Elen Guld Vajt (26. novembar 1827. – 16. jul 1915.), jedna je od osnivača Crkve adventista sedmog dana. Ona je napisala više od 5.000 periodičnih članaka i 49 knjiga. Od 2019. godine više od 200 naslova publikovanih pod njenim imenom je dostupno na engleskom jeziku, uključujući kompilacije sa njenih 100.000 stranica rukopisa koje je objavila Zaostavština Elen Vajt (Ellen G. White Estate).

Knjige koje identifikuju gospođu Vajt kao autora spadaju u dvije kategorije: (1) one objavljene za vrijeme njenog života, tj. do njene smrti 1915. i (2) one objavljene nakon njene smrti. Posthumne knjige uključuju kompilacije njenih spisa o različitim temama i izborima za upotrebu, kao i preimenovane tomove i one koji skraćuju ili modernizuju njene originalne publikacije.

Iako je sebe radije nazivala „Gospodnjim glasnikom“ nego prorokom, Elen Vajt je tvrdila da prima direktne poruke od Boga i da je imala dužnost da ih prenosi drugima. Vremenom su adventisti sedmog dana počeli da vide sebe kao Božji ostatak i primijenili su termin „Duh proroštva“ na spise Vajtove, priznajući je kao jedinu istinsku manifestaciju „duhovnih darova“ spomenutih u Novom savezu. Takođe su je povezivali sa pričama o čudima, što je povećalo njen autoritet u zajednici.

Stavovi podrške za proročki dar Elen Vajt su sledeći:

  • Nepogrešiv ili verbalni diktat. Neki istorijski adventisti u crkvi tvrde da je ona nepogrešiva. Različiti savremenici Elen Vajt zalagali su se za još jači pogled na verbalnu inspiraciju.
  • Potvrđivanje doktrinarnog razvoja. Uobičajeno i najčešće adventističko gledište je da su spisi Vajtove imali „potvrđujuću“, a ne „pokretačku“ ulogu u doktrinarnom razvoju crkve, prateći zaključke grupe zasnovane na proučavanju Biblije.

Jedno od 28 temeljnih vjerovanja Adventističke crkve je:

„18. Dar proroštva:

Jedan od darova Svetog Duha je proroštvo. Ovaj dar je identifikacijski znak Crkve ostatka i manifestovao se u službi Elen. G. Vajt. Kao Gospodnji glasnik, njeni spisi su neprekidan i autoritativan izvor istine koji crkvi pruža utjehu, vođstvo, pouku i ispravljanje. Oni takođe jasno navode da je Biblija standard po kojem se sve učenje i iskustvo moraju testirati. (Joel 2:28,29; Djela 2:14–21; Jev. 1:1–3; Otk. 12:17; 19:10)“

Argumenti podrške koji se koriste uključuju tvrdnje o čudesnim fizičkim znakovima koji su bili prisutni, tačnosti njene zdravstvene poruke, predviđanja, karaktera njenog života i tako dalje. Iako Elen Vajt nije tvrdila da čini čuda, njene molitve su pokretale iscjeljenje u nekim slučajevima.

Bilo je mnogo debata o prirodi njenog nadahnuća, kako unutar tako i izvan Adventističke crkve.

 

Da li je Elen Vajt zaista bila to što je tvrdila za sebe?

Gđa Vajt je u svojim spisima iznosila smjele tvrdnje poput ove: „Vi znate kako se Gospod manifestovao kroz duh proroštva. Prošlost, sadašnjost i budućnost su prošli preda mnom.“ (Testimonies for the Church, vol. 5, p. 64.3) Ako je zaista tako, onda bi ona morala biti najznačajnija ličnost koja je živjela u proteklih 2000 godina.

Čini se da Elen Vajt ispunjava neke od važnih kriterija za zvanje Božjeg proroka (ili glasnika). Ona je uzvisivala Božji Zakon, dala je konkretan doprinos izgradnji zajednice kojoj je pripadala, njeni spisi su izrazito hristocentrični, ponašala se kao dobra hrišćanka…

Međutim, njeni spisi nisu bez problema i kontroverzi, neke stvari su očigledno pogrešne, optužuju je za obimni plagijarizam, a značajan broj važnih teoloških izjava je kontradiktoran. Kako je ona zapravo počela svoju proročku karijeru i u kakvom okruženju? Kakav je bio njen mentalni i duhovni sklop i zašto je to važno? Da li je imidž Elen Vajt koji je stvoren u Adventističkoj crkvi vjerodostojan? Zašto je Adventistička crkva uporno nastojala afirmisati navodni proročki dar Elen Vajt? Da li su njeni spisi zaista „Duh proroštva“ pomenut u Otkrivenju i čini li to adventiste „poslednjom crkvom“, jedinstvenom i ekskluzivnom vjerskom zajednicom za poslednje vrijeme? Ovo je bio predmet našeg istraživanja, a ta saznanja dijelimo u skripti pod nazivom „Skrivena istina o Elen Vajt“ (drugo izdanje, januar 2025).

SKRIVENA ISTINA O ELEN VAJT pdf Korice (pdf)

SKRIVENA ISTINA O ELEN VAJT epub, verzija za čitanje na mobilnim uređajima (preporučujemo aplikaciju ReadEra za android uređaje)

Vidi takođe: „Zatvorena vrata“ u ranom adventizmu i „duh proroštva“ | Pregled neispunjenih „proročanstava“ Elen Vajt o Hristovom povratku | Sudbina literarnih pomoćnica Elen Vajt – Merien Dejvis i Fani Bolton | Elen Vajt i slučaj Vilijama Gejdža | Detronizacija kralja Keloga | Spiritualističke i okultne poveznice Elen Vajt | Smrt proroštva | Značaj povrede glave Elen Vajt | 101 pitanje za kultiste Elen Vajt

 

Promjena stava Instituta za izučavanje religije o Elen Vajt

Institut za izučavanje religije je dugo afirmisao djela Elen Vajt, držeći da je njen dar proroštva autentičan. Međutim, objektivno sagledavanje činjenica povezanih sa njenim počecima i kasnijim radom, natjeralo nas je na promjenu stava koji smo dokumentovali i obrazložili u gore priloženoj skripti.

Imajući u vidu sva ta saznanja, našli smo se pred teškom odlukom: kakav odnos zauzeti prema spisima Elen Vajt koji sadrže korisne materijale? Izvjesno je da se zbog njenih brojnih tvrdnji o natprirodnom vođstvu, njena djela ne mogu svrstati u kategoriju još jednog „hrišćanskog pisca“. Drugim riječima, ako njen dar proroštva nije bio autentičan, od Boga, ti spisi su kompromitovani, mogući izvor zabluda, uvođenja vjernika u fanatizam ili čak u spiritualizam. Postoji znatan broj adventista koji su završili u stanju fanatizma zbog kultnog odnosa prema Elen Vajt. Oblici fanatizma ispoljavali su se počevši od rigidnog životnog stila i neadekvatne ishrane, do obuzetosti natprirodnim iskustvima i proročkim umišljajima (posebno istaknut je slučaj sa samozvanom proročicom Lidijom Grujić koja je maltene sebe vidjela kao novu Elen Vajt), sa simptomima koji se mogu objasniti samo kao posjednutost demonima. Uopšteno, adventisti su skloni da svoja sumnjiva iskustva i snove olako proglase kao da su od Boga (primjer 1 | primjer 2 | primjer 3 | primjer 4). Ako ste, dakle, ikada sumnjali da u Adventističkoj crkvi podvaljuju suptilnu harizmatsku religiju, vaše sumnje su opravdane. Otuda i veliki broj ogranaka ili otpadaka od adventizma ima izraženu harizmatsku profilaciju. Ti korijeni, kasnije kamuflirani, vuku se od harizmatika osnivača.

Pošto Institut za izučavanje religije ne raspolaže njenim spisima, mi ne možemo praviti selekciju niti se postavljati kao autoritet koji će drugima sugerisati šta je dobro a šta nije u spisima Elen Vajt (zbog obima njenih spisa, to bi samo po sebi bilo gubljenje vremena). Takođe smo, i pored svih otkrića do kojih smo došli, a koja su dovela do promjene našeg stava, uzdržani da bilo kome sugerišemo da se bavi ili ne bavi njenim spisima, kao i od nametanja stava da ona nije Božji prorok. Ovo posebno znajući iz iskustva da većina ljudi u svijetu religije nisu naučeni da se bave argumentima. Sama Adventistička crkva koja se hvali kako jedina posjeduje „istinu“ zapravo ne cijeni istinu niti težnju za istinom kada je u pitanju njihova „sveta krava“, Elen Vajt.

Mi stojimo na premisi poštovanja činjenica kakve god one bile, i držimo da sve što zaista dolazi od Boga mora biti istinito, te da je mješavina istine i zablude (bez obzira na procenat zablude) nedopustiva za unošenje u Božje djelo. Stoga smo se u pogledu odnosa prema spisima Elen Vajt našli pred izborom „uzmi ili ostavi“ i opredijelili se za ovo potonje. To znači da nećemo promovisati njene knjige, štampati ih i dijeliti drugima, iako ističemo da ta djela sadrže neke korisne smjernice koje mogu poslužiti ne samo u formiranju zdravih vjerskih stavova i prepoznavanju raznih iskušenja i zamki, već takođe i za ličnu hrišćansku izgradnju. Ali ono što odbacujemo je kultni odnos prema Elen Vajt i njenim spisima, njena navodna viđenja stvari koje su nedokazive Biblijom i na drugi način ili potpuno lažne, ekstremizam i fanatizam koji mogu biti uzrokovani slijeđenjem nekih njenih smjernica (i za života i posthumno, mnogi sledbenici „proročice“ završili su u fanatizmu ili u nekim oblicima sociopatije), te uzimanje raznih, često kontradiktornih citata sa pogrešnim pogledima, kao „vrhovnog apelacionog suda“ za dokazivanje nekog vjerskog stava. Drugim riječima, sve korisno što se nalazi u knjigama potpisanim imenom Elen Vajt je iskompromitovano njenim lažnim tvrdnjama o proročkom statusu ili, najblaže rečeno, umišljajem nastalim kao proizvod harizmatskih iskustava.

U suštini, istina o Elen Vajt je sledeća: rani adventisti su vjerovali da su tipične harizmatske manifestacije autentični duhovni darovi, uključujući „duh proroštva“ gospođe Vajt. Kad je mileritska euforija utihnula, gospođa Vajt – zajedno sa crkvom koja je u njenom navodnom daru vidjela priliku za sopstveni ekskluzivni status – dovijala se na svaki način da održi taj imidž. Od tipičnih harizmatskih početaka, Elen je kasnije postala pozer koji se pretvarao da dobija informacije od Boga na gotovo svaku temu. Tako je nastala hiperprodukcija njenih spisa (plagijata). Doprinos ogromnoj spisateljskoj produktivnosti gotovo sigurno je dala i „hipergrafija“ – kompulzivna sklonost ka opširnom pisanju koja je često jedan od bihevioralnih simptoma epilepsije temporalnog režnja. (Treba se podsjetiti da je Elen Harmon zadobila tešku povredu usljed pogotka kamenom u predjelu lica i nosa u dobi od 9 godina.)

Kod Elen Vajt pomiješali su se njena bolest i harizmatska iskustva svojstvena njenom okruženju i vremenu, i kao mnogi koji su postali vođe kultova, i sama se upustila u vjersko tripovanje, nepoštenje i prevare. Uspjeh je faktor koji obično navodi religiozne ljude da pretpostave da ciljevi opravdavaju sredstva. „Bog me blagosilja. Stoga, ovo što radim mora biti u redu.“ Kada ovakvo razmišljanje dovede do krajnosti stvarne zablude o Bogu – vjerovanja ili učenja da je ono što govorite ili pišete direktno od Boga – s učenicima koji vas slijepo slijede i umnožavaju se, dobija se klasično stvaranje vjerskog kulta.

Promjena stava prema nadahnuću i vjerodostojnosti spisa Elen Vajt ne povlači za sobom promjenu doktrina koje držimo, jer nijedna ne zavisi od toga. Smatramo da je važno opomenuti ljude koji sebe vide u Božjem djelu za ovo vrijeme na opasnosti od krajnosti i pogrešnih poteza kao mogućih posledica ovakvih odluka.

 

Koji su bili naši motivi za preispitivanje lika i djela Elen Vajt?
Kako se šire glasine da je Institut za izučavanje religije „odbacio“ ili „jedva čekao da odbaci“ Elen Vajt zato što nam je „smetala“ zbog teoloških biblijskih istina koje držimo, a koje nisu u saglasnosti s njenim spisima, ili zbog njene podrške finansiranju crkve desecima u novcu, dužni smo navesti činjenice zbog javnosti.

Tačno je da kult Elen Vajt i reklama za nebiblijski desetak (manipulaciju) Adventističke crkve nisu dolazili u obzir kad su se biblijske lekcije pravile. Međutim, okidač za preispitivanje kredibilnosti Elen Vajt nije bila želja da je se otarasimo nego saznanje za njen harizmatski „background“ kao dio uobičajenih ispoljavanja fanatičnih „duhovnih darova“ među mileritima u tom vremenu, te utaja činjenica iz ranih radova adventista „zatvorenih vrata“ (1843-1851). To je istragu odvelo daljim tokom i rezultiralo odbacivanjem njenog lažnog proroštva, plagijata i prevare.

Da smo zaista imali bilo kakvih „tajnih namjera“ da se otarasimo Elen Vajt, ne bismo prevodili njene ranije neprevedene knjige i ulagali ogroman trud na sređivanju postojećih materijala (imali smo oko 20 knjiga i 9 svesaka „Svjedočanstava“). Za sve to vrijeme bili smo ne-trinitarci. Osim toga, potpuno smo svjesni da smo ovim potezom dodatno podstakli antagonizam adventista koji se nipošto ne bi „odrekli“ Elen Vajt i da ćemo „odbiti“ vjernike, posebno fanatike i kultiste. Zvanična Adventista crkva izvjesno će ovo koristiti kao snažni „argument“ za propagandu protiv „zlih otpadnika“ koji su se na kraju odrekli i Elen Vajt. Mi, dakle, ovim „gubimo“. To čini sve te optužbe i insinuacije potpuno nelogičnim i neodrživim, a trebalo bi da je to vidljivo i iz našeg dosadašnjeg krajnje transparentnog rada i postojanog djelovanja. Mi se zalažemo za istinu i potpunu reformaciju hrišćanstva, i stoga ne možemo da sarađujemo na održavanju lažnog statusa i imidža bilo koje crkve, sekte ili kulta pa tako ni kulta Elen Vajt. Zapravo smo ovim dokazali da argumenti i činjenice mogu promijeniti naš stav, za razliku od onih koji su profilisani da ignorišu istinu i istrajavaju u sopstvenoj priči ili kao crkveni vojnici.

No svakako možemo konstatovati da je oslobađanje od pseudo potrebe branjenja kontradikcija i nebuloza Vajtove iz njenih navodnih „vizija“, prepisivanja i parafraziranja od raznih autora veliko olakšanje.