Elen Vajt (10. dio): Velika podvala

Oni koji su upoznati sa spisima Elen Vajt, mogli su vidjeti da se ovo istraživanje uglavnom baziralo na pronalaženju i upoređivanju razlika između serije spisa pod nazivom „Duh proroštva“ i kasnije kompilovane i preuređivane serije „Konflikt vjekova“ ili „Velika borba“. Na početku smo, na osnovu istraživanja Biblije, došli do veoma važnog zaključka da nadahnuti spisi nastaju po diktatu Svetog Duha, zbog čega se Biblija i naziva Riječju Božjom, što znači da se to djelo obavlja pod Božjom kontrolom i ne prepušta čovjeku da po svom nahođenju i povodeći se za svojim nestalnim mislima i osjećanjima pale prirode proizvodi spise i bira šta će zadržati a šta odbaciti. „Sve je Pismo od Boga nadahnuto.“ Vidjeli smo takođe da iskustvo Elen Vajt nije bilo ništa drugačije, te da se njeno nadahnuće kao Božjeg glasnika ne može osporiti, ali se zato može, baš kao i Biblija, podmuklo napadati i podrivati u cilju obezvređivanja djela. Ti napadi ne dolaze samo spolja od neprijatelja Boga, Njegovog Zakona i Plana spasenja, već su oni iznutra neuporedivo perfidniji, suptilniji i opasniji. To je bio slučaj u svakom vremenu i taj obrazac otpada može se pratiti kroz cijelu istoriju Božjeg naroda.

Spisi Elen Vajt napadnuti su iznutra iz nekoliko pravaca:

(1) Ubacivanjem plagijata, tj. djelova teksta iz pera drugih autora, što je uzrokovalo da Elen Vajt optužuju za plagijatorstvo, i da se njeno nadahnuće generalno dovodi u pitanje.

(2) Brisanjem i uklanjanjem tekstova sa otvorenim ukorima crkvenom vođstvu, djelova koji se ne uklapaju u „viziju“ vođstva i njihove planove, kao i citata koji jasno osuđuju palo hrišćanstvo i lažirane crkve (politika nezamijeranja i ekumenizam).

(3) Brisanjem i uklanjanjem citata koji potvrđuju kako istinsko Božje nadahnuće djeluje.

(4) Kompilovanjem različitih djelova i djelića tekstova izvađenih iz originalnog konteksta, kako bi se proizveo planski osmišljeni drugačiji utisak i zaključci kod čitalaca (obično u pravcu favorizovanja crkve i njenog vođstva, kao navodnog „glasa Božjeg“).

Navešćemo jedan primjer koji izgleda bezazleno, dok je u stvarnosti velika manipulacija. Naime, pioniri adventisti su ispravno razumjeli i koristili termin „ostatak od crkve“ (remnant of church) za Božji narod posletka, u skladu sa Otkrivenjem 12:17. Međutim, uklanjanjem predloga „of“, fraza se mijenja u „crkva ostatka“, favorizujući na taj način ljudsku ustanovu. Ovo danas zloupotrebljavaju i neki odvojeni ogranci Adventističke crkve i razne sekte.

(5) Stvaranjem kontradikcija nastalih ubacivanjem tuđih, nenadahnutih spisa, kao i preuređivanjem tekstova po izboru kompilatora (vođstva crkve i Odbora za Zaostavštinu Elen Vajt).

(6) Sistematskim zapostavljanjem i guranjem u drugi plan spisa Elen Vajt kroz stvaranje lažnog utiska da se radi o prevaziđenoj prošlosti, neprimjenjivoj na današnje vrijeme, i da je doktrina koju kreira vođstvo crkve vrhovni i konačni autoritet.

Sotonin napad na Duh proroštva je neprestan. On zna da će svaki vjernik koji se odvrati od tih knjiga prije ili kasnije skrenuti u grijeh. Đavo vješto režira dvostruki napad kroz nekoliko različitih grupa koje ne priznaju da su zapravo saveznici koji rade na zajedničkom cilju.

Jednu grupu čine uticajni liberali koji na predavanjima na fakultetima, sastancima u kampovima i crkvama suptilno podstiču ideju da je „Elen Vajt pisala za svoje vrijeme, ali sada su stvari drugačije.“ Na primjer, učitelji na Walla Walla koledžu putuju kroz crkve i postepeno uništavaju povjerenje u Duh proroštva. Između ostalih, isto rade i predavači na Andrews univerzitetu. Mnogi članovi crkve su skloni da to prihvate – jer vjeruju onome što kažu istaknuti ljudi u crkvi.

Međutim, Sotona takođe odapinje strijele na one koji ne vjeruju onome što crkvene vođe kažu! Prema ovom učenju, zato što je u dane Elen Vajt bilo neobraćenih crkvenih vođa – to dokazuje da su oni morali promijeniti njene spise da bi im odgovarali. Ovo je remek-djelo obmane! Postoje vjernici koji su se tokom godina susretali sa obeshrabrivanjem i odbojnošću od crkvenjaka koji odbijaju da budu vjerni našim istorijskim standardima i vjerovanjima. Tako kad neko naiđe i pokrene bilo kakvu optužbu za nešto loše što su radili ranije vođe, neki u to spremno vjeruju. Ono što ovu prevaru čini remek-djelom jeste to što su oni ranije naučeni nepovjerenju u rukovodstvo zbog njegovih pokušaja da skloni Duh proroštva. Ali sada su i sami spremni odbaciti Duh proroštva zbog nepovjerenja u (svako) vođstvo! Na taj način, opozicija vođstvu postala je važnija od Božje Riječi!

Da li zbog svega navedenog treba da odbacimo spise Elen Vajt?

Definitivno NE. Upravo suprotno, mi trebamo težiti oživljavanju originalnih spisa Duha proroštva, nastalih u periodu od početka njene misije pa do negdje 1884. godine, kada je zaključena serija kapitalnih djela „Velikom borbom“, knjiga IV. U tom cilju, Institut za izučavanje religije je po prvi put na našem jeziku objavio originalne knjige „Duha proroštva“, izuzev „Velike borbe“ iz 1884. koju je trebalo samo korigovati. Ove i druge značajne i zapostavljanje knjige Elen Vajt mogu se naći u elektronskoj verziji na sajtu Instituta.

Što se tiče serije „Svjedočanstva za crkvu“, treba čitati i prevoditi originalne 33 sveske. Naravno, isto važi i za ostale spise.

Od životne je važnosti da shvatimo da kroz spise Elen Vajt Bog upućuje suštinske poruke za poslednje vrijeme. To vrijeme, ili jedna od ključnih faza u Božjem Planu spasenja, obilježava Hristova prvosveštenička služba u nebeskoj Svetinji u antitipskom Danu pomirenja, odnosno Božji istražni sud, nakon čega će uslijediti Drugi Hristov dolazak. Dakle, te poruke namijenjene su čitavom čovječanstvu – svima koji žele stati na Božju stranu, ili za svjedočanstvo ako to ne žele – i nikakva crkva, ustanova ili sekta, nema prava na autorstvo ili ekskluzivu, jednako kao što nemaju prava na Bibliju.

Kao što je pobožni protestant Filip Melanhton kazao: „Nema druge crkve osim skupštine onih koji imaju riječ Božju, i koji su očišćeni njome.“ Zapazimo da je to biblijska definicija. „Eklesija“ je skupština pozvanih od Boga, koji su prihvatili Njegov Plan spasenja onako kako to Njegova Riječ nalaže.

Elen Vajt je i sama dala definiciju pojma „crkva“: „Bog ima crkvu. To nije velika katedrala, niti je nacionalna ustanova, niti su to razne denominacije; to je narod koji voli Boga i drži Njegove zapovijesti. ‘Gdje su dva ili tri sabrana u moje ime, ondje sam ja među njima’ (Matej 18:20). Gdje je Hrist čak i među nekolicinom najskromnijih, ovo je Hristova crkva, jer prisutnost Najvišeg i Svetog koji prebiva u vječnosti jedino može ustanoviti crkvu.“ (The Upward Look, p. 315)

To isključuje baštinjenje bilo kakve ljudske organizacije, ustanove ili države koja bi eventualno polagala nasledno pravo na Božja obećanja. Vrlo je bitno napraviti razliku između potrebe za organizacijom Božjeg naroda, koja jeste neophodna, i lažiranih ustanova „naslednica“, čiji stvarni cilj je pravljenje religijskog biznisa i držanje duhovnog monopola nad ljudima. Božja organizacija funkcioniše kroz umrežavanje različitih darova ili talenata koje Bog daje na izgradnju duhovnog tijela vjernika, čija glava je Hrist, kao i za efektivno pronošenje svjedočanstva svijetu. I to nipošto nije isto što i crkvena hijerarhija, nastala korupcijom, lobiranjem, ili po osnovu „školske spreme“ tj. diploma nazovi teoloških fakulteta.

Dakle, glavni problem s kojim se suočavamo danas kada je u pitanju zaostavština Elen Vajt predstavlja brdo kompilacija godinama sastavljanih od crkvenog uredništva i potpisanih njenim imenom, koje, ako biste se detaljno svim tim bavili, imaju tendenciju da vam zgužvaju mozak. Te njihove lukavo preuređene spise, koji uz sadrže brojne katoličke ilustracije, sračunate na dodatno zavođenje i prihvatanje doktrina Vavilona, slobodno možemo nazvati adventističkim apokrifima. Baš kao što postoje apokrifi koji podrivaju Bibliju, tako postoje i apokrifi koji sabotiraju spise Elen Vajt. Stoga se treba fokusirati na ono što znamo da su originali, promovisati ih, prevoditi i širiti.

Sotonini posebni napori i mržnja na nadahnuće Božje

Kao što sama biblijska i svjetska istorija jasno svjedoče, Sotona je uvijek ulagao posebne napore da osujeti i obezvrijedi Božje djelo u očima ljudi, posebno u prelomnim fazama realizacije Plana spasenja. Isti obrazac se ponovio i u jednoj od najvećih prekretnica u novijoj istoriji, polovinom 19. vijeka.

Kao što smo vidjeli, u ovom istraživanju, koje se umnogome oslanja na prethodna koja su neki revni i Bogu vjerni ljudi već obavili, bavili smo se samo manipulacijama koje su radili savremenici Elen Vajt, osobe za koje bismo danas kazali da su „starog kova“, savjesne i uglavnom poštene. Pokušajte zamisliti na šta su onda spremne današnje generacije lažnih naslednika, koje su Božji Zakon zamijenili demokratijom, istinsku vjeru lakomislenim članstvom u crkvama – klubovima za zabavu – a život praktične pobožnosti trkom za materijalizmom i udovoljavanjem svojim prohtjevima i strastima. Jedino što je takvima bitno je članstvo u „klubu“ zbog „članarine“, lažnog desetka i priloga, koji se, za razliku od biblijskih vremena, kada se prinosio u hrani i piću za vrijeme velikih godišnjih Božjih praznika i u svrhu zadovoljenja potreba siromašnih, danas daje isključivo u kešu, nebitno od koje djelatnosti, možete dilovati i drogu, samo da donosite novac, koji će oni opet uložiti na berzi, za svoj biznis, ili grandiozne skupove religijskog „džet seta“. Vjernicima se mažu oči lažnim evangelizacijama ili globalnim „projektima“ navodnih promocija i širenja Božje objave.

Jednu od takvih akcija, pod nazivom „Projekat Velika borba“ lansirao je novi predsjednik Generalne konferencije crkve tj. korporacije Adventista sedmog dana, koji se smatra „konzervativnim“ u tim krugovima, nakon svog izbora 2010. godine. Početak te kampanje obilježilo je slanje 22.000 primjeraka „Velike borbe“ na sve poštanske adrese u okruženju ureda Generalne konferencije. Kasnije se ovaj projekat proširio i Vilson se založio da se distribuira preko 100 miliona primjeraka „Velike borbe“ širom svijeta. Naravno „konzervativni“ vjernici oduševljeno su pratili ovu akciju svog predsjednika koji se zauzeo u pravcu „stvarne evangelizacije“, a ne evanđeosko-ekumenske propagande koja je duvala kroz adventizam poslednjih pola vijeka. Ali ne lezi vraže.

Projekat je kasnije preimenovan u „Velika nada“ (nagađamo da je „borba“ prevaziđen i nepoželjan termin, baš kao i izvorni duh protestantizma). Ali nije poenta u tome, već što je nova „Velika borba“ bukvalno očerupana, praktično dokusurena, iz koje su uklonjeni svi međaši određene Božje poruke za posledak vremena.

Publikovana od obje štamparije denominacije Adventista sedmog dana, Pacifik Presa i Pregleda i Glasnika, „Velika nada“ kao svog autora navodi Elen G. Vajt, ali da li bi Božji prorok prihvatio prerađenu verziju „Velike borbe“ koja ne uključuje:

i) poruku o čišćenju nebeske svetinje; ii) drugu anđeosku poruku o izlasku iz Vavilona; iii) treću anđeosku poruku koja eksponira nedjelju kao Žig zvijeri; iv) 1844. godinu kao čas Božjeg suda; v) istražni sud (dio poruke prvog anđela); vi) identifikaciju Vavilona, majke bludnice i njenih kćeri; vii) identifikaciju zvijeri iz Otkrivenja 13. i 17. glava; viii) „Mali rog“ koji progoni istinski Božji narod u periodu od 538-1798 i njegovu ulogu u poslednjim danima; ix) iskušenja i progon protestantskih reformatora i držalaca Božjeg Zakona; x) uzdizanje Adventnog pokreta i ostatka koji drži zapovijesti Božje i vjeru Isusovu. Nema potrebe da kažemo da taj prorok, niti ijedan pravi adventista, ne bi ni preko ramena pogledao na ovaj otpad.

„Više sam zabrinuta da vidim cirkulaciju ove knjige nego ijedne druge koju sam napisala; jer u Velikoj borbi, poslednja poruka upozorenja svijetu data je određenije nego u ijednoj od mojih ostalih knjiga.“ (Ellen G. White, Publishing Ministry, 358)

Dok u stvarnosti potiru djelo Elen Vajt, da li ovakvim projektima crkvene vođe simuliraju navodno propovijedanje troanđeoske vijesti umirujući time savjest konzervativne braće u crkvi? Kako god bilo, „Velika nada“ je uopštena knjiga koja nema snagu ni oštricu Božje riječi i ne ulazi u dubinu istine. I dok predsjednik Vilson promoviše projekat „Velika nada“ preko satelitskih kanala svom milionskom članstvu, istoimena knjiga sa 11 poglavlja se uveliko distribuira masama, a prema informacijama na sajtu Sjeverno-američke divizije (North American Division), u planu je podjela 170 miliona primjeraka „Velike nade“! Očita je namjera da istisnu i zamijene stara izdanja „Velike borbe“, čak i one preuređivane verzije iz 1888. i 1911. Uz to, na web sajtu NAD tvrde da će „Velika nada“ „Protresti svijet“. Međutim, nije teško pretpostaviti da jedino što će stvarno uzdrmati i porušiti je i ono malo zdravog tkiva što je ostalo u ovoj crkvi.

„Kler će ulagati gotovo nadljudske napore da spriječe svjetlost da ne bi obasjala njihova stada. Svim sredstvima pod njihovom komandom oni će nastojati da suzbiju diskusiju o ovim vitalnim pitanjima.“ (GC p. 607) Ovo je upravo ono što Ted Vilson i crkveno vođstvo danas rade. Da li po vlastitom nahođenju ili po nalozima Božjih neprijatelja koji su odavno preuzeli kontrolu nad ovom ustanovom, manje je bitno.

Imajući u vidu ovaj projekat „konzervativnog“ predsjednika, možemo pretpostaviti šta sve rade „liberali“. To su vjerovatno oni koji na zasijedanjima Generalne konferencije glasaju za evoluciju umjesto stvaranja, prave LGBT inkubatore u crkvi, zaređuju žene i sl. I kao što korumpirani političari i vođe nikada neće pohapsiti i smijeniti sami sebe, tako ni oni koji drže monopol u religijskom biznisu neće odustati od svojih šema manipulacije, već ih po svaku cijenu braniti, unapređivati i smišljati nove.

Ali naš zadatak nije da se bavimo njima, osim onoliko koliko je neophodno da se shvati upozorenje i poziv Božje Riječi: „Izađite iz Vavilona!“ Razlog za izlazak je veoma jasan: „Da ne budete saučesnici u njenim grijesima i da vas ne zadese njene nevolje!“ (Otkrivenje 18:4)

Institut za religijska istraživanja, 2014