Od početka vremena, Sotona je pokušavao da zbuni ljudski rod o značenju Božjih izjava. Sotonina prva izjava Evi nije bio direktan napad na ono što je Bog rekao, već ubacivanje sumnje u to šta je Bog stvarno mislio. „Da li je Bog zaista rekao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?“ Implikacija i način postavljanja pitanje predstavlja potpuno drugačiji okvir razumijevanja. Sotonino pitanje sugeriše da mora da postoji neka greška ovdje.
Sotona ne pokušava da uspostavi bilo kakav razlog zašto on misli da postoji greška u onome što Eva misli da je Bog rekao, on samo pretpostavlja, na osnovu sopstvenog referentnog okvira, da je u pitanju greška. A taj referentni okvir je da svako, naravno, ima nezavisan izvor života kao što smo naveli u prvih nekoliko poglavlja. Ova pretpostavka nikada nije navedena, već se jednostavno pretpostavlja.
Božji uput je bio jednostavan i razumljiv: „S drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer onog dana kada budeš jeo s njega, sigurno ćeš umrijeti.“ (1. Mojsijeva 2:17)
Da su Adam i Eva prihvatili jednostavno i doslovno značenje, to bi spriječilo neizreciv očaj u kojem ljudski rod sada pati.
Koja je poenta ove ilustracije? Ključni element Sotoninog napada na istinu je da se izvede zaključak o doslovnosti Božjih izjava.
Kada održavamo sumnju, događa se direktan napad. To je ono što je Sotona učinio kada je otvoreno izjavio, „Nećete vi umrijeti.“ Ovo je direktan napad nakon početnog ubacivanja crva sumnje.
Činjenica da je Eva morala da ponovi ono što je Bog rekao sugeriše da joj je bilo potrebno da se i sama ponovo uvjeri. Mogla je jednostavno da kaže „DA!“ i da ne nudi nikakvo objašnjenje. Ponuđeno opravdanje sugeriše da sumnja već raste u njenom umu. Empirijski i naučni dokazi su pospješili ovu sumnju. Činjenica da zmija jede voće, a i dalje je živa i može da govori, daje težinu Sotoninoj skrivenoj pretpostavci da mora biti neke greške o njenom razumijevanju šta je Bog rekao, ili da je Bog jednostavno pogriješio.
Pavle upozorava na ovo:
„Pazite da vas neko ne odmami filozofijom i praznom prevarom, prema ljudskoj tradiciji, na načelima ovog svijeta, a ne po Hristu.“ (Kološanima 2:8)
Klica prvog načela svijeta niče iz prve laži – „Nećete vi umrijeti.“ Ona sugeriše urođeni život i moć koju posjeduje čovječanstvo i da prikazivanje te moći pokazuje vrijednost čovjeka. Ova načela su u neprestanom ratu sa jednostavnim izjavama Pisma koje nas stalno podsjeća da nas je Bog stvorio i da smo mu odgovorni svakog trenutka svakog dana.
Razvijanje biblijskih učenja nasuprot spekulativnoj teologiji
Ako ispitamo razne crkve denominacije sa osvrtom na ključne stubove hrišćanske vjere, vidjećete da nijedna od njih se ne drži dosledno jednostavnog i doslovnog pogleda.
Na primjer, većina crkava vjeruje u besmrtnost duše i da pravedni idu pravo u raj. Takva vjerovanja čine koncept istražnog suda ništavnim. Neki takođe negiraju potrebu doslovnog drugog dolaska. Za druge, vjerovanje u evoluciju čini vjerovanje u značaj Subote nepotrebnim, jer on a u tom kontekstu nema smisla. Takođe spiritualiziranje Hristove prirode obesmišljava koncept pravog hrišćanskog savršenstva. Ako Hrist nije doslovno preuzeo našu prirodu, onda ne možemo imati stvarnu pobjedu nad grijehom. Uzroci i efekti su jednostavni i očigledni pronicljivom biblijskom učeniku.
| Doktrina | Biblijska vjerovanja |
|---|---|
| Otac i Sin | Doslovna i lična bića. |
| Sveti Duh | Božja i Hristova prisutnost gdje nijesu doslovno prisutni. |
| Nebo | Nebo (Božje prebivalište) je doslovno mjesto. |
| Stvaranje | Zemlja je stvorena za 6 doslovnih dana. |
| Đavo | Stvarni Đavo, pali anđeo Lucifer, Sotona koji nas kuša. |
| Priroda čovjeka | Smrtna, smrt je doslovna – vraćamo se u prah. Plata za grijeh je druga vječna smrt a ne vječnost u paklu. |
| Starost zemlje | Doslovnih cca. 6000 godina po doslovnom starosaveznom rodoslovu. |
| Potop | Potop je doslovno prekrio cijelu Zemlju. |
| Starosavezni događaji | Svi se smatraju istinitim. |
| Božji Zakon – uputi | Doslovno ih treba držati. |
| Subota | Doslovni sedmični odmor je podsjetnik na doslovnih 6 dana stvaranja. |
| Proročanstva | Imaju doslovno ispunjenje koje se tumači metodom istoricizma na doslovnim entitetima na Zemlji ili na Nebu. |
| Djevičansko začeće | Doslovno. |
| Hristova priroda | Hrist je doslovno preuzeo našu prirodu, a ne Adamovu prirodu prije pada. |
| Isusova čuda | Sve se zaista dogodilo. |
| Hristova smrt | Doslovno su se desila. Cijela Isusova ličnost je umrla. |
| Uskrsenje | Doslovno i stvarno. Centralna nada hrišćanstva. |
| Nebeska Svetinja | Doslovna i stvarna. Službu vrši stvarni prvosveštenik Isus. |
| Starješina | Doslovni muž doslovne žene. |
| Hrišćansko savršenstvo | Doslovno i stvarno kroz Hristovu vjeru. |
| Istražni sud | Doslovan i stvaran. Izvještaji na Nebu doslovni i stvarni. Pradavni iz Danila 7. glava (Bog Otac) i Sin čovječiji su stvarne i doslovne osobe i predstavljaju doslovni antitip sveštenstva u Svetinji nad Svetinjama u pravoj nebeskoj Svetinji. |
| Drugi Hristov dolazak | Doslovan i stvaran događaj. |
| Milenijum na Nebu | Doslovan i stvaran. |
| Obnova Zemlje i univerzuma | Doslovna i stvarna. |
Sva ova vjerovanja držali su pioniri Adventnog pokreta. Oni su imali jasna pravila tumačenja Božje Riječi koja je Vilijem Miler sažeo na sledeći način:
- Svaka riječ mora imati svoje odgovarajuće značenje u vezi predmeta o kojem Biblija govori (Mat. 5:18).
- Cjelokupno Pismo je neophodno i može se razumjeti marljivom primjenom i proučavanjem (2. Tim. 3:15-17).
- Ništa od svega što je otkriveno u Pismu ne može biti i neće biti sakriveno od onih koji traže u vjeri, ne kolebajući se (5. Moj. 29:29; Mat. 10:26.27; 1. Kor. 2:10; Filib. 3:15; Isa. 45:11; Mat. 21:22; Jovan 14:13,14; 15:7; Jakov 1:5,6; 1. Jov. 5:13-15).
- Da bi se razumjelo učenje, sakupite sve tekstove Pisma u vezi teme koju želite da znate; tada, neka svaka riječ ima svoj odgovarajući uticaj; i ako možete da oformite svoju teoriju bez protivrečnosti, tada ne možete biti u zabludi (Isa. 28:7-29, 35:8; Priče 19:27; Lk. 24:27,44,45; Rim. 16:26; Jakov 5:19; 2. Pet. 1:19,20).
- Pismo mora samo sebe tumačiti, jer je ono samo sebi pravilo. Ako zavisim od objašnjenja učitelja a on tek pretpostavlja značenje, ili želi da ga prihvati samo u sklopu sopstvenog vjerovanja, ili da se načini mudar, tada je njegova pretpostavka, želja, vjerovanje ili mudrost moje pravilo, a ne Biblija (Ps.19:7-11; 119:97-105; Mat. 23:8-10; 1. Kor. 2:12-16; Ez. 34:18.19; Lk. 11:52; Mat. 2:7.8).
- Bog je otkrio buduće događaje kroz vizije, figurativne izraze, i parabole (poređenja); na ovaj način se često iznova otkrivaju iste stvari, različitim vizijama, ili različitim figurativnim izrazima i parabolama. Ako želite da ih razumijete, morate ih kombinovati, vezujući sve u cjelinu. (Ps. 89:19; Os. 12:10;Hav. 2:2; Djela 2:17; 1. Kor. 10:6; Jevr. 9:9.24; Ps. 78:2; Mat. 13:13.34; 1. Moj. 41:1-32; Danilo poglavlja 2, 7 i 8; Djela 10:9,16).
- Vizije se uvijek spominju kao takve (2. Kor. 12:1).
- Figurativni izrazi uvijek imaju figurativno značenje, i često se koriste u proroštvu da predstave budućnost, vremena i događaje – kao što gore označavaju vlast; Dan. 2:35,44; zvijeri označavaju kraljevstva; Dan. 7:8.17; vode označavaju narode; Otk. 17:1.15; dan znači godinu; Ezek. 4:6.
- Parabole se koriste kao poređenja da ilustruju predmet, i moraju se objasniti na isti način kao i figurativni izrazi, predmetom i Biblijom (Mar. 4:13).
- Figurativni izrazi ponekad imaju dva ili više značenja, kao što je dan koji se koristi u figurativnom obliku da predstavi tri vremenska perioda, to jest, prvi, neodređeni; Prop. 7:14; drugi, određeni, dan za godinu; Ezek. 4:6, i treći, dan za hiljadu godina (2. Pet. 3:8). Ispravna konstrukcija će biti u saglasnosti sa Biblijom i imaće dobar smisao; druge konstrukcije neće.
- Ako neki pojam ima valjan smisao tako kako stoji, i ne krši jednostavne prirodne zakone, on treba da se razumije doslovno; a ako ne, onda figurativno (Otk. 12:1,2; 17:37).
- Da bi razumjeli značenje figurativnog izražavanja, ispitajte tu riječ kroz Bibliju, i kada nađete njeno objašnjenje, zamijenite objašnjenje za riječ koja se koristi; i ako ima dobar smisao, ne treba da tražite dalje; ako li ne, potražite ponovo.
- Da bi znali da li imamo ispravan istorijski događaj za ispunjenje proročanstva: ako nađete da je svaka riječ proročanstva (nakon što ste razumjeli figurativno značenje) doslovno ispunjena, tada možete znati da je vaše istorijsko tumačenje taj pravi događaj; međutim, ako nedostaje ispunjenje jednog segmenta, tada morate potražiti neki drugi događaj, ili čekati na njegovo buduće ispunjenje; jer, Bog se stara da se istorija i proročanstvo slažu, tako da se prava djeca Božja nikada ne postide (Ps. 22:5; Isa. 45:17-19; 1. Pet. 2:6; Otk. 17:17; Djela 3:18).
- Najvažnije pravilo između svih je da imate vjeru. To mora biti vjera koja zahtijeva žrtvu, i ako je iskušana, odreći će se i najdraže stvari sa zemlje, svijeta i svih njegovih želja – dostojanstva, života, zanimanja, prijatelja, doma, ugodnosti i svjetske časti. Ako bi bilo šta od toga smetalo našoj vjeri u ma kojem dijelu Božje riječi, pokazaće se da je naša vjera uzaludna. Niti možemo vjerovati sve dotle dok god se neki od ovih motiva skrivaju u našem srcu. Moramo vjerovati da Bog nikada ne prestupa svoju riječ; i možemo imati povjerenje da će Onaj koji zapaža vrapčev pad, i broji svu našu kosu na glavi, čuvati tumačenje svoje riječi i da će postaviti ogradu oko nje, i spriječiti one koji iskreno vjeruju u Boga, i koji imaju bezuslovno povjerenje u Njegovu riječ, da odlutaju od istine, iako možda ne razumiju grčki i hebrejski. (Miller’s Works Vol 1, p. 33)
Dž.N. Lofborou iznosi ovo zapažanje:
„Ljepota božanskog otkrivenja je zatvorena za svijest običnih ljudi, zbog toga što ih uče i pretpostavljaju da Biblija ne misli ono što govori ili zbog toga što smisao onoga što su pisci Biblije htjeli da kažu nije sadržan u samom Pismu, već da su poruke mistične i imaju skriveno značenje. Kako ćemo shvatiti te riječi i njihovo pravo tumačenje? O, kaže jedan od uobraženih profesora našeg vremena, idite kod velečasnog gospodina A, on je Doktor teologije, on će vam prosvijetliti um po pitanju ove materije. Drugi kaže, A. vam neće dati ispravne informacije; morate otići kod jednog od naših teologa, i tako svi usmjeravaju našu pažnju u drugom pravcu zarad razumijevanja riječi. Oni se ne slažu među sobom i na taj način se stvara skoro 600 različitih pravaca u ovom trenutku. Ovo nastaje iz gledišta da Biblija ne misli ono što govori, ali znači nešto što je drugačije od onoga kada čitamo Bibliju doslovno. Ako je tačno da student Biblije mora prvo imati temeljno znanje savremene teologije, prije nego što može razumjeti Bibliju, onda se umu koji studira Bibliju čini da ona na kraju nije otkrivenje Božje volje, jer ne prenosi ideju autora, već se njeno značenje nalazi u onome o čemu uče škole. Ako je Biblija otkrivenje Božje volje ljudskom rodu, onda se Njegova volja nalazi u knjizi i knjiga misli ono što govori. Priznajemo da se koriste simboli u njoj i objasnili smo, ali tvrdimo da se jasna izjava treba tumačiti isto kao i u bilo kojoj drugoj knjizi. Ne možemo formirati ispravan koncept Božjeg karaktera kao što je objavljeno u riječi, ako ovo nije istina. Ako je Bog otkrio svoju volju na takav način da je ljudi ne mogu razumjeti, i onda objavio u toj riječi prokletstvo i smrt onima koji je ne slušaju, moramo odmah zaključiti da nije manifestovao ništa od karaktera kojeg riječ tvrdi da On posjeduje. Ako Biblija nije doslovna knjiga, onda nam treba druga knjiga, od istog autora, koja objašnjava otkrivenje koje sada imamo, da bismo imali razumijevanje Božje volje.“ (J.N. Loughborough, Man’s Present Condition and His Future Reward or Punishment [Advent Review Office, 1855], p. 7)
Razlog zašto postoji tako mnogo konfuzija i lažnih doktrina, svodi se na jedno jednostavno načelo – odbacivanje doslovnog tumačenja Biblije. Lažna i đavolska učenja nastaju kroz spiritualizovanje biblijskih tekstova pod uticajem i komunikacijom sa zlim duhovima. Stoga je komunikacija sa zlim duhovima – spiritizam, a spiritualizacija tekstova se takođe naziva spiritizmom. I ono što je komunikacija i ono što je komunicirano je spiritizam. Ako pažljivo pročitate riječi pionira, oni su termin spiritizam koristili u oba konteksta – za komunikaciju (sa zlim duhovima) i u metodi tumačenja Biblije.
Termin „Vavilon“ nije namijenjen niti korišćen kao termin prekora, već kao opisna imenica koja opisuje nepoželjno stanje „pomiješanosti“ i „zbrke“ u religijskom svijetu. Ovo sasvim sigurno nije Božja volja, koji se molio da Njegov narod bude jedan, da podjele i sekte postoje u Njegovoj zajednici vjernih. Pitanje da li se nalazite u duhovnom Vavilonu jednostavno se može utvrditi kroz test odnosa i vjerovanja u doslovne istine Božje Riječi.
