Pojam „zavjera“ sadrži u sebi konotacije na tajne planove, mračne, zakulisne radnje, izvedene u svrhu postizanja određenih ciljeva služeći se svim sredstvima. Teorija zavjere objašnjava krajnji razlog nekog događaja, političkih ili vjerskih pokreta, ili uopšte stanja u društvu i društvene paradigme. Ali sama zavjera je čin i tajno planirano djelo pojedinca ili grupe ljudi, koje je protivno stvarnim interesima društva i u skladu je sa tajnim i skrivenim interesima izvršioca zavjere. Vebsterov rječnik definiše zavjeru kao: „udruženje ljudi koji u tajnosti rade na ostvarivanju nekog zlog ili nezakonitog cilja.“ Zavjerenici ne samo da moraju da rade u tajnosti, već moraju da preduzmu sve moguće mjere da bi osigurali da se njihovi planovi ne obznane. Prvi zadatak zavjere, dakle, jeste da se javnost ubijedi da zavjera ne postoji.
Postoje brojne teorije zavjere i teoretičari zavjere, počevši od onih sa relativno zdravom argumentacijom do krajnje iracionalnih i besmislenih priča.
Prvo pravo pitanje koje treba postaviti je da li je zavjera zaista stvarna pojava. I odgovor je, bez sumnje, DA. No i pored obilja dokaza i podataka, zaprepašćuje broj ljudi koji ne vjeruju u postojanje zavjere. Oni ne samo da sumnjaju, već izvrću ruglu svaki razgovor na tu temu i sa nipodaštavanjem gledaju na „teoretičare zavjere“.
„Pojedinac je hendikepiran kada se susreće sa teorijom zavjere, jer je ona toliko monstruozna da ne može da povjeruje da je istina.“ (Edgar Huver, prvi direktor FBI)
Dakle, sa jedne strane imamo zvaničnu „istinu“ koja se plasira preko sistema obrazovanja, nauke, „priznatih“ religija i medija, dok, s druge strane, postoji prava, dublja, sveobuhvatna istina, čijom spoznajom je moguće posložiti sve djelove slagalice u jedan smislen mozaik. U psihologiji je poznato da jako mali broj razmišlja svojom glavom ili uopšte ulaže napore da shvati šta je istina. Naravno to otvara ogroman prostor za manipulaciju.
Da li je zavjeru moguće raskrinkati? U osnovi za to postoje tri načina:
Prvi način je da neki zavjerenik odustane od zavjere i javno izloži ono što o njoj zna. Ovo zahtijeva izuzetnu hrabrost takvih pojedinaca i ovakav način raskrinkavanja zavjere veoma je rijedak.
Drugi način obuhvata one koji nijesu svojevoljno učestvovali u zavjereničkom planiranju događaja, ali su to tek kasnije shvatili. Ove osobe, kojih nema mnogo u istoriji, takođe su obznanjivale unutrašnje ustrojstvo zavjere, izlažući sebe velikoj opasnosti.
Treći metod otkrivanja zavjere prepušten je istraživačima koji otkrivaju planiranje zavjereničkih šema. Međutim, ukoliko sam istraživač ne raspolaže pravim informacijama ili bolje rečeno ne stoji u istini, ili ne razmišlja od uzroka do posljedice, takva istraživanja obično će dovesti do nekih krivih ili izvitoperenih postavki i zaključaka. Odmah da naglasim, „viša istina“ dolazi isključivo kroz spoznaju duhovne realnosti koju nam otkriva naš Tvorac u svojoj pisanoj Riječi – Bibliji. Bez ove spoznaje nije moguće dokučiti stvarne ciljeve zavjere, njenu dalekosežnost, ili čak uopšte pojmiti zašto se neke stvari događaju koje prihvatamo zdravo za gotovo. Vjerovatno je to najveći razlog zašto većina ljudi odbija da povjeruje u zavjeru, s tim što izvjesno ne treba previdjeti ni želju čovjeka da „uživa“ u svom svijetu kakve takve lažne sigurnosti koju obezbjeđuje sistem.
Izjave upućenih i neki slučajevi otkrivenih zavjera
Na početku smo citirali Edgara Huvera, prvog direktora Federalnog istražnog biroa SAD. Evo još nekih izjava koje nam mogu pomoći da shvatimo ozbiljnost zavjere.
„Tri stotine ljudi, koji se poznaju međusobno, upravljaju ekonomskom sudbinom Evrope, a naslednike biraju isključivo među sobom.“ (Valter Ratenau, upravitelj njemačkog „General Elektrika“, 1909)
„Pedeset ljudi vodili su Ameriku, i to je visoka brojka.“ (Džozef Kenedi, otac Džona Kenedija)
„U svim vremenima, a sada više nego bilo kada, svijetom vladaju prije svega tajna društva“. (F.D. Ruzvelt, predsjednik SAD)
„Postoji, i generacijama je postojala međunarodna mreža anglofila, koja, u izvesnoj mjeri, djeluje na takav način da radikalna desnica vjeruje da to čine komunisti. U suštini, ova mreža, koju možemo označiti kao Grupu ‘Okruglog stola’, nema odbojnost prema saradnji s komunistima ili sa bilo kojom grupom, što često i sprovodi u djelo. Znam za operacije ove mreže, jer sam je proučavao dvadeset godina, a dvije godine, u ranim šezdesetim, bilo mi je omogućeno da proučim njene dokumente i tajne zapise.“ (Dr Kerol Kvigli, koji je čak sam priznao da podržava većinu ciljeva pomenute zavjere)
„Vlast kvari; apsolutna vlast kvari apsolutno.“ (Lord Ekton)
Slučaj 1: Tokom 1997. godine u javnost su slučajno izašli dokumenti koji se odnose na smrt Dž.F. Kenedija, a dokument se sastojao od 1.500 stranica o operaciji poznatoj kao „Operacija Nortvuds“. Šezdesetih godina SAD su se spremale za rat sa Fidelom Kastrom i Kubom. Da bi mogli da izazovu sukob morali su da dođu i do motiva. Tako je ministar odbrane predstavio dokument pod imenom „Opravdanje za američke vojne intervencije na Kubi“.
Predstavili su čitav niz zanimljivih provokacija kao što su teroristički napadi koji su uključivali bombardovanje vojnih baza, započinjanje vatrenih stihija, otmice aviona, „iskrcavanje“ kubanskih snaga, kao i potapanje broda punog naoružanih Kubanaca. Ovo je trebala da realizuje CIA. Američki narod trebalo je da osjeti da su potpuno u pravu ukoliko dođe do sukoba. Predsjednik Kenedi je odbio ovaj plan. U to vrijeme predsjednik je još uvijek mogao da odluči…
Slučaj 2: Vjerovatno nema čovjeka koji nije čuo za pomorsku nesreću putničkog broda „Titanik“. Međutim, svi dokazi upućuju na savršen zločin organizovan od strane bankarskih oligarha. Vrlo uticajni ljudi i najbogatiji Amerikanci toga vremena bili su putnici na „Titaniku“: Džon Džejkob Astor, Benjamin Gugenhajm i Izidor (Isa) Straus. „Titanik“ je pripadao kompaniji „White Star Line“, u vlasništvu J.P. Morgana. Interesantno, kapetan Edvard Džon Smit bio je jezuita. Osim Smita, na brodu je bio još jedan jezuita – irski sveštenik Frensis Braun. Tako su zavjerenici imali svoj brod i kapetana.
Vodeće bankarske familije imale su plan za osnivanje Federalnih rezervi načinjen 1910. na ostrvu Džekil pored obala Džordžije, čime bi praktično preuzeli monetarni sistem SAD, na sličan način kao u velikim evropskim zemljama: Nelson W. Aldrih i Frenk Vanderlip kao predstavnici finansijskog carstva Rokfelera, zatim Henri Dejvison, Čarls Norton i Benjamin Strong – koji su predstavljali J.P. Morgana, te Pol Varburg koji je došao ispred evropske bankarske porodice Rotšild. Prava svrha Federalnih rezervi bilo je štampanje banknota (papirnog novca) bez pokrića u zlatu, što otvara prostor za strahovitu manipulaciju i bogaćenje preko „kreditiranja“ država i sl. Pomenuti bogataši, putnici na „Titaniku“, bili su protiv tog plana.
Nakon potonuća Titanika, kompaniji „White Star Line“ pripala je odšteta od milion funti (oko 100 miliona eura), koja je godinu dana kasnije isplaćena dioničarima, a veći dio Morgan je spremio u džep. To je bila najuspješnija poslovna godina za „White Star Line“ u istoriji ovog koncerna. U decembru 1913. u američkom Kongresu prošao je zakon o formiranju Federalnih rezervi (FED). Zakon je prošao zahvaljujući predsjedniku Vudrou Vilsonu koji ga je progurao, navodno zato što je bio ucijenjen zbog preljuba.
Interesantno je i to da su zavjerenici vjerovatno skovali plan na osnovu zločina opisanog u romanu Futility (Uzaludnost), poznatog i pod naslovom The Wreck of the Titan (Brodolom Titana) američkog pisca i oficira trgovačke mornarice Morgana Robertsona, 14 godina ranije.
Slučajevi XY: Poznati su brojni slučajevi zavjere medicinske mafije i eksperimentisanja nad ljudima, posebno siromašnim kategorijama stanovništva. Tu su i evolucionističke i kvazi naučne zavjere, zavjere za izazivanje ratova, uvođenje svih oblika satanizma preko demokratije i ljudskih prava, industrija mrtve hrane i štetnih napitaka, lažiranje i zataškavanje istorijskih činjenica… Proizvodnja „terorizma“ je vjerovatno jedna od većih zavjera poslednjih godina, a mogle bi se navesti i mnoge druge.
Bogati i slavni?
„Rouz Kenedi, Džozefova žena, znala je da čovjek koga ljubi voli vlast više od moći novca. On je želio moć, vlast, i dobiće je. Zavjera koju doktor Kvigli i drugi vide, zahtijeva, dakle, i zavjerenike, te je logično upitati se zašto bi se poznati i bogati ljudi priključivali jednom takvom poduhvatu. Čovjek koji je odgovorio na ovo pitanje bio je pisac Bler Koun [Blair Coan]. U knjizi ‘Crveni Veb’ je napisao: ‘Odgovor je sasvim obrnut od pitanja: Ovi ljudi [umiješani u zavjeru] postaju slavni prvenstveno zbog toga što su dio Zavjere.“ (Perl Bak u knjizi „Žene Kenedijevih“)
Dakle, učesnici ne postaju slavni i/ili bogati pa se onda priključuju zavjeri, oni postaju bogati i slavni zato što su pripadnici ili istaknute marionete zavjere (popularni vjerski lideri, državnici, tzv. super starevi, poznate ličnosti iz svijeta zabave, sporta, mode, kinematografije i dr.).
Zavjera nije teorija
Davanje odrednice „teorija“ ispred „zavjere“ je vrsta optužbe i navođenja na sumnju da ništa od toga ne mora biti tačno. Međutim, jasno je da brojne činjenice svjedoče da zavjera, na globalnom nivou, itekako postoji. Vidjećemo kasnije koji su krunski dokazi za tu tvrdnju. Tako, recimo, ispred pojma „evolucija“ s pravom stoji „teorija“, jer ne postoji nijedan dokaz za tu kvazi naučnu izmišljotinu. Dobro ste pročitali, nijedan, iako danas nalazimo neuporedivo veći broj ateista od onih koji vjeruju u postojanje zavjere.
Ipak, vi ste kao pojedinac koji može da shvati istinu izgubljeni kao kapljica u moru usred imperije koja sve fabrikuje, kontroliše, definiše i određuje ko je „prijatelj“ a ko „neprijatelj“, ko je „dobar“, a ko „zao“, ko je „crkva“, a ko „sekta“, ko je „žrtva“, a ko „agresor“, šta je društveno prihvatljivo, a šta nije… ona je nedodirljiva i nema šanse da joj ozbiljno možete naškoditi.
Biblija otkriva zavjeru
Krunski dokaz postojanja globalne zavjere daje nam sam Tvorac. Već na početku knjige Postanja otkriven nam je prvi veliki arhi Zavjerenik – Lucifer ili Sotona. Njegova pobuna usmjerena je protiv Zakona održivosti života i poretka u tvorevini, sa ciljem da sam bude kao bog u koncepciji mješavine dobra i zla. Važno je zapaziti da Sotona sa svojim demonima (palim anđelima) djeluje ZAKULISNO odnosno ne nastupa otvoreno, što je osnovni obrazac svake zavjere.
Biblija nas obavještava da je vladar ovog svijeta Sotona (vidi Jovan 14:30; 1. Jovanova 5:19; Efescima 6:12). On kao vrhovni zavjerenik ima svoje planove i ciljeve sa čovječanstvom. Osnovni cilj je da sve ljude na ovoj planeti učini svojim sledbenicima – satanistima. To je globalna zavjera iza svih drugih zavjera na Zemlji.
Satanisti, zavjerenici protiv istinske dobrobiti čovječanstva i svoje vlastite, udruženi sa Sotonom i palim anđelima, možemo biti svjesno ili nesvjesno, bolje rečeno polusvjesno.
„Ko nije sa mnom – protiv mene je. I ko sa mnom ne skuplja – rasipa.“ Ovo su riječi Isusa Hrista, koje nam otkrivaju da na duhovnom planu nema nikakve nezavisnosti. Mi, ili smo na Božjoj strani, na način kako On to želi i kako je objasnio u svojoj pisanoj Riječi, ili smo u satanizmu, nebitno u kojem obliku i u kolikoj mjeri. Ovo može zvučati malo surovo ali je fakat.
Dakle, upravo kao što je Sotona nudio Hristu sav sjaj i raskoš ovog svijeta (koji on kontroliše) ako ga prizna za vrhovni autoritet (vidi Matej 4:8-10), on ima istu ponudu za svoje izabrane predstavnike na zemlji. To nasleđe se vjekovima prenosi unutar okultističkih familija za koje se kaže da „vladaju svijetom“.
Preko krovnih okultnih organizacija i spiritističkih medijuma visokog ranga, Sotona prenosi svoje planove na čitavu dalju mrežu i u sistem kontrole nad svjetskim poslovima.
Prof. dr Valter Fajt u jednom od svojih predavanja pominjao je da je lično vidio gomilu pisama koje mu je jedan medijum (prijatelj njegovog tasta, koji je takođe bio okultista visokog ranga) pokazao u svojoj privatnoj biblioteci, prepisku sa uputstvima za neke državnike, političare i ljude od moći i uticaja. Slično svjedočanstvo dao je Rože Morno opisujući svoje iskustvo u elitnom satanističkom društvu u Montrealu.
Biblija na više mjesta opisuje kako Sotona i demoni upravljaju zemaljskim vladarima i utiču na njihove odluke direktno ili preko posrednika – vračara, gatara, astrologa i sl. To nije bio slučaj samo sa carevima tzv. neznabožačkih naroda i velikih sila kao što su Egipat, Vavilon, Persija, Rim… već se dešavalo i vođama samog izabranog naroda – drevnog Izraela. Naravno, ni danas se ništa nije suštinski promijenilo.
Sotona i demoni su takođe zavjerenici koji iza kulisa uređuju i utiču na brojne događaje koje najčešće smatramo slučajnim incidentima ili nesrećama (vidi Knjigu o Jovu, 1. glava). Oni podstiču različita vjerovanja, sujevjerje i ideološka ubjeđenja koja su suprotstavljena Božjoj otkrivenoj volji i duhovnoj realnosti, izazivaju mentalne poremećaje i razne bolesti.
Ako bismo sumirali kako funkcioniše sistem zavjere, to bismo mogli postaviti na sledeći način:
1) Kompletan sistem u svijetu počiva na konceptu satanizma. Taj sistem ne samo što akumulira zabludu i obmanu, već takođe i kontroliše čovječanstvo u svim ključnim aspektima egzistencije i ljudskih poslova.
2) Sotona i demoni preko svojih predstavništava i predstavnika na zemlji sprovode svoje planove i usmjeravaju kretanja u pravcu u kojem bi oni željeli. Bez Božje opšte blagodati i zaštite kroz Plan spasenja, svijet bi bio u potpunoj vlasti Zloga.
3) Svako ko sudjeluje u hijerarhiji vlasti i moći, bilo kao pojedinac ili institucija, podređen je, direktno ili indirektno, višim centrima moći. Manje važne karike u lancu kontrole obično znaju malo ili u iskrivljenoj verziji ko su stvarne gazde, šta oni zapravo rade i sa kojim stvarnim ciljevima. Ljudi se zadovoljavaju kroz ostavarenje ambicija, dobijanje povlašćenog društevenog statusa i mogućnosti da sebi priušte ono što žele.
4) Kompleksnost sistema u kojem se prožimaju dobro i zlo stvara maglovitu scenu na kojoj se stvari ne mogu posmatrati crno-bijelo, što doprinosi većoj zabuni i zbrci u pokušaju razlikovanja stvari. Tako, na primjer, veliki svjetski kriminalci mogu prikriti najprljavija djela prikazujući se u isto vrijeme svijetu kao humanisti, donirajući ogromne svote novca za bolnice, škole, naučne ustanove i sl.
5) Sve navedeno dovelo je do stvaranja prave vojske sila tame, u običnim ljudima, žrtvama zavjere. Tako, ako se obratite Bogu i spoznate istinu, možete vrlo brzo otkriti da se takvi vojnici nalaze u samoj vašoj porodici i među vašim bližnjima ili onima koje ste smatrali dobrim prijateljima (vidi Matej 10:36). Oni koji generalno imaju tendenciju ka zlu su vrlo opasni vojnici u toj mašineriji. S druge strane, postoje i brojni pojedinci koji nemaju pojma šta se događa, ali imaju neka osjetila i centre preko kojih Bog može da djeluje još uvijek otvorene. Oni takođe mogu biti veliki branioci sistema u svom neznanju i gluposti, ili u želji da im niko ne „narušava“ njihov mali koliko toliko mirni kutak i životne planove koje imaju. Na žalost, mnogi ne žele vidjeti ništa dalje izvan svoje žablje perspektive, a „autoritetima“ sistema prepuštaju da im „objasne“ šta se nalazi iza ograde i definišu im paradigmu i pravila.
6) Krupni potezi zavjerenika su vrlo teško predvidivi, a to naročito nije moguće posmatranjem aktuelnih dešavanja u svijetu onako kako se predočavaju javnosti. Ovo iz razloga što iza scene cijele zavjere stoji viša, nezemaljska inteligencija. Drugi razlog je što jedino Bog tačno poznaje budućnost i precizan scenario završetka velike borbe dva koncepta, Sotona i demoni znaju u glavnim crtama, te stoga ne samo što mnogi njihovi planovi bivaju osujećeni sa Božje strane, već moraju biti spremni na iznenađenja u iščekivanju konačnog raspleta. Um pod silom grijeha ne može zdravo rasuđivati, pa čak ni um palih anđela. Šta god radili, zavjereničke sile tame ne mogu izići izvan okvira koje je Tvorac postavio.
Dakle, svaki pokušaj objašnjenja zavjere bez poznavanja repera kojim možemo testirati svaku drugu pojavu i istinu – Božjeg otkrivenja – osuđen je na djelimični ili potpuni neuspjeh. Ovako, međutim, postaje vrlo jasno ko stoji iza zavjere, šta je njen glavni motiv i ciljevi, i konačno, šta ko dobija ili gubi. Čak ni sami zavjerenici najvišeg ranga nemaju pravu predstavu o ovome, zbog robovanju zabludi i Ocu laži – Sotoni – koji im obećava i ono što nikad ne može i neće ispuniti.
Konačno, kako se oduprijeti planovima zavjernika i uvlačenju u globalnu mrežu obmane? Jedini pravi odgovor je pristajanjem na Božju stranu, jer protiv natprirodnih sila neophodna nam je natprirodna pomoć našeg Tvorca i Spasitelja koji će se na kraju sam obračunati sa njima.
Pavle Simović
Dobar tekst.