„Osjećam užas u duši kad vidim do kakvih propusta dolazi u našoj izdavačkoj kući. Štamparije u Gospodnjoj ustanovi štampale su samouništavajuće teorije o romanizmu i drugim tajnama bezakonja. To oduzima svu svetost iz ureda. Upravitelji pune puške neprijatelju i stavljaju ih u njihove ruke, da bi ih koristili protiv istine. Kako će Bog gledati na takav rad? – U nebeskim knjigama zapisane su riječi: Nevjerne sluge. Tako Bog posmatra objavljivanje stvari koje dolaze iz Sotonine radionice – njegove paklene, naučne obmane. Ured se mora očistiti od ovih nepoželjnih stvari.“
Napomena: Ovo svjedočanstvo prvobitno je objavljeno 1903. godine, a rečenice u kurzivu sa snažnim ukorima vođama izdavačke kuće su izbrisane iz sadašnje 8 sveske Svjedočanstava str. 91.
Knjiga „Svjedočanstva za propovjednike“ i lažirano poglavlje „Organizacija i razvoj“
Svijet je svjestan da se manipulisalo sa spisima Elen Vajt. „Nakon smrti Elen Vajt, oformljena je Zaostavština Elen Vajt (The White Estate). Zaostavština Elen Vajt je organizacija kojom rukovode Adventisti sedmog dana koja kontroliše objavljivanje i distribuciju spisa Elen Vajt. Ništa što je ona napisala ne može biti objavljeno ili kopirano bez njihove dozvole. Spisi Elen Vajt drže se u jednom trezoru. Mnoga od njenih objavljenih djela nijesu ništa drugo do kompilacije njenih spisa, koje je sastavio Odbor za zaostavštinu. Ove kompilacije oblikovane su od djelića i djelova njenih rukopisa. Neki od ovih rukopisa su uređeni do te mjere da su samo razbacani paragrafi uključeni, dok je ostatak izostavljen. To stvara izopačeni pogled o onome šta je Elen Vajt zaista rekla jer čitalac završne kompilacije nema načina da zna koji dio rukopisa je korišćen a koji nije. Tekstovi iz nekih rukopisa često su zajedno miješani kako bi se napravio utisak da izgleda kao da dolaze iz istog izvora. Tako ne samo što se Adventisti sedmog dana i njihove brojne odvojene grupe izlažu opasnosti prevelikog oslanjanja na spise Elen Vajt, već se takođe oslanjaju na veoma izobličeni pogled na ove spise.“ (Preacher of Death, p. 354, by Martin King)
Sve što je Martin King konstatovao u ovom navodu je sasvim tačno, a navešćemo i konkretan primjer. U knjizi „Svjedočanstva za propovjednike“ (Testimonies to Ministers) koja je objavljena 1923. godine nalazi se poglavlje „Organizacija i razvoj“ koje je lažirano, za šta je odgovoran Vili Vajt. Kompilatori se pozivaju da su ti navodi preuzeti iz (opet) kompilovane knjige „Hrišćanska iskustva i učenja Elen G. Vajt“ (str. 192-205) koja je publikovana 1922. godine. Međutim, nalazimo da se u ove dvije kompilacije čak ne slažu ni godine kad je navodno pisano to svjedočanstvo (1901. ili 1902.) Koji je datum, dakle, tačan? Odgovor je ni jedan ni drugi, jer su lagali. Iz pera samog Vilija Vajta može se vidjeti da je cijela ova kompilacija prikupljena iz različitih spisa Elen Vajt tokom godina do marta 1915, kada je predata Odboru Generalne konferencije, koji je trebao dati završnu riječ kako će se materijal koristiti. „Rukopis o Organizaciji je kompletiran, i u rukama je Odbora Generalne konferencije.“ (Letter by W.C. White to Elder W.W. Prescott, March 12, 1915)
Istina je da su korišćeni različiti rukopisi Elen Vajt koje je napisala u periodu od 1868. do 1915. izvučeni iz konteksta vremena i namjene, a zatim preuređeni kako im je odgovaralo. Neke rečenice su izbačene, jer se očito nijesu dopale Generalnoj konferenciji koja je željela crkvenu organizaciju koja će kontrolisati cijelu stvar a vjernike učiti pokornosti „glasu Božjem“ – crkvi, kao ova: „I dalje smo slobodni služiti Bogu po diktatima naše vlastite savjesti.“ (GCDB, January 29, 1893, par 8)
Ima li Zaostavština Elen Vajt pravo da „obrazlaže“ jasne izjave Elen Vajt?
Uporedo sa svojim rastom u članstvu i uticajem organizacije u svijetu, Adventistička crkva je imala sve veću potrebu da bude prepoznata i priznata od „hrišćanskog svijeta“. Jedno od popularnih učenja „evanđeoskih hrišćana“ našeg vremena svodi se u krilatici „Ja sam spasen“. Stoga su „braća“ našla za shodno da jednu takvu nenadahnutu i varljivu izjavu pripišu Elen Vajt.
„Zlo koje je dovelo do Petrovog pada… pokazuje se kao propast hiljadama danas. Nema ničeg tako uvredljivog za Boga ili tako opasnog po ljudsku dušu kao ponos i samodovoljnost. Od svih naših grehova taj je najbeznadežniji, najneizlečiviji.“ (A New Life, pp. 41, 42)
„Petrov pad nije bio trenutan, već postepen. Samopouzdanje ga je navelo na vjerovanje da je spasen, i korak po korak on je nazadovao, dok se nije odrekao Gospoda. Nikad se ne možemo sigurno pouzdati u sebe ili svoja osjećanja, s ove strane neba, da smo bezbjedni protiv iskušenja. Oni koji prihvataju Spasitelja, koliko god da je iskreno njihovo obraćenje, nikad ne trebaju misliti ili kazati da su spaseni.“ [Dalje u napomeni slijedi „objašnjenje“ izdavača, koje je u direktnoj suprotnosti sa onim što je objavio Duh proroštva.] Napomena: Privilegija hrišćanina je da zna da je svojim prihvatanjem Hrista spasen od grijeha i može se radovati tom spasenju. Ali ni Sveto Pismo ni spisi Duha proroštva ne podržavaju popularno učenje: ‘Jednom spasen, zauvijek spasen.’ Čovjek može biti spasen danas, ali propuštajući da drži svoj pogled na Isusu i raste svakodnevno u Njemu, može postati samopouzdan i izgubljen sjutra. Apostol Pavle je objavio: ‘Ja umirem svaki dan.’ U izvjesnom smislu, obraćenje je svakodnevno iskustvo.“ (NL 42.1)
„Pažljivo proučavajte upozorenje koje se može izvući iz pouke u Petrovom životu. Čitajte ga u punom kontekstu i u vezi sa sličnom izjavom koja slijedi. Otkrićete da ovaj zbunjujući pasus sam sebe objašnjava. Naš Gospod želi da se svaki hrišćanin slobodno raduje u svom spasenju koje svakodnevno uživa. I kad ga pitaju: ‘Da li si spasen?’ on može sa sigurnošću odgovoriti: ‘Da.’ On će objasniti da je ovo iskustvo rezultat stalne zavisnosti o Bogu i u svakodnevnom hrišćanskom rastu.“ – White Trustees)
Zapazite o kakvoj se vještoj manipulaciji radi u ovoj napomeni, čija jedina svrha je da izvrne izjavu Elen Vajt. Istina je da se svako treba učiti da gaji vjeru i nadu, ali čak i kad se predamo Hristu i znamo da nas On prihvata, mi nijesmo izvan domašaja iskušenja (vidi Danilo 12:10; Jakov 1:12).
„Oni koji prihvate Hrista, i svom prvom pouzdanju kažu: ‘Spasen sam’, u opasnosti su vjerovanja u sebe. Oni gube iz vida svoju slabost i svoju stalnu potrebu za božanskom snagom. Oni su nespremni za Sotonine šeme, i pod iskušenjem, mnogi, poput Petra, padaju u same dubine grijeha. Dat nam je savjet: ‘Neka se onaj koji misli da stoji čuva da ne padne’ (1. Kor. 10:12). Naša jedina sigurnost je stalnom nepovjerenju u sebe, i oslanjanju na Hrista.“ (Christ’s Object Lessons, pp. 154, 155; NL 42.2)
Vaganje dokaza: Istraživanje izmjena u knjigama
Osnovu za ovo istraživanje čine razlike u seriji knjiga pod nazivom „Duh proroštva“ – originalnih spisa, od oni u falsifikovanoj seriji pod nazivom „Konflikt vjekova“, i te razlike možemo svrstati u tri grupe: (1) greške u drugoj seriji kojih nema u prvoj; (2) doktrinarne istine koje su izbrisane u seriji „Konflikt vjekova“ radi usklađivanja sa popularnim „hrišćanstvom“; (3) kontradiktorne izjave.
a) „Duh proroštva, knjiga 1“ vs „Patrijarsi i proroci“
i) Pobuna Koreja, Datana i Abirona. – U knjizi „Duh Proroštva 1“ stoji da je u pomoru stradalo 14700 ljudi (str. 304, 308), dok u „Patrijarsi i proroci“ (str. 402.5) nalazimo brojku od 14000, što je nebiblijski (vidi 4. Mojsijeva 16:49).
ii) Svakodnevni pojedinačni prinos za grijeh (3. Mojsijeva 4:22-35). – Krv žrtve uopšte nije unošena u Svetinju, već je njome prskan oltar za žrtve paljenice koji se nalazio u dvorištu. Ipak u knjizi „Patrijarsi i proroci“ (str. 354, 355) stoji da je krv životinje, koju je grešnik koji se kaje sam klao, unosio sveštenik u Svetinju i njome prskao zavjesu pred Svetinjom nad svetinjama. U originalu se vidi da su ova nebiblijska objašnjenja umetnuli autori nove serije u pokušaju da „obrazlože“ ono što je po njihovom mišljenju nedostajalo. Izvor ove nebiblijske greške nalazimo u izmijenjenoj „Velikoj borbi“ iz 1888 na strani 418.1.
iii) Utapanje Egipćana u Crvenom moru (2. Mojsijeva 14:19-22, 26-28). – Biblijski izvještaj jasno kaže da su Egipćani potopljeni ujutro, jer je Izraelcima trebala cijela noć da pređu Crveno more, uz snažan istočni vjetar koji je duvao tokom noći. Duh proroštava se slaže sa ovim izvještajem (vidi 1SP 208.1, 208.2, 209.1, 209.2). Međutim, u knjizi „Patrijarsi i proroci“ (str. 287) stoji da su Egipćani potopljeni noću.
iii) Luciferova pobuna na Nebu. – SP1. p. 18: „Sotona je bio zavidan i ljubomoran na Isusa Hrista. Ipak svi anđeli su se poklonili Isusu priznajući njegovu vrhovnu vlast i najviši autoritet i pravednu vladavinu, a Sotona se poklonio sa njima; ali njegovo srce bilo je ispunjeno zavišću i mržnjom.“
PP, p. 36, 37: „Anđeli su radosno priznali Hristovu vrhovnu vlast i pali ničice pred Njim, izlivši svoju ljubav i obožavanje. Lucifer se poklonio sa njima, ali u njegovom srcu bio je čudni, žestoki sukob. Istina, pravda i lojalnost borile su se protiv zavisti i ljubomore. Uticaj svetih anđela izgleda da ga je neko vrijeme ponio sa njima. Dok su se pjesme hvale uzdizale u melodičnom zvucima, u odjeku hiljada radosnih glasova, duh zla se naizgled potčinio; neizreciva ljubav prožela je njegovo cijelo biće; njegova duša se podigla, u skladu sa bezgrešnim bogoslužiteljima, u ljubavi sa Ocem i sa Sinom. Ali opet se ispunio ponosom i vlastitom slavom…“
Kao što vidimo, u originalu se ne pominje nikakva borba osjećanja, i, po svemu sudeći, taj opis je proizvod „pjesničkog zanosa“ uređivača nove serije.
iv) Hrist je morao uzeti palu ljudsku prirodu kad je došao kao čovjek na zemlju. – SP1, pp. 46, 48: „Isus im je [anđelima] takođe rekao da će i oni imati svoju ulogu u tome, biti sa njim, i u jačati ga u različitim prilikama. Da on treba uzeti palu čovjekovu prirodu, i da njegova snaga neće biti jednaka sa njihovom… Sotona se opet radovao sa svojim anđelima da bi mogao, izazvavši čovjekov pad, oboriti Sina Božjega sa njegovog uzvišenog položaja. On je rekao svojim anđelima da kad Hrist uzme palu ljudsku prirodu, njegova snaga neće biti jednaka njihovoj.“
PP, p. 65, 66: „Pošto je On trebao uzeti na sebe ljudsku prirodu… kad Hrist uzme na sebe ljudsku prirodu…“ Očito, precizan iskaz o kakvoj prirodi se radi zamijenjen je neodređenim terminom.
v) Dvije različite grupe – svetkovatelji Subote i kršitelji Subote – bili su među Adamovim potomcima, što je upozorenje za naše vrijeme. – SP1, pp. 59, 60: „Oni koji su se upustili u olako shvatanje dana u koji je Jehova počinuo, dana koji je on posvetio i blagoslovio, dana za koji je zapovijedio da se drži svetim, ipak će znati da je smrt plata za prestupnika… Kainovi potomci nijesu pazili da poštuju dan na koji se Gospod odmorio. Oni su izabrali svoje vrijeme za rad i za odmor, bez obzira na Jehovinu posebnu naredbu. Postojale su dvije odvojene klase na zemlji. Jedna klasa bila je u otvorenoj pobuni protiv Božjeg zakona, dok je druga klasa slušala njegove zapovijesti, i poštovala njegov Šabat.“
U knjizi „Patrijarsi i proroci“, str. 80, 81, ovo jasno upozorenje za kršitelje Šabata današnjeg vremena je razvodnjeno.
vi) Zatvaranje vrata Nojeve barke. – U knjizi „Duh proroštva 1“ stoji da je zlo mnoštvo izvan Barke vidjelo anđela Gospodnjeg kako se spušta sa neba i zatvara vrata Barke (str. 72), dok u „Patrijarsi i proroci“ stoji da je „nevidljiva ruka“ zatvorila vrata (str. 98).
vii) Mesna ishrana nije zdrava za čovječanstvo. – U knjizi „Duh proroštva 1“, str. 79, jasno stoji takva izjava, dok je u PP, str. 107, ona izbrisana.
viii) Hrist napušta Svetinju nad svetinjama na Nebu kad završi svoju prosvešteničku službu. – Ova jasna izjava u SP1, str. 123, u PP, str. 201, zamijenjena je neodređenim izrazima o Hristu koji završava svoj posao kao posrednik čovječanstva.
ix) Na sličan način, izjava u SP1, str. 274, o našoj vjeri koja treba usmjerena na Hristovu službu pred nebeskim prestolom milosti, što nas opet upućuje na Kovčeg zavjeta u nebeskoj svetinji, u PP, str. 353, zamijenjena je neodređenim izjavama o Hristu koji se zauzima za Božji narod u svetinji.
x) Nebeski zapisnik ili Knjiga života. – „Duh proroštva 1“ bilježi činjenicu da kad je Mojsije zatražio da bude izbrisan iz Božje knjige (Izlazak 32:32), ta knjiga je bila Nebeski zapisnik (Book of Records), koja sadrži imena svake osobe (SP1, pp. 252, 253). U „Patrijarsi i proroci“, str. 326, 379, 380, 475, navedeno je da se radi o Knjizi života.
xi) Pouke koje treba naučiti iz grijeha sinova Aronovih. – „Duh proroštva 1“. str. 279, 280, poredi Nadavovo i Abihudovo prinošenje tuđeg ognja, umjesto svetog ognja koji je zapalio sam Bog, sa hrišćanima po imenu koji svetkuju prvi dan sedmice a gaze pod nogama Božji sveti dan, Šabat. U knjizi „Patrijarsi i proroci“ ta dva pasusa su potpuno izbrisana (vidi PP, str. 361, 362).
