Treba istaći da je Crkva adventista sedmog dana učinila mnogo dobrog na ovom svijetu. Njihov medicinski sistem je (bio) bez premca u hrišćanskom svijetu. Ova crkva takođe nastoji slijediti Bibliju bliže od mnogih crkava, i to je za svaku pohvalu.
Adventistička crkva je od svojih početaka klasične sekte zatvorenog tipa iznijela značajne doktrine kao što su tumačenje proročanstva o 2300 dana tj. doslovnih godina, početak Istražnog Božjeg suda na Nebu i uopšteno dobro razumijevanje Suda, istakla pravu biblijsku subotu kao sedmi dan odmora, trajnu obaveznost Božjeg zakona, ukazala na zabludu vjerovanja u besmrtnost ljudske duše, odbacila dogmu o paklu… Negiranje ovih učenja samo zato što ste „protiv“ Adventističke crkve ili zato što ste odbacili Elen Vajt kao lažnog proroka bilo bi vrlo pogrešan izbor.
Međutim, nijedna crkva nije iznad konstruktivne kritike. Smisao konstruktivne kritike nije kleveta ili uništavanje, već reforma.
Takođe je važno upozoriti one koji nisu svjesni zamki prije nego što budu zarobljeni. U nastavku izlažemo deset tačaka koje biste trebali ozbiljno razmotriti prije nego što se pridružite ovoj crkvi ili dok razmišljate da li da je napustite ili ne.
(1) Adventisti sedmog dana su institucionalizovali obmanu
Kada adventisti održavaju evangelizacijske kampanje, oni uglavnom pokušavaju sakriti ko su od šire javnosti. Često održavaju sastanke na neutralnom javnom mjestu, kao što su javne sale, i ne pominju ko su ili koju crkvu predstavljaju. Evanđelista će se često proglasiti „međudenominacionom“ figurom, „istoričarem“, „stručnjakom za proročanstva“, predavačem na temu zdravlja, psihologije, arheologije…, nastupiti sa titulom doktora, profesora i sl. Koja druga religija ovo radi?
Oni namjerno daju nejasne i neobavezujuće odgovore posjetiocima koji pitaju koju crkvu predstavljaju. Opet, koja se religija ovako ponaša? Isus i apostoli sigurno nisu!
Razlog za ovakav pristup je samo jedan: znaju da mnogi ljudi imaju negativnu svijest o Adventističkoj crkvi. Dakle, oni pokušavaju da se lukavo prikriju kako bi prevarili i možda uhvatili u zamku one koji bi inače odustali od dolaska na predavanja kad bi znali ko stoji iza toga.
„Kada adventistički propovjednici odu u zajednicu da održe niz predavanja, oni isprva prikrivaju svoju denominaciju. Stoga se nadaju da će u publiku privući ljude koji nikada ne bi došli da su znali da adventisti vode sastanke. Ovo je oblik obmane. Nešto nije u redu sa vjerskim tijelom koje se boji da se identifikuje čim počne da obavlja bilo kakvu aktivnost u zajednici.“[1]
Među adventistima se često nameće filozofija da „cilj opravdava sredstva“ kada je u pitanju korišćenje obmane. Obrazloženje je sledeće: „Ako im unaprijed kažemo da smo adventisti, oni neće dolaziti na naše sastanke niti čitati naše knjige. Stoga ćemo koristiti prevaru da ih prevarimo da misle da smo generički hrišćani.“ Je li ovu taktiku ikada koristio Isus ili apostoli? Jesu li se ikada pretvarali da nisu hrišćani kako bi mogli natjerati više ljudi da dođu na njihove sastanke? Da li su Petar i Jovan na Pedesetnicu ustali i pretvarali se da nisu hrišćani kako bi stekli povjerenje ljudi? Zapazite kako je ova filozofija tajnovitosti i prerušavanja suprotna otvorenosti i transparentnosti apostola:
„Nego smo se odrekli podmuklih prevara kojih se treba stidjeti, ne služimo se lukavstvom i ne izvrćemo riječ Božju, nego objavljujući istinu pružamo pred Bogom dobar primjer svakoj ljudskoj savjesti.“ (2. Kor. 4:2)
Takođe, adventisti uredno čestitaju praznike za koje dobro znaju da su paganskog porijekla kako bi se prikazali kao svi drugi hrišćani.
Ova crkva ima dugu i prljavu istoriju praktikovanja obmana. Početkom 1850-ih, suosnivač crkve Džejms Vajt uklonio je djelove vizija Elen Vajt, a zatim ih ponovo objavio sa nedostajućih 19% originalnih spisa. Uklonjeni djelovi sadržavali su učenja za koja su adventističke vođe odlučile da više nisu „sadašnja istina“. Ljudi koji su čitali „revidirane“ verzije vizija nisu imali pojma da je ono što su čitali izmijenjeno, a ključni štetni odlomci su uklonjeni.
Iza zatvorenih vrata, kao na primjer na Biblijskoj konferenciji 1919., vođe crkve su izrazile lične sumnje u vezi s Elen Vajt, ali javno crkva nastavlja da daje pozitivne izjave o njenom nadahnuću. Mnogi propovjednici, evanđelisti i profesori ASD privatno bi izražavali ozbiljne sumnje u vezi s Elen Vajt, ali javno bi je citirali i ponašali se kao da zapravo vjeruju da je ona „duh proroštva“. Predsjednik koledža Vilijam Voren Preskot požalio se u pismu:
„…puštamo ih iz godine u godinu da tvrde stvari za koje znamo da su neistinite. Ne mogu osjetiti da je to ispravno. Čini mi se da iznevjeravamo njihovo povjerenje i obmanjujemo službenike i narod. Čini mi se da postoji mnogo više tjeskobe da se spriječi mogući šok za neke povjerljive ljude nego da se ispravi greška… Način na koji su obrađeni spisi vaše majke [Elen Vajt] i lažni utisci o njima, koji se još uvijek njeguju među ljudima, donijeli su mi veliku nedoumicu i iskušenje. Čini mi se da je u pisanju nekih njenih knjiga praktikovano ono što predstavlja obmanu, iako vjerovatno ne namjerno, i da nije učinjen nikakav ozbiljan napor da se izvedu iz zablude umovi ljudi iz onoga što je poznato kao njihov pogrešan stav o njenim spisima.“[2]
Kada je Valter Rea otkrio razmjere plagijata gospođe Vajt[3] i skrenuo na to pažnju crkvenih vođa, umjesto da se suoče s problemom i rade s njim na utvrđivanju činjenica, okrenuli su se protiv starješine Ree, otpustili ga i pokušali se suprotstaviti njegovim nalazima.
Kako je izvijestio Valter Rea, u svojoj knjizi Pirates of Privilege, kada su adventistički čelnici uhvaćeni u zamku u finansijskoj korupciji u skandalu Devenport, njihova trenutna reakcija bila je da se upuste u prevaru.
Nedavno je bivši adventistički profesor Stiv Dejli napisao knjigu pod naslovom The White Estate Fraud (dostupna na Amazonu). Naslov govori sve. Autor objašnjava kako je ova organizacija dugi niz godina koristila prevaru i obmanu da zataška istinu.
Sotona je lažov i otac laži (Jovan 8:44). Kada vođe crkvene organizacije praktikuju obmanu, tada obmana postaje institucionalizovana, a članovi na kraju smatraju da je obmana manje grešna nego što ona zaista jeste. To je prva opasnost povezivanja sa Adventističkom crkvom.
(2) Adventistička crkva se prikazuje kao ekskluzivistička
Neka nepoznata osoba je to ovako opisala:
„Ušli smo u Novi Jerusalim i ubrzo smo primijetili malo područje koje je okruženo velikim, debelim zidovima. Zamolili smo našeg anđela da nam kaže ko živi u tom dijelu. Anđeo je odgovorio: „Šššš… Adventisti sedmog dana su unutra. Oni misle da su jedini u gradu.“
Adventizam sedmog dana je vrlo ekskluzivna religija. Oni sebe vide kao „ostatak“, jednu i jedinu grupu hrišćana koji su ostali odani Bogu, Njegovom Četvrtom uputu i Njegovom proroku Elen Vajt. Oni vjeruju da imaju „istinu“, a sve ostale hrišćanske crkve su „otpadničke“ i u „teškoj zabludi“.
Elen je vjerovala i poučavala da je Bog svoju vrhovnu naklonost podario samo Crkvi adventista sedmog dana: „Svjedočim svojoj braći i sestrama da je Hristova crkva, ma kako oslabljena i manjkava bila, jedini objekt na zemlji kome On poklanja svoju najveću pažnju.“ (The General Conference Daily Bulletin, February 27, 1893, pp. 408, 409; TM 15.1)
Toliko joj se svidjela ova izjava da ju je ukrala od Džona Harisa koji je napisao 50 godina ranije, a da mu nije dala priznanje: „Ali Hristova crkva, ma koliko bila oslabljena i manjkava, jedini je predmet na zemlji kojem on poklanja svoju najveću pažnju.“ (The Great Teacher, pp. 158-160, by John Harris, 1842.) Inače, Vajtova je opsežno plagirala navode iz Harisove knjige u periodu od kasnih 1880-ih do ranih 1900-ih u svojim knjigama Čežnja vjekova i Put Hristu, te svjedočanstvima, člancima, propovijedima i ličnim pismima.
Adventisti se obično okupljaju u „adventističkim getima“. Dobar primjer za to je Kin (Keene) u Teksasu, gradić čiji se poslovi zatvaraju u subotu i čiji supermarket nudi širok izbor povrća i mesa. Oni imaju tendenciju da se udružuju jedni s drugima i posluju jedni s drugima. Evo idealističkog životnog ciklusa adventista:
- Adventistička djeca se šalju u adventističke škole.
- Odlaze u ljetnje i zimske kampove sa adventistima.
- Supružnike pronalaze u Adventističkoj crkvi ili adventističkim školama (mlade djevojke upisuju adventističku teološku školu samo da bi se udale za adventistu).
- Nakon završenih škola odlaze na rad u adventističke institucije.
Iako je tačno da pravi hrišćani trebaju biti odvojeni od svijeta i svjetske prljavštine, to se razlikuje od sektaškog ponašanja i mentaliteta sekte. Takav umni sklop je u strahu da bi svjetovno društvo moglo naškoditi njihovom „savršenstvu karaktera“ ako bi se družili sa ne-adventistima!
Kada se počnete povlačiti od drugih hrišćana jer ih smatrate „izgubljenim“ ili „otpadnicima“, to je opasan znak. Ovaj stav „svetiji od tebe“ je obilježje farisejskog licemjerja i suprotnost je Hristovom stavu prema drugima. Hrist je bio poznat kao prijatelj grešnika.
Budući da adventisti sve druge religije, uključujući i hrišćanske, smatraju u posjedu Sotone, oni nastoje pridobiti obraćenike iz drugih crkava. U stvari, većina njihovih obraćenika dolazi iz drugih hrišćanskih religija. Adventistički evanđelista Danijel O’Fil, u svojoj knjizi dijeli kako adventisti sedmog dana imaju ekskluzivni posjed istine:
„Cio svijet je danas prevaren. Istina je zataškana zabludom. Protestantske crkve su prihvatile učenje antihrista… I tako je većina članova crkve [ne-adventista] u smrtnoj opasnosti, ali to ne znaju… Crkva adventista sedmog dana je poslednja nada svijeta za spas…“[4]
Adventistička crkva ulaže veliki misionarski napor i njihovi evanđelisti i misionari su aktivni u mnogim nacijama širom svijeta, ali za razliku od mnogih hrišćanskih crkava, veliki dio napora adventista usmjeren je ne toliko na nespašene, već na druge hrišćane. Ovo je grubo iskrivljenje Isusovog naloga Njegovim učenicima da traže i spasu izgubljene.
(3) Adventisti imaju kompleks progona
Cijela filozofija adventističkog učenja u vezi proročanstava o poslednjem vremenu je da će se zli ujediniti s hrišćanima koji drže nedjelju kako bi progonili adventiste. Kao rezultat toga, adventisti djeluju u stalnom stanju nepovjerenja i sumnje prema drugim religijama. Svaka pozitivna izjava crkvenog vođe koji drži nedjelju u vezi s bogosluženjem nedjeljom smatra se „znakom“ kraja.
Tačno je da hrišćani trebaju držati subotu kao sedmi dan koji je Bog uspostavio za odmor. Tačno je i učenje da će „žig zvijeri“ biti povezan sa nametanjem otpada koji se tiče bogosluženja. Ali ako hranimo „ekskluzivistički“ način razmišljanja kreiranjem scenarija „mi“ protiv „njih“, to može izazvati paranoju i naštetiti našem integritetu ličnosti. Konačno, ovaj nadolazeći sukob kod nekih ljudi izaziva osjećaj stresa, a možda i straha. Svrha i namjera hrišćanstva nije da prisiljava ljude da se pridruže religiji iz straha.
(4) Crkva adventista sedmog dana je u otpadu
Najveći doktrinarni otpad se dogodio u fundamentalnom vjerovanju o Bogu i Hristu usvajanjem dogme o Trojstvu. Adventistička crkva sudjeluje u ekumenskim aktivnostima i sarađuje sa „Vavilonom“. Korupcija na svim nivoima prožima crkvu.
(5) Adventizam sedmog dana uči perfekcionizam
U Adventističkoj crkvi stavlja se naglasak na savršenstvu karaktera. Iako svi spisi Elen Vajt ne naglašavaju savršenstvo, ponekad je davala vrlo snažne izjave o neophodnosti savršenstva:
„Samo oni koji kroz vjeru u Hrista budu poslušali sve Božje zapovijesti doći će do stanja bezgrešnosti u kojem je Adam živio prije svog prestupa…
Svako ko se potpuno preda Bogu ima privilegiju da živi bez grijeha…
Ne moramo zadržati nijednu grešnu sklonost…
Hrist je umro da bi ti omogućio da prestaneš da griješiš…
Biti iskupljen znači prestati sa grijehom…
…Oni koji žive na zemlji kada prestane Hristovo posredovanje u svetinji iznad, treba da stanu pred svetim Bogom bez posrednika. Njihove haljine moraju biti besprekorne, njihovi karakteri moraju biti očišćeni od grijeha krvlju škropljenja. Milošću Božjom i vlastitim marljivim trudom oni moraju biti pobjednici u borbi sa zlom…“[5]
Perfekcionizam je jednosmjeran put ka duhovnom iskakanju iz kolosijeka. Ili će osoba shvatiti da ne uspijeva postići savršenstvo i odustati od svoje vjere u potpunom očaju, ili će se zavarati misleći da je duhovno bolja od drugih i razviti licemjeran stav.
(6) Adventizam opterećuje
Adventistička religija dodaje čitav niz pravila i propisa koji život čine zamornim i opterećujućim. Većina pravila kojih se pridržavaju adventisti dolaze iz pera Elen Vajt. Evo nekih od njih:
- Zabranjena upotreba sira, putera i jaja
- Zabranjeno jedenje mesa
- Preporučene deserte ne jesti
- Preliv za salatu treba napraviti bez sirćeta
- Kafa i čaj su zabranjeni
- Zabranjeni su senf, biber, kisjeli krastavci i cimet
- Kartanje i šah su zabranjeni
- Zabranjeni su fudbal, tenis, kriket, bejzbol i vožnja bicikla
- Piknici i društvene zabave nisu dobra ideja
- Koncerti sekularne muzike nisu najbolja upotreba vremena
- Izmišljene tekstove (romane) ne treba čitati
- Pozorište je zabranjeno
- Bilijarske dvorane i kuglane nisu mjesta za hrišćane
- Cirkus je zabranjen
- Plesne dvorane su neprijateljska teritorija
- Nakit je zabranjen
- Studenti ne mogu izlaziti na sastanak
- Hrana se ne može pripremati subotom
- Posuđe se ne može prati u subotu
- Ne bi trebalo da živite u gradu
Primijetićete da je nešto od ovoga zaista dobro, ali većina stvari su ekstremna pravila. Nije mali broj adventista koji su striktno slijedeći „svjedočanstva“ Elen Vajt završili kao fanatici.
Opasnost od dodavanja mnoštva nepotrebnih ograničenja religiji je u tome što religija izgleda zamorna i opterećujuća, posebno za mlade. Ovakvo opterećujuće i previše restriktivno okruženje tjera mlade iz crkve, što je možda jedan od razloga što se navodi da 70% mladih adventista napušta crkvu.
(7) Adventisti koriste taktiku visokog pritiska
Zbog isključive prirode Adventističke crkve, i zato što vjeruju da su vjerni i pravi „ostatak“, kada neko napusti crkvu, za njih se govori da napuštaju „istinu“ i biraju da budu „otpadnici“. Za mnoge adventiste je nedokučivo da bi neko mogao napustiti pravu crkvu. Već pomenuti evanđelista O’Fil objašnjava zašto ljudi napuštaju adventističku crkvu:
„Ljudi navode mnoge razloge za otpad od crkve: licemjeri u crkvi, nepravedno postupanje, jeres, nedostatak ljubavi, dosada. Ali ovo su samo izgovori. Pravi razlog zašto su otpali je taj što nisu razumjeli zašto su uopšte adventisti sedmog dana.“[6]
Bolje rečeno, nisu im uspjeli sasvim isprati mozak ili ih kupiti određenim privilegijama.
Ako napustite adventističku crkvu, zapazićete da se za vama obrušava lavina ogovaranja i raznih komentara, kao da ste poludjeli, „izgubljen“, „otpadnik“, da slijedite „Sotonu“, da ste „neprijatelj istine“, da ste se vratili „nazad u Vavilon“ i tako dalje. Preko noći postajete „neprijatelj“ na koga će gledati sa podozrenjem, iako se kod vas faktički ništa nije promijenilo. Ovo je tipično za kultne religije.
Ako se neko usudi da dovede u pitanje autoritet Elen Vajt, govori mu se da ispunjava proročanstvo Elen Vajt da će u poslednjim danima neki adventisti biti dio konačne Sotonine prevare da se uništi povjerenje u „duh proroštva“. Ovo stvara veliki pritisak na osobu, jer na kraju krajeva, ko želi biti dio Sotonine konačne prevare?
Napuštanje Crkve je često vrlo teška opcija za adventistu jer bi lako mogla uključiti gubitak prijatelja, voljenih, a možda čak i porodice. U nekim slučajevima to može značiti gubitak posla ili karijere u instituciji ASD. Kada adventista razmišlja o napuštanju crkve, može biti pod pritiskom drugih adventista da zadrži svoje prigovore za sebe, da ne „talasa“ javno ili da treba po svaku cijenu da ostane u „Nojevoj barci“ i „poslednjoj crkvi“. Drugim riječima, pod pritiskom ste da živite dvostrukim životom, pretvarajući se na površini da se slažete sa crkvom, njenim učenjima i praksama, a svoja prava osjećanja morate zadržati samo za sebe.
Duhovno je nezdravo biti stavljen u poziciju da se morate pretvarati da ste nešto što niste da biste zadržali članstvo, svoj posao, svoju porodicu ili prijatelje.
(8) Adventisti se „modernizuju“ u skladu sa vladajućom društvenom paradigmom
Kada je Adventistička crkva počela, adventisti su bile čvrsto za život. Vajtovi, Dž.N. Endruz, dr Kelog i drugi pioniri su najoštrijim riječima osuđivali abortus. Crkva do 1970. nije čak ni dozvoljavala abortuse.
Sve se promijenilo od 1970-ih godina, kada je adventistička bolnica na Havajima (Castle Memorial Hospital) počela da dozvoljava abortuse, navodno JER SU SE PLAŠILI DA GUBE PACIJENTE KOJI BI OTIŠLI U DRUGE BOLNICE DA BI POBACILI!
Početkom 1970-ih, Adventistička crkva je razvila dva para „smjernica“ o abortusu. Jedan je sadržavao stroge smjernice, namijenjen za JAVNOST. Drugi je bio mnogo liberalniji i pušten je privatno u bolnice. PRIVATNA verzija je dozvoljavala ljekarima da izvrše BILO KOJU vrstu pobačaja na zahtjev. Opet, kao što je ranije navedeno, nalazimo da se Adventistička crkva bavi obmanama.
Umotani u tajnu, teško je doći do tačnih podataka o tome ko izvodi abortuse, ali postoje neki dokazi koji ukazuju na to da su adventisti bili jedan od najvećih izvršitelja abortusa u SAD-u (što uključuje i zvanične institucije ASD i one koji privatno rade). Evo nekoliko činjenica:
- Dr Irving „Bad“ Feldkamp III, član crkve Adventista sedmog dana Azure Hills u Grand Terrace, Kalifornija, vlasnik je kalifornijske kompanije za planiranje porodice, koja je NAJVEĆI pružalac abortusa u državi Kalifornija.[7]
- Dr Ričard Frederiks kaže: „U adventističkim bolnicama u kojima se obavljaju abortusi veliki postotak je efektivan…“[8]
- Godine 2005, Džordž Rid, iz Instituta za biblijska istraživanja ASD, izvijestio je Terezu Bim da je crkva Adventista sedmog dana „za izbor“, a da je adventistička bolnica u Vašingtonu postala „mlin za pobačaje“.[9] Washington Times je objavio da je adventistička bolnica izvršila 1.494 pobačaja između 1975. i 1982.
- Postoje izvještaji o adventističkim tinejdžerkama koje su pohađale adventističke škole i fakultete i zatrudnjele, pa su ih tiho odvodili u adventističke bolnice na abortuse.
Dok govori o poštovanju života, adventističko rukovodstvo dozvoljava pobačaje u svojim institucijama i od strane svojih liječnika. I dok adventistička crkva insistira na mnogim zabranama koje bi naškodile „hramu Duha svetog“ (našem tijelu; ref. 1. Korinćanima 6:19, 20), čini se da nemaju nimalo zadrške oko toga da dozvole da se u tom istom „hramu“ izvrši ubistvo. Čak idu tako daleko da zapošljavaju adventističke ljekare koji rade u adventističkim medicinskim ustanovama da izvrše ta „hramska ubistva“! Za narod koji je toliko fokusiran na Dekalogu, ironično je naći ih kako dozvoljavaju svojim institucijama i članovima da prekrše Šesti uput: „Ne počini zločin ubistva.“
U međuvremenu, i opet u skladu sa trendovima, Adventistička crkva je postala pro LGBT. Šta bi na to rekla Elen Vajt koja je svojevremeno izdala svjedočanstva protiv „samoskrnavljenja“ i tajnog poroka?
(9) Finansiranje crkve i biznis
Iako je desetak obaveza pod Starim savezom i nikad se nije prilagao u novcu, crkveni menadžeri će vas ubijediti „čvrstim“ argumentima da Biblija tome uči. Pošto nemaju nijedan tekst Novog saveza koji potvrđuje takvu obavezu, mogu citirati stihove kao Malahija 3:8-10. Iako se to odnosi na priloge u hrani za hram tog doba, oni će mu dati kontekst koji njima odgovara. Pošto će to vremenom postati „tanak“ argument, posegnuće za „svjedočanstvima“ g-đe Vajt koja podstiču davanje desetka, iako ga ni ona nekad nije davala namjenski. Ali jeste podsticala druge da ga daju kada joj je to odgovaralo. Na ovaj način vi učestvujete u finansiranju ove mega korporacije koja je šesta protestantska crkva na svijetu sa oko 21 miliona vjernika. Novac od desetaka se troši na ulaganje u biznis i dalje projekte od kojih crkva zarađuje. Novac uvijek ide u centralu (Generalnu konferenciju), a odatle se raspoređuje po divizijama, oblastima i crkvama.
(10) Klanovi i sekte unutar crkve
Iako su svi članovi iste crkve veće crkve, vjernici nerijetko gotovo ne poznaju jedni druge, te tako neće biti čudno da idete u istu crkvu, a da ni ne znate šta vjeruje vaš „brat“ ili „sestra“ u crkvi. Drugim riječima, kao da ste došli u pozorište ili neki klub, a ne kao da ste braća u Hristu. Zašto je to tako? Možda su već čuli neke „priče o vama“ pa ne bi da se druže, jer ste legalista, niste vegetarijanac, niste vakcinisani, sumnjate da je Elen Vajt bila Božji prorok, ne vjerujete u doktrinu o Trojstvu… lista je duga. Tako se dešava da čim uoče nekog novog, vođe klanova gledaju kako da ga vrbuju za svoju sektu unutar crkve, koja, ako je veća, može imati i po 4 ili 5 klanova koji međusobno nisu u dobrim odnosima. Dok su jedni opsjednuti „opravdanjem vjerom“, drugi su, pak, usmjereni na pronalaženje mana, što naravno tako ne predstavljaju nego „dobronamjerno“ žele da se „reformišete“ (čitaj: da vam isperu mozak). Premda su obučeni da djeluju uljudno, većina ako odbijete vrbovanje misle za vas da ste zastranili, ali vam to nikada neće privatno kazati. U crkvi djeluju kompaktno i ljubazno, međutim, podijeljeni su zbog balkanskog mentaliteta, sujete, gordosti i umišljenosti, iako na prvu ruku ne djeluju tako. Zvuči paradoksalno, iako podijeljeni unutar sebe, zajednički nastupaju kada treba da obrade žrtvu. Iako su vam do juče govorili kako su vas sanjali i vide vas kao crne (pune grijeha), već sjutradan ako postanete član pretvorićete se u živog sveca. Čudno zar ne? Neki vjernici su toliko obmanuti da ne vide očigledne stvari koje mogu vidjeti ateisti što se tiče obmane i laži kojima se služi crkva da pridobije ljude iz drugih crkava ili sekti.
Adventisti takođe znaju vješto da privole za crkvu razočarane sledbenike nekog kultiste, kao što je na primjer Miroljub Petrović. Većina ljudi postaju adventisti upravo preko Petrovića koji je i sam nekada bio član a sada to poriče. Kod nekih čak postoji mišljenje da njega vodi sveti Duh, pa se pitamo kako je moguće tako nešto i pored svih laži, prevara i manipulacija kojima se bavi?
Da li da napustim Adventističku crkvu?
Atributi i taktike Adventističke crkve o kojima smo govorili nisu Hristovi putevi ili metode. Prije nego što se pridružite Adventističkoj crkvi, razmislite dugo i dobro o posledicama koje ta odluka može imati na vaše dugoročno duhovno zdravlje.
Ako ste već član te crkve, trebate razmisliti da li je to zaista Božja volja za vaš život. Odgovor na pitanje da li napustiti Adventističku crkvu nije jednostavan, jer to povlači za sobom i neke realne opasnosti:
- Da napustite Adventističku crkvu i prestanete pohađati bilo koju hrišćansku zajednicu. U takvom slučaju bolje je da ostanete u crkvi nego da odete i da nemate nikakvog hrišćanskog zajedništva.
- Da napustite Adventističku crkvu i završite u goroj crkvi ili sekti. Da, lako je moguće završiti u lošijoj crkvi! Ako ste ikada bili u iskušenju da se pridružite nekoj drugoj crkvi kao što su Jehovini svjedoci ili mormoni, ili nekoj sekti koju vode umišljeni nekompetentni lideri, ili da se vratite tradicionalnoj crkvi, to samo otkriva da se zapravo nikada niste upoznali sa istinom, da ste bili zavisni od propovjednika i vođa, da nikada niste naučeni da samostalno i zdravorazumski razmišljate i razlikujete stvari, te da ste bili žrtva pranja mozga. Naravno postoji i značajan broj onih koji nisu imali iskustvo obraćenja i koji su postali članovi crkvi vođeni raznim drugim motivima. Takvima je lako izaći i završiti bilo gdje. U praksi se obično događa da oni koji napuste crkvu postaju lak plijen „nezavisnih“ službi (ministry) ili privatnih sekti, lutajući od jedne do druge. To takođe služi kao argument crkvenim menadžerima da plaše članstvo kako loše završavaju svi koji napuste crkvu.
- Vaš izlazak iz Adventističke crkve bi uništio hrišćansku vjeru drugih. Ako bi vaš čin odlaska bio toliko štetan da bi uznemirio hrišćansku vjeru neke slabije braće, onda bi možda bilo najbolje da pričekate pravo vrijeme i okolnosti za odlazak. Možda ćete morati da provedete neko vrijeme radeći na utvrđivanju onih koji su slabiji u vjeri prije nego što preduzmete taj korak.
- Moguće da je Božja volja da se nalazite u crkvi, jer je vaš učinak najveći sa te pozicije. Potrebne su neke jake ličnosti unutar crkve koje imaju pozitivan uticaj, navodeći druge na pokajanje, ili se ističući kao dobri propovjednici svijetu. Ako ste to vi, možda je najbolje da ostanete tu gdje jeste. Međutim, ne treba se zanositi iluzijom da je crkvu moguće reformisati iznutra, posebno ne znajući da je Adventistička crkva hijerarhijski vrlo nalik katoličkoj i da se usmjerava i kontroliše sa vrha piramide.
Opasnosti od nenapuštanja Adventističke crkve
- Zatvorenost za istinu izvan sekte. Stanje ispranog mozga. I posle dvadeset i više godina provedenih u crkvi, nećete biti u stanju čvrsto da odbranite ili iznesete određene istine.
- Izgubićete iz vida kolektivnu odgovornost koju imate pred Bogom kao saučesnici i podržavaoci obmana i grijeha koji se rade u crkvi.
- Pošto crkvu sve više obuzima duh svjetovnosti, nećete ni primijetiti kada budete počeli da mislite i donosite zaključke kao svijet.
- Može se desiti ako se upali u sektu kao obožavalac kulta Elen Vajt da postanete fanatik, a da to i ne znate. Takođe je moguće da umislite da se borite protiv fanatizma dok ste i sami fanatik, jer se i Vajtova borila protiv fanatizma.
- Moguće je da se nikada ne obratite Bogu ako ostanete u crkvi, a da to nikad i ne primijetite, ili da vam odjednom posle dvadeset godina padne na pamet da se vratite na „fabrička podešavanja“ i ponovo postanete pravoslavac, katolik, tj. ono što ste bili prije nego što ste postali adventista.
- Umišljaćete da su svi protiv vas, iako ljude generalno ne interesuje što ste adventista; određeni pritisak postoji samo u mjestima gdje je tradicija jača. Živjećete život skrivajući svoju vjeru, jer biste navodno bili „progonjeni“ zbog toga.
- Počećete da doživljavate „iskustva“ koja su najblaže rečeno tripovanje, a može da se desi i da padnete pod uticaj sila tame. Naravno, neće vam tako reći, kazaće vam da su to iskustva sa Bogom.
Napomena: Za one koji su skloni sektaškom mentalitetu, najbolje je da ostanu tu gdje jesu, jer će u protivnom postati gori nego što jesu, zato je takvima najbolje da ostanu u crkvi. Uvijek je bolje za neke ljude da biraju manje zlo, nego da idu iz zla do goreg.
U potrazi za „pravom crkvom“
Moramo razumjeti koncept „crkve“ kako bismo mogli nastaviti s našom potragom za pronalaženjem „prave“. Hrist je pokrenuo zajednicu pozvanih s vođama (Efescima 4:11-16) da njome upravljaju. Hrist nije stvorio „crkve“, njih je napravio čovjek.
Ako tražite „savršenu crkvu“ ili „istinsku crkvu“, možete se zaustaviti upravo ovdje, jer nećete pronaći onu koja u potpunosti uči Riječ onako kako bi trebalo. Ne postoji takva stvar kao što je „prava crkva“ ili „crkva ostatka“ o kojoj se uči u Bibliji. Postoji Božji narod ostatka. Mnoge denominacije podučavaju ova nebiblijska učenja kako bi druge ljude, hrišćane i nehrišćane, privukli u svoje okrilje.
Crkve poput Adventista sedmog dana, Jehovinih svjedoka, katolika i sličnih su te koje su zbunile svoje članove proglašavajući se pravom crkvom. Stoga, kada osoba napusti te crkve, ona može i dalje ostati žrtva takve indoktrinacije i nastaviti da traži „istinsku crkvu“. To je uzaludna potraga jer ne postoji prava crkva na svijetu. Međutim, postoje pravi hrišćani koji se donekle razlikuju po svojim doktrinarnim uvjerenjima. U stvari, novosavezne zajednice su imale problema da se ne slažu oko doktrina. Pripadnost crkvi nas ne spasava, mi smo spašeni pripadanjem Hristu. Crkva nije naš spasitelj, niti posrednik između njenih članova i Boga. U stvari, crkva je kroz istoriju progonila svoje članove jer su krenuli putem koji nije bio u skladu sa njihovim vjeroispovijestima, kada su pokušavali da slijede Bibliju, kako su je razumjeli. Crkve su razdvojile hrišćane zbog njihovih kreda, politike i koristoljublja.
Dakle, vaša pripadnost „pravoj“ hrišćanskoj zajednici zavisi od vaše spremnosti, otvorenosti, iskrenosti i najboljeg znanja da slijedite Božje upute i Hristovu vjeru. Vođe moraju biti osobe čvrstog integriteta, iskusni, sposobni da razumiju, formulišu i prenose objektivne istine (čuvajte se onih koji „privatizuju“ jevanđelje). Svakako su neophodne i čiste doktrine koje su štit od zabluda i zastranjivanja. Ali koliko god bili ispravni i revni, mi nikada ne smijemo praviti ekskluzivističku sektu koja bi polagala pravo da je ustanova gdje bi se svi trebali učlaniti radi spasenja.
___________________________
[1] F. D. Nichol, Answers to Objections (1932, 1954).
[2] W.W. Prescott letter to W.C. White, April 6, 1915.
[3] Za detalje o kredibilitetu adventističke proročice, vidi „Skrivena istina o Elen Vajt“ (pdf).
[4] Daniel W. O’Ffill with Carol Johnson Shewmake, What to Say in a Whole New Way, (1994, Review and Herald Publishing Assn.), 16, 18.
[5] Ellen White, SDA Commentary, vol. VI, 1118; Review and Herald, Sept. 27, 1906; SDA Commentary, vol. V, 1128; ibid., vol. 7, 943; Review and Herald, Aug. 28, 1894; Review and Herald, Sept. 25, 1900; Great Controversy, 425.
[6] Daniel W. O’Ffill, 63.
[7] Christian Newswire, Mar. 24, 2009.
[8] Richard Fredericks, Proclamation, Jan/Feb 2003.
[9] Teresa Beem, http://arthurandteresabeem.blogspot.com/2009/05/ten-commandments-and-abortion.html.