Ponovljeni zakon 18 govori o dolazećem proroku poput Mojsija, ali ko je on? Neki hrišćanski učenjaci, koji odbacuju bilo kakav mesijanski prizvuk u odlomku, vjeruju da se odnosi na predviđanje kontinuiranog postojanja tradicije proroka ili niza proroka.[1] Ortodoksni Jevreji uopšteno vjeruju da se to odnosi na Jošuu, sina Nunova.[2] Islam uči da se odnosi na proroka Muhameda (570-632. godine). Kraj Ponovljenog zakona poziva čitaoca da potraži proroka poput Mojsija koji će tek doći (Ponovljeni zakoni 34:9-12), pa ko je prorok poput Mojsija?
Kontekst Ponovljenog zakona
U knjizi Ponovljenog zakona, Mojsije je ponovio savez između Boga i Izraela generaciji Izraelaca koji su bili na ravnicama Moaba prije prelaska Jordana pred ulazak u Obećanu zemlju (ref. Ponovljeni zakon 4:1-2, 34:1-4). Mojsije nije mogao ući u zemlju Hanan jer je prethodno ispoljio nevjerstvo prema Bogu i prepustio se ličnoj frustraciji (Brojevi 20:1-12; Ponovljeni zakon 1:37), a njegova pozicija i negativan primjer su tome dali posebnu težinu. Ranije je cijela generacija Izraelaca kažnjena i pomrla u pustinji tokom četrdeset godina zbog nevjerstva i buntovništva (Brojevi 14:22-23). Širi kontekst Ponovljenog zakona 18 opisuje funkcije kralja (Ponovljeni zakoni 17:14-20) i sveštenika (Ponovljeni zakoni 18:1-8). Iako su proroci postojali kroz Toru (Postanje 20:7; Izlazak 7:1; Brojevi 11:29, 12:6), Ponovljeni zakon 18:15-22 je prvi tekst koji govori o službi proroka:
„Gospod, tvoj Bog, podignuće ti između vas, od tvoje braće, proroka kao što sam ja. Njega slušajte. Tako si i tražio od Gospoda, svog Boga, na dan okupljanja vašeg zbora na Horevu, kad si rekao: ‘Da više ne čujem glas Gospoda, svog Boga, i da više ne gledam ovaj veliki oganj, da ne bih poginuo.’ Tada mi je Gospod rekao: ‘Dobro je to što su rekli. Podignuću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Staviću svoje riječi u njegova usta i on će im govoriti sve što ga upućujem. A onaj ko ne posluša moje riječi koje će on govoriti u moje ime, taj će preda mnom odgovarati za to. Ali prorok koji bi se usudio da govori u moje ime ono što ga ja nisam uputio da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi. Ako u svom srcu kažeš: ‘Kako ćemo znati koje riječi Gospod nije rekao?’ onda znaj ovo: ako prorok kaže nešto u Gospodnje ime, pa se to ne dogodi i ne ispuni se, onda to nije rekao Gospod. Taj prorok je to rekao iz drskosti. Ne boj ga se.“
Prorok koji se ovdje spominje ne bi bio kao lažni proroci spomenuti ranije (Ponovljeni zakon 13:1-5), jer bi bio poput Mojsija. Razlog za proročki glas poput Mojsija bio je taj što je Gospod prestrašio narod Izraela na gori Sinaj (Horev). Izraelski narod se bojao stajati u Božjoj prisutnosti na gori Sinaj, pa su zamolili Mojsija, kao posrednika saveza, da ode pred Gospoda i vrati im Njegove riječi (Izlazak 19:16-19, 20:19-21 ). Na taj način je prorok trebao biti poput Mojsija.
Prorok je trebao biti Božji glasnogovornik izraelskom narodu i trebalo je da ga „slušaju“ (שָׁמַע, šāmaʿ) (Ponovljeni zakon 18:15). Istu frazu je Bog ranije koristio na gori Sinaj. Na gori Sinaj je Bog pozvao Mojsija da „posluša“ (šāmaʿ) glas anđela/glasnika (malʾāk)[3] jer je Božje „ime u njemu“ (Izlazak 23:21).[4] Prema Tori, ovaj anđeo (anđeo Gospodnji)[5] nije običan anđeo, već se odnosi na božanskog glasnika (Postanje 16:7-13, 48:15-16; Izlazak 3:2-4; Brojevi 20:16; ref. Sudije 2:1). Izraelski narod nije trebao da se pobuni protiv anđela jer „on neće oprostiti vaše prestupe“ (Izlazak 23:21), što je nešto što samo može činiti biće koje ima božanske ingerencije i ovlasti (Jošua 24:19; ref. Marko 2:7).
Dok razmatramo ove stvari, treba uočiti važnost intertekstualnog jezika (šāmaʿ) između Izlaska 23:21 i Ponovljenog zakona 18:15.
Konačni pokazatelj jedinstva Jehove i njegovog „anđela“ je način na koji se hvali autoritet anđela: „Čuvaj ga se i slušaj njegov glas [שָׁמַע בְּקֹלוֹ]“ (23:21). Hebrejski idiom (שָׁמַע בְּקֹלוֹ) koji se obično prevodi kao „slušati“ je zapravo tehnički termin savezne književnosti. To zapravo znači „poslušati“ i rutinski se koristi u odnosu na Jehovu u Njegovim saveznim odnosima s Izraelom. Drugim riječima, obično je Jehovin „glas“ koji Izrael mora „poslušati“ — ali sada je to glas Jehovinog „anđela“. Savezna pozadina fraze stoga implicira identitet Jehove i anđela. Isti izraz ponavlja se kasnije, kada Mojsije opisuje proroka koji dolazi: „Jehova, Bog tvoj, podići će ti proroka poput mene između tvoje rođene braće. Morate ga slušati [אֵלָיו תִּשְׁמָעֽוּן]“ (Pnz. 18:15). Ovdje se pokazuje potreba za takvim prorokom koji mora imati božanski izvršni autoritet i kao takvom mu se mora pokoravati. Ali zapazite da je to biće terminološki označeno kao „anđeo“ na više mjesta, što znači da NIJE samo Bog, već ZASTUPA Boga kao Njegov opunomoćeni i kvalifikovani Glasnik, u izvršnoj funkciji. Ovo je u apsolutnoj saglasnosti sa cjelokupnim djelovanjem Oca i Sina kroz istoriju Plana spasenja.
U Novom savezu, i Mojsije i Ilija,[6] koji su obojica preneseni na Nebo, su se pojavili na visokoj gori sa Isusom, a glas iz oblaka (Bog Otac) je rekao Petru, Jakovu i Jovanu: „Ovo je moj voljeni Sin, koji je po mojoj volji! Njega slušajte!“ (Matej 17:5) Isus je veći od Mojsija i Ilije jer je on Prorok kojeg učenici moraju slušati.
Da li je Jošua Nunov najavljeni prorok?
Prorok poput Mojsija ne može biti Jošua jer Ponovljeni zakon 34, odmah nakon opisa Jošue Nunova (Ponovljeni zakon 34:9), kaže: „Ali u Izraelu se više nije pojavio prorok kao što je bio Mojsije, koga je Gospod poznavao licem u lice.“ (Ponovljeni zakon 34:10). Ovo eliminiše Jošuu kao proroka poput Mojsija. Ponovljeni zakon 34. glava je najvjerovatnije nakon Mojsijeve smrti (sadrži izvještaj o njegovoj smrti) napisao kasniji prorok ili književnik (možda upravo Jošua Nunov, a moguće Ezra u kasnijoj interpolaciji; vidi Ezra 7:6, 10), koji je bio božanski nadahnut (ref. 2. Timoteju 3:16).[7] Ako je to slučaj, onda to ne samo da isključuje Jošuu kao proroka poput Mojsija, već i sve istorijske proroke Izraela i umjesto toga gleda na buduće ispunjenje. Mojsije je bio izvor starosaveznih proroka, što ga stavlja u zasebnu kategoriju od svih ostalih proroka u istoriji Izraela – autentičnost svih kasnijih starosaveznih proročanstava definisana je Mojsijevim proročkim riječima (uporedi Danilo 9:11, 9:13; Malahija 4:4). Mojsije je bio jedinstven u svojoj ulozi proroka. Imao je prisan odnos s Gospodom, gledajući njegovo obličje i razgovarajući s Njim licem u lice (Brojevi 12:8; Izlazak 33:11).[8]
Međutim, postoji veza između Jošue i proroka poput Mojsija. U Brojevima 13:16, Mojsije je promijenio Hošeino („spasenje, izbavljenje, on spasava“) ime u Jošua („Jehova spasava“). Zašto je Mojsije ovo uradio?[9] Možda je Mojsije imao uvid u to ko je dolazeći Otkupitelj. Jošua je bio tip Isusa (ref. Jevrejima 3-4. glava).[10] Kao što je Bog koristio Jošuu da spasi Izrael i dovede ga u Obećanu zemlju, tako će Isus donijeti konačno iskupljenje spašavajući svoj narod od njihovih grijeha (ref. Matej 1:21) i dovodeći ih na Nebo. Jošua nije bio prorok kao Mojsije, ali je bio tip onoga koji je trebao doći: Isusa.
Je li najavljeni prorok Muhamed?
Budući da islam u konačnom gleda na Bibliju kroz sočivo Kur’ana, on stoga koristi Kur’an da odredi šta je, a šta nije istina u Bibliji. Na primjer, postoji tvrdnja Kur’ana je da je Muhamed bio prorečen u Tori i Jevanđelju (vidi suru 7:157). Ipak, ni Tora ni Jevanđelje to uopšte nisu prorekli. Klasični odlomak koji muslimani koriste da identifikuju Muhameda o kojem se prorokuje u Tori je Ponovljeni zakon 18. Kontekst jasno pokazuje, međutim, da će prorok doći iz 12 plemena Izraela (Ponovljeni zakon 18:2, 18:5, 18:15; ref. 17:15; uporedi sa Jovan 1:21),[11] prorokovati „u ime Gospodnje“ (Ponovljeni zakon 18:22), i biti poput Mojsija (Ponovljeni zakon 18:15) – neko ko je razgovarao s Bogom licem u lice i činio znake i čuda (vidi Ponovljeni zakon 34:10-11). Muhamed očigledno nije opisan u Ponovljenom zakonu 18 jer nije bio Izraelac, nije prorokovao u ime Gospoda (Jehove), nije poznavao Boga „licem u lice“ i nije činio nikakva znamenja ili čuda.[12] Štaviše, Muhamed ne ispunjava ni osnovne biblijske kriterijume koji kvalifikuju određenu osobu za Božjeg proroka.[13]
Da li je najavljeni prorok buduća mesijanska figura?
Gdje je Mojsije pisao o Isusu? Isus je gotovo sigurno mislio na Ponovljeni zakon 18:15, na proroka poput Mojsija.[14]
Postoji nekoliko razloga zašto se prorok koji se spominje u Ponovljenom zakonu 18:15-19 odnosi na određenu buduću mesijansku figuru: 1) Upotreba riječi „prorok“ (nāḇî’) u jednini sa sufiksima u jednini ukazuje na određenu osobu. 2) Prorok se poredi sa jednom uzvišenom osobom, Mojsijem. 3) U Starom savezu nijedan prorok nije vršio zakonodavnu, izvršnu, svešteničku vlast kao Mojsije. 4) Prorok poput Mojsija morao je biti toliko posebna osoba da je samo Mesija mogao ispuniti tražene kvalifikacije (Brojevi 12:6-8; Ponovljeni zakon 34:10). 5) Drugi odlomci u Tori (Postanje 49:10; Brojevi 24:17-19) pružaju širi kontekst koji dozvoljava da Ponovljeni zakon 18:15-19 bude mesijanski. 6) Novi savez potvrđuje da je Ponovljeni zakon 18:15-19 mesijanski (Djela 3:20-23, 7:37-38).[15]
Prorok iz Ponovljenog zakona 18 na kraju je ispunjen u ličnosti Isusa Hrista (Jovan 1:45; Djela 3:22-23, 7:37-38), božanskog Sina Božjeg (Jovan 1:1, 1:18). Isus je od Boga došao (Jovan 8:42), imao je blisku zajednicu s Ocem (Matej 11:27, 26:36-42; Jovan 10:15), tri i po godine je činio znamenja i čuda kakva Izrael nikada nije vidio (Matej 8:1-4; Marko 4:35-41; Jovan 2:1-11, 11:38-44), i funkcionisao je proročki – iznosio nadahnute poruke, otkrivenje božanske volje i namjere u punoći sile Duha istine, upozoravajući svoje učenike na Njegovu smrt i uskrsnuće (Marko 10:32-34) i na nadolazeće uništenje Jerusalima (Matej 24:2), te dao panoramu događaja u budućnosti do Drugog dolaska (Matej 24. glava).
Isus je jevrejskim vođama svog vremena rekao da, za razliku od Mojsija, oni nikada nisu vidjeli niti čuli Boga (Jovan 5:37; ref. Izlazak 33:11; Brojevi 12:8). Zbog njihovog nevjerstva u njega, Isus je predstavio Mojsija kao onog koji će „optužiti“ jevrejske vođe pred Bogom (Jovan 5:45) kao što je Mojsije pisao o njemu (Jovan 5:46). Gdje je Mojsije pisao o Isusu? Isus je gotovo sigurno mislio na Ponovljeni zakon 18:15, na proroka poput Mojsija ili je alternativno mislio na Toru u cjelini.
___________________________
[1] Na primjer, starozavjetni učenjak Tremper Longman III kaže: „Ponovljeni zakon 18 shvaćen u svom drevnom kontekstu može se savršeno objasniti u smislu uspona proročkog pokreta i proroka poput Samuela, Ilije, Eliše, Isaije i tako dalje.“ Tremper Longman III, “The Messiah: Explorations in the Law and Writings,” in The Messiah in the Old and New Testaments, ed. S. E. Porter (Grand Rapids: Eerdmans, 2007), 28.
[2] Rabbi Michael Skobac argues this. See “Deuteronomy 18 – Who is the Prophet?” Jews for Judaism
[3] Na hebrejskom, riječ „anđeo“ (malʾāk, מַלְאָךְ) može značiti i „glasnik“ (ref. Malahija 3:1). Na primjer, u Postanju 32:1-3, oblici množine malʾak se koriste za upućivanje na natprirodna bića u stihu 1 (malʾăkê) i ljudske glasnike u stihu 3 (malʾākîm).
[4] U ovom kontekstu termin „anđeo Božji“ je biće koje sadrži suštinski Božji karakter.
[5] Anđeo (glasnik) Gospodnji je manifestacija božanske osobe (tj. Sina Božjeg), a ne stvorenog bića. Ranije na gori Sinaj, anđeo Gospodnji se identifikovao Mojsiju kao Bog njegovih otaca (Izlazak 3:6; ref. 3:4, 3:7, 3:14, 3:15).
[6] Ilija je takođe imao susret sa anđelom Gospodnjim na gori Sinaj (1. Kraljevima 19:7–8).
[7] Uprkos savremenom neznanju u pogledu toga ko je zapravo napisao ova poglavlja, ona su značajna jer ovaj dodatak pruža ključeve za tumačeći Petoknjižja [Tore] uopšteno i Ponovljene knjige Zakona 18:15-19 posebno. Odražavajući perspektivu ponuđenu najvjerovatnije 1000 godina [tj. od Ezre] nakon što je dato originalno proročanstvo, Pnz. 34:10-12 pruža nadahnuto razumijevanje proročanstva iz Pnz. 18:15-19. Ponovljeni zakon 34:10 jasno aludira na proročanstvo iz Ponovljenog zakona 18:15-19. Čineći to, čini se da pisac razumije ispunjenje Ponovljene knjige 18:15-19 kao da još uvijek leži u budućnosti, a ne u prošlosti. Od davanja prvobitnog proročanstva od strane Mojsija, mnogi proroci su se pojavili u Izraelu. Međutim, pisac Pnz. 34:10 jasno kaže da nije bilo istorijskog ispunjenja jer niko od njih nije bio poput Mojsija. Niko nije komunicirao s Bogom ‘licem u lice’.
[8] Stih u Brojevima 12:8 razlikuje Mojsija od drugih proroka (Mirjam i Arona) jer on vidi priliku Gospoda (Jehove).
[9] Uključivanje Jošuine promjene imena ovdje služi da istakne njegovu ulogu vođe i nagovijesti njegovu ulogu glasnogovornika Boga.
[10] Na grčkom, ime Isus (Iēsous, Ἰησοῦς) je oblik hebrejskog imena Jošua (yᵊhôšûaʿ, יְהוֹשׁוּעַ).
[11] Hebrejska fraza „od tvoje braće“ (mēʾaḥêkā) jasno se odnosi na nekoga iz naroda Izraela, a ne na one izvan Izraela (došljake), koji se razlikuju od njih (vidi Ponovljeni zakon 24:14).
[12] Kur’an čak navodi da Muhamed nije činio čuda (znake) (Sura 6:37, 13:7, 17:59), posebno poput onih koje je učinio Mojsije (Sura 28:48).
[13] Vidi: Test Božjih proroka, kao i rad pod naslovom Razlike između Biblije i Kurana.
[14] Ponovljeni zakon je poslednja knjiga Tore u kojoj je Mojsije već cijelo vrijeme posijao sjeme mesijanskog očekivanja (Postanje 3:15, 49:8-11; Brojevi 24:9, 24:17-19). Ispunjenje ovih odlomaka će se dogoditi „u budućim danima“ (Postanje 49:1; Brojevi 24:14; Ponovljeni zakon 31:29). Nadalje, oni govore o dolazećem kralju, onom koji će primiti poslušnost od svih ljudi (Postanje 49:8-11). Struktura Tore ukazuje na budućeg mesijanskog kralja.
[15] Kao neko ko je bio veći od Mojsija, Isus je nastupao sa božanski datim autoritetom (Matej 7:29; Marko 1:22; Luka 4:32; Jovan 10:32-36), pojasnio i uzdigao (Matej 5-7. glava), dao novi hljeb s neba (Jovan 6:32-34), ponudio konačnu žrtvu za grijehe (Matej 26:26-28) i uspostavio Novi savez (Matej 26:27-28) tj. ratifikovao trajni savez svojom krvlju (Galatima 3:17).
