Riječ Bog se koristi na dva različita načina u Svetom pismu. Prvo, pojam Bog se upotrebljava vezano za Vrhovno Biće univerzuma koje je konačni izvor svega. Svaki put kad Biblija pominje jedinog pravog Boga, to se odnosi na vrhovno biće, Onoga koji je bio prije svega drugog i od kojeg je sav život potekao. U ovom smislu niko drugi nije Bog. Ali riječ „bog“ se takođe koristi vezano za nekog ko posjeduje atribute božanstva ili karakteristike Boga, posebno božanski karakter.
„JA SAM Gospod, tvoj Bog, koji te je izveo iz egipatske zemlje, iz doma robovanja. Nemoj imati drugih bogova ispred MENE.“ (Izlazak 20:2-3, Prvi Uput Dekaloga)
„Zato znaj danas i pamti u svom srcu da je Gospod istiniti Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. Drugoga nema.“ (Ponovljeni Zakon 4:39)
„Čuj, Izraele: Gospod Bog naš, Gospod je jedini.“ (Ponovljeni Zakon 6:4)
„Ja sam Gospod i nema drugog. Osim mene nema Boga.“ (Isaija 45:5)
„Jedan od pismoznalaca, koji je prišao i čuo njihovu raspravu, znajući da im je dobro odgovorio, upitao ga je: ‘Koji je nauk prioritetniji od svih?’ Isus je odgovorio: ‘Prvi nauk ispred svih je: ‘Čuj, Izraele, Gospod Bog naš, Gospod je jedini, i ‘Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom.’ To je prvi nauk. Drugi sličan ovom je: ‘Voli svog bližnjeg kao samog sebe.’ Većeg nauka od ovih nema.’ Pismoznalac mu je rekao: ‘Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: ‘On je jedan i nema drugog osim njega.’ I voljeti ga svim srcem i svim razumom i svom dušom i svom snagom, i voljeti bližnjeg kao samog sebe vredi mnogo više od svih žrtava paljenica i drugih žrtava.’ Tada mu je Isus, vidjevši da je pametno odgovorio, rekao: ‘Nisi daleko od Božjeg kraljevstva.’“ (Marko 12:28-34)
„A Kralju vječnom, neraspadljivom, nevidljivom, jedinom premudrom Bogu, neka je čast i slava u vjekovima vjekova.“ (1. Timoteju 1:17)
„Jer iako ima onih koji se nazivaju ‘bogovima,’ bilo na nebu bilo na zemlji, jer ima mnogo ‘bogova’ i mnogo ‘gospodara,’ za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:5-6)
„Ti vjeruješ da postoji jedan Bog, zar ne? Sasvim dobro činiš…“ (Jakov 2:19)
„Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima i u svima vama.“ (Efescima 4:5-6) Zapazite da je u prethodnom stihu već pomenut „jedan Gospod“, što se očigledno odnosi na Isusa Hrista, tako da se Hrist nikako ne može uključiti u pojam „jedan Bog i Otac“! Svi navedeni činioci su unikatni!
„Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5)
Šta kaže Isus Hrist o Bogu?
„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.“ (Jovan 17:3)
„Kako biste mogli vjerovati, kad prihvatate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slavu koja dolazi od samog [monos = jedini, sam] Boga? “ (Jovan 5:44)
„Isus joj reče: ‘Nemoj me doticati, jer još nisam uzašao k Ocu mom, nego idi mojoj braći i reci im: Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu.’“ (Jovan 20:17)
Da li je Isus možda kazao da je Bog Otac i njegov Bog samo kao čovjek na zemlji, ali se to promijenilo kad je uzašao na Nebo?
„Onoga ko pobijedi učiniću stubom u hramu mog Boga i on više neće izaći odatle. Napisaću na njemu ime mog Boga i ime grada mog Boga, novog Jerusalima koji silazi s neba od mog Boga, i moje novo ime.“ (Otkrivenje 3:12)
U kakvom su odnosu Bog i Isus Hrist?
(1) Isus je Božji jedinorođeni (doslovni) Sin:
„Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da živimo kroz njega.“ (1. Jovanova 4:9)
„A glas sa neba reče: ‘Ovo je moj voljeni Sin, koji je po mojoj volji!’“ (Matej 3:17; ref. Matej 17:5)
„Tada ih on upita: ‘A šta vi kažete, ko sam ja?’ Simon Petar mu odgovori: ‘Ti si Hristos, Sin Boga živoga.’ ‘Blago tebi, Simone, sine Jonin,’ reče mu Isus, ‘jer ti to nije objavio čovjek, nego moj Otac, koji je na nebesima.’“ (Matej 16:15-17)
„Ona mu odgovori: ‘Da, Gospode, ja vjerujem da si ti Hristos, Sin Božji, onaj koji treba da dođe na svijet.“ (Jovan 11:27)
(2) Isus je potčinjen Ocu:
„Zato je Isus rekao: ‘Kad jednom podignete Sina čovečijeg, tada ćete znati da sam ja ono što kažem da jesam i da ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me je Otac moj naučio… Tada im je Isus rekao: ‘Kad bi Bog bio vaš Otac, voljeli biste mene, jer sam ja od Boga izašao i dolazim. Jer nisam došao sam od sebe, nego me je on poslao.’“ (Jovan 8:28, 42)
„Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratiću se k vama.’ Ako me volite, radovaćete se što odlazim k Ocu, jer je Otac moj veći od mene.“ (Jovan 14:28)
„Hristu je poglavar Bog.“ (1. Korinćanima 11:3)
Po realizaciji Plana spasenja, Isus će biti takođe potčinjen Bogu:
„A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve svima.“ (1. Korinćanima 15:28)
(3) Hrist je sledeći po autoritetu do Oca:
Za Hrista se kaže u Svetom pismu da sjedi (ili stoji) „s desne strane Bogu“ (Marko 14:62; 16:19; Luka 20:42; Djela 7:55, 56; Rimljanima 8:34; Jevrejima 1:3, 13; 8:1; 10:12; 12:2), što se odnosi na onoga koji je po autoritetu sledeći do Boga (uporedi sa Matej 28:18).
(4) Hrist je u jedinstvu sa Ocem:
Hrist je „jedno s Ocem“ (Jovan 10:30) u karakteru, namjeri i ljubavi. Za takvo jedinstvo Oca, Sina i izabranog Božjeg naroda, koje će se postići realizacijom Plana spasenja, Isus se posebno molio (Jovan 17:11; uporedi sa 1. Jovanova 1:3; vidi takođe Jeremija 31:31-34).
Princip zastupništva
„Ko vjeruje u mene, ne vjeruje samo u mene nego i u onoga koji me je poslao. I ko gleda mene, vidi i onoga koji me je poslao.“ (Jovan 12:44, 45)
„Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni Sin, koji je blizak Ocu, on ga je obznanio.“ (Jovan 1:18)
Kompletno Hristovo djelovanje proističe iz odnosa sa Bogom, po autorizaciji i poslanju od Oca:
„Ko vas prima, mene prima; a ko prima mene, prima Onoga koji me je poslao.“ (Matej 10:40)
„Ko prima jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima. A ko mene prima, ne prima samo mene nego i onoga koji me je poslao.“ (Marko 9:37)
„Ko sluša vas, sluša i mene. Ko odbacuje vas, odbacuje i mene. A ko odbacuje mene, odbacuje i onoga koji me je poslao.“ (Luka 10:16)
A Isus im je rekao: „Moja je hrana da vršim volju onoga koji me je poslao i da dovršim njegovo djelo.“ (Jovan 4:34)
„…da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista, kažem vam, ko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima vječni život.“ (Jovan 5:23-24)
„Ja ne mogu ništa da učinim sam od sebe – kako čujem onako sudim. Moj sud je pravedan, jer ne vršim svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.“ (Jovan 5:30)
„I Otac koji me je poslao sam je posvjedočio o meni. Vi nikada niste čuli njegov glas niti ste vidjeli njegov lik.“ (Jovan 5:37)
„A volja onoga koji me je poslao jeste da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, nego da ih uskrsnem u poslednji dan.“ (Jovan 6:39)
A Isus im je odgovorio: „Moje učenje nije moje, već od Onog koji me šalje.“ (Jovan 7:16)
„Ko govori sam od sebe, traži svoju slavu, a ko traži slavu onoga koji ga je poslao, taj je istinit i u njemu nema nepravednosti.“ (Jovan 7:18)
Zato je Isus povikao dok je poučavao u hramu: „Vi me poznajete i znate odakle sam. Ja nisam došao sam od sebe, nego zaista postoji onaj koji me je poslao, a vi ga ne poznajete.“ (Jovan 7:28)
Tada je Isus rekao: „Još sam malo vremena s vama, a onda ću otići k onome koji me je poslao.“ (Jovan 7:33)
„A ako i sudim, moj sud je istinit, jer nisam sam, nego je sa mnom Otac koji me je poslao.“ (Jovan 8:16)
„Ja sam onaj koji svjedoči o sebi, a i Otac koji me je poslao svjedoči o meni.“ (Jovan 8:18)
„Imam mnogo toga da kažem o vama i da sudim. A onaj koji me je poslao je istinit, i ono što sam čuo od njega, to govorim u svijetu.“ (Jovan 8:26)
„Onaj koji me je poslao sa mnom je. Nije me ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.“ (Jovan 8:29)
„Dok je još dan, moram činiti djela onoga koji me je poslao.“ (Jovan 9:4)
Isus im je odgovorio: „Rekao sam vam, ali ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime svog Oca, ona svjedoče o meni.“ (Jovan 10:25)
„I ko gleda mene, gleda i onoga koji me je poslao.“ (Jovan 12:45)
„Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je Otac, koji me je poslao, dao nauk šta da kažem i šta da govorim.“ (Jovan 12:49)
„Ali sve će vam to činiti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me je poslao.“ (Jovan 15:21)
„A sada idem k onome koji me je poslao, ali niko od vas me ne pita: ‘Kuda ideš?’“ (Jovan 16:5)
Koliko god puta Isus izgovorio frazu „Onaj koji me poslao“, to je vjerovatno najzanemaranije Isusovo učenje. Isus je dosljedno ponavljao da je neko ko je poslan od Boga da čini dobra djela i govori u Božje ime. Ovo je 100% zakon posredništva na djelu. Isus se nije ponašao kao da je „samostalan“, radeći stvari koje je želio. Uvijek je djelovao u Božje ime.
Svemu je Otac izvor. Svemu što Hrist čini je Otac izvor. Hrist je sve primio od Oca. Jedini razlog zašto crkva ovo odbacuje je taj što ne želi da odbaci svoj paganski osnov jednakosti po moći kakav postoji u besmislenom i neshvatljivom modelu Trojstva. Ovakav sistem jednakosti potiče od Sotone, ne od Boga. Sotona je jedini koji je izjavio da će se uzdići do prijestola, sjesti na gori zbornoj i biti kao Najviši (Isaija 14:13,14). Sasvim je sigurno da je Sotona izmislio jednakost koja je zasnovana na moći.
Najuzvišeniji i najdirektniji oblik zastupništva Boga je preko Sina:
„Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praočevima preko svojih proroka, u ovim poslednjim danima obratio se nama preko Sina, koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i eone stvori. Koji budući sjajnost slave i jasno obličje bića Njegovog, i noseći sve u riječi sile svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha naših, sjede s desne strane prijestola veličanstva na visini, i postao je toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovog imena.“ (Jevrejima 1:1-4)
„Jer u njemu [Hristu] nastava svaka punoća božanstva tjelesno.“ (Kološanima 2:9)
To zastupništvo se dalje prenosi na Hristove prave sledbenike:
„A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom kroz Isusa Hrista i dao nam službu pomirenja; jer je Bog bio u Hristu pomirivši svijet sa sobom, ne računajući im njihove prestupe, i povjerio nam riječ pomirenja. Mi smo, dakle, ambasadori za Hrista, i to je kao da Bog preko nas moli ljude.“ (2. Korinćanima 5:18-20)
U službi Bogu, kao Njegovi predstavnici učestvuju i anđeli (vidi: Otkrivenje 22:9; Jevrejima 1:14; Izlazak 33:2).
Na kraju svoje misije na zemlji, Isus šalje učenike u svijet, baš kao što je Bog poslao Isusa u svijet. Apostolima je data vlast da zastupaju Isusa kao što je On Boga Oca!
„Kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet.“ (Jovan 17:18)
Zato im je Isus ponovo rekao: „Mir vama! Kao što je Otac mene poslao, tako i ja šaljem vas.“ (Jovan 20:21)
Riječ apostol doslovno znači onaj koji je poslan, a učenici se prvi put nazivaju apostolima kada su izabrani i nakon što ih je Isus poslao u cijeli Izrael da propovijedaju njegovu poruku.