„I vidio sam jednog drugog snažnog anđela kako silazi s neba odjeven u oblak, a iznad glave bila mu je duga. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao stubovi vatre. U ruci je imao mali otvoren svitak. Desnom nogom je stao na more, a lijevom na zemlju, i povikao je iz sveg glasa, kao lav kad rikne. Kad je povikao, sedam gromova oglasilo se svojim glasovima.“ (Otk. 10:1-3)
U Otkrivenju 10. glava zapažamo da se ponavlja obrazac kao kod sedam pečata. Naime, između šestog i sedmog pečata umetnut je zasebni segment sa vizijom koja na poseban način osvjetljava Božji narod posljetka vremena. Sličnu situaciju nalazimo između šeste i sedme trube. Vidjećemo zašto. Zaista je fascinantan način na koji Bog obznanjuje svoju Riječ!
Ko je Moćni Anđeo u gornjem opisu? Naravno Isus Hrist, jer sličan opis imamo u Otkrivenju 1. glava i Danilu 10. glava. Položaj Njegovih nogu, jedna u moru a druga na zemlji, pokazuje oblast djelovanja u završnim scenama sukoba sa Sotonom. Ovaj položaj označava Njegovu vrhovnu vlast nad cijelom zemljom. On ima mali svitak u ruci koji je otvoren.
Za koju malu knjigu iz Biblije znamo da je bila zatvorena do posljetka vremena? To je knjiga proroka Danila (vidi Danilo 12:4,9)!
Da bismo shvatili o čemu se radi, prvo što moramo znati je da li se i kada istorijski ispunio najduži proročki period iz Danila 8:14: „Do dvije hiljade i trista večeri i jutara, svetinja će se očistiti.“
2300 proročkih dana = 2300 doslovnih godina (vidi Ezekiel 4:6; da nije riječ o doslovnim danima, konsultuj Danilo 8:17, 26; 12:4, 9).
Od kada se računa ovo vrijeme? Polazna tačka objavljena je Danilu u drugom vremenskom bloku, koji je odsječen od najvećeg proročkog perioda od 2300 dana (vidi Danilo 9:23-27). 70 proročkih sedmica ili 490 godina je vrijeme određeno jevrejskoj naciji da: i) da se svrši prestup; ii) da nestane grijeha; iii) da se očisti bezakonje; iv) da se dovede vječna pravda; v) da se zapečati vizija i proroštvo; da se pomaže Sveti nad svetima. Pošto je objavio 70 sedmica, anđeo ih razlaže na sledeći način: a) 7 sedmica za obnovu Jerusalima (stih 25); b) 62 sedmice do Mesije (stihovi 25, 26), i c) 1 sedmica do završetka razdoblja (stih 27). Dakle, ključne dvije teme u ovom periodu su: vrijeme milosti za Jevreje i dolazak Mesije.
Sada se vraćamo početnoj tački za proračun. Ovdje je riječ o obnovi Jerusalima nakon vavilonskog ropstva. Čitamo u Ezrinoj knjizi 7:7, 12, 13: „Neki od Izraelovih sinova, od sveštenika, Levita, pjevača, vratara i Netineja otišli su u Jerusalim sedme godine kralja Artakserksa… ‘Artakserks, kralj nad kraljevima, svešteniku Ezri, prepisivaču zakona Boga nebeskog: Mir tebi! Evo, izdao sam naredbu: Ko god u mom kraljevstvu od izraelskog naroda i njegovih sveštenika i Levita želi da pođe s tobom u Jerusalim, neka ide.’“
Istorijski, poslednja zapovjest koja se odnosi na obnovu Jerusalima izdata je za vrijeme kralja Artakserksa Longimana 457. godine prije n.e.
U najkraćem, jer 70 sedmica nije tema ovog proučavanja, istorijsko ispunjenje je sledeće:
7 sedmica ili 49 godina za obnovu Jerusalima dovode nas do 408. godine prije n.e.
62 sedmice ili 434 godine dalje nas vode do 27. godine n.e. tj. do početka Hristove javne službe.
1 sedmica ili 7 godina okončava taj period 34. godine n.e. U polovini sedmice Mesija svojom Žrtvom ukida obredne žrtve i prinose.
Zaključujemo: precizno mesijansko proročanstvo koje se doslovno ispunilo u prvom dolasku Isusa Hrista i pratećim istorijskim događajima, najbolja su nam garancija da je računica 100% pouzdana!
Dakle, 2300 godina od 457. godine prije n.e. dovodi nas do 1844. godine, kada se, prema proročanstvu, počinje čišćenje svetinje u velikom antitipu – riječ je o Hristovoj službi u Nebeskoj svetinji (vidi Jevrejima poslanicu) – što uvodi sledeću veliku fazu Plana spasenja poznatu kao Istražni sud ili posljedak vremena.
Sam Gospod je zapečatio proročke vremenske vizije date Danilu do posljetka vremena. I kada se navršilo vrijeme, Božji narod je razumio proročanstva!
Istorijski, poznato je da su mnogi ljudi svuda po svijetu krajem 18. vijeka počeli ozbiljno istraživati Danilova proročanstva i propovijedati o Drugom dolasku i dolazećem Sudu.
Ima još vrlo važnih vremenskih proročanstava iz Danila i Otkrivenja koja su se navršila prije 1844. godine, a koja su Božji vjerni ljudi takođe shvatili.
To znači da se taj svitak otvorio, i zato ga Hrist, Moćni Anđeo, sada drži otvorenim. Kad je to „sada“? U vrijeme kraja šeste i pred početak sedme trube!
Kraj vremenskih proročanstva
„I anđeo kog sam vidio kako stoji na moru i na zemlji podigao je desnu ruku prema nebu i zakleo se Onim koji živi u vjekovima vjekova, koji je stvorio nebesa i ono što je u njima, zemlju i ono što je na njoj, i more i ono što je u njemu, da vremena više neće biti. Nego, u danima oglašavanja sedmog anđela, kad dođe vrijeme da zatrubi, dovršiće se Božja tajna, prema dobroj vijesti koju je Bog objavio svojim slugama prorocima.“ (Otk. 10:5-7)
Tajna će se dovršiti i VREMENA više neće biti. Ovdje je upotrijebljena grčka riječ „hronos“ koja označava hronološko vrijeme koje je mjerljivo, što ukazuje da se radi o proročkom vremenu. Znači, nakon ispunjenja vremenskih proročanstva iz Danila i Otkrivenja, od kojih se neka preklapaju, Bog neće davati nikakve nove proročke periode. Ovo je vrlo razumljivo, jer vrijeme je sada jako blizu, a „dana i časa“ Hristovog drugog dolaska niko ne zna (vidi Matej 24:36-44; uporedi sa 1. Solunjanima 5:2, 3; 2. Petrova 3:10).
Pouka: Ne vjerujte lažnim tumačima i teolozima koji vremenska proročanstva iz Danila i Otkrivenja pokušavaju projektovati u eshatološku budućnost (futurizam) ili daleku prošlost (preterizam), jer na taj način samo pokušavaju skinuti hipoteku istorijskog prepoznavanja i odgovornosti sa svojih institucija ili favorizovanih nacija.
Šta predstavljaju sedam gromova?
„A kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to da zapišem, ali sam čuo glas s neba kako govori: ‘Zapečati ono što su rekli sedam gromova i nemoj to zapisivati!’“ (Otk. 10:4)
Vidjeli smo da otvoreni manji svitak u ruci Moćnog Anđela predstavlja knjigu proroka Danila, tj. njena vremenska proročanstva. Božji narod koji je istraživao otvorenu knjigu nije razumio govor „sedam gromova“ i za njih je to još uvijek bilo zapečaćeno. Oni su mislili da Hrist dolazi kad se navrši proročko vrijeme. Stoga, vrlo je vjerovatno da sedam gromova predstavljaju snažne poruke iz Otkrivenja 14:6-11 koje će Božji narod morati uputiti svijetu, a koje su mu tada još bile „zapečaćene“. To su poslednje poruke opomene čovječanstvu, koje kompletiraju objavu o Bogu Stvoritelju i Spasitelju, nasuprot otpadničkoj zavodničkoj religiji koja vodi u obmanu i smrt.
Vrijeme za prorokovanje se nastavlja
„I glas koji sam čuo s neba opet mi se obratio riječima: ‘Idi, uzmi otvoreni svitak iz ruke anđela koji stoji na moru i na zemlji!’ I otišao sam k anđelu i zamolio ga da mi da onaj mali svitak. A on mi je rekao: ‘Uzmi ga i pojedi. Zagorčaće ti utrobu, ali u ustima će ti biti sladak kao med.’ Ja sam uzeo taj svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. I u ustima mi je bio sladak kao med, ali kad sam ga progutao zagorčao mi je utrobu. Onda su mi rekli: ‘Prorokuj opet narodnostima i narodima i jezicima i mnogim kraljevima.’“ (Otk. 10:8-11)
Prorok koji prima viziju predstavlja Božji narod, i ono što on simbolički radi, radi Božji narod u stvarnosti. Jovan dobija nalog da pojede otvoreni svitak. Istorijski, Božji narod, posebno pobožni protestanti u Americi poznati pod imenom Adventni pokret (riječ „advent“ znači „dolazak“, što znači da je centralna tema njihove poruke bila Drugi Hristov dolazak), u ustima su osjetili slast meda najavljujući proročke riječi sa svitka, ali kad su ga „progutali“ zagorčao im je utrobu! Zašto? Oni su pogrešno vjerovali da „očišćenje svetinje“ znači da Hrist dolazi. Kakvo gorko iskustvo su doživjeli ti ljudi! Ali Bog ih nije ostavio. Istina, nakon ovog velikog razočarenja u jesen 1844. mnogi su se okrenuli svojim putevima, smijući se svom skorašnjem vjerovanju. Da li je to mudro? Dobro razmislite prije nego vas bilo šta pokoleba na putu Gospodnjem. Nije teško pretpostaviti da su mnogi prišli ovom pokretu iz straha ili nekih drugih fanatičnih pobuda, a ne zbog stvarne ljubavi i zahvalnosti Bogu i Hristu.
Tako je Gospod iskušao vjeru onih koji su tvrdili da Ga čekaju. Ali pravim vjernicima je upućena nova poruka: prorokujte opet svijetu! Oni su vrlo brzo shvatili da „čišćenje svetinje“ ne predstavlja čišćenje zemlje kako su pogrešno bili zaključili, već završetak Hristove prvosvešteničke službe u prvom dijelu Nebeske svetinje i Njegov ulazak u Svetinju nad svetinjama, gdje od tada vrši konačnu službu pomirenja za svoj narod ili Istražni sud. Dodatno ćemo se uvjeriti u tačnost ovog tumačenja kad budemo pokrili proročki period u 12. glavi Otkrivenja.
Sada da vidimo šta to zapravo oni dalje moraju prorokovati?
Mjerenje Božjeg hrama
„Zatim sam dobio trsku nalik štapu i bilo mi je rečeno: ‘Ustani i izmjeri svetilište Božjeg hrama i oltar i one koji se klanjaju u njemu! A dvorište koje je izvan hramskog svetilišta ostavi i nemoj ga mjeriti, jer je dato neznabošcima.“ (Otk. 11:1, 2)
Njima je zapovijeđeno da „mjere hram“. Kako da ga mjere, koji dio? Isto onako kako se čistila svetinja na tipski Dan pomirenja! Zapazite da se mjere tj. čiste: 1) Oltar (3. Moj. 16:18); Svetinja (3. Moj. 16:16); i 3) vjernici odnosno bogoslužitelji (16:17). Oni su saznali šta se čisti za vrijeme sedme trube. Već smo vidjeli da se u vrijeme sedme trube otvara Svetinja na Nebu i pokazuje Kovčeg Saveza. Mjerenje zapravo predstavlja sud (vidi Mat. 7:2). A sud počinje odakle? Od „kuće Božije“ (vidi 1. Pet. 4:17; uporedi sa Ez. 9:6). Sud „mjerenja“ je istražni sud, ne izvršni. U našem proučavanju vrlo je važno da pazimo na biblijsku terminologiju.
Gdje se odvija Istražni sud? Jasno, na Nebu, u originalnoj nebeskoj Svetinji, gdje Hrist kao Prvosveštenik posreduje za svoj narod u velikom djelu očišćenja i pečaćenja za konačno spasenje svog naroda! Dakle, pogled vjere Božjeg naroda treba biti usmjeren na Hristovo djelo na Nebu.
Šta se za to vrijeme događa na zemlji? I šta predstavlja zemlju u tipologiji? Na ova pitanja odgovor dobijamo u Otkrivenju 11:2.
Zapazimo šta tekst kaže. Dvorište izvan hramskog svetilišta se NE MJERI zajedno sa navedenim u 1. retku, jer predstavlja svijet, ovu zemlju, odnosno neznabošce, one koje nijesu napravili savez sa Bogom na Žrtvi (vidi Psalam 50:5).
Ovo moramo dodatno pojasniti, jer pod Starim Savezom, dvorište je bilo prostor gdje se nalazio žrtveni oltar i umivaonik. Dakle, dvorište je tip misije koju je Hrist obavio na zemlji prilikom svog Prvog dolaska, On se krstio (uronio u vodu i „umio“) i žrtvovao. Hram u Jerusalimu je imao unutrašnje dvorište namijenjeno za Jevreje, dok je šire spoljnje dvorište bilo za neznabošce. Simbolizam je da pravi vjernici gledaju u Nebesku Svetinju, dok su neposvećeni ostali „napolju“ u apokaliptičkom smislu. Oni su poistovjećeni sa paganima, što zajedno sa proročanstvima iz Danila i Otkrivenja o 1260 godina supremacije religijskog otpada, nedvosmisleno pravi nepomirljivu liniju razdvajanja između njih i pravog Božjeg naroda. Većina ljudi u religijskom svijetu ima velikih problema da uopšte shvati ovaj odnos zbog vjekovnih predrasuda i prisvajanja lažnog monopola nad hrišćanstvom.
Odlika izgubljenih je njihovo usredsređivanje na zemaljsku, čulnu religiju. Zbog toga se oni nalaze u spoljnjem dvorištu koje se ne mjeri. Njihova vjera počiva na zemaljskim autoritetima i zemaljskim očekivanjima. U pozadini takvog izbora leži odbacivanje Hristovog djela spasenja i isticanje palog čovjeka, želja da se čovjek spasi i dominira u grijehu.
Veliko mjerenje hrama takođe je opisano u viziji proroka Ezekiela 40-46. glava, u kontekstu obnove i pokajanja. Jedan potpuno drugačiji narod prima konačno nasleđe Izraela (47-48. glava)!