Jov (ili Job) je primjer pravednika; on je jedan od onih za koje je apostol Pavle rekao: „… okruženi smo tolikim oblakom svjedoka“ (Jevrejima 12:1), čovjek vjere koji se svakako ubraja u one koje možemo postaviti za uzor: „posmatrajući ishod njihovog načina života, oponašajte njihovu veru“ (Jevrejima 13:7).
U Jakovu 5:11 čitamo: „Gle, srećnima nazivamo one koji su istrajali. Čuli ste za Jovovu istrajnost i vidjeli ste šta je Gospod na kraju za njega učinio – vidjeli ste da je Gospod veoma samilostan i milosrdan.“ Takođe nam je rečeno: „Sine čovečiji, ako mi neka zemlja zgriješi tako što mi bude nevjerna, podignuću svoju ruku na nju i uništiću njene zalihe hljeba, pustiću na nju glad i istrijebiću iz nje i ljude i stoku. Kad bi se u njoj našli ova tri čovjeka – Noje, Danilo i Jov – oni bi zbog pravednosti svoje dušu svoju izbavili, govori Gospod.“ (Ezekiel 14:13-14)
Pošto se pisac Knjige o Jovu ne predstavlja, ne samo da je Jov kao ličnost zagonetan, već i geografski položaj zemlje Uz i vrijeme kada je Jov zapravo živio.
Lokacija zemlje Uz (Jov 1:1) nije sasvim izvjesna, iako se na osnovu drugih biblijskih referenci (Jeremija 25:20 i Plač Jeremijin 4:21) može zaključiti da je riječ o području istočno od zemlje Izrael i istočno od Edoma u najsjevernijem dijelu Saudijske Arabije.
Ostaje nam da istražimo kada je ovaj pravednik živio.
Da li u Bibliji možemo naći ikakvu genealošku referencu o Jovu. Čini se da možda možemo.
Otkrivamo da je 70 duša – Jakov sa cijelom svojom porodicom – napustilo Hanan i otputovalo u Egipat. Poveo je „svoje sinove i sinove svojih sinova, svoje kćeri i kćeri svojih sinova, sve svoje potomstvo“ (Postanje 46:7). U Postanju 46:13 nalazimo da su među putnicima bili: „Isaharovi sinovi: Tola, Fuva, Jov i Šimron.“
Ali ovo rodoslovlje ponavlja se u Brojevima 26:24 i 1. Dnevnika 7:1. U ovim tekstovima otkrivamo da se treći Isaharov sin zvao Jašub. Stoga se vjerovatno u Postanju 46:13 potkrala greška u mazoretskom tekstu i KJV Bibliji i prevodima nastalim na osnovu nje. U drugim Biblijama umjesto Jov (Job) stoji ime Jašub. Na osnovu tog saznanja skoro da nimalo nije vjerovatna teza da se u Postanju 46:13 zaista pominje Jov iz knjige o Jovu.
Malo je više podataka u grčkoj i latinskoj verziji Knjige o Jovu. Tamo se navodi da je Jov boravio u Ausitisu na granicama Idumeje (Edoma) i Arabije. U nastavku se kaže da mu je prvobitno ime bilo Johab. Oženio se Arapkinjom i rodio Enona. Jovov otac bio je Zera koji je bio iz Isavove loze – pet generacija od Abrama. Oni su bili rodom iz Bosre. U tekstu se nastavlja da je Jov vladao u Edomu naslijedivši Balaka, Beorova sina. Ovo ima nekog smisla kada se uzmu u obzir njegova tri prijatelja: Elifas, potomak Isava i kralj Temana, Bildad, kralj Sušita, i Sofar, kralj Namaćana. Isav je imao 4 sina, od kojih se jedan zvao Elifas (1. Dnevnika 1:35).
Nekoliko crkvenih otaca, kao i Filon i Aristej potvrđuju tačnost ovog rodoslova.
Zato ne možemo biti sigurni da se Jov i njegovi preci ikada spominju u nekoj biblijskoj genealogiji.
Međutim, vezano za određivanje vremena kad je Jov živio, postoji još jedan dokaz koji se fokusira na ono što je Bog rekao o Jovu. „Gospod reče Sotoni: Jesi li zapazio mog slugu Jova? Nema na zemlji takvog kao što je on – čovjek dobar i pravedan, koji se boji Boga i kloni se zla?“ (Jov 1:8) Dakle, kao rezultat toga vidimo da je Jov živio u vrijeme kada nije bilo drugih boljih ljudi od njega. U kojem vremenskom periodu nije bilo drugih s Jovovom pravednošću?
Neki sugerišu da je Jov mogao živjeti za vrijeme Abrama i Melhisedeka. To bi bilo u suprotnosti sa Svetim pismom da na zemlji nije postojao čovjek poput njega (Jova), jer je Abram bio čovjek vjere. Abram je primio obećanje da će u njemu i njegovom sjemenu sve porodice na zemlji biti blagoslovljene.
Napokon, postoji još jedan indikator koji nas navodi na zaključak da su iznijete pretpostavke ispravne. U završnim stihovima knjige o Jovu nalazimo sledeći podatak: „Posle toga Jov je poživio sto četrdeset godina i vidio je svoje sinove i svoje unuke – četiri naraštaja. Jov je umro star, navršivši svoje dane.“ (Jov 42:16-17)
Referentna tačka o kojoj ovdje govorimo je Jovov životni vijek. Knjiga o Jovu navodi da, nakon svojih iskušenja, Jov je živio dodatnih 140 godina (Jov 42:16-17), vidjevši svoju djecu (još desetoro) i unuke kroz četiri generacije. Iako se u knjizi ne navodi koliko je imao godina prije iskušenja, neka tumačenja sugerišu da je živio najmanje 210 godina, a moguće i duže. Ovo bi moralo biti tačno, posebno ako se uzme u obzir da je Jov u vrijeme kušanja imao sedam sinova i tri kćeri koji su već bili odrasle osobe i imali svoje vlastite domove. Sem toga, već je bio bogat i poštovan čovjek. Ako uzmemo u obzir dugovječnost poslepotopnih patrijarha i Jovov životni vijek od preko 200 godina, to bi ga smjestilo u period Seruha ili Nahora, nekoliko stotina godina posle Potopa. Tezu svakako podupire i završni stih „Jov je umro star, navršivši svoje dane,“ što sugeriše da je to bio uobičajeni životni vijek u to doba.
Ovaj vremenski period takođe bi odgovarao pominjanju levijatana i drugih dinosaurusa koji su bili u svježem sjećanju ili moguće još neizumrli na zemlji. Aleksandrijska Septuaginta sadrži dodatak Jov 42:16 u kojem se navodi da je Jov umro u dobi od 240 godina.
Tako Mojsije nije zaista bio pisac knjige o Jovu već najvjerovatnije kompilator zapisa koji su prethodno postojali.
Pozdrav, ako je Jov Isaharov sin i ako je bio među putnicima za Egipat, onda nije mogao da živi u zemlji Uz već u Egiptu, jer su Jevreji tamo živeli oko 400 godina što bi značilo da je i umro u Egiptu.
Ne znam da li je lapsus ali zemlja Uz koja je najverovatnije na severu današnje Saudijske Arabije se nalazi zapadno od Izraela odnosno jugozapadno, a ne istočno.
Uz je bio na najsjevernijem dijelu Saudi Arabije, vjerovatno i malo istočno od Edoma, a to je takođe istočno ili nešto malo niže tj. jugoistočno od Izraela, ne može nikako biti zapadno.
Ne postoji nikakva garancija da su se svi Jevreji zadržali u Egiptu 400 godina, jer sve do Izlaska nijesu bili homogeni kao nacija. Naravno ne postoji nikakav siguran dokaz da je Jov zaista bio Isaharov sin ali se hronološki sve uklapa.
Ipak je korigovan tekst, jer je greška u imenu u KJV Bibliji u Postanju 46:13 gdje treba stajati Jašub, ne Jov (Job).