„I vidio sam novo nebo i novu zemlju, jer su prethodno nebo i prethodna zemlja prošli, a ni mora više nije bilo. I ja Jovan vidjeh sveti grad, Novi Jerusalim, kako silazi s neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena za svog muža. Tada sam začuo snažan glas sa Neba kako govori: ‘Evo Božjeg šatora među ljudima! Bog će prebivati među njima i oni će biti njegov narod i sam Bog biće s njima, [i biti] njihov Bog. On će obrisati svaku suzu s njihovih očiju i smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni bola više nećebiti, jer prošlo je ono što je nekad bilo.’
I onaj koji sjedi na prestolu rekao je: ‘Gle, sve činim novo!’ Još je rekao: ‘Piši, jer su ove riječi vjerodostojne i istinite.’ I rekao mi je: ‘Ispunile su se! Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak. Onome ko je žedan daću da besplatno pije s izvora vode života. Ko pobijedi, naslijediće te blagoslove. Ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin.’“ (21:1-7)
Oganj o izvršnom sudu Božjem poslužio je još jednom cilju. Svaki trag grijeha i zla, zajedno sa njihovim uzročnicima i promoterima je sagorio. Ova planeta je za vrijeme milenijuma takođe „nadoknadila“ svoje Šabate (počinak), budući skrnavljena preko 6 hiljada godina (vidi 2. Dnevnika 36:21; uporedi sa 3. Mojsijeva 25:4; 26:31-35).
Sada je došlo vrijeme za veliku obnovu i konačno ispunjenje Božjih obećanja o nasleđu Božjeg naroda na Zemlji. Treba zapaziti da Bog ne obnavlja samo Zemlju, već takođe cijeli naš univerzum koji je zahvaćen prokletstvom grijeha (vidi 2. Petrova 3:13). Duhovni zakoni života imaju primat, i ako se oni prekrše, cijela tvorevina strada, jer tvar je podređena životu tj. stvorena da služi svrsi i upotrebi. Samo u izopačenosti grijeha ljudski umovi mogu zaključiti da je mrtva materija starija od života i nastala sama od sebe.
Obnovljena Zemlja izgledaće posve drugačije i što se tiče odnosa kopnenih i vodenih površina. Božja Riječ kaže da mora i morskih bazena više neće biti.
Zemlja koja je prvobitno bila povjerena čovjeku na upravu (vidi 1. Mojsijeva 2:15), a koju je Sotona bio uzurpirao i preoteo, sada je opet vraćena zahvaljujući Planu spasenja. Jer Bog nikad nije odustao od svoje namjere, niti je Zemlju i naš univerzum stvarao bez svrhe (vidi Isaija 45:18). Pravi naslednici su sada tu (Psalam 37:29).
Dakle, život spasenih na Novoj Zemlji je realnost za koju se ne trebamo plašiti da ćemo je shvatiti suviše materijalno. Materijalizam je problem samo sebičnom, grešnom srcu.
„Nego, kao što je napisano: ‘Što oko nije vidjelo i uho nije čulo i što u srce čovječije nije došlo, to je Bog pripremio za one koji ga vole.’“ (1. Korinćanima 2:9) Mi smo nesvjesni veličine svoje nagrade, jer nikad nijesmo imali priliku da vidimo slavu prvobitne Zemlje, kao Adam i Eva, a dijelom i pretpotopna generacija. Sa sadašnje tačke gledišta, teško nam je i u mašti da dočaramo prizore prekrasne flore i faune, slobodne od prokletstva (vidi Rimljanima 8:19-22)! „‘Vuk i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu kao goveče, a zmija će se hraniti prahom. Zlo se više neće činiti niti će se pustošiti na svoj mojoj svetoj gori’, kaže Gospod.“ (Isaija 65:25)
Svaka bol biće zaboravljena. Bolest i smrt nikad više prisutni na zemlji, a ljudi će biti rasterećeni svega što ih tištalo i mučilo
Božji presto preseljen na Zemlju. – Ali nešto će biti veoma posebno. Božji presto nalaziće se na zemlji! Sam Gospod biće sa svojim narodom! Isus se zauvijek poistovjetio sa svojim iskupljenima i ostaće u obličju Sina čovječijega, sa vidljivim ožiljcima svog raspeća, kao vječnim svjedočanstvom surovog djela koje je grijeh obavio.
Nebeski Jerusalim, to su „stanovi u Očevoj kući“ koje je Isus o prvom svom dolasku obećao svojim vjernima (vidi Jovan 14:2, 3; Jevrejima 11:16). Prestonica neće imati potrebe za svjetlošću, jer Božje prisustvo će je zamijeniti (Okt. 22:5).
Rijeka života koja teče od Božjeg prestola. – „I pokazao mi je rijeku vode života, bistru kao kristal, kako teče iz Božjeg i Jagnjetovog prestola posred glavne gradske ulice. A s jedne i s druge strane rijeke nalazilo se drveće života koje je godišnje donosilo dvanaest rodova – svakog mjeseca davalo je plod. Lišće tog drveća bilo je za liječenje naroda.
I više neće biti nikakvog prokletstva. Božji i Jagnjetov presto biće u gradu i Bogu će služiti njegove sluge. Oni će vidjeti njegovo lice i njegovo će ime biti na njihovim čelima. Više neće biti noći i neće im biti potrebna svjetlost svjetiljke i svjetlost sunca, jer će ih Gospod Bog obasjavati svjetlošću i oni će carovati u vjekove vjekova.“ (22:1-5)
Ovaj opis govori o slavi većoj od one u Edemskom vrtu. Drvo života očigledno je namijenjeno spasenima da pruža i održava besmrtnost. Sjetimo se da je Adamu i Evi nakon pada u grijeh bio zabranjen pristup ovom drvetu da ne bi postali besmrtni grešnici (vidi 1. Mojsijeva 3:22-24).
Simbolički opis Novog Jerusalima. – „Zatim je došao jedan od sedmorice anđela koji su imali sedam čaša punih sedam poslednjih zala i obratio mi se riječima: ‘Dođi, pokazaću ti nevjestu, Jagnjetovu ženu!’ I odnio me je u duhu na veliku i visoku goru i pokazao mi sveti grad Jerusalim kako silazi s neba od Boga u slavi Božjoj. Blistao je poput dragog kamena, poput kamena jaspisa koji sja kao kristal. Imao je velik i visok zid s dvanaest vrata, i na vratima je bilo dvanaest anđela i bila su napisana imena, imena dvanaest plemena Izraelovih sinova. Na istoku su bila troja vrata, na sjeveru troja vrata, na jugu troja vrata i na zapadu troja vrata. Gradski zid je imao i dvanaest kamena temeljaca, a na njima dvanaest imena dvanaest Jagnjetovih apostola.“
A onaj koji mi se obratio držao je zlatnu trsku za mjerenje, da izmjeri grad i njegova vrata i njegov zid. Grad je bio sagrađen u obliku četvorougla. Dužina mu je bila jednaka širini. I trskom je izmjerio grad: dvanaest hiljada stadija – dužina i širina i visina bile su mu jednake. Izmjerio je i njegov zid: sto četrdeset i četiri lakta, po čovjekovoj mjeri, koja je i anđelova. Zid je bio sazidan od jaspisa, a grad je bio od čistog zlata, sličnog čistom staklu. Temelji gradskog zida bili su od svih vrsta dragog kamenja: prvi temelj je bio od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od hrizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od hrizoprasa, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. A dvanaest vrata bila su dvanaest bisera – svaka vrata bila su načinjena od jednog bisera. I glavna gradska ulica bila je od čistog zlata, kao prozirno staklo.
U gradu nisam vidio hram, jer su njegov hram Gospod Bog Svemoćni, i Jagnje. Gradu nisu bili potrebni ni sunce ni mjesec da mu svijetle, jer ga je obasjavala Božja slava, a svjetiljka mu je bila Jagnje. Narodi koji su spaseni će hoditi u njegovoj svjetlosti, a kraljevi zemaljski donijeće u njega svoju slavu i čast. Vrata mu se danju neće zatvarati, jer noći tamo neće biti. U njega će biti donesena slava i čast naroda. (Otk. 21:9-26)
Zapazimo ko pokazuje Jovanu Novi Jerusalim. To je jedan od anđela koji su imali sedam čaša gnjeva, moguće isti koji mu je pokazao sud nad Velikim Bludnicom. Kakav kontrast! Velika Bludnica nasuprot Nevjesti Jagnjetovoj! Dok prva predstavlja kraljevstvo zla i golog pobunjenika koji izgubljenu Božju slavu pokušava nadomjestiti kinđurenjem i paradiranjem, izjednačujući svoje srce sa srcem Božjim i izigravajući boga pred svojim bližnjima, druga blista u čistoti Božje priprave. Novi Jerusalim je sada Hristova Nevjesta, jer u njemu se nalaze spašeni, posvećeni Njegovom pravednošću.
Kako će izgledati prestonica Zemlje? Da li je to stvaran grad? Otkrivenje, iako dato u simbolima, ne ostavlja nikakve sumnje u to. Tačno je da prorok opisuje viziju koju mu Bog daje, ali nijedna vizija ne prikazuje neku nerealnost. Duhovni pojmovi su opisani figurativno, kao na primjer „bezdan“, „had“ i slično, ali ono što je materijalne prirode, Bog daje proroku da vidi u obliku koji odgovara stvarnosti ili je nagovještava kroz simbolizam koji se može razumjeti.
Kad je riječ o Novom Jerusalimu, anđeo ga je izmjerio, ne slučajno naravno. Prilikom proučavanja o Trećem Hristovom dolasku, vidjeli smo da će Gospod prije spuštanja grada pripremiti veoma veliku ravnicu gdje će biti smješten, i da je to područje gdje je prvobitno bio Edenski vrt, kolijevka ljudskog roda.
Date dimenzije Novog Jerusalima omogućavaju nam da dobijemo određenu predstavu o kolikom se gradu radi. On je predstavljen u obliku kocke, veličine 12.000 stadija u dužinu, širinu i visinu, što je jednako 2.200 km. Anđeo je rekao da je ovo „mjera čovječija koja je i anđelova“. Ovakav grad zauzeo bi prostor od Kanade do Meksika, sa 484.000 kilometara kvadratnih ili kubnih, pošto je i visina ista. U jednoj takvoj strukturi moglo bi stati milijarde ljudi, pod uslovom da se smjeste na spratovima.
Ali način na koji je pisano Otkrivenje i simbolika brojeva 12, 12.000 i 144 upućuju nas da ove dimenzije i oblik treba shvatiti simbolično. Ipak, evidentno je da će Novi Jerusalim zaista biti ogroman i da će moći primiti spasenih koliko god ih ima. Poenta je u punini spasenja, baš kao kod 144.000.
Šta nam još ukazuje da se radi o ogromnoj veličini? Sjetimo se Božjeg prestola koji se uzdiže iznad grada za vrijeme izvršnog suda. Za mase uskrsnutih zlih, kojih će zajedno sa spasenima tada na zemlji, po procjenama biti preko 50 milijardi, Božja projekcija istorije pobune i misije Spasitelja morala bi biti vrlo visoko podignuta da bi vidjeli svi. Naravno prema onome kako mi zamišljamo vizuelnu projekciju u prostoru, što ne znači da Bog nema druge mehanizme pokazivanja koje ne možemo ni pojmiti.
Šta predstavlja opis dragulja od kojih je grad napravljen? Ključ za razumijevanje daje nam opis 12 kapija koje predstavljaju 12 plemena Izraela (12. stih), i 12 temelja koji predstavljaju 12 apostola Hristovih (14. stih). Božja starosavezna djeca i novosavezni vjernici dio su iste nebeske porodice! Sve što je vrijedno i dragocjeno u Božjim očima imaće svoje mjesto u Novom Jerusalimu!
Ko pobijedi, imaće sve ove blagoslove. – „Ko pobijedi, naslijediće te blagoslove. Ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin.“ (Otk. 21:7; vidi takođe Zaharija 8:8; Matej 10:22; 24:13; Rimljanima 8:17, 32; Jevrejima 11:10; Otkrivenje 2:7, 11).
Kao što smo vidjeli, takva pobjeda moguća je samo na jedan način: u Hristu.
Profil izgubljenih. – „A kukavice, bezvjerni, izopačeni, ubice, bludnici, vračari, idolopoklonici i svi lažljivci završiće u jezeru koje gori ognjem i sumporom, koje je druga smrt.“ (Otk. 21:8)
Apostol Pavle daje nam još širu sliku: „Zar ne znate da nepravednici neće naslijediti Božje kraljevstvo? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodne odnose, ni muškarci koji liježu s muškarcima, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice, ni psovači [ružitelji], ni otimači neće naslijediti Božje kraljevstvo.“ (1. Korinćanima 6:9, 10)
„Napolju [izvan Novog Jerusalima] ostaju psi, vračari, bludnici, ubice, idolopoklonici i svako ko voli laž i njome se služi.“ (Otkrivenje 22:15)
Ako bismo saželi u jednoj rečenici profil izgubljenih, mogli bismo kazati da su to svi nepokajani grešnici koji su se nepovratno srodili sa konceptom satanizma i primili osobine prvobitnog pobunjenika. Oni su zloupotrijebili Plan spasenja i vrijeme probe dato za pomirenje s Tvorcem iskoristili u sebične svrhe, za život u grijehu. Samodovoljnost u sili pale prirode predstavlja osnovu svih zabluda kojima su ljudi ikad robovali. Ono je i temelj svake lažne religije i ideologije. To je sila koja oduzima ljudima stvarni razum i spoznaju, gdje je sve dozvoljeno, osim čiste istine.
Izgubljeni su odbili da uvide svoju potrebu i prihvate Hrista kao svog Spasitelja. Oni su odbili da promijene svoj karakter pomoću jedine djelotvorne sile u univerzumu, predajući se vlasti druge sile koja je ugađala njihovih tjelesnim željama i prohtjevima pale prirode. Oni su u zlu vidjeli prednosti za ostvarivanje svojih sebičnih ciljeva, na štetu svojih bližnjih. U sistemu lažirane ideologije i religije osjećali su se pod sigurnim krovom, kao njegovi vjerni vojnici, spremni da ga fanatično brane svim sredstvima. Jer ko ne prima ljubav prema istini da bi se spasao, primiće silu obmane, da vjeruje laži (vidi 2. Solunjanima 2:10, 11; uporedi sa 2. Korinćanima 4:3, 4). Oni nijesu bili voljni prihvatiti Dar spasenja prema uslovima koje je Bog dao u svojoj Riječi, i samu Riječ – Hrista (vidi Jovan 1:1-3, 14; 8:12-59), već su sili palog čovjeka preferirali svoje puteve i svoju religiju ili bili ravnodušni. Izgubljeni neće biti izgubljeni zato što su vjerovali u zabludu, već zato što su odbili da upoznaju Put, Istinu i Život (vidi: Jovan 5:40; 1. Jovanova 5:12). Zabluda je jednostavno intelektualna potreba za opravdanjem pogrešnog izbora i po svojoj prirodi ona je uvijek iracionalna, neargumentovana, sebična i suluda. Ona silu nalazi u grijehu, a grijeh je vuče u smrt.
Neka Gospod pomogne svima onima koji pokazuju tendenciju ka dobru i pravdi i žele preći na Božju stranu, makar i nesvjesno, da tako i urade bez kolebanja, kako se ne bi našli u ovoj grupi.
