Slijedi odlomak iz članka koji je prvobitno objavljen na sajtu ingosorke.com 2. februara 2019. Dr Sorke opisuje svoje lično putovanje u otkrivanju istine o trojstvu u adventizmu.[1]
Kako sam započeo ovu temu…
Godinama sam imao na umu pitanja iznoseći doktrinu o Trojstvu – ne da Boga možemo u potpunosti razumjeti na bilo koji način, ali konceptu Trojstva nedostajalo je „Tako govori Gospod“, a on je prkosio najosnovnijoj logici. A mnogi tekstovi koji se koriste za odbranu doktrine jednostavno nisu govorili ono što smo ih natjerali da govore, što je u najboljem slučaju bilo uznemirujuće, a u najgorem intelektualno nepošteno.
Odbor TOSC za zaređenje
Zatim je uslijedio TOSC-ov odbor za zaređenje[2] (2012-2014). Nakon pronicljivog pastorovog izlaganja o odnosima unutar Božanstva, jedan vrhunski biblijski učenjak je ustao i kategorično uzviknuo (u mom sluhu!): „Bog nema Sina!“ Bio sam zapanjen – i zavjetovao se da ću ovo postati sledećom temom studija. [Ovaj skolar je od tada pojasnio da Bog nije imao „prirodnog“ Sina, kao što ljudi imaju putem pro-kreacije. Međutim, ja tvrdim da je Bog imao doslovnog Sina, iako detalji nisu otkriveni].
Uz debatu o zaređenju koja je prošla i nije odvela nikamo (bila je neizostavno paralizovana analizama, osjećajima, nerazumijevanjima i pretpostavkama), neko sam vrijeme pitao Boga što dalje treba proučavati – i evo: Sinaštvo i istinski identitet Isusa Hrista.
Čitanje Biblije
U tom cilju nastavio sam čitati čitav Novi zavjet (na grčkom), jednostavno obraćajući pažnju na Oca, Sina i Duha Svetoga – nikakvu drugu literaturu ili izvore.
Opet me zaprepastila jasna i dosledna razlika između Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista, i odsustvo osnovnih fraza poput „Bog Sin“ i „Bog Duh“. Uvod u pisma Novog zavjeta posebno mi je privukao pažnju. Evo samo jednog primjera (funkcioniše na svakom pismu!):
„Blagodat i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.“ (Rim. 1:7)
Imajte na umu, opet, u tom trenutku nisam bio u kontaktu s bilo kojim antitrinitarnim pokretima, ljudima, literaturom ili izvorima. Jednostavno čitam, učim, razmišljam. Sama sa Samim!
Prigrlio sam Jovan 17:3; 1. Korinćanima 8:6; 11:3; Efescima 4:5; 1. Solunjanima 1:9-10; 1. Timoteju 2:5; 2. Jovanova 1:3…
Tada je na crkvenoj konferenciji (na kojoj sam održavao seminare) govornik izlagao Isusov odnos prema Ocu. Sjeo sam u stolicu i laktom udario suprugu: „Ovaj čovjek zna ono što ja znam!“
Na kraju sam upućen Danielu Mesi i Alenu Dejvisu – pastorima koje sam nakratko upoznao na simpozijumu o zaređenju, ali koje nisam lično poznavao niti sam s njima komunicirao. Na moje iznenađenje, oni su proučavali i pitanje Trojstva i samostalno su dolazili do sličnih zaključaka!
Sastanak pod šatorima u Mičigenu
U to vrijeme pozvan sam i da govorim na kamp mitingu u Mičigenu na temu Trojstva. Željno sam pristao i nastavio učiti. Nekoliko sedmica prije sastanka u kampu (ljeto 2016.) shvatio sam da ne mogu mirne savjesti braniti doktrinu o Trojstvu (što znači 3 božanske osobe = 1 Bog, kako je to tradicionalno formulisano i prema našim osnovnim vjerovanjima), naročito ne s Biblijom u jednoj i Duhom proroštva u drugoj ruci. Polako mi je sinulo da sam u velikoj nevolji!
Mičigen mi je ljubazno odobrio da govorim na drugu temu. Iskoristio sam priliku i sjeo na seminar o Trojstvu. U zapanjujućoj nevjerici strpljivo sam slušao već poznatu zloupotrebu Svetog Pisma na tu temu i zagonetno previđanje (izbjegavanje?) ključnih citata Ellen White. Pažljivo sam pročitao voditeljevu knjigu (kojeg sam izuzetno poštovao), podvlačeći i praveći bilješke.
28 osnovnih vjerovanja
U ljeto 2017. predstavnici iz NAD-a (Sjevernoamerička divizija Adventističke crkve) došli su i podijelili s našim Odjelom za religiju na Jugozapadnom adventističkom univerzitetu da će svi profesori religije na kraju morati potpisati potvrdnu izjavu crkvenih 28 osnovnih vjerovanja. (Nisam mislio da je to na bilo koji način povezano sa mojom situacijom). Ako profesor na bilo koji način ne može podržati ta osnovna vjerovanja, pokrenuće se postupak recenzije vjerovanja tog profesora. Vidio sam zapis na zidu, ali nikada za mene nije došlo do tog procesa.
Početak kraja
Nakon što sam jednostavno lajkovao neka relevantna i neantagonistička pitanja o Trojstvu na Facebooku, jedno je dovelo do drugog i izgubio sam nekoliko kamp sastanaka u 2017. i 2018. godini na ovu temu. Neka otkazivanja bila su zasnovana na uzajamnom dogovoru o srdačnosti i poštovanju. Nisam želio donijeti lošu reputaciju nijednom crkvenom entitetu ili vođama.
Puko lajkovanje… i e-mailovi su počeli pristizati. Imajte na umu da nisam govorio, štampao, objavljivao, propovijedao ili podučavao bilo kakva antitrinitarna osjećanja. Ali brzo sam otkrio da denominacijski zaposlenik može poricati Ellen White, 1844. godinu, Nebesko svetilište, trajnost Dekaloga, istinitost subote od petka naveče do subote naveče (sa propovjedaonice!) bez ikakvih implikacija. Ali samo dodirnite doktrinu o Trojstvu i sjekira brzo pada. Nažalost, racionalno razmišljanje, biblijski dijalog i istorijski okviri zasjenjeni su emocionalnim reakcijama i otkazima. Ako bi se pioniri mogli okrenuti u grobovima, unutrašnjost njihovih kovčega bila bi uglačana do srebrnog sjaja. Izuzetno cijenim nekolicinu učenjaka, pastora i vođa koji su mi se obratili u duhu poštovanja i konstruktivnog dijaloga.
Ljeto 2018: Rizik privremenog gubitka
Nakon što sam jednom crkvenom vođi povjerio da je za mene najbolje da ne sudjelujem na sastanku u kampu zbog rastućih glasina, glas se brzo proširio o mojim pionirskim pogledima prije 1980. (koje, opet, nisam ni podučavao, propovijedao ili objavljivao u tom trenutku). Nekoliko telefonskih poziva trećih strana u maju 2018. dovelo je do brzog završetka 20-godišnje nastavničke karijere za denominaciju – preko noći, bez odbora za proučavanje, bez stručne ocjene, bez konsultacija s odjelima, bez propisanih denominacijskih procesa.
Tokom svojih preko 25 godina vjerskog služenja – i tokom tih teških ljetnjih dana – naučio sam da je najbolje razgovarati s ljudima licem u lice. Nažalost, to često nije slučaj. Koliko nesporazuma i međuljudskih šteta možemo spriječiti slijedeći ovaj jednostavan postupak!
Najzapanjujući je komentar crkvenog administratora tokom svega ovoga: „Ingo, možda si u pravu (!), Ali oni moraju zaštititi instituciju.“
Bez komentara. Izjava govori sama za sebe.
Potreba za mojom ostavkom postala je najočitija – iako nisam uživao u „novom svjetlu“.
Otkrio sam i podržavam uvjerenje prihvatljivo više od 100 godina!
Istorijski kontekst: Međaši
Uzmite u obzir ovaj istorijski faktor – i potvrdu:
„Vodeće tačke naše vjere kakve danas držimo čvrsto su utvrđene. Tačka za tačkom bila je jasno definisana i sva su se braća složila. Čitava četa vjernika bila je ujedinjena u istini. Bilo je onih koji su ušli sa čudnim doktrinama, ali nikada se nismo bojali dočekati ih. Naše iskustvo je bilo čudesno utemeljeno otkrivenjem Svetog Duha.“ (3MR 413 1903)
„Kao narod trebamo čvrsto stajati na platformi vječne istine koja je izdržala test i suđenje. Moramo se držati sigurnih stubova naše vjere. Načela istine koja nam je Bog otkrio jedini su nam istinski temelj. Napravili su nas onakvima kakvi jesmo. Protok vremena nije umanjio njihovu vrijednost.“ (Special Testimonies, Series B, No. 2, p. 51. 1904/CWE 52)
Jednostavno rečeno, „Bog je Otac Hristov; Hrist je Sin Božji. Hristu je dat uzvišen položaj. Učinjen je jednakim s Ocem. Svi Božji savjeti su otvoreni Njegovom Sinu.“ (8T 268 )
„Nijedna linija istine koja je narod adventista sedmog dana učinila onim što jesu ne treba oslabiti. Imamo stare međaše istine, iskustva i dužnosti i moramo čvrsto stati u odbranu svojih principa, na punom vidiku svijeta.“ (6T 17)
Jevanđelje je tako dragocjeno i smisleno u okviru jedinog istinskog Boga i Njegovog jedinorođenog Sina Isusa Hrista. Iskreno i ponizno, stekao sam potpuno novo razumijevanje i uvažavanje ljubavi Boga Oca, Njegovog Sina Isusa Hrista i Jevanđelja. Srce mi se zagrejalo, um prestrašio.
Radi mira i jedinstva, dao sam ostavku i na dužnost starješine moje voljene novoosnovane crkve, kojoj smo supruga i ja smo pomagali u podizanju između 2014. i 2018. Nisam želio podijeliti zajednicu u cvatu u nezavisan pokret ili izazvati neslogu među braćom. Takođe nisam želio dovesti svoju lokalnu konferenciju u neugodan položaj.
Zanimljivo je da mi se od mog odlaska s denominacijskog posla bukvalno desetine vjernih članova crkve i poštovanih starješina (čak i pastora) tiho povjeravali dijeleći moju zabrinutost zbog formulacije 28 temeljnih vjerovanja – koja nikada nisu trebala biti vjeroispovijest i koja su podložna promjeni na svakoj Generalnoj konferenciji.
Neki visoko rangirani čelnici privatno su mi priznali da je posebno formulacija Osnovnog vjerovanja br. 2 zaista bila problematična.
Jednostavno se zalažem za povratak na prethodnu, biblijsku formulaciju naših osnovnih vjerovanja. U svojim studijama zaključio sam da su trinitarne formulacije rezultat pogrešnog pokušaja da Adventni pokret postane ekumenski prihvatljiv za druge hrišćanske entitete.
Jedinstvo Boga očito nije jedno od 3 = 1, već kako je Ellen White definisala u knjizi Minitry of Healing na strani 421 (što, kako sam otkrio, vjeruju mnogi vjerni adventisti):
„Sveto pismo jasno ukazuje na odnos između Boga i Hrista, … Jedinstvo koje postoji između Hrista i Njegovih učenika ne uništava ličnost nijednog. Oni su jedno u svrsi, u umu, u karakteru, ali ne i u ličnosti. Tako su Bog i Hristos jedno.“ (MH 421; Jovan 17:22!).
Stoga sam ubijeđen i uvjeren da je naša Izjava o fundamentalnim principima iz 1872. godine bila dovoljna u konceptu i formulaciji:
„Predstavljajući javnosti ovaj sažetak naše vjere, želimo da se jasno shvati da osim Biblije nemamo članova vjere, vjerovanja ili discipline. Mi to ne izlažemo kao da imamo bilo kakav autoritet nad našim narodom, niti je to osmišljeno da osigura jedinstvo među njima, kao sistem vjere, već je kratka izjava o tome što oni, i s velikim jednodušnošću, drže.
- Da postoji jedan Bog, lično, duhovno biće, stvoritelj svih stvari, svemogući, sveznajući i vječni, beskrajan u mudrosti, svetosti, pravdi, dobroti, istini i milosrđu; nepromjenjiv i svugdje prisutan od strane njegovog predstavnika, Duha Svetoga. Ps. 139:7.
- Da postoji jedan Gospod Isus Hristos, Sin Vječnog Oca.“
Jednostavno. Otvoreno. Biblijski.
Upiti
Iskreno (i na žalost), teško je pratiti navalu upita i iskrenih zabrinutosti; bukvalno kasnim mjesecima u odgovoru na mnoge rukopise i resurse koje sam dobio da ih pregledam i na njih odgovorim. Polako radim na njima, kako vrijeme dozvoljava. Niste ignorisani!
Prirodno, mnoge glasine i percepcije o meni i drugim vjernicima u jedinog istinskog Boga su netačne i dezinformacije. Podržavam adventiste sedmog dana i vjerujem u Oca, Njegovog božanskog Sina Isusa Hrista i njihovog božanskog Svetog Duha, prema Pismu i Duhu proroštva. I dalje pohađam svoju lokalnu crkvu i lokalno vraćam svoj desetak i prinose (za razliku od mnogih uobičajenih konzervativaca koji su duboko zabrinuti zbog stanja crkve).
Razumijevanje Boga
Mnogi su mi istakli da „mi ne možemo razumjeti Boga“. Slažem se. Ali uzmite u obzir i ovo:
„Moramo ga poznavati onako kako se otkriva … sve zavisi o pravom znanju o Bogu. Ovo je znanje koje je ključna priprema kako za ovaj život, tako i za život koji dolazi“… „Spoznaja Boga temelj je cijelog istinskog obrazovanja i sve istinske službe.“ (MH 409)
Hospicijska kapelanija
Bog (i, ironično, neki prijatelji istomišljenici) brzo su osigurali posao u obliku hospicijske kapelanije, što je duboki blagoslov. Sada imam privilegiju da dođem do mnogih sekularnih ljudi sa jevanđeljem Isusa Hrista, i najvažnije s osnovnom, temeljnom ljubavlju prema Bogu i ljudima tokom zalaska sunca u njihovim životima.
Iako mi nedostaje propovijedanja poruka Tri anđela direktno u kontekstu denominacijskog rada, podsjećam se na Pavlovu nevolju u Rimu:
Rad u okovima
„Zbog nje trpim zlo tako da sam čak dospeo u okove, kao neki zločinac. Ali Božja riječ nije okovana.“ (2. Tim 2:9; AA 462).
„Ipak, upravo u to vrijeme, kada je njegov glavni zagovornik očito bio odsječen od javnog rada, izvojevana je velika pobjeda za jevanđelje.“ (AA 462).
„U svojoj poslanici Filipljanima, Pavle je u vlastitom zatvoru opisao svoj uspjeh u osvajanju obraćenika u vjeru iz Neronova domaćinstva. Bojeći se da se ne bi moglo pomisliti da su njegove nevolje omele napredak jevanđelja, uvjeravao ih je: „A želim da znate, braćo, da ovo što mi se događa zapravo pomaže širenju dobre vijesti.“ (Fil. 1:12; AA 463).
„Ljudska očekivanja su propala, ali ne i namjera Božja. Pažnju suda ka hrišćanstvu nisu privlačile Pavlove propovijedi, već njegovi okovi. Kao zatočenik raskinuo je iz toliko duša veze koje su ih držale u ropstvu grijeha. Niti je to bilo sve. Izjavio je: ‘A i većina braće u Gospodu osmjelila se zbog mojih okova, pa još hrabrije, bez straha, govore Božju riječ.’“ (Fil 1:14; AA 464).
Konačno…
„Pavlovo strpljenje i vedrina tokom ovog dugog i nepravednog zatočeništva, njegova hrabrost i vjera bili su neprestana propovijed. Njegov duh, toliko ne nalik svjetskom duhu, svjedočio je da s njim prebiva sila viša od zemaljske. I njegovim primjerom, hrišćani su bili podstaknuti na veću energiju kao zastupnici djela u javnom radu iz kojeg je Paul bio povučen. Na ove načine apostolovi okovi bili su uticajni, tako da kad se činilo da su njegova snaga i korisnost odsječene i, po svemu sudeći, on mogao najmanje učiniti, tada je sakupljao snopove za Hrista na poljima iz kojih je djelovao potpuno isključeno.“ (AA 464)
„Krotkošću u kušnji, ni manje nego hrabrošću u preduzimljivosti, duše se mogu pridobiti za Hrista. Hrišćanin koji pokazuje strpljenje i vedrinu u nevolji i patnji, koji čak i samu smrt susreće s mirom i smirenošću nepokolebljive vjere, može postići za Jevanđelje više nego što je mogao postići dugim životom vjernog truda.
Često kad se Božji sluga povuče iz aktivne dužnosti, Bog je osmislio misteriozno proviđenje nad kojim bi se žalila naša kratkovidna vizura, kako bi obavio djelo koje inače nikada ne bi bilo učinjeno.
Neka Hristov sledbenik ne misli, kad više nije u stanju da otvoreno i aktivno radi za Boga i Njegovu istinu, da nema službu kojom bi osigurao nagradu. Hristovi istinski svjedoci nikada nisu ostavljeni po strani. Iz pepela mučenika iznikla je bogata žetva za Boga.“ (AA 465)
[Dužan sam svojoj vjernoj supruzi što mi je ukazala na ovu doduše bolnu stvarnost iz njenog ličnog vremena posvećenja.]Ohrabrujem sve vjernike u jedinog istinskog Boga i Gospoda Isusa Hrista da ne dozvole da nikome „iznikne kakav otrovni korijen“ (Jev. 12:15).
Jedan crkveni vođa me nedavno pitao čime sebe smatram, bez obzira na ishod svega ovoga? Bez oklijevanja sam odgovorio:
Adventista sedmog dana. Od glave do pete.
Dakle, naprijed, valdežani.
„Gospode! Otvori oči engleskog kralja!“ – Tyndale
Dr Ingo Sorke – ažurirano 02.02.2019.
________________________
[1] Video intervju na njemačkom jeziku možete pogledati na ovom linku. Za autogenerisani prevod na jezik po vašem izboru kliknite na CC, Podešavanja – Subtitles/CC – Auto translate i izaberite vaš jezik.
[2] The Theology of Ordination Study Committee; više informacija na ovom linku.
