Uzvišena misija
Gospodin Miroljub Petrović jedan je od rijetkih ljudi koji je učinio velike stvari na polju religije, nauke i prirodne medicine na prostoru bivše Jugoslavije. Petrović je doprinio da veliki broj ljudi na ovim prostorima dobije korisne informacije iz ovih oblasti, što im je, vjerujemo, doprinijelo u poboljšanju kvaliteta života i upoznavanju sa osnovnim principima religije i zdravog života. Petrović je to radio putem predavanja, gostovanja na televizijama, publikovanjem knjiga i video materijala, kontakata sa ljudima… I kada se govori o Miroljubu Petroviću, dobre stvari koje je učinio uvijek treba imati na umu. Njegova misija je bila uzvišenog karaktera.
Petrović se, dakle, eksponirao kao promoter biblijskog kreacionizma, naučnih činjenica koje se vješto skrivaju od šire javnosti, i prirodnih zakona zdravlja. Takve stvari može da radi samo biblijski religiozna osoba. To podrazumijeva da sam Bog podržava i nadahnjuje te aktivnosti. Međutim, da li lik i djelo gospodina Petrovića prolaze biblijski test? To je osnovno pitanje kojim ćemo se baviti u ovom članku, jer to je naša dužnost prema Stvoritelju i prema ljudima koji su izloženi uticaju njegove nauke.
Karakterne i teološke mane
Kao i svi ljudi, Petrović ima svoje mane i slabosti, što i sam često koristi kao argument u opravdavanju postupaka ljudi bitnih za njegov koncept. Ne bavimo se njegovim manama u cilju njegove kompromitacije, zato što postoji Bog koji bolje od svih nas zna kakav je on čovjek, i to je pitanje njegovog odnosa sa Bogom.
Na njegove mane se mora ukazati kako bi se spriječile zablude kod ljudi koji vjeruju i slušaju Petrovića, jer on realno ima uticaj i harizmu.
Važnije od svega je da sam Petrović izađe iz svojih zabluda, poradi na sopstvenom karakteru i promjenama u životu kako bi se mogao vratiti svojoj prvobitnoj misiji. Petrovićeve mane se mogu podijeliti u dvije grupe – karakterne i teološke.
Sa trenutnim teološkim zabludama koje širi, a koje nemaju uporište u Bibliji, i karakternim manama, oličenim u temperamentu, netoleranciji, ružnom rječniku i sklonosti ka određenim mahinacijama, Petrović više pravi štetu nego korist svima onima koji ga slušaju i vjeruju mu, a najviše sebi.
Šta su Petrovićeva vjerovanja
Petrović je neko ko doslovno vjeruje u Bibliju, u šest dana stvaranja, da je Biblijski potop bio na globalnom nivou, da je Bog kroz svoga sina Isusa Hrista došao na zemlju i položio život da bi pali čovjek bio spašen i imao šansu za još jedan život, vjeruje da spasenje ne dolazi djelima već milošću Božjom, vjeruje da je Šabat (subota) dan od odmora, vjeruje da je besmrtnost duše laž i zabluda… Sva ta vjerovanja su potkrijepljena Biblijom.
Petrovićeva nebiblijska nauka
Petrović je, međutim, iz nekog razloga godinama počeo da iskrivljuje sliku svega ovoga što vjeruje, na način što je počeo da propagira nebiblijsku nauku. Moguće da Petrović ne vjeruje u to što priča (nebiblijska nauka) i da to priča iz nekog interesa ili razloga koji je samo njemu poznat, ali Petrović mora da zna da sve što priča ljudi slušaju i na taj način rizikuje da ih dovede u zabludu koja može da ih skupo košta.
Petrovićeva nebiblijska nauka ogleda se u sljedećem: da će Bog u bliskoj budućnosti ponovo osnovati teokratsku državu Izrael sa svim zakonima koji su važili nekada u istoriji, da će se ponovo prinositi žrtve u budućem hramu koji će se graditi, da će Jevreji prihvatiti Isusa Hrista za Mesiju, da događaji koji se dešavaju u svijetu i na Bliskom Istoku predstavljaju potvrdu proročanstava i pripremu stvaranja teokratske države Izrael, da će Bog vrlo brzo da se obračuna sa grešnicima u svijetu u kontekstu jačanja i formiranja Izraela kao teokratske države… Petrović vrlo često napada Vatikan, kao organizaciju odgovornu za najveća zla na zemlji i protivnika Izraela, ali istovremeno navodi masone kao suprostavljenu organizaciju koja treba da potpane pod Vatikan tek u bliskoj budućnosti, slično kao i Amerika. Petrović uz to podržava kažnjavanje grešnika putem smrtne kazne na zemlji, kao što je to bio slučaj u istoriji u teokratskoj državi Izrael. On smatra da tako nešto treba uvesti i u drugim zemljama sa ciljem sprečavanja širenja grijeha i bolesti u društvu. Petrović napada protestante, liberalne i neoliberalne, sekte, navodno brani dobre katolike, napada učenja i prakse pravoslavne crkve a istovremeno navodno brani pravoslavlje, ne napada muslimane, napada sve koji ne misle kao on, vrijeđa, psuje, kritikuje, ponižava, briše postove na forumu Centra za prirodnjačke studije, čiji je osnivač, ne prihvata kritiku, naziva liberalnim i sektašima sve koji se pozivaju na Isusa Hrista a ne podržavaju koncept „oko za oko, zub za zub“… Petrović daje prednost Starom zavjetu u odnosu na Novi zavjet…
Vjerovatno u svemu ovome što Petrović promoviše ima i toga u što on lično ne vjeruje, nego se bavi promocijom kako bi zadovoljio određene svoje slušaoce. Ustvari, on misli da ih zadovoljava (dio pravoslavaca, katolika, muslimana). Petrović se na taj način ponaša kao političar, manipuliše i širi neistine.
Dokazi i objašnjanja o Petrovićevoj nebiblijskoj nauci
Formiranje teokratske države Izrael, gradnja trećeg hrama i privilegovanost jevrejske nacije, što je suština Petrovićevih stavova i izlaganja koja se tiču Izraela, potpuno je lažna i nebiblijska nauka, koja se kosi sa stvarnim biblijskim proročanstvima i zdravim razumom.
Hram
U najkraćem: Šta se dogodilo u hramu u trenutku kad je Hristos umro? Zavjesa ispred Svetinje nad svetinjama pocijepala se odozgo na dolje (Matej 27:51). Isus je tada uzviknuo: „Svršeno je.“ Jovan 19:30
Time je Bog pokazao da napušta to mjesto, koje tako prestaje da bude svetinja. Bez Božjeg prisustva to više nije Njegov hram. Zašto je završena služba u hramu? Zato što su simboli iz hramskih rituala počeli da se ispunjavaju Hristovom žrtvom na krstu i kasnije izlivanjem Svetog Duha na apostole na Pedesetnicu. Ako je Otac jednom ukinuo simboličke rituale zato što je počelo stvarno ispunjenje tih simbola, zašto bi se sada ponovo vraćao na simboličku službu? Ljudi su ionako izopačili žrtveni sistem, pa je Bog rekao da se gadi na njihove žrtve. Ako bi neko ponovo pokretao simboličke životinjske žrtve, time bi otvoreno negirao da je Isus kao Mesija umro na krstu za naše grijehe.
Dokazivanje potrebe za trećim hramom direktno se suprostavlja brojnim jasnim izjavama i tekstovima u Bibliji, logici i zdravom razumu, i predstavlja jednu od većih hula na Hristovo djelo i službu koju On sada obavlja u Nebeskom hramu. Žrtveni sistem je za sva vremena ukinut, jer je ispunjen, Žrtva je prinesena. Isus sada posreduje za ljude na Nebu, što ne samo da ne odgovara projevrejskoj priči, već ni zvaničnim navodno hrišćanskim crkvama koje održavaju sistem svojih „posredničkih“ službi.
U Jevrejima 10:9 stoji da Isus ukida prvo da postavi drugo. „Prvo“ se odnosi na obredni žrtveni sistem koji je služio kao podsjetnik na grijehe (9:3), a „drugo“ na Hristovu antitipsku stvarnu pomiriteljsku službu koja je počela u Nebeskoj svetinji.
Jevreji
Vjerovati da Bog ima privilegovanu naciju jednako je naivno i suludo kao polagati vjeru i nadu u privilegovane crkve ili pojedince. Božansko nadahnuće u poslanici Galatima otkriva: „Da među neznabošcima bude blagoslov Avramov u Hristu Isusu, da obećanje Duha primimo kroz vjeru… Jer ste vi svi sinovi Božji vjerom Hrista Isusa… Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškog roda ni ženskog; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avramovo, i po obećanju naslednici.“
1. Korinćanima 12:12, 13: „Jer kao što je tijelo jedno, a ima mnogo udova, i svi udovi tog tijela, iako ih je mnogo, čine jedno tijelo – tako je i Hristos. Zaista, jednim Duhom svi smo kršteni da budemo jedno tijelo – bili Judejci ili Grci, bili robovi ili slobodni – i svi smo jednim Duhom napojeni.“
Jasno je da više ne postoji podjela između Jevreja i ostalih naroda. Jevreji više nemaju primat u ni jednom smislu u odnosu na druge narode. Svi su jednaki pred Bogom.
Za prepotopnu generaciju, Bog je izjavio da Njegov „duh neće dovijeka trpjeti čovjeka. Eto im još sto dvadeset godina.“ (1. Mojsijeva 6:3) Bog je tada postavio granicu dokle će Njegova ponuda milosti trajati. Da li je ovo bio jedinstven slučaj? „A oni [Avramovi potomci] će se u četvrtom naraštaju vratiti ovamo, jer prestupi Amoreja još nijesu prevršili mjeru.“ (1. Mojsijeva 15:16) Ovdje vidimo da su i stanovnici hananske zemlje imali određeno vrijeme milosti.
Da li je ikad Jevrejima dato vrijeme da se pokaju? Danilo 9:24, 25: „Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu [Danilovom narodu – Jevrejima] i tvom svetom gradu da se okonča prestup, da se učini kraj grijehu, da se očisti krivica, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat na viziju i na proročanstva i da se pomaže Sveti nad svetima. Zato treba da znaš i da razumiješ: Od časa kad izađe riječ da se Jerusalim obnovi i ponovo sagradi pa do pomazanika vladara, biće sedam sedmica, i još šezdeset i dvije sedmice. Opet će se izgraditi trg i zid, i to u teško vrijeme.“
Čak i bez povezivanja drugih vremenskih proročanstava iz Danila, dovoljan je ovaj tekst i malo znanja iz istorije da shvatimo da 70 sedmica sežu u godine prvog dolaska Mesije. Trenutak je da se opet podsjetimo priče o vinogradarima iz Mateja 21. glava. „A potom posla k njima sina svog govoreći: Postidjeće se sina mog. A vinogradari vidjevši sina rekoše među sobom: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo. I uhvatiše ga, pa izvedoše ga napolje iz vinograda, i ubiše. Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će učiniti vinogradarima onim? Rekoše Mu: Zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugim vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vrijeme. A reče im Isus: Zar nijeste nikada čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašim očima. Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje, i daće se narodu koji njegove rodove donosi.“ (37-43)
Dakle, jesu li se Jevreji kao nacija pokajali u određenom periodu? Odgovorio nam je sam Isus u priči o vinogaradarima, ali i na drugim mjestima u Bibliji, a računica kaže da je ovaj period od proročkih 490 godina istekao 34. godine kada je kamenovan Stefan posle dirljive propovijedi koja je zabilježena u Djelima 7. glava. Jevreji su izgubili sve privilegije koje su imali i nikada im više kao naciji neće biti vraćene.
Za detaljnija biblijska objašnjenja ovih tema pogledati sljedeće analize:
Božji narod i poslednji događaji
Isus i Mojsije
Petrović direktno i indirektno nipodaštava učenje Isusa Hrista i apostola svojim tvrdnjama o novom Hramu, teokratiji, obračunu sa neistomišljenicima i grešnicima. Petrović konstatno govori da čovjek treba da živi po Mojsijevom zakonu i to najčešće potencira. Ljudi koji barem malo poznaju Bibliju znaju da ne postoje Mojsijeve zapovjesti. To su Božje zapovjesti koje je Mojsije zapisao.
Petrović vjeruje da je Isus Hrist Bog i da je On bio taj koji je komunicirao sa Mojsijem. Zašto Petrović onda ne kaže da čovjek treba da živi po Isusovim zapovjestima? Ili zašto Petrović nikada ne govori da treba da se živi po zapovjestima koje je Isus izgovorio tokom svog života na zemlji? Petrović svjesno ili nesvjesno manipuliše sa ovom temom. Petrović se ne poziva na zapovjesti Isusa Hrista, jer one pozivaju na ljubav, mir, praštanje, izbjegavanje osude drugih ljudi…, a to je nešto što Petrović ne želi da promoviše, jer on lično ne živi na taj način.
Petrović se poziva na Mojsija pri tom misleći na one zapovjesti koje su važile dok je Izrael bio teokratska država, a to je obračun i ubijanje grešnika, oko za oko, zub za zub i slično. Petrović, svjesno ili nesvjesno, promoviše krvoproliće i zato se nikad ne poziva na Isusove zapovjesti, već navodno Mojsijeve, iako je Mojsije bio primjer moralnog velikana, krotak u duši… Petrović sve one koji potenciraju Isusa naziva sektašima, liberalnim hrišćanima.
Oni koji malo bolje znaju Petrovića i posjećuju njegov forum da li mogu da zamisle da on propagira sljedeću Isusovu nauku:
„Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze; Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeđaju. Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti. I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube. I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grešnici čine tako“. (Jevanđelje po Luci, 6 glava)
Petrović ovakvo shvatanje religije smatra „miki maus“ teologijom. To je povezano sa njegovim karakterom i temperamentom. Petrović je nekada bio adventista, a sada želi potpuno da se distancira od učenja Adventističke crkve. Problem je što Petrović distancirajući se od adventističkog učenja, distancira se i od biblijskog učenja, zato je i prigrabio (možda i podsvjesno) nauku o budućoj teokratskoj državi Izrael, gradnji hrama, obračunu sa grešnicima… Ovo je takođe usko vezano sa njegovom sklonošću ka nacionalnom ponosu i junačenju.
Zato kada god neko potencira hrišćanska načela oličena u Jevanđelju i apostolskim poslanicama, Petrović se ismijava nazivajući tu nauku liberalnom i sektaškom. Kod njega, jasno je, postoji potreba za svojevrsnim obračunom sa neistomišljenicima i pozivom na obračun sa grešnicima, a pošto takav stav nema uporište u Isusu Hristu i Bibliji, on se onda poziva na navodno Mojsijeve zakone koji su nekada važili u teokratskoj državi Izrael. Ovdje ne kažemo da su ti zakoni bili loši, već da su imali svoju svrhu i bili primjenljivi pod Božjom upravom i među izraelskim narodom koji je trebao biti odvojen od grijeha ostalog svijeta zbog specifične misije i tipske službe koja je predstavljala objavu Božjeg Plana spasenja. Novozavjetni koncept odvojenosti Bogu posvećene zajednice drugačije je koncipiran zbog izmijenjenih okolnosti i prestanka potrebe za obrednim službama.Sam Isus je onima koji su očekivali zemaljsko carstvo kazao da se Njegovo carstvo ne može braniti silom palog čovjeka, niti On to traži od svojih sledbenika.
Petrović je dobrim dijelom u pravu kada kritikuje stanje u crkvama, naročito u Adventističkoj crkvi koja je imala najveću svjetlost, ali je problem što iskrivljuje biblijsku nauku.
Vatikan i masoni
Petrović označava Vatikan kao organizaciju odgovornu za najveća zla na zemlji, kao vladara svijeta i protivnika Izraela, ali uporno objašnjava da su masoni suprostavljena organizacija koja treba da potpadne pod Vatikan u bliskoj budućnosti, slično kao i Amerika. I u tom kontekstu se pominje Izrael, kao država koja nije pod uticajem Vatikana. Ove i slične Petrovićeve tvrdnje nemaju veze sa realnošću niti imaju pokriće u Bibliji.
Da bi se neko bavio ovom temom nije dovoljno da pročita nekoliko knjiga i da svojom logikom nešto zaključuje, kao da se radi o dječjoj igri u smislu: „Vatikan vlada, masoni su protiv, traje borba između njih, Izrael nije pod kontrolom, Amerika polako potpada pod kontrolom Vatikana zato što tamo i dalje vladaju masoni itd, itd“. Petrović ne poznaje dovoljno ovu problematiku, i priča ono što mu odgovara.
Na osnovu jasnih biblijskih proročanstva, Vatikan ili Rimska crkva pod Sotoninim okriljem vlada svijetom, koristeći sve najznačajnije svjetovne vlasti u ispunjavanju svojih ciljeva. Rimska crkva kontroliše sve bitne organizacije i institucije u svijetu, prije svih masoneriju. Isus je u Bibliji rekao da je Sotona knez ovoga svijeta. Samo pojedinci koji vjeruju u Boga i žive po Njegovim načelima mogu biti suprotstavljeni Sotoni i njegovim silama na zemlji. To znači da su i Vatikan i masonerija pod Sotoninom vlašću, ali iz proročanstava jasno vidimo da je Vatikan ključna sila koja vlada svijetom. Sila „malog roga“ (papstvo) u Bibliji je opisana kao najjača u istoriji koja nema konkurenciju u tom smislu do drugog Hristovog dolaska.
Masonerija je samo jedna od brojnih organizacija u službi Rima, koja okuplja uticajne ljude koji rade na uspostavljanju Novog svjetskog poretka i ujedinjenja pod jednom svjetskom religijom pod kotrolom Rima. Visoki katolički sveštenici su masoni i iluminati (pogledati svjedočenje Alberta Rivere), čak su i pape masoni. Osim toga, istorijski je vrlo lako dokazati da je masonerija samo jedan od Rimskih udova.
Sami masoni ističu da su njihova starija braća bili vitezovi templari, inače organizacija koja je zvanično bila pod kontrolom rimskog pape. Jedna od izjava koja ide u prilog tome je i sljedeća:
„A mi masoni, templare smatramo svojom starijom braćom“, kaže Dragoslav Pavlović, veliki majstor nacionalne lože Srbije. Namjerno potenciramo Pavlovića zato što je iz Srbije, odakle je i Petrović.
Pitanje je koliko je Pavlović zaista upućen u stvarne tajne masonerije, ali ova izjava samo pokazuje da masoni među sobom znaju da su na neki način nasljednici templara ili čuvara drevnih misterija. Poznati okultisti (kao madam Blavatski), takođe, tvrde da masoni koriste rituale Ignjacija Lojole, osnivača katoličkog jezuitskog reda.
I najuticajniji izraelski političari su masoni, što znači da su pod kontrolom Rima. Rim direktno kontroliše Izrael. Formiranje države Izrael, 1948. godine, vođeno je planom koji Rim (Sotona) ima u budućnosti, a to je vladanje svijetom i ujedinjenje svijeta iz Jerusalima, o čemu je govorio i Alberto Rivera u svojim predavanjima (pogledati na Internetu). Jasno je da Izrael nije zaštićen od Arapa zato što je vojno ili finansijski jak, nego zato što moćni satanistički lobi stoji iza Izraela koji im je potreban u njihovim planovima.
Iz jezuitske zakletve znamo da Rim vlada svijetom tako što je infiltriran i kontroliše sve strane u sukobu. Oni prave haos (ratovi, podjele, prevrati, revolucije, demonstracije, sukobi), kad god požele i preko koga god hoće (Palestinci, Izraelci, Sirijci…), da bi napravili „red“ koji žele, a to je konačno ujedinjenje svijeta kada će biti uspostavljen novi svjetski poredak.
Miroljub Petrović ne poznaje problematiku tajnih društava niti dešavanja u svijetu u tom smislu. Osnovno pravilo kada se izučavaju tajna društva i moćne organizacije jeste da treba uzeti u obzir ono što kaže jedan od najvećih masona svih vremena, američki general Albert Pajk u knjizi „Morali i dogma“, koja je bukvar masonerije, a to je da postoji doktrina za javnost i doktrina za izabrane. To je princip Rimske crkve. Za javnost, Rimska crkva je hrišćanska, za izabrane oni su sljedbenici Lucifera koji u njegovo ime i uz njegovu pomoć kontrolišu tokove u svijetu sa jasnim ciljem za budućnost. Zato nikad ne treba donositi zaključke na osnovu spoljnih dešavanja i manifestacija, jer se iza zavjese krije nešto drugo.
To što Izrael ratuje sa Arapima ne znači da i jedni i drugi nijesu dirigovani od istih krugova koje kontroliše Rimska crkva. Upravo Albert Pajk, koji je bio najviši rang masonerije u svoje doba i koji direktno kaže da je bog masona Lucifer, najavio je sljedeće:
„Treći svjetski rat mora se načiniti tako da se iskoriste razlike među političkim cionistima i vođama islamskog svijeta. Rat se mora napraviti tako da islam i cionizam unište jedan drugog. U međuvremenu će druge nacije, podijeljene po ovom pitanju, morati da se bore do potpune fizičke, moralne, duhovne i ekonomske iscrpljenosti. Tada ćemo u svijet pustiti nihiliste i ateiste i napravićemo društvenu kataklizmu koja će svima pokazati efekat apsolutnog ateizma. Onda će svuda građani istrijebiti te uništitelje civilizacije i, žudeći za idealom, pronaći će pravo svjetlo kroz univerzalnu manifestaciju čistog učenja Lucifera. Ova manifestacija će uslijediti poslije uništenja hrišćanstva i ateizma, koji će nestati u isto vrijeme“, pisao je Pajk u svom planu za vladavinu svijetom.
Pajk je bio informisan čovjek i bio je upućen u planove Lucifera i demona. Isto tako, ne znači da će se sve doslovno ispuniti što je Pajk rekao, ali se lijepo uklapa u planove Rima za rat između Arapa i Jevreja kako bi se potom uspostavio red koji će prihvati i jedna i druga strana, a gdje će Rim biti „spasilac“.
Brojna dešavanja na Bliskom Istoku i manipulacije koje dolaze iz Rima, a kojih mnogi Jevreji nijesu ni svjesni (osim njihovih vođa koji su masoni pod kontrolom Rima), služe mnogim zabludjelim ljudima da vjeruju da će se u budućnosti ponovo graditi hram. U okultnim krugovima vjeruju da će se graditi hram. Ali ne Božji hram, nego sotonski hram. Alberto Rivera je u svojim izlaganjima pominjao mogućnost da se u tom hramu mise (katolička služba) održavaju i subotom i nedeljom. I to se lijepo uklapa u planove za povezivanje religija.
Na dolarskoj novčanici prije više decenija je napisano „Iz haosa red“ i „Novi svjetski poredak“. Sotona ima svoj plan i u tome mu služe sile na zemlji, prije svih, Rim. Ostali im se pokoravaju uglavnom se povodeći za politikom i nalozima koje dobijaju preko raznih centara moći, javnih i tajnih. Ista stvar je sa Amerikom. Biblijska proročanstva (Otkrivenje) jasno pokazuju da je Amerika u službi Rima. Rim u potpunosti kontroliše Ameriku koja služi za sprovođenje njihovih planova u svijetu. Dakle, iza svih najvažnijih globalnih američkih aktivnosti stoji Rim, zato što su najuticajniji ljudi u Americi članovi tajnih društava pod kontrolom Rima (masoni, iluminati, malteški vitezovi, lobanja i kosti, itd).
Miroljub Petrović ne poznajući svu ovu problematiku manipuliše različitim informacijama uklapajući ih u scenario koji je on zamislio, a koji nije poduprijet stvarnim činjenicama i Biblijom.
Za detaljnije informacije o ovim temama pogledati predavanja Tajna iza tajnih društava, kao i knjige Vatikanske ubice i Istina i naše vrijeme.
Sumnjivi heroji Miroljuba Petrovića
Petrović vrlo često, zbog svojih određenih interesa i dodvoravanja srpskim nacionalističkim krugovima veliča ljude kao što su Ratko Mladić, Arkan, Kapetan Dragan, Skenderbeg i slični. Suvišno je objašnjavati da je to potpuno nebiblijski stav, koji čak ne bi prošao test u elementarnom razlikovanju dobra i zla. Pored toga, radi se o osobama koje nemaju dodirnih tačaka sa Bogom osim deklarativno, od kojih su većina sudjelovali u okultnim radnjama, nemoralu i kriminalu. Petrovićevi junaci su po pravilu srpske ili jevrejske nacionalnosti, jer prema njegovom mišljenju, te dvije nacije stoje kao poslednja prepreka silama zla.
Petrović se očito inficirao pseudo junačkim virusom u kontaktu sa ljudima tog profila, i ne želi se toga odreći jer to godi njegovoj nepokorenoj sujeti i imidžu beskompromisnog borca za „Mojsijev koncept“. Kako se sam jednom prilikom izjasnio, volio bi da bude kao pop Milo Jovović i Jošua Nunov. Zdravom razumu teško je i zamisliti tu kombinaciju karaktera. Naravno gusle su se savršeno uklopile u taj scenario, iako bi i najvećem laiku bilo jasno da takva poezija sa svojom specifičnom izvedbom samo izaziva i raspiruje ratoborne porive, osvetnički duh, mržnju, podiže adrenalin i tjera slušaoca na „junačka djela“, a u to se svakako ne uklapa Isusovo Jevanđelje.
Petrovićevo viteštvo nedavno je kulminiralo javnim prijetnjama rušenjem holandskih brana kako bi se ta zemlja primorala da oslobodi „srpske heroje“ Karadžića i Mladića. Čak ako ovo shvatimo i kao običnu šalu, moraćemo se složiti da je vrlo neumjesna i nenormalna. Ako razmotrimo njegove izjave po ovom i sličnim pitanjima, lako možemo zaključiti da je on potencijalno opasan čovjek, tempirana bomba koja bi se lako aktivirala u određenim okolnostima koje bi mu išle na ruku za ostvarenje planova.
Ponašanje i plagijatorstvo
Petrović radi ono što nijedan hrišćanin, ili kakav god termin upotrijebili za sljedbenika pravog i jedinog biblijskog Boga, ne bi trebalo da radi. Psuje, vrijeđa, ponižava, osuđuje, koristi vulgarne riječi, svađa se… Takvo ponašanje ne upražnjava samo sa onima koji nemaju nikakvih zamjerki na njegov račun, iako se čak i prema njima ponaša nadmeno i zapovjednički. Takvim ponašanjem on krši sve Božje zapovjesti. Povrh svega, Petrović se ne stavlja u poziciju da mu se pomogne, jer ne želi da čuje da je u zabludi. Kao da ga muči osjećaj krivice koji potiskuje nekom vrstom samoispaštanja i samodovoljnosti. Oni koji prate njegov rad mogu zapaziti da njegova oholost i „nedodirljivost“ iz dana u dan rastu. Na svaku primjedbu vještom retorikom koja ne trpi pogovaranje vodi čitaoce i slušaoce natrag svom konceptu. Tako ljudi koji mu vjeruju ili su skloni podređenosti postaju bukvalno njegovi duhovni i mentalni zarobljenici a on njihov guru.
Moguće da Petrović smatra da sve ovo nije toliko važno ako su ugroženi njegovi interesi, moguće da Petrović ne smatra da je važan odnos sa ljudima onakav kakav je Bog tražio od čovjeka, moguće da on smatra važnijim koliko je predavanja održao, koliko je knjiga objavio, na koliko je televizija bio…
Petroviću nije teško da zbog „viših“ interesa falsifikuje autore određenih djela. Tačno je da to radi, i to prije svega sa knjigama Elen Vajt (fiktivni autori su izvjesni Aleksandar Medvedev, ili u nekim referencama J.K. Black, nepostojeći pisci), a jedan od falsifikata je i knjiga „Moj beg od demona“ – Rodžer Norn. Nije u pitanju nikakav Rodžer Norn već Rože Morno i njegova knjiga „Moj put u svijet natprirodnih sila“ koju je osakatio, kao i video materijal gdje Morno priča o svom iskustvu ulaska u svijet natprirodnog i izbavljenja od demona. Petrović to radi zato što ima potrebu da se distancira od Adventističke crke, jer su u pitanju autori koji su pravi adventisti (koji se izvjesno ne bi složili sa sadašnjim stanjem i učenjem crkve, ali su bili članovi crkve).
Postavlja se pitanje da li je to što Petrović radi biblijski, da li je to laž i prevara, i da li Bog traži da se na ovaj način dolazi do ljudi? Da bismo ovo razumjeli, poslužićemo se jednim slučajem iz Biblije. Događaj se zbio u Kadisu kada je Gospod zapovijedio Mojsiju da on i Aron izgovore pred zborom Izraelaca riječi vjere u Božje čudo nakon čega treba da potekne voda neophodna za ljude koji su se bunili zbog svojeg stanja i stoku (vidi 4. Mojsijeva 20. glava). Međutim, Mojsije je iznerviran zbog stalnih pritužbi izvrijeđao ljude i udario štapom po stijeni. Voda je potekla, ali Gospod je ukorio Mojsija i Arona zbog nevjerstva i što ga nijesu proslavili i kazao im da zbog toga neće odvesti narod u Obećanu zemlju niti je vidjeti. Kao krotak i smjeran čovjek, Mojsije je prihvatio Gospodnju volju i dalje se ponašao shodno tome.
Petrović na svojem sajtu tvrdi da promoviše Mojsijev koncept i da Bog stoji iza te njegove misije. On je javna ličnost i suštinski je uticao i utiče na živote mnogih ljudi koji su ga slušali i gledali. Želimo istaći da što je neko istaknutiji u svijetu, time je njegova odgovornost veća. Nema, dakle, potrebe da citiramo novozavjetne tekstove već se jednostavno služimo primjerom čovjeka čiji koncept navodno promoviše gospodin Petrović. Takođe nema potrebe ni da se pitamo da li naš Stvoritelj i Iskupitelj može staviti svoj pečat na lik i djelo Miroljuba Petrovića. Biblijske i Božje istine su dosledne sebi i usko povezane (vidi Jovan 16:13) tako da je nemoguće raditi u Njegovom djelu miješajući istinu sa lažima ili se ponašajući u očiglednom neskladu sa Njegovim duhom.
Petrovićevi fakulteti
Nakon što je javnosti postao poznat kao „doktor za gejeve“ ili LGBT populaciju, Petrović je, pored fiktivnog Instituta za prirodnu medicinu, počeo sa otvaranjem fiktivnih navodnih fakulteta sa „američkim licencama“, od kojih je najpoznatiji Univerzitet prirodne medicine, čiji je dekan. Za predavače najblaže rečeno sumnjivih i čudnih predmeta angažovane su još sumnjivije ličnosti, između ostalih i protojerej Branislav Peranović, poznat javnosti iz afere u manastiru Crna Reka, gdje je navodno liječio narkomane tukući ih lopatom, da bi nedavno na drugoj privatnoj lokaciji i baveći se istim poslom počinio i ubistvo jednog od svojih štićenika. Tu je i fiktivni Institut odnosno fakultet za nacionalnu istoriju, koji je otvorio u saradnji sa gospodinom Jovanom Deretićem, poznatim po svojim nebuloznim tezama o Srbima kao majci narodima. Ta ustanova će (očekivano) proizvoditi knjige nalik na najsvježije izdanje pod naslovom „Jevrejsko poreklo Srba“.
Petrović adventista?
Tačno je da je Petrović bio adventista. Krstio se 1993. godine i nije tačno da je tamo ulazio da bi izvlačio ljude iz sekte, kako je to jednom prilikom objavio na svom forumu. Krstio se tamo jer je tada vjerovao u to što je radio. Kasnije je zbog neslaganja, svojeglavosti, a vjerovatno ponajviše zbog sujete koja nije podnosila etiketu sektaša „subotara“ napustio tu crkvu.
Petroviću, da bi pokazao da više nije adventista, nije dovoljno da to jednostavno kaže, ili da kaže kako se pokajao što je tamo bio, nego mora da uloži dodatni napor u kritici, pljuvanju, ponižavanju, kompromitaciji adventista, nazivajući ih sektašima i još govori neistinu da se tamo krstio kako bi navodno ljude izvlačio iz sekte. Ovdje se jasno vidi njegova potreba za podizanjem sopstvenog rejtinga među ciljanom grupom svojih potencijalnih sledbenika po principu „moram da ponizim drugoga kako bih se sam uzvisio“.
Bez obzira na sve to, na Petrovićevom sajtu većina autora knjiga i video materjala su upravo adventisti. Brojni seminari, kursevi i predavanja koje je Petrović pohađao i držao bili su kod adventista, bolje reći u najvećoj mjeri.
Pravoslavac?
Nije tačno da je Petrović pravoslavac. Već smo napisali šta Petrović vjeruje kada su u pitanju njegova religijska uvjerenja. Petrović ima potrebu da se zbog „viših interesa“ dodvori pravoslavcima i onda manipuliše sa njima, iako su ga mnogi već razotkrili.
Preferiranje pravoslavne crkve u odnosu na katoličku u nekim manje bitnim segmentima moglo bi se pravdati, međutim, ostaje činjenica da se doktrinarno radi o istoj crkvi koja je bila pod istim (nebiblijskim) krovom do tzv. „velike šizme“ odnosno političke podjele i pretenzija „Hristovog zamjenika“ u Rimu. Ne može se u isto vrijeme biti vjeran biblijskom Bogu i promovisati pravoslavno sveštenstvo samo zbog izjave da je papstvo „svejeres“ ili zato što bi neki pravoslavni sveštenici ratovali na istoj strani s njim. I jednima i drugima je potrebno pokajanje i obraćenje, a hvale i podrška samo ih utvrđuju na putu pobune protiv Boga.
Jevrejin?
Nije tačno da je Petrović Jevrejin. Ukoliko se uzme ono što stvarno jesu Jevreji, Petrović nema veze sa tom religijom ni u jednom smislu, bez obzira na njegova „miško-maus“ objašnjenja o tome ko se smatra Jevrejinom. Ovo posebno postaje tragikomično kad shvatimo da Petrović zapravo negira i ismijava pojam duhovnog Izraela.
Nepouzdan
Ukoliko se Petrović krstio kod pravoslavaca, kod adventista, i još kaže sada da je Jevrejin, kako on zna i kako oni koji ga slušaju znaju da je u pravu kada nešto priča? Pošto je mijenjao crkve i vjere, kako oni koji ga slušaju znaju da ponovo nešto neće mijenjati zbog svojih zabluda koje su sve veće?
Zaključak je da Petrović nije pouzdana ličnost, s obzirom na toliko neistina koje iznosi. Sa teološke tačke gledišta, najopasnije njegove zablude su priča o obnovi teokratskog Izraela i hramske službe. On ide toliko daleko da slične projekcije pravi i sa državom Srbijom, iako takve stavove iznosi zbog lokalnih interesa.
Svi oni koji se nalaze pod direktnim ili indirektnim uticajem Miroljuba Petrovića treba da uzmu u obzir činjenice iznijete u ovom članku. Ovdje se nećemo baviti primjerima njegove manipulacije i iskorištavanja određenih osoba, jer bi time povrijedili Petrovićevu privatnost, iako bi sa biblijskog stanovišta imali pravo i to da uradimo.
Na kraju, još jednom treba naglasiti sve ono dobro što je Petrović radio tokom svog djelovanja, jer nije cilj da bude osuđen ili se kompromituje nego da se promijeni i izađe iz zabluda, čime bi na najbolji način pomogao onima koji ga slušaju ili mu vjeruju da izađu iz svojih zabluda. Veliki cilj koji svi trebamo imati na umu je što veći broj istinski obraćenih ljudi Bogu, a time i spasenih za vječnost. Tim načelom smo se rukovodili u sastavljanju i objavi ovog članka.
Institut za religijska istraživanja, novembar 2012.
