Tematikom o opravdanju vjerom, veoma popularnoj u savremenom hrišćanstvu, bavili smo se detaljno u prethodnim objavama i kroz različita izdanja Instituta za izučavanje religije.[1] Ovdje ćemo pokušati predočiti šta stoji u korijenu opšteprihvaćenih zabluda o ovom predmetu, kao i generalno iskrivljene poruke jevanđelja.
U osnovi, čovjek ima veliki problem sa prihvatanjem objektivne istine, bez obzira na njegova/njena sviđanja ili nesviđanja. Unutar paradigme prožimanja dobra i zla koja je dio naše pale prirode uvijek je lakše skrenuti linijom manjeg otpora nego biti dosledan. Odnos prema istini i zabludi nije bitan samo kao objektivna spoznaja stvarnosti već i za lično duhovno i mentalno zdravlje i konačno spasenje.
Prilikom suočavanja sa realnostima koje otkriva Sveto Pismo, a posebno osvjedočenja u naše stvarno stanje, otkrivene istine mogu biti drage ali i dalje nepoželjne ljudskom nepreporođenom srcu, spremnom da iz sebičnih i skrivenih motiva djeluje nasuprot njima, kako bi pravdali svoje vlastite kompromise sa grijehom i zlom. U strahu da „zaštitimo“ sebe mi najčešće pribjegavamo „prilagođavanju istine“ kako bi nam ona postala prijemčiva. Iz naše perspektive to može da izgleda sasvim u redu, međutim, na duhovnom planu, predstavlja istrajavanje na putu koji vodi u smrt. „Ko čuva svoj život, izgubiće ga, a ko izgubi svoj život radi mene, sačuvaće ga.“ (Matej 10:39) U procesu bježanja od istine koja zahtijeva žrtvovanje pale prirode formiraju se jeresi ili se ulazi u neki oblik fanatizma, što je takođe praćeno gubljenjem zdravog razuma. Otuda su vjernicima vrlo prijemčive različite spekulacije, senzacionalizam, pretjerivanja ili čak teorije koje direktno atakuju na zdravi razum (npr. ravna Zemlja, Bog „izvan vremena i prostora“, lunarne subote, i sl.).
Skrivena premisa odakle se začinju i rađaju sve druge zablude je da čovjek stoji kao biće sam od sebe, odgovoran samo sebi, kao svoj sopstveni izvor i bog za sebe. Ukoliko ne razumijemo i ne prihvatamo biblijski koncept Boga Stvoritelja kao Izvora svega i Isusa Hrista, Sina Božjeg, kao Kanala svega, mi ne možemo ispravno shvatiti svoj identitet, a još manje odnose u vertikalnoj ravni (sa Bogom) i horizontalnoj ravni (na ličnom i kolektivnom nivou). Biblija puno govori o tome, ali iako neke stvari deklarativno prihvatamo ili čak uobražavamo da ih razumijemo, one su nam i dalje apstraktne.
Evo jednog primjera. Šta ste u sebi pomisli kad ste prvi put čitali Isusovu izjavu zabilježenu u Jevanđelju po Jovanu 15:4-5: „Ostanite u meni i ja ću u vama. Kao što loza ne može sama od sebe da donese plod ako ne ostane na čokotu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, a vi ste loze. Ko bude u meni i ja u njemu, on donosi mnogo ploda, jer bez mene ne možete činiti ništa.“ Ne možemo činiti ništa bez Isusa? Stvarno? Pa milioni ljudi čine što god hoće, a baš ih briga za Isusa. Ili kako jedna popularna pjesma iz vremena Jugoslavije kaže: „Dobre djevojke, one idu u raj baš sve, loše djevojke idu kud god zažele.“ Ova poruka predstavlja srž obmane čovjeka u grijehu. Drugim riječima, „loše djevojke“ (ili „loši momci“) imaju opcija koliko god hoće da „uživaju u životu“, dok su „dobre“ samo jadnice koje imaju jedan pravac što liči na slijepu ulicu. Ili kako je to izrazio jedan „mudrac ovoga svijeta“, rekavši da mu je potpuno svejedno da li će ići u raj ili u „pakao“ (gdje je navodno rezervisan vječni život za zle osobe), jer ima dobre prijatelje na obje strane. Ali Božja Riječ uči o konačnom ishodištu našeg životnog puta gdje postoje samo dvije mogućnosti: život ili smrt. Isus u nastavku pomenutog citata dodaje: „Ako neko ne ostane u meni, izbaciće se napolje kao grana i osušiće se; i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti.“ (Jovan 15:6) Povezivanje sa Bogom i Hristom kroz Plan spasenja je očito neophodan preduslov da bismo ušli u život (vidi Jovan 6:44, 65; 10:9; 14:6). I opet, ako doslovno ne prihvatamo svoju zavisnost za život od Boga i Spasitelja Isusa Hrista, sila destrukcije i smrti biće naš stalni pratilac. Ne postoji nešto takvo kao što je nezavisan život „boga“ za sebe koji sam gradi sopstvenu sreću.
Nemjerljive su razmjere temeljne ljudske obmane. U svijetu religije to je ona inicijalna sila koja rezultira mnoštvom različitih vjerskih pravaca, crkvi, sekti i vjerskih zajednica. Neobraćena i nepotpuno obraćena osoba ima „potrebu“ da formira ideologiju i/ili religiju koja će joj biti prihvatljiva. Ako poredimo tendenciju čovjeka da sam upravlja sobom sa silom gravitacije, lakše možemo shvatiti svu tu sebičnost i pristrasnost koja pokušava sve podrediti sebi. Međutim, ako nas zaista zanima istina, moramo je sagledati u njenoj objektivnoj dimenziji. Biblija ide toliko duboko u suštinu stvari da nam otkriva da prava izvorna vjera nije naša – ona je Hristova i Božja. Na kraju, to je potpuno logično. Ukoliko bi vjera bila zaista „naša“, mogli bismo formirati onoliko religija koliko ima i psiholoških profila ličnosti, što u biti i čini ljudski rod.
Protestanti su mudro prepoznali veliko načelo „Sola Scriptura“ (Samo Sveto Pismo) ali su većinski propustili da ga zaista primijene u praksi. Nisu bili spremni da idu do kraja i očiste se od svake zablude i prljavština koje su se gomilale vjekovima. Olako su ulazili u kompromise sa onima koji su na tradiciji i dugoj vladavini ljudskim umovima i resursima izigravali „crkvu“. Protestantski svijet je stoga većinski pao kao laka žrtva liberalnog „jevanđelja ljubavi“ i talasa harizmatskog pokreta. Drugi veliki razlog za „uspjeh“ ovih podmetačina nalazi se u opštim hedonističkim i „demokratskim“ trendovima društva. Hedonistima je potrebno hedonističko „jevanđelje“, a bez izmanipulisane gomile nema ni religijskog biznisa niti čak starog dobrog guruizma.
Ukoliko „osjećate“ da vam smetaju neke objektivne istine božanskih objava, „prirodno“ ćete gravitirati ka izvorima slatkorečivih obmana. „A Duh izričito govori da će u budućim vremenima neki otpasti od vjere, slušajući zavodljive duhove i nauke demonske.“ (1. Timoteju 4:1) „Jer će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po sopstvenim željama nakupiti sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima. I odvratiće uši od istine, a okrenuće se izmišljenim pričama.“ (2. Timoteju 4:3-4)
Dakle, netrpeljivost prema zdravom učenju stoji iza svih iskrivljenih verzija jevanđelja, iza svakojakih bombastičnih pretjerivanja na temu opravdanja vjerom i sličnih stvari. Ako imate potrebu da tražite takve učitelje, vaša je krivica. To je kao da zbog nehigijene uporno izazivate neku zaraznu bolest. Naravno kasnije ćete i sami postati nosilac zaraze, i to vrlo fanatičan koji se više ne može razuvjeriti u zabludu ni na jedan način. Postoje zakoni od uzroka do posledice u duhovnoj sferi koje ne možemo izmanipulisati. Nadasve, Bog je toliko mudar i toliko je genijalno postavio stvari da će se uvijek i u svim slučajevima na kraju dogoditi istinsko opredjeljenje za spasenje ili propast, kakve god korake mi preduzimali ili koliko god mislili za sebe da smo pametni i dovitljivi.
Stoga je najbolji savjet koji možete dobiti da svoju religiju čvrsto utemeljite na KOMPLETNIM ISTINAMA Svetog Pisma i da obazrivo hodite tim putem.
_____________________________
[1] Vidi: Šta je opravdanje vjerom, Istine i zablude o opravdanju vjerom, Zablude o opravanju vjerom, Opravdanje vjerom pod Starim savezom.