Originalni spisi Duha proroštva u savršenom su skladu sa biblijskim učenjem o nadahnuću. Dok istražujemo spise Elen Vajt, zapažamo da su jasne i nedvosmislene izjave koje uče konceptu „diktata Svetog Duha“, a koje se nalaze u originalnim knjigama Duha proroštva (Spirit of Prophecy), izbrisane iz serije „Velika borba“ (Conflict of Ages). To je vrlo zanimljivo u svijetlu sukoba po pitanju nadahnuća i uopšte izmjena i cenzurisanja djela Elen Vajt.
„Onaj koji je otac laži, zaslepljuje i vara svijet šaljući svoje anđele da govore za apostole, tako da se čini da oni opovrgavaju ono što su pisali dok su bili na zemlji, što je diktirao Sveti Duh.“ (Spiritual Gifts, Volume 1, p. 176)
„Kad je Stefan došao do ove tačke, nastao je metež među narodom. Zatvorenik je pročitao svoju sudbinu sa izraza lica pred njim. Zapazio je otpor na koji su naišle njegove riječi, koje su izgovorene po diktatu Svetog Duha.“ (Spirit of Prophecy, Volume 3, p. 297)
Napomena: U Djelima 6:5 Luka je zabilježio činjenicu da je Stefan bio pun Svetog Duha; a u Djelima 7:55 vidimo da je on bio pod istim nadahnućem prilikom svog čuvenog govora pred Sinedrionom. Fraza „koje su izgovorene po diktatu Svetog Duha“ izbrisana je iz knjige Djela apostola, str. 100.
„Božji pisari pisali su po diktatu Svetog Duha, i nijesu sami imali kontrolu nad tim poslom.“ (R&H, Book 1, p. 216, January 22, 1880)
„Stotinama godina prije nego su ljudi izlazili na pozornicu zbivanja, proročko pero, pod diktatom Svetog Duha, trasiralo je istoriju. Prorok Danilo opisuje carstva koja će se uzdizati i padati.“ (Bible Training School, December 1, 1912 par. 3)
Neki primjeri u Adventnom pokretu 1840-1844
„Gdje god su se probili misionari, odašiljala se dobra vijest o Hristovom brzom povratku. U raznim zemljama nalažena su izolovana tijela hrišćana, koji su, sami proučavajući Pisma, došli do vjerovanja da je Spasiteljev dolazak bio blizu. U nekim djelovima Evrope, gdje su zakoni bili tako ugnjetački da su zabranjivali propovijedanje učenja o Adventu, mala djeca bila su pokrenuta da ga objave, i mnogi su slušali svečano upozorenje.“ (4SP 222)
„Pokret je počeo u jesen 1842, i nastavio se tokom zime 1843. godine. Jedan očevidac, govoreći o djelu postignutom kroz ovu djecu kaže: ‘Vrijeme je proviđenjem bilo povoljno te zime. Bilo je malo snijega, ali močvare, jezera i rijeke bili su smrznuti tako da su se mogli koristiti kao magistrale, i ljudi su išli u masama u mjesta gdje su bila ova djeca-propovjednici, koja su uglavnom bila siromašni seljaci. Jedan mala djevojčica počela je propovijedati ali nekoliko milja od mjesta gdje sam ja živio, i kako su se vijesti o ovom čudesnom pokretu razglasile, pošao sam sa svojom ženom da sam vidim i čujem. Kad sam stigao u selo, bilo je puno naroda. Dijete, dobi od šest do osam godina, kretalo se okolo među njima, i oni su joj postavljali pitanja na koja je ona odgovarala kao što to obično čine djeca. Ljudi su se zajedno okupljali, dokle koliba nije bila okružena velikim mnoštvom. Kad je i poslednji stigao, njeno držanje se sasvim promijenilo, kako u slobodi tako i u pokretima, što je jasno ukazivalo da je pokreće nevidljiva sila, a ne njeni prirodni darovi. Kad je otpočela govor, njen glas se takođe promijenio. Rekla je: ‘Bojte se Boga, i dajte mu slavu; jer čas Suda njegovog je došao.’ Ona je ukorila grijehe kao što su pijančenje, lopovluk, preljuba, psovanje i klevetanje, a takođe je ukorila i one koji idu u crkvu sa svjetovnim poslovima u vidu, umjesto da slušaju Božju riječ i usklade svoje živote sa njom. Njen glas i riječi bili su vrlo impresivni. Mnogi su plakali i uzdisali. Rečeno im je da im je dato vrijeme da se pokaju, ali da to moraju učiniti odmah, i ne odlagati.’“ (Historical Sketches of the Foreign Missions of the SDA, pp. 205, 206)
Pored ovoga, zabilježeni su i drugi slučajevi, kao u Švedskoj 1843. godine, gdje je zakonom bilo zabranjeno širenje bilo kakve vjerske doktrine nasuprot zvanične crkve.
Pošto je, dakle, Sveti Duh diktirao riječi koje su proroci i apostoli zapisali u Bibliji, dok su bili pod nadahnućem, na Božje nadahnute spise primjenljivo je sledeće fundamentalno načelo: LJUDI NEMAJU OVLAŠĆENJE (AUTORITET) DA MIJENJAJU NADAHNUTE SPISE, U BILO ČEMU, MA KOLIKO TO NEZNATNO IZGLEDALO!
5. Mojsijeva 4:2: „Nemojte ništa dodavati riječi koju vam zapovijedam niti šta oduzimajte od nje, da biste izvršavali zapovijesti Gospoda, svog Boga, koje vam dajem.“
„Mi nikad ne smijemo stavljati naše riječi umjesto Božjih riječi; jer tako bismo oduzimali od Njegovog zakona.“ (Special Testimony, Series B, No. 3a, p.11)
5. Mojsijeva 12:32: „Savjesno se držite svake riječi koju vam zapovijedam. Ništa ne dodajte niti išta oduzimajte od toga.“
Otkrivenje 22:18, 19: „Svjedočim svakom ko čuje riječi proroštva ove knjige: Ako neko nešto doda ovome, Bog će njemu dodati zla koja su zapisana u ovoj knjizi. A ako neko oduzme nešto od riječi koje su u knjizi ovog proroštva, Bog će mu oduzeti njegov dio iz knjige života, i od grada svetog, i od onoga što je zapisano u ovoj knjizi.“
Matej 4:6: „Ako si Sin Božiji, baci se dole. Jer, zapisano je: ‘Narediće svojim anđelima za tebe, i oni će te nositi na rukama da nogom ne zapneš za kamen.’“ Sotona je ovdje izostavio dio iz originalnog spisa u Psalmu 91, da pokuša prevariti Hrista. Svaki pokušaj mijenjanja Božje nadahnute riječi NIJE od Boga, već je nadahnut od Sotone.
Pokušaji mijenjanja i odbacivanja Riječi za života proroka
Jedno od uobičajenih pitanja (kontra argumenata) koje koriste adventisti, kad pokrenete pitanje mijenjanja riječi Duha proroštva je: Kako su se spisi Elen Vajt mogli falsifikovati dok je ona još bila živa? To je fer pitanje. I postoji jednostavan biblijski odgovor na njega.
2. Korinćanima 2:17: „Jer mi nismo kao mnogi koji trguju Božjom riječju, nego iz iskrenih pobuda – kao od Boga, u Božjim očima, govorimo u Hristu.“
2. Solunjanima 2:1, 2: „A što se tiče dolaska našeg Gospoda Isusa Hrista i našeg sakupljanja k njemu, molimo vas, braćo, ne dajte da vas u prosuđivanju brzo pokoleba ili uznemiri neka nadahnuta izjava ili neka riječ ili neko navodno naše pismo, o tome da je Gospodnji dan blizu.“
Da bi spriječio pokušaj lažiranja neke poslanice, Pavle je lično potpisivao svoja pisma (vidi 2. Solunjanima 3:17). Prorok Jeremija takođe je imao svog pisara, Baruha (vidi Jeremija 36:4). I on i Pavle diktirali su svojim pisarima riječ Gospodnju.
„Luka, ljubazni ljekar i vjerni prijatelj, još je bio s njim. To je bila velika utjeha za Pavla, kome nikada kao sada nije trebalo društvo i služba sabraće, oslabljenom zbog starosti, tegobnog rada i slabotinja, zatvorenom u vlažnim i mračnim podrumima rimske tamnice. I, pošto je bio zavisan od prepisivača, Lukina služba bila je od velike vrijednosti, omogućivši mu da i dalje komunicira sa braćom i spoljnim svijetom.“ (Sketches from the Life of Paul, p. 308)
Napomena: U originalu za riječ „prepisivač“ stoji termin „amanuensis“, što Oksfordov rječnik definiše kao „onaj koji prepisuje ili piše po diktatu.“ U knjizi Djela apostola, str. 90, upravo ovaj naglašeni dio je izbrisan.
Otpali judejski car uništio je Jeremijine spise, dok je prorok još bio živ (vidi Jeremija 36:21-23). Ali tim činom nije uništena Riječ Božja, jer sve originalne riječi su sačuvane i dodate nove na Jeremijinom svitku: „Jeremija je uzeo drugi svitak i dao ga Baruhu, Nirijinom sinu, pisaru, koji je po Jeremijinom kazivanju zapisao u njega sve riječi svitka koji je Joakim, Judin car, spalio u vatri. I bilo je dodano još mnogo sličnih riječi.“ (36:32) Zato što je Sveti Duh diktirao riječi koje su bile na prvom svitku, koji je car uništio, prorok nijednu nije izostavio dok je diktirao Baruhu zapis na drugom svitku. Tako prorok može proširiti svoje nadahnute spise, ali ne može brisati ništa od prethodnih koji su dati nadahnućem. Bog će sačuvati svoju riječ uprkos pokušajima njenog kvarenja (vidi Psalam 12:6, 7; Matej 24:35).
Božji narod po imenu odbacivao je proroke dok su još bili živi, a neke su čak i ubijali (vidi Matej 23:34, 37). Ponekad djeca proroka nijesu bili osobe vjerne Bogu (vidi 1. Samuelova 8:1-3). Sam Isus nije bio vrednovan kako treba u svojoj postojbini (Marko 6:4). Ali Božji proroci imali su odgovornost da vjerno prenesu Božju riječ, bez obzira na reakciju Njegovog naroda po imenu (Ezekiel 3:17-19). Ista ta istina primjenljiva je na djelo Elen Vajt.
„New York City, November 20, 1890. Večeras sam govorila u osam sati, i Gospod mi je dao veliku slobodu. Osjećala sam svoju slabost, i molila Gospoda da me obnovi. Vjerovala sam da će On tako učiniti. Težila sam snažnijoj vjeri.“ (21MR 446.1)
„November 21. Tokom noći bila sam posebno pokrenuta Duhom Božjim. Duša mi je bila privučena najusrdnijoj molitvi Bogu. Bila sam ožalošćena na račun otpadanja Njegovog naroda. Dok sam ležala u krevetu, nemoćna da zaspim zbog bremena koje je počivalo na meni, prela sam se sa Gospodom. Zaspala sam, i tokom noći Bog me je podučio. Moj vodič je rekao: ‘Imam zadatak za tebe da uradiš. Ti moraš govoriti riječi koje ti je dao Gospod. Nakon što se izgovore te riječi, tvoja dužnost ovdje je ispunjena.’“ (21MR 446.3)
„… Ti moraš uraditi svoj dio, a onda ostalo prepusti Bogu. Moraćeš nositi zaprepašćujuće poruke, ali ako oni koji čuju ne mogu uvidjeti važnost ovih poruka, tvoja objašnjenja neće ih dovesti ništa jasnijem shvatanju. Oni imaju uši, ali ne čuju. Sotona kontroliše njihov neposvećen razum, i vodi ih pogrešnom razumijevanju i pogrešnoj primjeni.“ (21MR 447.2)
Kao što smo vidjeli, Božji narod po imenu gotovo uvijek je odbacivao Božje nadahnute glasnike, dok je prorok još uvijek bio živ. Vjerujemo da se sada možemo posvetiti mijenjanju spisa Elen Vajt.
