Hristov skori dolazak

Cijela Biblija je nadahnuto svjedočanstvo o realnosti Plana spasenja i Božjih obećanja. Gospod apeluje na naš razum, pozivajući nas da se sami uvjerimo u istinitost Njegove Riječi. Sve što je Bog otkrio o sebi i svijetu u kojem živimo, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, uklapa se u jednu veliku logičnu slagalicu, ako smo voljni da pošteno istražujemo i priznamo činjenice. Na žalost, iracionalnost je potreba pale ljudske prirode, što, udruženo sa satanskim izumima za skretanje pažnje ljudi sa suštinskih pitanja, rezultira nevjerstvom, istrajavanjem u pobuni i integrisanjem sa zlom u svakom pogledu. Čovjek koji se ne želi odreći grijeha mnogo je spremniji pokloniti svoje povjerenje i podređenost lažnim zemaljskim autoritetima i navodnim „svetinjama“ nego svome Tvorcu i Iskupitelju. Izvrnuti prioriteti, lažna učenja, mnoštvo zamki i stranputica dolaze kao plodovi nevjerstva, nepokajanja, lažirane religije i ideologije. Ali ništa od toga ne može poslužiti kao izgovor za odbacivanje istine.

 

Vrijeme je blizu. – „Evo, dolazim skoro! Srećan je svako ko se drži proročke riječi ove knjige.“ (22:7)

U čemu se sastoji blagoslov ili sreća držalaca proroštva knjige Otkrivenja? Najprije, oni prihvataju Gospoda kao svog Vodiča i vjerom u Njegove riječi poznaju budućnost. Sa takvim stavom, oni se mogu adekvatno pripremiti za događaje koji predstoje i Njegov dolazak. Ako se zaista držimo biblijskog proroštva, mi ne samo što ćemo biti u stanju da spoznamo istorijsku panoramu i ključne faze Plana spasenja, već ćemo voljno učestovati u njemu, izgrađujući karakter po Božjem planu. Na to dolazi blagoslov i pečat Božjeg odobravanja.

Za takve vjernike dolazak Gospodnji je bliska budućnost, jer presudni vremenski faktor se ne posmatra iz perspektive njihovog zemaljskog života, već u kontekstu Božjeg plana i intervencije u njihovu korist. Tako, na primjer, za nekog hrišćanina koji je umro u 1. vijeku, proći će samo trenutak do vaskrsenja, odnosno Drugog Hristovog dolaska. Isto to važi recimo za pravednog Jova (vidi knjigu o Jovu 14:14, 15) ili kojeg god vjernika od Adama do poslednje osobe koja će primiti Dar spasenja. Osim  toga, naša spremnost je važna, jer ne znamo koliko ćemo dugo živjeti na neprijateljskoj teritoriji, ugroženi vlastitim slabostima i Božjim neprijateljima.

To je jedan aspekt sagledavanja vremena. Drugi, podjednako bitan, pronalazimo u mogućnosti praćenja razvoja Plana spasenja kroz datu proročku panoramu. Ovdje treba imati na umu da je Bog dao ljudima taj uvid na takav način da nije dovoljna samo vjera u osnovne istine, već je potrebna živa vjera koja slijedi usku stazu spasenja i prima progresivne istine svog vremena. Plan spasenja teče linearno i sve što ima svoj početak, imaće i kraj. Stoga, u Gospodnjim očima, mi ne možemo biti pravi vjernici u statusu kvo, jer to je mrtva vjera koja se besmisleno vrti u krug i zapravo stagnira, tipična za crkve, ili za Izraelce koji su 40 godina lutali po pustinji (vidi Jevrejima 3:8-19).

VREMENSKA LINIJA OTKRIVENJA pdf

Dakle, mi na osnovu datog proročkog lanca možemo znati da je vrijeme zaista blizu, bez obzira na naš subjektivni odnos prema spasenju. Upravo živimo u tom vremenu. Niko ne zna tačno koliko je još Bog ostavio vremena milosti u antitipskom Danu očišćenja, kao što ne znamo zasigurno kada će sile tame realizovati sve svoje namjere koje im Bog dopušta da izvedu. Ali vrijeme dramatičnih promjena je zaista blizu, što osjećaju ne samo vjernici, već takođe mnogi drugi koji razmišljaju ili se bave ljudskom egzistencijom i sudbinom.

 

Odrednice i znaci poslednjeg vremena.– Biblija otkriva da Bog kontroliše našu planetu u skladu sa Planom spasenja i privodi istoriju pobune kraju. Formiranje ispravnog biblijskog gledišta o ovom predmetu od suštinske je važnosti kako ne bismo postali nepromišljene žrtve raznih najava „smaka svijeta“ i lažnih tumačenja proročanstava u kojima se zloupotrebljava Biblija za interese raznih vjerskih pravaca. Pesimizam u pogledu budućnosti naše planete prisutan je i u svjetovnoj nauci, ako se imaju u vidu problemi porasta stanovništva, pomanjkanja resursa, opasnosti od globalnog zagrijavanja, slabljenje zemljinog magnetizma, pojačana kosmička zračenja i ozonske rupe, opasnosti samouništenja čovječanstva upotrebom nuklearnog i drugog oružja velike destruktivne moći, te napokon rastuća moralna dekadencija.

Na osnovu sažetog izlaganja u ovom djelu, kao i knjizi „Danilo i istorija svijeta u biblijskom proroštvu“ od istog autora, možemo shvatiti osnovne odrednice ključnih vremenskih razdoblja i istorijskih orjentira koje nam pomažu da razumijemo gdje se nalazimo u progresu Plana spasenja i šta nas čeka do kraja.

Generalno gledano, vremenom kraja se smatra period nakon isteka papske supremacije krajem 18. vijeka, (vidi: Danilo 12:4) do okončanja Plana spasenja. Podsjetimo se da ključni događaji koji obilježavaju vrijeme kraja su istražna faza Božjeg suda (započeo 1844. godine), nakon čega slijedi Hristov drugi dolazak koji se, sudeći po ispunjenim proročanstvima i znacima vremena, može očekivati u bliskoj budućnosti. Zatim slijedi period poznat kao Milenijum (1.000 godina) koji će spaseni provesti na Nebu, čija glavna svrha je revizioni sud zlima, dok će Zemlja za to vrijeme stajati opustošena, te napokon Treći Hristov dolazak i izvršni sud nad zlima, palim anđelima i Sotonom. Zemlja će biti očišćenja ognjem od svakog traga grijeha i zla i obnovljena zajedno sa cijelim našim univerzumom. Spaseni – duhovni Izrael – tada prima svoje konačno i vječno nasleđe.

Grafikon pod nazivom „Hronologija poslednjeg vremena“ sažeto prikazuje sve bitne odrednice vremena kraja koje treba razumjeti Božji narod, i, što je posebno važno, ukazuje na znake vremena koji će vjerne upozoriti na pravovremene reakcije u skladu sa Gospodnjim uputima i nadahnutim svjedočanstvima.

 

Sa dolaskom Gospodnjim stiže i plata. – „Evo, dolazim brzo i donosim platu, da platim svakome prema njegovom djelu… Srećni su oni koji tvore zapovjesti Njegove, da bi imali pravo na drvo života, i da uđu na kapije u grad.“ (22:12, 14)

Kao što smo vidjeli, plata je primanje novog života koji će trajati dalje u vječnost, ili kazna drugom odnosno vječnom smrću. Otkrivenje života i apokalipsa smrti. Opcije su samo dvije, postavljene pred svakim od nas. Vaskrsenje ili preobraženje života nasuprot vaskrsenju za primanje suda.

Bog je naš Sudija. Mjerilo na sudu je Njegov Zakon. Ako prihvatimo poziv milosti, pokajemo se i uđemo u savez sa Njim, zasnovan na Žrtvi jedinog posrednika između Boga i nas, Isusa Hrista, tada Hristov život postaje naš i mi možemo biti opravdani na sudu. Dokaz takve vjere su njeni rodovi odnosno život u skladu sa velikim načelima njegovog Davaoca (vidi Jovan 14:15; 1. Jovanova 5:3).

Neprihvatanje Hrista, odbijanje ili ignorisanje Dara spasenja, uvijek je bila opcija, zbog slobodne volje date čovjeku, kao stvorenom moralnom  biću. Ali izbjegavanje jurisdikcije Božjeg Zakona nije opcija. Zbog zajedničke opšte sudbine propadanja, stradanja, bolesti, nedaća i smrti, kako vjernika tako i nevjernika, ljudi su skloni zabludi da svima biva na kraju isto, što god radili, primali ili odbacivali. „Zato što se presuda za zlo djelo ne izvršava brzo, srce sinova ljudskih odlučno je da čini zlo.“ (Propovjednik 8:11; uporedi sa Jov 21:7-15) Međutim, Gospod nas u svojoj Riječi obavještava da je „plata“ za naša djela neminovnost. Samo jedan aspekt te „plate“ je primjenjiv već u ovom životu kao opomena u vidu neposrednih posledica kršenja Božjih zakona života, na nama samima ili na našem potomstvu. Zato nalazimo ne mali broj ljudi koji se isključivo iz sebičnih pobuda pridržavaju zakona zdravlja i određene discipline, jer žele biti što zdraviji, izgledati mlađe i ljepše.

Ali drugi i konačni rezultat kršenja Božjeg Zakona je kazna vječnom smrću. Zašto? Jer nam Zakon ne može oprostiti (vidi Rimljanima 7. glava). Prekršaj Božjeg Zakona života je izabiranje alternative životu, koje je samouništenje i smrt. Samo i isključivo zahvaljujući Božjem Planu spasenja, mi dobijamo šansu za ovaj život kao neku vrstu popravnog ispita i mogućnosti da se opet pomirimo sa Bogom kroz Njegovu pripravu. Nipošto našu! Ali naš udio je pristanak na tu pripravu.

Adamov i Evin grijeh nije mali. Njihov prestup nije se sastojao u kušanju ploda sa zabranjenog drveta. To je bio samo vidljivi čin prihvatanja koncepta satanizma i odbijanja poslušnosti i vjere u Boga, izbora „nezavisnosti“ od Izvora života, u kojem stvoreno biće želi da bude samo sebi bog i ponaša se kao bog.

Božji Zakon nije skup odvojenih pravila niti zabrana, već koherentna cjelina (vidi Jakov 2:10) koja se ne smije krnjiti. Isus nije imao opciju polovičnosti u držanju Zakona svog Oca. Nije to bilo ni 99%. Samo jedan prolaz dovoljan bi bio Sotoni da Ga obori i osujeti Plan spasenja.

Vrlo je važno zapaziti razliku između Isusovog držanja Zakona i načina na koji su to činili Njegovi pseudo religiozni savremenici i oponenti. Za njih je Zakon bio skup zabrana i pravila, od kojih su neka i sami izmislili ili izopačili prema ljudskim zamislima. Za Isusa, to je bio Zakon života, bliskosti i stalne veze sa svojim Ocem. Božji Zakon je zakon slobode u svemu osim grijeha (vidi Jakov 1:25). Grešno i zlo srce, međutim, želi ukloniti Zakon i predstaviti grijeh kao slobodu, ili, u drugoj krajnosti, prikazati Zakon kao skup pravila kojih se grešnik svojim naporima može pridržavati. U oba slučaja, nepokajano srce ostaje nepromijenjeno i ne želi da se promijeni.

Sve ovo dovodi do različitih oblika kamuflaže grešnog srca koje se na kraju otkriva u djelima (vidi Matej 7:15-23; 15:18, 19; uporedi sa Matej 16:25-27; Jov 34:11, 12; Priče Solomonove 24:12; Jeremija 17:10; Matej 25:31-46; Rimljanima 2:4-16; 2. Korinćanima 5:10).

Možete, dakle, biti potpuno sigurni kojim duhom su nadahnuti svi oni koji na bilo koji način izvrću, negiraju ili omalovažavaju Božji Zakon.[1] Ne dajte se zavarati ni prividnim utiskom da su Božje zapovijesti skup zabrana, jer su u tom obliku date u uslovima pobune, da bi ih pobunjeni čovjek mogao razumjeti (vidi Matej 5:17-48)!

Ako shvatamo ova pitanja kako treba, tada ćemo znati i biti sigurni da Božja izvorna religija nije isključiva u negativnom smislu te riječi, već zato što je to jedini put spasenja. Bog nema na raspolaganju nikakve alternativne opcije za spasenje, kao što ni sam Zakon nema alternativu. Kao što astrofizičari i drugi naučnici mogu doći do saznanja da je svemir stvoren i održiv na „ivici noža“ (može postojati isključivo pod datim vrlo preciznim zakonima nebeske mehanike), tako i mi možemo shvatiti da duhovni i najveći Zakon održivosti života takođe funkcioniše „na ivici noža“. Naravno, za takav zaključak nema potrebe da budemo naučnici, sasvim je dovoljno da smo pošteni, razumni i spremni nazvati stvari po imenu.

 

Profil spasenih. – Proučavanje Otkrivenja uveliko nam pomaže da shvatimo funkciju Plana spasenja i na koji način pali čovjek može povratiti svoj izgubljeni status i tako zadobiti vječni život. Stoga ćemo sada napraviti malu digresiju i ukratko sumirati profil spasenih, uz dokaz da je proces spasenja praktično isti pod oba saveza.

Najprije treba imati na umu da Plan spasenja ne počiva samo na Božjoj pripravi, već takođe zahtijeva aktivno učešće čovjeka. U tom smislu, Biblija nam daje jasne smjernice koji je Božji a koji naš udio. Izopačenje uloga jedne ili druge strane vodi lažiranoj teologiji, liberalizmu ili borbi čovjeka u svojoj sili na pogrešnom terenu i u pogrešnim bitkama.

Koje su, dakle, najbitnije karakteristike spasenih? Primijetićete da su sve te osobine u duhovnoj ravni i tiču se spoznaje istine i preobražaja karaktera.

i) Oni su otvoreni prema istini i zato mogu biti osvjedočeni u grešnost svoje prirode koju biološki nasleđuju od prvog Adama. Ovo je moguće zbog opšte Božje blagodati date cijelom čovječanstvu kroz Plan spasenja.

ii) Oni vjerom prelaze iz smrti u život, držeći se obećanja svog Stvoritelja i Iskupitelja koji je pobijedio za njih.

iii) Oni su svjesni da ne postoji nikakva tehnika, metodologija ili praksa, religijske ili neke druge prirode, putem koje bi mogli prevazići osnovne probleme čovječanstva ili ih trajno eliminisati (Rimljanima 7:24). Ne vjeruju u urođeni život, nezavisno od Boga. Jedino utočište mogu naći primanjem spasonosne Božje blagodati (Rimljanima 3:23,24; 5:1,2, 15-17; Galatima 2:5,8,16; Titu 3:7).

iv) Oni znaju da svoje spasenje ne mogu povjeriti nijednom ljudskom biću, bez obzira na autoritet, polaganje prava na duhovno ili svešteničko zastupništvo i posredovanje pred Bogom, eventualnu demonstraciju čuda, znakova i sl. (Djela 4:11, 12; Matej 1:21; 5. Mojsijeva 13:1-4).

v) Oni su spoznali suštinu velikog sukoba između dva koncepta – Božjih načela ustrojstva i održivosti života – i satanske ideologije mješavine dobra i zla koja proizvodi patnju, stradanje i smrt. Izgradili su živi odnos sa Bogom koji se zasniva na usvojenju u nebesku porodicu kroz Hrista (Jevrejima 2:9-18).

vi) Oni su svjesni svoje potrebe za pokajanjem i ostavljanjem grijeha (Djela 3:19; Ezekiel 18:30-32; Matej 3:2; Otkrivenje 2:5).

vii) Oni spremno prihvataju Božje uslove spasenja, na način objašnjen u Njegovoj pisanoj Riječi – Bibliji (Jovan 7:38).

viii) Oni prihvataju pripravu Boga Oca kroz Njegovog Sina, Isusa Hrista, drugog Adama (1. Korinćanima 15:22), svjesni činjenice da je On jedini Put, Istina i Život (Jovan 14:6). Oni spremno primaju novi život u Hristu.

ix) Oni su spremni da umru staroj prirodi i žive obnovljeni u Hristu.

x) Božanski predviđenim sredstvima oni se čiste od grijeha kako bi ih Gospod mogao primiti i usvojiti kao sinove i kćeri, buduće bezbjedne stanovnike Neba i naslednike vječnog života.

xi) Opravdani vjerom kroz posredničku žrtvu i zastupništvo Isusa Hrista, oni aktivno sudjeluju u izgradnji hristolikog karaktera i rasta u poznanju Božjih atributa ljubavi, milosti i pravde, te postaju „djevstvenici“, „nevjesta Hristova“.

xii) Oni spremno „idu za Jagnjetom kud god ono pođe“ (Otkrivenje 14:4), što znači da prate Hrista u Njegovom djelu realizacije Plana spasenja, čvrsto se držeći temeljnih istina i slijedeći progresivne istine različitih faza Božjeg plana. Ovo je jako važno naglasiti, jer kao što nije moguće danas polagati pravo na Božju naklonost ako svjesno ignorišemo ili odbijamo sadašnju svjetlost, tako nije bilo izvodivo sudjelovati u starosaveznoj tipskoj službi preinačujući Božje propise i uvodeći svoja pravila umjesto njih. Tako, na primjer, starosavezni vjernik nije mogao kazati „prinio sam žrtvu i to je dovoljno, nema potrebe da dolazim i ‘ponizim dušu svoju’ na Dan pomirenja, ta služba meni nije važna, već sam spasen“.

xiii) Oni prihvataju pravednost Božjeg suda, svjesni da su Božja načela nepromjenljiva i vječna kao On sam (5. Mojsijeva 32:4; Otkrivenje 16:7).

xiv) Oni su „dobre sluge“ u Božjem djelu, spremni da rade ne samo na svojoj dobrobiti, već jednako i za svoje bližnje. Stoga oni ne pobjeđuju samo „krvlju Jagnjetovom“, već i riječju svog svjedočanstva (Otkrivenje 12:11).

xv) Oni vole Boga i bližnje (grešnike), a mrze grijeh (1. Jovanova).

xvi) Oni čeznu za konačnim oslobođenim od prokletstva grijeha i smrti, za zajednicom istinske ljubavi sa Bogom i bližnjima, u neokaljanoj ljepoti prirode.

Spasenje je, baš kao što Božja Riječ kaže, dostupno i na raspolaganju svima, bez razlike. Štaviše, našu slabost Bog lakše obraća u snagu. Uslovi su isti u svim vjekovima, baš kao što se to može vidjeti iz ove ilustracije Svetilišta.

 

Vrijeme kad je kasno za promjenu. – „Još mi je rekao: ‘Nemoj da zapečatiš riječi proročanstva ove knjige, jer je vrijeme blizu! Ko je nepravedan, neka i dalje čini nepravdu. Ko je pogan, neka se i dalje pogani. A ko je pravedan, neka i dalje čini pravdu, i ko je svet, neka i dalje bude svet.’“ (22:9, 10)

Kad se završi vrijeme milosti i Hristove službe očišćenja grijeha u Nebeskoj Svetinji nad svetinjama, tada će biti kasno za promjenu tabora, i postaće primjenljive gornje proročke riječi. One su takođe bile primjenljive na sve one koji su u prošlosti sebe doveli u stanju hule na Svetog Duha (vidi Matej 12:24-37).[2]

 

Opasnost od zloupotrebe proročke riječi. – „Svjedočim svakom ko čuje riječi proroštva ove knjige: Ako neko nešto doda ovome, Bog će njemu dodati zla koja su zapisana u ovoj knjizi. A ako neko oduzme nešto od riječi koje su u knjizi ovog proroštva, Bog će mu oduzeti njegov dio iz knjige života, i od grada svetog, i od onoga što je zapisano u ovoj knjizi.“ (22:18, 19)

Pošto je, dakle, Sveti Duh diktirao riječi koje su proroci i apostoli zapisali u Bibliji, dok su bili pod nadahnućem, na Božje nadahnute spise primjenljivo je sledeće fundamentalno načelo: LJUDI NEMAJU OVLAŠĆENJE (AUTORITET) DA MIJENJAJU NADAHNUTE SPISE, U BILO ČEMU, MA KOLIKO TO NEZNATNO IZGLEDALO! Za dublji uvid u ovu temu, vidi: 5. Mojsijeva 4:2; 13:32; 2. Timoteju 3:16; 2. Petrova 1:21; 2. Samuelova 23:2; Jeremija 1:9; 26:1, 2; 36:1-4; 1. Korinćanima 2:13; 2. Mojsijeva 4:14-16; 33:11; 4. Mojsijeva 12:7, 8; 22:35, 38; 5. Mojsijeva 18:18; Jovan 12:49; 14:24; 17:8.

Proučavanjem Biblije, možemo utvrditi nekoliko važnih načela u pogledu nadahnuća:

1) Nadahnuti glasnik Božji, bilo prorok ili apostol, nije bio pod nadahnućem 24 sata na dan, sedam dana u sedmici, već kad mu je Gospod želio dati nadahnutu poruku ili otkrivenje, dolazila mu je Riječ Gospodnja, ili se Duh Božji spuštao na njega. Potvrdu ove teze nalazimo u 2. Samuelovoj 24:11, 12; 2. Carevima 20:4-6; 2. Dnevnika 24:20.

2) Kad Božji glasnik nije pod direktnim nadahnućem Svetog Duha, on nije nepogrešiv, već može praviti greške kao svako drugi (vidi Jakov 5:17; Djela 14:15; 21:18-25; 1. Dnevnika 17:1-4).

3) Postoje prilike kad nadahnuti glasnik Gospodnji daje svoj vlastiti sud ili mišljenje, i ne daje nadahnuto svjedočanstvo Gospodnje (vidi 1. Korinćanima 7:6; 7:12; 7:25).

Zloupotreba proročke nadahnute riječi takođe se može činiti izvrtanjem smisla, vađenjem iz konteksta, pogrešnom metodologijom tumačenja i na razne druge načine.

 

Dođi i uzmi besplatno Vodu života! – „I Duh i nevjesta govore: ‘Dođi!’ I ko god čuje, neka kaže: ‘Dođi!’ I ko je god žedan, neka dođe! Ko god želi, neka uzme vodu života besplatno!… Onaj koji svjedoči o tome govori: ‘Da, dolazim brzo!’ Amin! Dođi, Gospode Isuse!“ (22:17, 20)

Duh Božji i Nevjesta Hristova jednodušno govore: „Dođi“! I prorok kaže: „Dođi!“ Onaj koji svjedoči, sam Gospod, najavljuje: „Da, dolazim skoro!“ jer i On čezne da oslobodi svoj narod i riješi problem grijeha, patnje i zla zauvijek. Ali Gospodnje namjere ne poznaju ni žurbu ni zakašnjenje, te stoga i mi treba da se naoružamo strpljenjem, budući sigurni da ništa od obećanog neće izostati.

U međuvremenu, na nama je da prenesemo poziv: „Ko god želi, može da uzme Vodu života besplatno!“ (vidi Isaija 55:1-3; Jovan 4:5-15; 7:37-39; Otkrivenje 21:6) Kad je pravo vrijeme da uzmete ovaj Dar? „Danas ako glas Njegov čujete!“ (Jevrejima 3:7)

___________________
[1] Vidi „Božji Zakon: kome i zašto“ (I i II dio), Pavle Simović, www.religija.me

[2] Vidi „Koji je grijeh najveći“, Pavle Simović, www.religija.me