Kao što smo vidjeli u prethodnom dijelu, „Duh proroštva, knjiga IV“ ili „Velika borba, knjiga IV“ izdata 1884. godine predstavlja završno djelo Elen Vajt iz te serije. U svojim kasnijim spisima, Elen se jasno poziva na to izdanje, ponavljajući da se radi o „četvrtoj knjizi“. Revidirana i izmijenjena „Velika borba“ iz 1888. godine, najavljena u časopisu „Znaci vremena“ (Signs of the Times) 2. septembra 1889, na svojoj uvodnoj strani nema naznaku „četvrta knjiga“, kao ni odrednicu „Duh proroštva“. „Prošireno“ izdanje sadrži skoro 200 dodatnih strana, dok je oko 20 strana iz originala izbrisano, nazivi nekih poglavlja promijenjeni, a određeni tekstovi prepravljani i preformulisani. Time je uvedena nova serija veoma različitih knjiga pod nazivom „Konflikt vjekova“ (ili „Kosmički konflikt“). Jedno od opravdanja za izmjene koje su crkvene vođe koristile je da su time knjige Elen Vajt postale prijemčive za druge i da imaju prođu u evropskim zemljama.
Kako se Elen bližila kraju svog života, sve manje je pisala, a sve više se oslanjala na sekretare oko izbora materijala za objavljivanje. Time se otvorio dodatni prostor za krivotvorenje, što se može vidjeti i iz bilješki njenog sina Vilija Vajta. „Prije oko pet godina ona je prestala sa svojim stalnim pisanjem pisama i članaka za novine.“ (Pacific Union Recorder, February 25, 1915, par. 3). Takođe je poznato da je Vili Vajt naručio gumeni pečat sa potpisom svoje majke (negdje 1901. godine) s kojim je štambiljao „Svjedočanstva“ za slanje. (Ovdje se valja podsjetiti biblijskog izvještaja koji kaže da je apostol Pavle vlastitom rukom potpisivao i time potvrđivao vjerodostojnost nekih svojih poznih spisa, za razliku od Vilija i družine, koji su smatrali da to mogu činiti po svom nahođenju.)
Kakav je zapravo bio umni sklop Vilija Vajta i šta je on mislio da radi? „Kao tijelo adventista sedmog dana, mi vjerujemo da će ova crkva stajati do Hristova dolaska… Godinama sam osjećao da je moja privilegija da učinim sve što mogu da privučem majčinu pažnju na najdivnije karakteristike našeg djela, na brojna obećavajuća iskustva u našim institucijama i na konferencijama. Rezonovao sam da ako je Gospod izabrao majku da bude njegov glasnik za ispravljanje grešaka u crkvi, otvarajući joj opasnosti, pogreške, zablude, slabosti i zlobe ljudske, i pošto ova otkrivenja pritiskaju njeno srce skoro do smrti, zato ne može biti pogrešno s moje strane da objedinim sve riječi radosti i sve dobre vijesti koje će utješiti njeno srce, i svaki događaj koji će pokazati silu Hristovu na djelu u crkvi, i koji će prikazati najbolju stranu rada ljudi koji nose teška bremena u djelu Gospodnjem; stoga sam nastojao da skrenem njenu pažnju na svijetlu stranu stvari. Kad je neki brat govorio dobro o onom što radi drugi brat, skretao sam joj pažnju na to. Kritike i optužbe koje su braća upućivala jedni drugima morao sam zadržati za sebe.“ (Spalding-Magan Collection, pp. 446, 447, 470, by W.C. White, 1905)
Očigledno Vili je mislio da je Crkva na putu u Hristovo carstvo sa devizom „Budimo pozitivni“. On se počeo tako ponašati odmah nakon smrti svog oca Džejmsa.
„Da bi poštedio moja osjećanja, Vili mi je uskratio neke neprijatne detalje vezano za stvari u Batl Kriku.“ (Testimony for the Battle Creek Church, p. 20, 1882). Ne iznenađuje što je ovo izbrisano iz sadašnje 5 sveske Svjedočanstava, str. 45.
Povrh toga, Vili je bio u stanju i da radi direktno nasuprot Svjedočanstvima svoje majke. Tako je jednom prilikom izbjegao da pošalje 5.000 $ na Jug (vidi Some History, Experience, and Facts, pp. 17, 18). Na savjetovanju u Berien Springsu 1904. godine, Vili nije predao direktno svjedočanstvo svoje majke upućeno prof. Preskotu da prestane javno napadati panteizam i dr Keloga, što je uzrokovalo još dublje nejedinstvo. Artur Vajt, Vilijev sin, kasnije je pisao o tome: „W.C. White se našao na udaru kritike, čak i od svog brata Edsona, koji je bio prisan sa dr Kelogom. On je natuknuo da je Vili uticao na svoju majku u nekim stvarima koje je učinila ili rekla. W.C. White nije isporučio izvjesnim ljudima poruku svoje majke koju je stavila njemu u ruke da je preda.“ (5BIO 335.2)
Vili je bio spreman odgovoriti na svaki kriticizam koji se podizao protiv Duha proroštva, osim kad ga je jedna žena javno pitala: „Možete li dokazati iz Biblije da je neki prorok ikad imao sinove koji su izmijenili prorokovo svjedočanstvo i to nazvali ‘uređivanjem’?“ Vilijev odgovor bio je „da su proroci imali sinove koji nijesu uvijek činili pravo, a njihovo nečinjenje je testiralo narod.“
Neki konkretni primjeri manipulacije spisima Elen Vajt
„Sestra Dejvis mi je skrenula pažnju na članak objavljen u Vaspitaču za mlade (Youth's Instructor) 31. maja 1894. Ona je pitala da li sam ja kreirala jednu rečenicu baš onako kako se pojavila u Vaspitaču. Iznenađena sam što je vidim baš u tom obliku – ‘Mesna ishrana nije najzdravija, a ipak bih zauzela stav da meso ne treba svako da odbaci.’ Ne mogu objasniti zašto je to tako. Od sastanka u Brajtonu ja sam apsolutno izbacila meso sa svog stola. Podrazumijeva se da bilo da sam kući ili vani, ništa te vrste moja porodica ne koristi, niti stavlja na sto. Imala sam neke predstave noću o ovom predmetu da mislim da sam ispravno postupila što sam uklonila meso sa svog stola. Željela bih da se ta rečenica može prepraviti izbacivanjem negacije.“ (Spalding-Magan, p. 81) Očito, „braća“ izdavači su se pobrinuli da se ne zamjere mesožderima.
Jedan članak koji se pojavio u adventističkom crkvenom žurnalu „Southern Watchman“ 1. maja 1906. godine pripisan je Elen Vajt, iako ga ona uopšte nije pisala, već propovjednik po imenu Fifield 13 godina ranije. Predmet tog članka bio je „Religijska sloboda“, a na njega se pozvao i A.T. Džons u svojoj brošuri „Završna riječ“ iz 1906. godine, da bi tri godine kasnije uvidio i priznao grešku.
Džons je bio dovoljno pošten da prizna zabludu, ali Generalna konferencija nije, niti je ikome tada padalo na pamet da skrene pažnju Džonsu da je u krivu, da bi kasnije, kad su pomrli oni koji bi eventualno mogli imati primjerak „Južnog stražara“, revidirala istoriju tako što je izbacila navodni članak Elen Vajt od 1. maja 1906. Sad ga ima, sad ga nema.
Primjer 1:
„Kad crkva koja je imala veliku svjetlost, veliko svjedočanstvo, prihvati sina prevare i lažnog svjedoka, tada će crkva odbaciti poruku koju je Gospod poslao i primiti nerazumne tvrdnje, lažne pretpostavke i lažne teorije.“ (Series A, No. 11, p. 7, 1897)
Napomena: „Sin prevare“ je sam Sotona.
U Svjedočanstvima za propovjednike, str. 409, promjenom samo jednog slova, „uređivači“ su uspjeli izmijeniti smisao ove izjave: umjesto „son“ (sin) stavili su „sin“ (grijeh), što ne zvuči tako loše po crkvu.
Primjer 2:
Na sličan način, riječ „crkva“ u A Word to the Little Flock, p. 19 (1847) u knjizi „Rani spisi“ zamijenjena je množinom „crkve“ kako bi se pažnja skrenula sa Adventističke crkve na druge protestantske crkve koje drže nedjelju kao šabat (str. 33).
Primjer 3:
„U noćnim vizijama vrlo upečatljiv prizor prošao je preda mnom. Vidjela sam ogromnu vatrenu loptu kako pada iznad nekih lijepih zgrada, izazivajući trenutno uništenje. Čula sam nekog da govori: ‘Znali smo da sudovi Božji dolaze na zemlju, ali nijesmo znali da će doći tako skoro.’ Drugi, sa glasovima u agoniji, su rekli: ‘Vi ste znali! Zašto nam nijeste rekli? Mi nijesmo znali.’ Na sve strane čula sam slične riječi prekora.“ (9T 28.1)
„Probudila sam se pod velikim stresom. Opet sam zaspala, i izgledalo je kao sam na nekom velikom skupu. Jedan rukovodilac se obraćao okupljenima, pred kojima je raširio kartu svijeta. On je rekao da mapa predstavlja Božji vinograd, koji se mora obraditi. Kako svjetlost sa neba obasja nekog, on mora prenijeti tu svjetlost na druge. Svjetiljke se trebaju zapaliti u mnogim mjestima, i od ovih svjetiljki i druge se moraju zapaliti.“ (9T 28.2)
„Riječi su se ponovile: ‘Vi ste so zemlji; ali ako so izgubi svoj ukus, čime će se posoliti? Stoga ona nije nizašta osim da se izbaci i baci pod noge ljudima. Vi ste svjetlost svijetu. Grad koji je postavljen na gori ne može se sakriti. Niti čovjek pali svjetiljku i stavlja je ispod žita, već na svijećnjaku, i ona daje svjetlost svima koji su u kući. Neka vaša svjetlost sija pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašeg Oca koji je na nebesima.’ Matej 5:13-16.“ (9T 28.3)
„Vidjela sam mlazove svjetlosti kako sijaju iz gradova i sela, i sa zemaljskim uzvišica i nizina. Božja riječ je ispoštovana, i kao rezultat spomeni na Njega bili su u svakom gradu i selu. Njegova istina je objavljena po svijetu.“ (9T 28.4)
„Zatim je ova mapa uklonjena i postavljena druga na njeno mjesto. Na njoj svjetlost je sijala samo na nekim mjestima. Ostatak svijeta bio je u tami, sa slabim treptajima svjetlosti tu i tamo. Naš Vodič je rekao: ‘Ova tama je rezultat slijeđenja vlastitog kursa ljudi. Oni su gajili tradiciju i kultivisali sklonosti ka zlu. Oni su dovodili u pitanje, nalazili mane i optuživali glavni posao svog života. Njihova srca nijesu prava pred Bogom. Oni su sakrili svoju svjetlost ispod žita.“ (9T 29.1)
„Da je svaki Hristov vojnik izvršio svoju dužnost, da je svaki stražar na zidovima Siona dao trubi određeni zvuk, svijet bi ranije čuo poruku upozorenja. Ali djelo godinama kasni. Dok su ljudi spavali, Sotona nas je pretekao.“ (9T 29.2)
Napomena: Tekst u kurzivu koji se nalazi u originalnim spisima, u kasnijem kompilovanom izdanju iz 1946. godine u knjizi „Evangelizam“ (str. 43) je izbrisan tako da čitalac stekne utisak kako je prva mapa tj. „ono što je moglo biti“ u stvari realnost.
Primjer 4:
„Vrijeme je da članovi crkve shvate da svuda ima posla koji treba obaviti u Gospodnjem vinogradu. Niko ne treba da čeka na zvanični proces prije nego učini određeni napor. Oni se trebaju prihvatiti posla upravo tu gdje jesu. U djelu treba da ima mnogo onih koji se nazivaju ‘nezvaničnim redovima’. Kad bi stotinu radnika istupilo iz ‘zvaničnih redova’, i prihvatilo se samopožrtvovanog rada, kao što je učinio brat Šireman, duše bi bile zadobijene za Gospoda. I ti radnici bi iskustveno shvatili šta znači biti saradnik Božji.“ (Spalding-Magan Collection, p. 195, 1901, original)
Zapazimo da je ovo u potpunosti biblijski princip. Međutim, u izmijenjenom spisu, izbrisan je dio rečenice u kurzivu, a „nezvanični redovi“ postali su „zvanični“ (na engleskom dovoljno je maknuti dva slova – „ir“). Drugim riječima, nezavisni rad i misionarenje izvan crkvene organizacije nijesu opcija za Generalnu konferenciju.
