznošću.

Ovo je vrhunski dokaz za ispravnost istorijskog tumačenja vremenskih proročanstava po biblijskom principu dan za godinu. Nemoguća je bilo kakva drugačija primjena ovih proročanstava bez intelektualnog nepoštenja, manipulacije i zločina prema Božjem otkrivenju.

Zbog ovog najvećeg dokaza da je Isus (Ješua) Mesija, data je jedna drevna talmudska rabinska zabrana kletvom bavljenja tekstom u Danilu 9:24-27:

„Neka se kosti na šakama i kosti na prstima raspadnu i istrule onome koji okreće stranice Danilove knjige da otkrije vrijeme iz Danila 9:24-27, i neka propadne spomen na njega sa lica zemlje zauvijek.“[1]

„A posle šezdeset i dvije sedmice pomazanik će biti pogubljen i ništa mu neće ostati.“ (Danilo 9:26, prvi dio)

Prvi dio 26. retka postavlja scenu za događaje koji se odnose na sedamdesetu sedmicu. U toj sedmici Pomazanik će biti pogubljen.

„A grad i sveto mjesto uništiće narod jednog vođe koji dolazi. I kraj tome biće s bujicom uništenja. I do kraja će biti rat. Pustošenja su ono što je određeno.“ (Danilo 9:26, drugi dio)

„I on će tokom jedne sedmice potvrditi savez sa mnogima, a u polovini te sedmice ukinuće žrtvu i žrtveni dar. I na krilima idolopoklonstva doći će onaj koji pustoši. I sve do istrebljenja, ono što je određeno izlivaće se i na onoga koji leži opustošen.“ (Danilo 9:27)

U stihovima 9:24-27 takođe nalazimo određenu strukturu od dvije grupe po tri teme:

1) Do Mesije Vladara;

2) Mesija će biti pogubljen;

3) Ukinuće žrtvu i žrtveni dar.

1) Jerusalim će se obnoviti i ponovo sagraditi;

2) Grad i sveto mjesto (hram) biće uništeni;

3) Izlivanje pustošenja je ono što je određeno.

Prva grupa tema tiče se Mesije i događa se unutar sedamdesete sedmice prorečenog vremenskog perioda. Sledeći trio tiče se Jerusalima i protivničkog Vođe i nije ograničen unutar sedamdeset sedmica. Proročanstvo o 70 sedmica, pored svog mesijanskog i istorijskog određivanja godina, takođe ističe veliki sukob između Hrista i Sotone koji će trajati do kraja.

Mnoge zbunjuje kajastička jezička struktura u Danilu 9:26,27 pa se mogu čuti i nebulozna tumačenja da se ovaj tekst odnosi na antihrista. Kajastička struktura je sledeća:

A) Mesija uništen.

B) Svetilište uništeno.

B1) Žrtve okončane.

A1) Vođa uništen.

Postoji i dodatna hijazma: on – sedmica – sedmica – on, što naglašava ulogu Mesije. Podsjetimo se upozorenja anđela Gabrijela da se pazi na riječ (Danilo 9:23).

Sedamdeset sedmica završava 34. godine n.e. Mesija potvrđuje savez svojom smrću u polovini zadnje proročke sedmice (stih 27).

„Jer se Hrist, naša Pasha, žrtvovao za nas.“ (1. Korinćanima 5:7)

„I izbrisao je pisani dokument koji je svojim odredbama bio protiv nas, koji nam se protivio, uklonivši ga s puta i pribivši ga na krst.“ (Kološanima 2:14)

„Pisani dokument“ odnosi se na cijeli obredni i žrtveni sistem zapisan u knjigama Zakona:

„Uzmite ovu knjigu zakona i stavite je pored kovčega saveza Gospoda, svog Boga, da tamo bude svjedok protiv tebe.“ (5. Mojsijeva 31:26)

U vrijeme kad je Hrist umro na krstu prinosila se večernja žrtva u hramu, pashalno jagnje.

„A Isus opet iz sveg glasa povika i izdahnu. Tada se zavjesa u Hramu rascijepi nadvoje, od vrha do dna.“ (Matej 27:50,51)

Masivna zavjesa koja je razdvajala Svetinju od Svetinje nad svetinjama pocijepala se s vrha ka dnu, što ukazuje na božansko djelo. Hramska služba i žrtveni sistem prestao je sa važnošću.

Sam Isus je najavio propast Hrama i trajno ukidanje službe koje seže sve do Njegovog drugog dolaska.

„Eto, ostavlja vam se vaša kuća pusta. Kažem vam: nećete me više vidjeti sve dok ne budete rekli: ‘Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodnje’.“ (Matej 23:38,39)

Termin „kuća“ odnosi se na Hram u Jerusalimu koji ostaje „pust“ zbog Božjeg napuštanja zemaljske svetinje i prestanka tipske službe. Pridjev „vaša“ takođe ukazuje na to da hram prestaje biti mjesto Božje prisutnosti (vidi Luka 13:35; uporedi sa Danilo 9:27; Jovan 4:20,21; Jevrejima 8:16; 9:11,15-17,24-28; 10:18).

Odmah po izlasku iz Hrama, Isus je bio još konkretniji u svojoj najavi:

„Isus izađe iz Hrama, i dok je odlazio, priđoše mu njegovi učenici, pokazujući mu hramsko zdanje. ‘Vidite li sve ovo?’ upita ih on. ‘Istinu vam kažem: neće ovdje ostati ni kamen na kamenu koji neće biti razvaljen.’“ (Matej 24:1,2)

Istorijski, Hram je razoren 70. godine n.e. i nikada se više nije obnovio, dok Jerusalim kao grad, iako razrušen, nije postao pustinja.

Jerusalim se na žalost nije pokajao do isteka 70 sedmica.

„Jerusalime, Jerusalime, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta sam htio da skupim tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali niste htjeli.“ (Matej 23:37)

Praksa ignorisanja i ubijanja Božjih proroka kulminirala je neprestanim sabotiranjem i na kraju ubistvom Sina Božjeg (vidi Matej 21:33-46; Djela 2:22,23).

Dakle, 70 proročkih sedmica ili 490 doslovnih godina isteklo je 34. godine n.e. Izrael kao nacija je prestao da bude nosilac Božje istine. Oni su većinski odbacili Mesiju i nastavili da se drže svoje tradicije. Pečat tom izboru dali su u dramatičnom događaju kamenisanja Stefana, opisanom u Djelima apostola 7. glava. Savle (Saul), revni školovani teolog, koji je prisustvovao toj egzekuciji, obratio se i postao apostol neznabožačkom svijetu.

Ali duhovni Izrael je nastavio svoj kontinuitet, uključujući brojne obraćenike iz judaizma, koji su usvojenjem vjerom u Hristu svi zajedno postajali Abramovi duhovni potomci (Galatima 3:26,29; Rimljanima 10:12), upravo prema najavi samog Isusa:

„Kamen koji graditelji odbaciše postade kamen ugaoni… Zato vam kažem: biće vam oduzeto Božije kraljevstvo i dato narodu koji donosi njegove plodove. I ko god padne na taj kamen, smrskaće se; a na koga on padne, zdrobiće ga.“ (Matej 21:42-44; uporedi sa Efescima 2:19-22; 1. Petrova 2:4-10)

Naravno sada je uslov za status duhovnog Izraelca bio prihvatanje Isusa kao Mesije i dalje slijeđenje Plana spasenja.

 

Vremenski okvir 2300 proročkih dana

Sada možemo da se vratimo tekstu u Danilu 8:14: „Do dvije hiljade i trista večeri i jutara, svetinja će se očistiti.“

Anđeo Gabrijel je ukazao Danilu na potrebu za razumijevanjem vizije koju je dobio 13 godina ranije. Bog šalje preko Gabrijela proročanstvo od sedamdeset proročkih sedmica, najavljujući dolazak Mesije, da nam pomogne u razumijevanju proroštva o 2300 večeri i jutara. Dolazak Mesije nije mističan. To je događaj smješten u vremenu i prostoru.

Vremenski gledano, proročanstvo o sedamdeset proročkih sedmica donosi bitan nedostajući elemenat za razumijevanje proročanstva o 2300 večeri i jutara. Početna tačka računanja oba proročka vremena je dekret kralja Artakserksa, izdat 457. godine prije n.e.

Dakle, računica od 2300 doslovnih godina dovodi nas u 1844. godinu n.e.

Oba ova proročanstva vremenski određuju ključne faze Plana spasenja za Božji narod: jedno se bavi prvim Hristovim dolaskom, a drugo definiše vrijeme početka čišćenja nebeske Svetinje odnosno Istražnog suda koji istovremeno znači verifikaciju spasenja Božjem narodu! Antitipski Dan očišćenja je neophodan za ostvarivanje kompletnog spasenja.

Da bismo razumjeli sam pojam svetilišta, moramo biti upoznati sa obrednim i prazničnim uredbama pod Starim savezom.[2] Biblija objašnjava da je zemaljsko svetilište kopija nebeskog (2. Mojsijeva 25:9,40) koje je sagrađeno po preciznim uputstvima dobijem od Boga (2. Mojsijeva 25:8; Jevrejima 8:5), uključujući službu koja se vršila u njemu (Jevrejima 9:1-10).

Apostol Pavle navodi da je taj sistem bio samo tipski i nesavršen zbog ljudskih slabosti i nemoći životinjskih žrtvi da izdejstvuju stvarno očišćenje od grijeha (Jevrejima 7:11-18; 10:1-4, 11), te otuda potreba za novim ili obnovljenim savezom gdje sam Mesija preuzima vječno sveštenstvo (Jevrejima 7:21,24-27,28). Hrist je nakon svog vaskrsenja i vaznesenja preuzeo posredničku prvosvešteničku službu u nebeskom Hramu: „A u ovome što je rečeno glavno je ovo: imamo takvog prvosveštenika, koji je sjeo s desne strane prestola Veličanstva na nebesima. On je sluga koji služi za ljude na svetom mjestu i u pravom hramu koji je podigao Gospod, a ne čovjek.“ (Jevrejima 8:1,2) Neophodna kvalifikacija za ovu posredničku službu u korist svih koji prihvataju Plan spasenja bila je Njegova žrtva (vidi: Jevrejima 8:3; 9:11,12, 15-17). „A sada je Isus dobio službu koja je uzvišenija od one prethodne, pa je postao posrednik saveza koji je isto tako bolji od onog prethodnog, saveza koji je zakonski utemeljen na boljim obećanjima. Jer da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi bio potreban drugi… Kad kaže ‘novi savez’, onaj prethodni čini zastarelim. A ono što je staro i zastarijeva, blizu je nestanka.“ (Jevrejima 8:6,7,13) Hramski zemaljski bogoslužbeni sistem zauvijek je prestao sa važnošću: „A gdje su grijesi oprošteni, nema više [hramske] žrtve za grijeh.“ (Jevrejima 10:18)

Pavle sažima svoje izlaganje: „Zato je bilo potrebno da se zemaljske slike onoga što je na nebu čiste na taj način, a ono što je na nebu čisti se žrtvama boljim od takvih žrtava. Jer Hristos nije ušao u sveto mjesto načinjeno rukama, koje je kopija onog stvarnog, već u samo nebo, da se sada pojavi pred Božjim licem za nas. I nije ušao da bi mnogo puta prinosio sebe, kao što prvosveštenik svake godine ulazi u sveto mjesto s tuđom krvlju, jer bi inače trebalo da mnogo puta strada od postanka svijeta. Ali sada, na svršetku ovog poretka, pojavio se jednom zauvijek da svojom žrtvom odstrani grijeh. I kao što je ljudima određeno da jednom umru, a zatim sud, tako je i Hristos bio jednom zauvijek prinesen da ponese grijehe mnogih. A kad se drugi put pojavi, a to neće biti zato da bi opet uklanjao grijeh, vidjeće ga oni koji ga željno očekuju da bi dobili spasenje.“ (Jevrejima 9:23-28)

„A on [Hrist] je za sva vremena prinio jednu žrtvu za grijehe i sjeo Bogu s desne strane i od tada čeka da njegovi neprijatelji budu položeni za podnožje njegovim nogama. Jer je jednim žrtvenim prinosom za svagda učinio savršenima one koji bivaju posvećeni… Dakle, braćo, pošto imamo potpuno pouzdanje da možemo ući u sveto mjesto posredstvom Isusove krvi – novim i živim putem koji je on za nas otvorio kroz zavjesu, to jest kroz svoje tijelo.“ (Jevrejima 10:12-14, 19,20).

Pošto prema riječima anđela proročanstvo o 2300 večeri i jutara dopire do posletka vremena (Danilo 8:26; 12:9), a već smo izračunali da je to tačno do 1844. godine, jasno je da se čišćenje svetinje odnosi na antiptipski Dan očišćenja na Nebu kada Hrist otpočinje svoju završnu službu u Svetinji nad svetinjama. To je ujedno i čas Božjeg suda, najavljen u Otkrivenju 14:7. Po završetku Istražnog suda, kad svi slučajevi budu ispitani i odlučeni, vrijeme milosti se zatvara i slijedi Drugi Hristov dolazak.

Svi oni čija se teologija završava na krstu u velikoj su zabludi. Hrišćanska religija nije religija prošlosti koja se zasniva na događaju od prije više od 2000 godina. Hristova žrtva bez dalje i konačne realizacije Plana spasenja ne bi imala nikakvog smisla. Upravo to je ilustrovao kompletan obredni sistem pod Starim savezom, zajedno sa praznicima.

 

_______________________

[1] Talmudic Law, p. 978, Section 2, Line 28. Iako se ovaj određeni navod teško može pronaći, postoje drugi izvori sa sličnim izjavama. Za detalje vidi sledeću stranicu na Internetu: http://amazingdiscoveries.org/AD-Header-Downloads-References-RabbinicCurse

[2] Vidi Pavle Simović, Tipologija i Plan spasenja.