2. Timoteju 3:16: „Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za vaspitavanje u pravednosti.“
Napomena: Grčka riječ za „nadahnuto“ je „teopneustos“, što znači božanski udahnuto. Kako dalje odmičemo sa našim proučavanjem, postaće jasno da je Sveti Duh govorio ustima proroka i apostola i u stvari stavljao Božju riječ u njihova usta.
2. Petrova 1:21: „Jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od Svetog Duha govoriše sveti Božiji ljudi.“
2. Samuelova 23:2: „Duh Gospodnji govorio je preko mene, riječ njegova bila je na mom jeziku.“
Zapazite da se uvijek koristi izraz „riječ“, a ne „misao“, ili fraza „ovako govori Gospod“.
Jeremija 1:9: „Zatim mi je Gospod rekao: ‘Svoje riječi stavljam u tvoja usta.’“
Djela 1:16: „Ljudi, braćo, trebalo je da se ispune riječi iz Pisma, koje je Sveti Duh prorekao preko Davidovih usta o Judi, koji je doveo one što su uhvatili Isusa.“
1. Korinćanima 2:13: „O tome i govorimo, ne riječima kojima uči ljudska mudrost, nego onima kojima uči Duh, dok se služimo duhovnim riječima da objasnimo ono što je duhovno.“
Prorok Danilo dok je bio pod božanskim nadahnućem, nije imao daha u svom tijelu, ali ipak je mogao govoriti u viziji.
Danilo 10:15-17: „A dok mi je on govorio te riječi, spustio sam lice prema zemlji i zanijemio. I gle, on koji je bio sličan sinovima ljudskim dotakao mi je usne, i ja sam otvorio usta svoja da govorim i rekao sam onome koji je stajao preda mnom: ‘Gospodaru moj, zbog ovog prizora, utrobu mi je obuzeo veliki nemir, i ostao sam bez snage. Pa kako bi tvoj sluga, gospodaru moj, mogao da govori s tobom, svojim gospodarem? U meni sada nema snage, niti je daha ostalo u meni.’“
Napomena: Fizički je nemoguće govoriti kad nemamo daha. Kako je onda Danilo mogao govoriti u viziji? Tako što je Sveti Duh koristio njegove vokalne organe dok je bio u viziji. Tako dolazimo do istine da je Božji Duh davao prorocima i apostolima upravo te riječi koje su govorili ili zapisivali dok su bili pod nadahnućem.
Primjer patrijarha Jakova: U Postanju 49:1-28 nalazimo proročke riječi koje Jakov na umoru uputio svojim sinovima pod božanskim nadahnućem. On je na sebi imao duh proroštva dok je govorio.
„Kad je Jakov bio na umoru, njegova djeca su se sakupila oko njega da prime blagoslov i poslušaju njegove poslednje riječi i savjet. On je oprostio djeci njihovo nedolično ponašanje, i zlonamjerni tretman prema Josifu, koji mu je prouzrokovao mnoge godine žalosti dok je razmišljao o njegovoj navodnoj strašnoj smrti. Dok je poslednji put govorio svojoj djeci, Duh Gospodnji je počinio na njemu, i on je izricao proročanstva u pogledu njih, koja su sezala daleko u budućnost. Dok je bio pod duhom nadahnuća, on je otvorio pred njima njihove prošle živote, i njihovu buduću istoriju, otkrivajući namjeru Božju u pogledu njih… Jakov je bio nježan otac. Riječi koje je govorio svojoj djeci nijesu bile njegove, izgovorene zato što on zadržao duh nepraštanja na račun njihovih grešaka. On im je bio oprostio. Volio ih je do poslednjeg. On je duboko žalio zbog gubitka Josifa, i kad je Simeon zadržan u Egiptu, on je pokazao žalost i izrazio brižnu želju da se njegova djeca bezbjedno vrate iz Egipta sa svojim bratom Simeonom. On nije gajio osjećaje zlopamtljivosti prema svojim sinovima u patnji. Ali Bog, svojim duhom proroštva, uzdigao je Jakovljev um iznad prirodnih osjećanja. U njegovim poslednjim satima, anđeli su bili oko njega, i sila blagodati Božje spustila se na nj. Njegova očinska osjećanja navela bi ga da izreče, u svom umirućem svjedočanstvu, samo izraze ljubavi i nježnosti. Ali pod uticajem nadahnuća, on je izgovarao istinu, iako bolnu.“ (Spirit of Prophecy, Volume 1, pp. 154, 156)
Napomena: Važni naglašeni djelovi izbrisani su iz knjige Patrijarsi i proroci, str. 235-237 orig.
Primjer Mojsija: Mojsije je napisao sudove Gospodnje iz Njegovih usta za djecu Izraela, zabilježene u 2. Mojsijevoj 21-23. glava. Hrist je diktirao ove sudove Mojsiju dok ih je ovaj zapisivao na gori Sinaj.
„Mojsije je zapisao sudove i odredbe iz usta Gospodnjih dok je bio sa njim na gori.“ (Spirit of Prophecy, Volume 1, p. 265)
„Gospod je dao mnoge druge uredbe ili sudove, koje su se morale strogo poštovati. One su zabilježene u 21, 22 i 23. poglavlju Izlaska…. Nakon što je Bog dao Mojsiju različite zakone i uredbe, On mu je naredio da siđe i upozna narod sa ovim zakonima. Mojsije je bio upućen da ih pročita pred narodom. Dok je bio na gori, morao ih je zapisati upravo onako kako ih je izgovarao Sin Božji. ‘ Tada je Mojsije došao i ispričao narodu sve Gospodnje riječi i sve njegove zakone, a cio narod je jednoglasno odgovorio: ‘Vršićemo sve zapovijesti koje je Gospod dao.’ (Izlazak 24:3)… Mojsije im nije prepustio da pogrešno tumače riječi Gospodnje ili pogrešno primjenjuju Njegove zahtjeve. On je zapisao sve riječi Gospodnje u knjigu, da bi se kasnije moglo pozivati na njih. Na gori on ih je zapisao kako mu je sam Hrist diktirao.“ (2nd Volume of Sermons and Talks, pp. 187, 188)
U stvari, Gospod je direktno govorio Mojsiju, licem u lice, kao što se govori prijatelju.
2. Mojsijeva 33:11: „A Gospod bi razgovarao s Mojsijem licem u lice, baš kao što čovjek razgovara sa svojim bližnjim. Zatim bi se Mojsije vraćao u logor, a njegov sluga Jošua, Nunov sin, njegov pomoćnik, ne bi izlazio iz šatora.“
4. Mojsijeva 12:7, 8: „Ali nije tako s mojim slugom Mojsijem! Njemu je povjeren cio moj dom. Njemu govorim licem u lice, jasnim riječima, a ne u zagonetkama. I on gleda Gospodnju priliku. Kako se onda niste bojali da govorite protiv mog sluge, protiv Mojsija?“
Gospod je govorio Mojsiju riječi koje je ovaj morao ponavljati djeci Izraela U Mojsijevim knjigama nema mjesta za „nadahnuće misli“. Evo još nekoliko primjera: 2. Mojsijeva 19:3-7; 24:3; 35:1; 3. Mojsijeva 1:1, 2; 4. Mojsijeva 15:17, 18.
Primjer Arona: Gospod je izabrao Arona da bude Mojsijev govornik za izraelski narod pred Egipćanima. Bog je bio sa Mojsijevim ustima, a Aron bi ponavljao riječi koje je Gospod govorio Mojsiju.
2. Mojsijeva 4:14-16: „Tada se Gospod žestoko razgnevio na Mojsija i rekao mu: ‘Zar nije Levit Aron tvoj brat? Znam da je on veoma rečit. I evo, baš ti ide u susret. Kad te vidi, obradovaće se u srcu. Ti mu govori i stavljaj riječi u njegova usta, a ja ću biti s tvojim ustima i s njegovim ustima, i naučiću vas šta ćete raditi. I on neka umjesto tebe govori narodu. On će tebi služiti kao usta, a ti ćeš njemu služiti kao Bog.’“
2. Mojsijeva 4:28-30: „Mojsije je ispričao Aronu sve što mu je rekao Gospod, koji ga je i poslao, i sva čuda koja mu je zapovijedio da učini. Zatim su Mojsije i Aron otišli i sakupili sve starješine Izraelovih sinova. Tada im je Aron prenio sve riječi koje je Gospod rekao Mojsiju, a Mojsije je učinio čuda pred narodom.“
Primjer Mojsija i Arona je upravo primjer kako Bog govori svojim prorocima, a zatim prorok ponavlja te riječi koje mu je Gospod dao onima kojima su upućene!
2. Mojsijeva 7:1, 2: „Gospod reče Mojsiju: ‘Evo, postavljam te da budeš bog faraonu, a tvoj brat Aron biće ti prorok. Ti ćeš govoriti sve što ću ti ja zapovijediti, a onda će tvoj brat Aron govoriti faraonu da pusti Izraelove sinove da idu iz njegove zemlje.’“
Primjer proroka Balama: Ovdje je data vrlo jasna ilustracija kako nadahnuće djeluje na Božje proroke. Bog je dao Balamu riječi koje je morao prenijeti doslovno caru Balaku.
4. Mojsijeva 22:35, 38: „Ali Gospodnji anđeo je rekao Balamu: ‘Idi s tim ljudima, ali govori samo ono što ti ja kažem.’ I Balam je pošao dalje s Balakovim knezovima… A Balam odgovori Balaku: ‘Evo, došao sam k tebi. Da li ću uopšte moći da kažem nešto? Šta mi Bog stavi u usta, to ću govoriti.’“
4. Mojsijeva 23:5, 11, 12, 16: „Gospod je stavio riječi u usta Balamu i rekao mu: ‘Vrati se Balaku i tako mu reci.’… Na to Balak reče Balamu: ‘Šta mi to radiš? Doveo sam te da prokuneš moje neprijatelje, a evo, ti ih obasipaš blagoslovima.’ A on mu odgovori: ‘Zar neću paziti da govorim sve ono što mi Gospod stavi u usta?’… I Gospod se javio Balamu, stavio mu riječi u usta i rekao: ‘Vrati se Balaku i tako mu reci.’“
Originalni izvještaj u Spirit of Prophecy Volume 1 u skladu je sa biblijskim primjerom u pogledu nadahnuća proroka Balama.
„Balam je odgovorio: Gle, ja dođoh k tebi. On je zatim govorio kako nema silu da kaže išta. Riječ koju mu je Bog dao, to je mogao govoriti, i nije mogao ići dalje. Balam je naredio da se prinesu žrtve prema vjerskim obredima. Bog je poslao svog anđela da srete Balama, da mu da riječi koje će govoriti, kao što je činio u prilikama dok je Balam bio sasvim posvećen službi Bogu… Opet, u Zofimu, na vrhu Fazge, Balam je prinio žrtve paljenice i onda opet sam otišao na razgovor sa anđelom Božjim. I anđeo je rekao Balamu šta će kazati.“ (pp. 322-324)
Napomena: Ovaj vrlo određen iskaz za anđela Gospodnjega koji daje Balamu upravo one riječi koje je morao govoriti caru Balaku, izbrisane su knjige Patrijarsi i proroci u poglavlju „Balam“.
Primjer cara Davida: Car David napravio je zapisnik sa detaljima nacrta Hrama i hramskog namještaja pod direktnim nadahnućem Duha Božjeg.
1. Dnevnika 28:10-19: „…nacrt svega drugog za šta je pod nadahnućem dobio uputstva… Gospod mi je dao da razumijem sve to što je bilo zapisano njegovom rukom koja je bila na meni, sve što treba izraditi prema nacrtu.“
„Gospod je, preko svog anđela, uputio Davida, i dao mu nacrt doma koji je Solomon treba izgraditi za njega. Jedan anđeo bio je zadužen da stoji pored Davida dok je ovaj zapisivao, u korist Solomona, važne upute u pogledu uređenja doma.“ (Spirit of Prophecy, Volume 1, pp. 387, 388)
Napomena: Drugim riječima, anđeo je govorio Davidu šta da piše u pogledu nacrta doma. Uzgred, ova određena činjenica o anđelu koji je stajao pored Davida dajući mu instrukcije za nacrt Hrama, izbrisan je iz knjige Patrijarsi i proroci, str. 751 u originalu.
„Prvi hram je podignut tokom perioda najvećeg prosperiteta u istoriji Izraela. Car David nagomilao je cijelu riznicu bogatstva za tu svrhu, a planovi za njegovu konstrukciju dati su putem božanskog nadahnuća.“ (Spirit of Prophecy, Volume 4, p. 23)
Primjer proroka Jeremije: Gospod je Jeremiji dao riječi koje je ovaj morao govoriti narodu Jerusalima u Hramu Gospodnjem.
Jeremija 26:1, 2: „Na početku carovanja Joakima, sina Josije, Judinog cara, došla mi je Gospodnja riječ: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Stani u dvorište Gospodnjeg doma, i onima koji dolaze iz svih Judinih gradova da se poklone u Gospodnjem domu objavi sve riječi koje ću ti zapovijediti da im kažeš. Nemoj izostaviti nijednu riječ.’“
Gospod je Jeremiji zapovijedio da zapiše sve riječi koje mu je Gospod dao, a Jeremija je zatim te riječi izdiktirao pisaru Baruhu.
Jeremija 36:1-4: „Četvrte godine Joakima, sina Josije, Judinog cara, Gospod je uputio ovu riječ Jeremiji: ‘Uzmi svitak i zapiši u njega sve riječi koje sam ti rekao protiv Izraela i protiv Jude i protiv svih naroda, od dana kada sam počeo da ti govorim, od Josijinog vremena pa do danas. Možda će Judin dom htjeti da sasluša o svim nevoljama koje mislim da mu nanesem, pa će se vratiti svaki sa svog zlog puta, a ja ću im oprostiti njihov prestup i njihov grijeh.’ Jeremija je pozvao Baruha, Nirijinog sina, da Baruh po njegovom kazivanju zapiše u svitak, u knjigu, sve riječi koje je Gospod rekao Jeremiji.“
„Prorok Jeremija je, poslušan zapovijedi Gospodnjoj, diktirao riječi koje mu je Gospod dao Baruhu, svom pisaru, koji ih je zapisao na svitku. Vidi Jeremija 36:4.“ (4th Testimony, p. 177)
Primjer Isusa Hrista: Isus Hrist, koji je bio „onaj Prorok“ narečen od Mojsija, govorio je riječi koje mu je Otac dao.
5. Mojsijeva 18:18: „Podignuću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Staviću svoje riječi u njegova usta i on će im govoriti sve što mu zapovijedim.“
Jovan 12:49: „Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je Otac, koji me je poslao, dao zapovijest šta da kažem i šta da govorim.“
Jovan 14:24: „Ko me ne voli, ne drži se moje riječi, a riječ koju slušate nije moja, nego je od Oca koji me je poslao.“
Jovan 17:8: „Jer riječi koje si dao meni ja sam dao njima, i oni su ih primili i zaista su spoznali da sam izašao od tebe, i povjerovali su da si me ti poslao.“
Primjer učenika na dan Pedesetnice: Prvi učenici, koji su se bili skupili u gornjoj sobi na Pedesetnicu, bili su ispunjeni Svetim Duhom, i govorili drugim jezicima, kao što im je Duh davao da govore. Oni nijesu imali nikakve kontrole nad onim što su govorili. To je bila čudesno ispoljavanje božanskog nadahnuća među prvim hrišćanima, koji su govorili riječi koje im Sveti Duh stavio u usta (Djela 2:3, 4)
Primjer apostola Jovana i knjige Otkrivenja: Kroz cijelu knjigu Otkrivenja, Hrist je zapovijedao nadahnutom apostolu da zapisuje riječi koje je govorio Jovanu. Takve su recimo poruke na sedam skupština (Otkrivenje 2:1, 8, 12; vidi takođe Otkrivenje 2:18; 3:1, 7, 14; 14:13; 21:5).
Naravno, postoji još primjera u Bibliji kojima se može potvrditi istina da Bog daje nadahnutom glasniku upravo one riječi koje je on govorio ili zapisao. Postavlja se pitanje, zašto to smeta crkvenom vođstvu, i zašto insistiraju na nadahnuću misli. Odgovor se nameće sam po sebi: pošto Bog očito ne govori preko njih, onda se uvodi manipulativna pretpostavka da im nadahnjuje misli i da su oni Njegov glas, što takođe širom otvara vrata za pravdanje različitih oblika okultizma.
