d) „Duh proroštva IV“ vs preuređena „Velika borba“
i) Plagijati. – „Isus iz Nazareta, pravi Mesija,“ reče on, „čije ruke i noge su probodene, koji je doveden kao jagnje na klanje, koji je bio čovjek bola i upoznat sa žalošću, koji je nakon što je skiptar uzet od Jude, i zakonodavna moć između njegovih nogu, došao prvi put, doći će drugi put na oblacima nebeskim, i sa trubom arhanđela,“ i „staće na Gori Maslinskoj. I ona vlast koju je nekad primio Adam nad tvorevinom, a koju je on izgubio (Post. 1:26; 3:17) biće data Isusu. On će biti car nad svom zemljom. Uzdisanje i stenjanje tvorevine će prestati, a čuće se pjesme obožavanja i hvale.“ „Kad Isus dođe u slavi svog Oca sa svetim anđelima“, „mrtvi vjernici ustaće prvi. 1. Sol. 4:16; 1. Kor. 15:23. To je ono što mi hrišćani nazivamo prvim vaskrsenjem. Tada će životinjsko carstvo promijeniti svoju prirodu (Isa. 11:6-9), i potčiniti se Isusu. Ps. 8. Sveopšti mir će prevladati.“ „Gospod je opet pogledao dolje na zemlju, i rekao: ‘Gle, veoma je dobra.’“ (1888 Great Controversy, p. 359) Ova izjava na istoj strani nalazi se u izdanju „Velike borbe“ iz 1911. godine. Da li ste zapazili grube greške? (1) Isus će stati na Maslinsku goru o Drugom dolasku; (2) Nakon prvog vaskrsenja, zemlja će biti obnovljena.
Ova „nadahnuta izjava“ potiče iz pera Džozefa Volfa (Joseph Wolff), i naravno ne nalazi se u originalu iz 1884. godine.
ii) Vrijeme odvođenja antitipskog jarca za Azazela. – Dosledno učenje „Duha proroštva“ je da se grijesi pravednih prenose na Sotonu, antitipskog jarca za Azazela, po završetku Hristove prvosvešteničke službe u Nebeskoj svetinji, na kraju vremena probe za ljude. Ovo se dešava negdje pred Drugi Hristov dolazak.
Spalding-Magan Collection, p. 2 (1850): „Zatim sam vidjela da će se Isusovo djelo u svetinji uskoro završiti. I nakon što se njegovo djelo tu završi, On će doći do vrata prvog odjeljenja i ispovijediti grijehe Izraela na glavu Jarca za Azazela. Onda će obući haljine osvete. Tada će nevolje pasti na zle, i one neće doći dok Isus ne obuče tu odjeću, i zauzme svoje mjesto na velikom bijelom oblaku. Zatim dok nevolje padaju, Jarac za Azazela se odvodi. On ulaže silne napore da umakne, ali ga čvrsto drži ruka koja ga vodi. Kad bi on uspio umaći, Izrael bi izgubio svoje živote. Vidjela sam da treba vremena dok se odvede Jarac za Azazela u zemlju zaborava nakon što se grijesi polože na njegovu glavu.“
Spiritual Gifts, Volume 1, p. 198 (1858): „Kad je Isus napustio Svetinju nad svetinjama, čula sam zveckanje zvona na njegovoj haljini, oblak tame prekrio je stanovnike zemlje. Nije više bilo posrednika između krivog čovjeka i uvrijeđenog Boga. Dok je Isus stajao između Boga i krivog čovjeka, suzdržanost je bila nad ljudima; ali kad je Isus odstupio između čovjeka i Oca, to suzdržanje bilo je uklonjeno, i Sotona je imao kontrolu nad čovjekom. Bilo je nemoguće da se zla izliju dok je Isus služio u Svetinji; ali kad se njegov posao tu završio, kad se posredovanje okončalo, ništa više nije stajalo na putu gnjevu Božjem, i on se strahovito sručio na nezaklonjenu glavu krivog grešnika, koji je prezreo spasenje i mrzio ukor. Sveti u to strašno vrijeme, nakon svršetka Isusovog posredništva, živjeli su u očima svetog Boga bez posrednika. Svaki slučaj bio je odlučen, svaki dragulj prebrojan. Isus se za trenutak zadržao u spoljašnjem odjeljenju Svetinje, i grijesi koje je ispovijedao dok je bio u Svetinji nad svetinjama, stavljeni su na začetnika grijeha, Đavola. On mora podnijeti kaznu ovih grijeha.“
Spirit of Prophecy, Volume 4, pp. 266, 267 (1884): „Takođe sam vidjela, da dok je prinos za grijeh ukazivao na Hrista kao na žrtvu, a prvosveštenik predstavljao Hrista kao posrednika, jarac za Azazela [eng. Scapegoat – prim. prev.] simbolisao je Sotonu, autora grijeha, na koga će grijesi istinskih pokajnika biti na kraju stavljeni. Kad prvosveštenik, zaslugom krvi prinosa za grijeh, ukloni grijehe iz svetinje, on ih polaže na jarca za Azazela. Kad Hrist, zaslugom svoje krvi, ukloni grijehe svog naroda iz nebeske svetinje na kraju svoje službe, on će ih položiti na Sotonu, koji, o izvršnom sudu, mora podnijeti konačnu kaznu. Jarac za Azazela je slat u pustu zemlju, da se nikad ne vrati u Izraelov zbor. Tako će i Sotona biti zauvijek prognan iz prisustva Boga i njegovog naroda, i izbrisan iz postojanja u konačnom uništenju grijeha i grešnika.“
Napomena: Ova izjava prenijeta je u izmijenjenu „Veliku borbu“ (str. 422) u oba izdanja (1888, 1911).
ST, May 16, 1895: „Kad dođu vremena osvježenja od prisustva Gospodnjeg, tada će grijesi pokajane duše koja je primila blagodat Hristovu i nadvladala krvlju Jagnjetovom, biti uklonjeni iz nebeskih zapisnika i položeni na Sotonu, jarca za Azazela, začetnika grijeha, i neće se više pamtiti protiv nje zauvijek. Grijesi pobjednika biće izbrisani iz zapisničkih knjiga, ali njihova imena biće zadržana u knjizi života.“
U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ dodat je materijal koji je kontradiktoran gornjim jasnim izjavama. „Sada se dešava događaj, nagoviješten u poslednjoj svečanoj službi dana pomirenja. Kad se služba u svetinji nad svetinjama završila i grijesi Izraela bili uklonjeni iz svetinje zaslugom krvi žrtve za grijeh, tada je jarac za Azazela živ predstavljan pred Gospoda; i u prisustvu zbora prvosveštenik je ispovijedao nad njim ‘sva bezakonja sinova Izraelovih, i sve njihove prestupe i sve njihove grijehe, polažući ih na glavu jarca’ (Lev. 16:21). Isto tako, kad se djelo pomirenja u nebeskoj svetinji završi, tada će u prisustvu Boga i nebeskih anđela, i vojske iskupljenih, grijesi Božjeg naroda biti položeni na Sotonu; on će biti proglašen krivim za sve zlo koje je uzrokovao da oni počine. I kao što je jarac za Azazela slat u pustu zemlju, tako će i Sotona biti protjeran na opustošenu zemlju, nenaseljenu i samotnu pustinju.“ (1888 GC, pp. 657, 658)
Napomena: Ova izjava nalazi se i u „Velikoj borbi“ iz 1911, na strani 658. Kao što vidimo, ovdje stoji tvrdnja da će se grijesi pravednih prenijeti na Sotonu posle drugog Hristovog dolaska, kad se pravedni uzmu na nebo. Prema scenariju u izmijenjenoj „Velikoj borbi“, Hristos dolazi, uzima svoj narod u grad Božji a zemlja se prazni od njenih stanovnika, postavši pustinja (str. 657), i u sred ovih pasusa nalazimo dio koji kaže „zatim u prisustvu Boga i nebeskih anđela, i vojske iskupljenih, grijesi Božjeg naroda polažu se na Sotonu…“
iii) Sedam poslednjih zala. – Biblija uči da će svi oni koji se poklanjaju „zvijeri“ i imaju njeno „obličje“, i koji primaju „žig zvijeri“ (tj. svi zli stanovnici zemlje) primiti gnjev Božji u „sedam zala“ (vidi Otkrivenje 14:9, 10; 15:1; 16:1, 2). Rani spisi Elen Vajt slažu se sa Svetim Pismom da će svi bezbožnici primiti sedam zala.
Experience and Views, pp. 52, 53: „Zatim sam vidjela sedam poslednjih zala koja će se uskoro izliti na one koji nemaju zaklona, pa ipak svijet se na njih neće obazirati više nego što bi na mnoge kapi vode koje se spremaju da padnu. Zatim sam osposobljena da izdržim strašni pogled na sedam poslednjih zala, gnjev Božji. Vidjela sam da je njegova srdžba strašna i užasna, i ako bi ispružio ruku, ili podigao prst, stanovnici svijeta bili bi kakvi nikad nijesu, ili bi podnijeli neizlečive rane i grozni pomor koji bi došao na njih, i ne bi im bilo spasa, već bi bili time uništeni.
Užas me je obuzeo, pala sam na lice pred anđelom, i molila ga da skloni taj pogled od mene, da ga sakrije od mene, jer prizor je bio strašan. Zatim sam shvatila, kao nikad prije, važnost pažljivog istraživanja Božje riječi, radi saznanja kako izbjeći zla koja su objavljena svijetu da će doći na sve bezbožnike koji se poklanjaju zvijeri i njenom obličju, i primaju žig na svojim čelima i rukama. Bila sam veoma začuđena kako iko može prestupati zakon Božji, i gaziti njegov sveti Šabat, kad su tako strašne prijetnje i osude bile protiv njih.“ (Vidi takođe Spiritual Gifts 1, pp. 199, 211.)
Ipak u izmijenjenoj „Velikoj borbi“ nalazimo sledeće: „Ova zla nijesu sveopšta, inače stanovnici zemlje bili bi potpuno pokošeni.“ (1888/1911 GC p. 628) Ove izjave nema u „Duhu proroštva IV“.
iv) „Duh proroštva IV“ (str. 38) uči da pošto je Hrist upozorio svoje učenike kad da bježe od uništenja Jerusalima, tako je upozorio svoj narod kad da bježe od dolazećeg gnjeva, na kraju eona. U izmijenjenoj „Velikoj borbi“, ovo upozorenje je primijenjeno na „svijet“, što je kontradikcija originalu (vidi GC p. 37).
v) Moderna duhovna „probuđenja“. – „Duh proroštva IV“ pravi okosnicu „modernih probuđenja“: poslušnost Božjem zakonu nije neophodna za spasenje – samo vjera u Isusa Hrista: „Koliko je veliki kontrast između ovih Pavlovih riječi od onih koje dolaze sa mnogih govornica danas. Narod se uči da poslušnost Božjem zakonu nije nužna za spasenje, da samo moraju vjerovati u Isusa, i oni su sigurni.“ (str. 297)
Ovo vitalno učenje izbrisano je iz poglavlja koje se bavi modernim probuđenjima u izmijenjenoj „Velikoj borbi“.
vi) Zaboravljena istorija svetkovatelja Šabata kroz mračni Srednji vijek. – „Duh proroštva IV“ na skoro osam strana daje pregled ove istorije. „Bog je, u svom proviđenju, sačuvao istoriju nekolicine onih koji su stradali zbog svoje poslušnosti četvrtoj zapovijesti; ali bilo je mnogo onih o kojima svijet ne zna ništa, koji su za istu istinu podnijeli progonstvo i mučeništvo.“ (4SP 183)
U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ ove stranice, koje je Bog po svom proviđenju želio sačuvati, su izbrisane. Očigledno, kompilatori su imali svoje „proviđenje“ kako da slože knjigu za „tržište“ kojemu bi neke stvari izvjesno smetale.
vii) Sotonine zamke. – „Duh proroštva IV“ ima četiri strane upozorenja kako Sotona planira da uhvati u zamku adventiste sedmog dana (vidi poglavlje „Sotonine zamke“ u VB 1884).
Te stranice su potpuno izbrisane iz revidiranih izdanja „Velike borbe“.
viii) Plod ostajanja u Hristu. – „Privilegija i dužnost svakog hrišćanina je održavati blisku zajednicu sa Hristom, i imati bogato iskustvo u stvarima Božjim. Tada će njegov život biti plodonosan u dobrim djelima. Kad čitamo o životima ljudi koji su bili istaknuti po svojoj pobožnosti, često smatramo njihovo iskustvo i dostignuća kao nešto izvan našeg domašaja. Ali to nije slučaj. Hrist kaže: ‘U ovome se moj Otac proslavlja, da rodite mnogi rod.’ ‘Kao što grana sama ne može nositi plod, osim ako se ne drži za lozu, tako ni vi, osim kad prebivate u meni.’ Onaj koji stoji u meni, i ja u njemu, taj donosi mnogi rod.’ (Jovan 15:8, 4, 5) Proroci i apostoli nijesu imali savršen hrišćanski karakter čudom. Oni su koristili sredstva koja im je Bog stavio na dohvatu, i svi koji učine takav napor, osiguraće sličan rezultat.“ (4SP 305)
Ovo je izbrisano iz poglavlja „Moderna probuđenja“ iz revidirane „Velike borbe“.
ix) Velika potreba današnjih crkava. – „U zapostavljanju zahtjeva zakona Božjeg, crkva je izgubila iz vida blagoslove jevanđelja. Biblijsko obraćenje i posvećenje – radikalna promjena srca i preobražaj karaktera – velika su potreba današnjih crkava. Probuđenja u kojima ljudi postaju članovi crkve bez stvarne svijesti o grijehu, bez pokajanja i bez priznavanja zahtjeva zakona Božjeg, uzrok su slabosti u crkvi, i povod za spoticanje prema svijetu.“ (4SP 306)
U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ ovog pasusa nema u poglavlju „Moderna probuđenja“. Pogodite zašto.
x) Žena iz Otkrivenja 17. glava. – „U Otkrivenju 17, Vavilon je predstavljen ženom, slikom koji se u Svetom Pismu koristi kao simbol crkve. Moralna žena predstavlja čistu crkvu, a zla žena otpalu crkvu. Za Vavilon se kaže da je bludnica; i prorok je vidio pijanu od krvi svetaca i mučenika. Vavilon tako predstavlja Rim, tu otpalu crkvu koja je tako okrutno progonila sledbenike Hristove. Ali Vavilon bludnica je majka kćerkama koje slijede njen primjer iskvarenosti. Tako su predstavljene one crkve koje prihvataju doktrine i tradicije Rima i slijede svjetovne prakse, a čiji pad se objavljuje u drugoj anđeoskoj poruci.“ (4SP 233)
U revidiranoj „Velikoj borbi“ ovaj iskaz je promijenjen tako da „žena“ iz Otkrivenja 17 predstavlja samo „Majku bludnicama“ (GC 382).
xi) „Vavilon“ iz poruke drugog anđela. – „Duh proroštva IV“ primjenjuje „Vavilon“ iz Druge anđeoske poruke samo na protestantske crkve. U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ iz 1911, jedna riječ je dodata gornjoj izjavi, tako da „Vavilon“ iz Otkrivenja 14:8 sada uključuje Rimsku crkvu, kao i protestantske crkve.
Evo kakvo je objašnjenje dao crkveni odbor za navedenu cenzuru i dodatke:
„Onima koji su bili razočarani zbog toga što ovo izdanje nije izašlo ranije, htjeli bismo reći da mi vjerujemo da se taj zaostatak dogodio Božjim proviđenjem pošto knjiga sadrži stvari od velikog interesa i značaja koje ne bi sadržavala da je knjiga bila izdana ranije i još uvijek ovo izdanje ne daje u potpunosti sve ono što bi pisac još mogao reći o završnim prizorima ove borbe. Neke stvari koje nije bilo moguće uvesti u ovo djelo zbog ograničenog prostora biće izdane zasebno. Ovakva kakva jeste, ova knjiga je puno veća nego je bilo planirano. Izdavači.“
Iz ovoga se može razumjeti da je Velika borba iz 1884. izašla sa zakašnjenjem i da je bilo onih koji su zbog toga bili razočarani. Ali svejedno, izdavači kažu sve je izašlo na dobro. I da je to zakašnjenje zapravo bila Božja volja jer knjiga sad sadrži i one stvari koje ne bi sadržavala da je izdata ranije ili na vrijeme.
Pogledajmo šta kaže Duh Proroštva, da li je do zakašnjenja došlo proviđenjem ili drukčije:
„Baš u to vrijeme đavo je uticao na umove da zadrže moje knjige koje je izdao Review and Herald. Oni na čelu djela tamo obeshrabrili su agente oko rukovanja knjigama Patrijarsi i proroci i Velika borba, upravo one knjige koje bi narod trebao dobiti odmah, pa su usmjerili svoju koncentraciju i trud na Bible Readings obećavajući da će se u određeno vrijeme usmjeriti na moje knjige. Ali to obećanje nisu nikada održali. Baš u vrijeme kad bi Velika borba trebala svuda cirkulisati beskorisno je ležala na policama Review and Herald i Pacific Press-a.
Svjetlost koju je Bog poslao za narod bila je skrivena u izdavačkim kućama. Bilo mi je pokazano što se zapravo dogodilo u vezi te stvari i vidjela sam da baš ti isti ljudi koji su rekli da štamparska mašina neće moći podnijeti moje knjige, bili su oni koji su tako uredili stvari da ih mašina ne podnese. Prevarili su me.“ (Testimony to J.N. Loughborough, February 19, 1899, Doctor Paulsons Collection PC 140.2)
xii) „Vino Vavilona“ – „Duh proroštva IV“ precizno označava glavnu lažnu doktrinu koja čini „vino Vavilona“: „Među ovim lažnim učenjima ističe se ono o zemaljskom milenijumu – hiljadu godina duhovnog mira i prosperiteta, u kojem će se svijet obratiti, prije dolaska Hristova. Ovaj pjesma sirene uljuljkala je hiljade duša da zaspu na ivici ambisa vječne propasti.
Učenje o prirodnoj besmrtnosti duše otvorilo je put za prepredeni rad Sotone kroz savremeni spiritizam, i pored rimskih zabluda, čistilišta, molitvi za mrtve, prizivanja svetaca, itd., koje su potekle iz ovog izvora, to je navelo mnoge protestante da poriču vaskrsenje i Sud, i učinilo da se podigne odvratna jeres o vječnim mukama, kao i opasna obmana univerzalizma.
A čak opasnija i još rasprostranjenija od ovih je pretpostavka da je zakon Božji ukinut na krstu, i da je prvi dan sedmice novi sveti dan, umjesto Šabata iz četvrte zapovijesti.“ (4SP 235)
U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ ova tri pasusa su izbrisana.
xiii) Definisana crkva Hristova. – „U danima Reformacije, blagi i pobožni Melankton je objavio: ‘Nema druge crkve osim skupštine onih koji imaju riječ Božju, i koji su očišćeni njome.'“ (4SP 237)
Iz revidirane „Velike borbe“ ova izjava je izbrisana.
xiv) Redosled događaja koji uvode „Glasni poklič iz Otkrivenja 18“. – 1) Snažne Sotonine obmane; 2) Oživljavanje duha progonstva; 3) „Glasni poklič“ iz Otkrivenja 18 (vidi 4SP pp. 239, 240). U izmijenjenoj „Velikoj borbi 1888/1911 izbrisano je „oživljavanje duha progonstva“ (GC 390).
xv) Moćna oruđa protiv spiritizma. – „…Ali jasne izjave iz Biblije obezbijediće oružje moćno u svakom sukobu… Oni koji će stajati u vrijeme opasnosti moraju razumjeti svjedočanstvo Svetog Pisma koje se tiče prirode čovjeka i stanja mrtvih, jer u bliskoj budućnosti mnogi će se suočiti sa duhovima đavolskim koji se prikazuju kao voljeni rođaci i prijatelji, i objavljuju najopasnije jeresi.“ (4SP 376, 377). Dio u kurzivu je izbrisan iz revidirane „Velike borbe“ (str. 559, 560).
xv) Duhovi đavolski će odavati počast nedjelji. – „Kroz djelovanje spiritizma, činiće se čuda, bolesni će ozdravljati, i biće izvođena mnoga neporeciva čuda. I dok će duhovi ispovijedati vjeru u Bibliju, i izražavati poštovanje za nedjelju, njihov rad biće prihvaćen kao manifestacija božanske sile.“ (4SP 406) U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ 1888/1911, ovo naročito upozorenje o veličanju nedjelje od strane zlih duhova je razvodnjeno, i umjesto toga umetnuta neodređena fraza „institucije crkve“.
xvi) Uloga Sjedinjenih Američkih Država u događajima poslednjeg vremena. – U knjizi „Duh proroštva IV“ jasno se navodi progoniteljska uloga koju će SAD odigrati u posletku vremena (4SP 398, 410). U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ oba ta pasusa su izbrisana.
xvi) Sotonin pokušaj imitiranja Hrista i dekret o smrti. – „Duh proroštva IV“ uči da će se Sotonin pokušaj da imitira Hrista desiti prije nego se izda „dekret o smrti“ onih koji drže Božji zakon i vjeru Isusovu. To se može lako utvrditi po spisku u poglavlju „Vrijeme nevolje“ u izdanju iz 1884. godine. Redosled ta dva događaja je izokrenut u izmijenjenoj „Velikoj borbi“.
Možemo konstatovati da razlika u originalnoj seriji knjiga „Duh proroštva“ i kompilovanoj i preuređivanoj seriji „Konflikt vjekova“ (poznatoj još kao „Kosmički konflikt“ ili „Velika dobra“) ima još puno, ali vjerujemo da je ovo dovoljno svakom iskrenom istraživaču.
Druge oštećene knjige
Vjernicima crkve se prećutkuje činjenica da su neke vrlo važne knjige sa potpisom Elen Vajt u stvari kompilacije. Jedna od takvih je „Proroci i kraljevi“ (Prophets and Kings), izdata 1917. godine, i sastavljena iz brojnih članaka adventističkih publikacija.
Skrećemo pažnju na jednu naročito izmanipulisanu popularnu kompilaciju pod nazivom „Događaji poslednjih dana“ (Last Day Events), sklopljenu tako da reklamira crkvu i unese zabune u pogledu iznošenja Djela u završnoj fazi istorije pobune. Sve što je potrebno da znate o tom predmetu iz pera Duha proroštva nalazi se opisano na jasan i pregledan način u „Velikoj borbi“ (4. tom) iz 1884. godine.
Kompilovana knjiga „Evangelizam“ publikovana je 1946. godine, a najveći doprinos za tendenciozno složene citate, s promišljenom namjerom obmanjivanja čitalaca, dao je Leroj Frum (Le Roy Froom, 1890-1974), posebno u cilju promocije trinitarskog koncepta. Frum je izdvojio određene fraze Elen Vajt gdje ona kaže „treće lice“, „tri velike sile“ i „nebeski trio“ koje se sve odnose na Duha Hristovog a ne na drugo biće. Tako je Frum udesio da zastrani cijela Adventistička crkva jer ljudi i ne gledaju šta je Elen Vajt drugo pisala o tome.
Pomenućemo i knjigu koju adventisti štampaju i dijele u velikom broju primjeraka – „Put Hristu“ (Steps to Christ) – čiji original (1892) nema prvo poglavlje pod imenom „Božja ljubav prema čovjeku“, koje se pojavilo 1896. godine nakon što je izdavačka kuća crkve Adventista sedmog dana povratila izdavačka prava na ovu knjigu.
Grubi falsifikati u prevedenim spisima Elen Vajt
Crkveni prevodioci i urednici djela Elen Vajt na našim prostorima takođe su falsifikovali i mijenjali neke rečenice kako bi kod čitalaca proizveli utisak da je Elen Vajt podržavala i vjerovala u trojstvo. Evo nekih primjera:
„Veran svome obećanju, Član božanskog Trojstva, proslavljen u nebeskim dvorovima, dao je od svoje punine svojim sledbenicima na Zemlji.“ (Vaspitanje, str. 84; izdanje iz 1980. godine)
Tačan prevod: „Veran svome obećanju, Božanstveni [eng. the Divine One], proslavljen u nebeskim dvorovima, dao je od svoje punoće svojim sledbenicima na Zemlji.“ {Ed 95.4}
„Opirali su se svakom osvedočenju Duha Božjeg i odlučno odbili da se pokore Njegovim zapovestima.“ (Hristove očigledne pouke)
Tačan prevod: „Opirali su se svakom osvedočenju Duha Božjeg. Odlučno su odbili da se pokore Božjim zapovestima.“ {COL 277.1}
„On [Ilija] je samo izgovorio reči koje mu je Sveti Duh, odgovarajući tako na njegovu snažnu veru dao da kaže.“ (Poroci i kraljevi)
Tačan prevod: „On je samo izgovorio reči na koje ga je Duh Gospodnji pokrenuo, u odgovoru na njegovu tako snažnu veru.“ {PK 155.2}
„Kako je sadržajna ova molitva! Ona sadrži potrebe svih ljudi. Jedan do dva minuta je dovoljno za svaku običnu molitvu. Može se desiti da Duh Božji odredi neku naročitu molitvu, u kojoj se skrušeno obraćamo Duhu žedna duša čezne bolno za Bogom, dok se bori kao što je to Jakov činio i neće da se smiri bez nekog naročitog znaka sile Božje. Ovo je po volji Božjoj.“ (Svedočanstva za crkvu II)
Tačan prevod: „Kako je sadržajna ova molitva! Ona sadrži potrebe svih ljudi. Jedan do dva minuta je dovoljno za svaku običnu molitvu. Može se desiti da Duh Božji odredi neku naročitu molitvu, u kojoj se molba upućuje u Duhu: žedna duša čezne bolno za Bogom, dok se bori kao što je to Jakov činio i neće da se smiri bez nekog naročitog znaka sile Božje. Ovo je po volji Božjoj.“ {2T 581.1}
„Hristos im je obećao da će ih Duh Sveti, kad dođe u svojstvu Utešitelja, podsetiti na Njegove reči kao na zaboravljene istine. ‘On će vas naučiti svemu’, naglasio je Hristos, ‘i napomenuće vam sve što vam rekoh’ (Jovan 14,26).“ (Svedočanstva za crkvu VI)
Tačan prevod: „Hrist im je obećao da će im poslati Njegovog Duha, koji će ih podsećati na Njegove reči u njihovim mislima kao na zaboravljene istine. ‘Poučiće vas svemu,’ rekao je Hristos, ‘i podsetiće vas na sve što sam vam govorio.’ (Jovan 14,26)“ {6T 248.3}
„Hristos, reč, jedinorodni od Boga, bio je jedno s večnim Ocem – jedno po prirodi, karakteru i namerama – jedino biće u celom svemiru koje je moglo ući u sve Božje savete i namere.“ (Velika borba, poglavlje 29. „Poreklo zla“)
Gornja izjava je jasna sama po sebi: 1) Hrist je jedinorođeni Božji Sin. 2) Bog Otac je nazvan vječnim, Sin je rođen, što znači da je u ličnosti imao svoj početak. 3) Hrist je jedno s Ocem po (božanskoj) prirodi, karakteru i namjerama; ne jedno u smislu dvojstva ili trojstva. 4) Hrist je JEDINO BIĆE u cijelom univerzumu koje je moglo ući u sve Božje savjete i namjere. 5) Lucifer je POSLE HRISTA imao najveći autoritet na Nebu. Sve ovo je u potpunoj saglasnosti sa naukom Svetog Pisma. Međutim, prevodilac i urednici su se svojski potrudili da to demantuju u fusnoti:
„Uloga i prisutnost Svetog duha se ovde podrazumevaju; pisac samo ističe ulogu Sina, koji je od večnosti jedno s Ocem, kao i Sveti Duh. Adventisti, zajedno sa ostalim hrišćanima, veruju u Trojednog Boga – i Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetog duha. – prim. prev.“
Kako bi čitaocu bilo jasno da ovo nije slučajno, podsjetimo se da je 1980. bila upravo godina kada je Adventistička crkva zvanično, posle višedecenijskih tajnih napora, usvojila dogmu o Trojstvu.
