Opravdanje vjerom je dio spasenja, ali nije cijelo spasenje.
Opravdanje je Božji pravni čin kojim grešnika proglašava pravednim na osnovu vjere u Isusa Hrista i Njegove posredničke žrtve. Spasenje je širi pojam koji uključuje:
- opravdanje
- novorođenje
- posvećenje
- istrajnost
- konačno proslavljenje / efektivno spasenje kompletnog bića
Dakle, opravdanje je ulaz u proces spasenja, ne cijeli proces.
Opravdanje dolazi po vjeri, a ne po djelima Zakona
Poslanica Rimljanima 3:28: „Naime, smatramo da se čovjek opravdava vjerom, bez djela Zakona.“
Poslanica Galatima 2:16: „…čovjek nikako ne opravdava djelima zakona, već kroz vjeru Hrista Isusa…“
To znači:
- niko ne može zaslužiti status pravednog pred Bogom
- oproštenje dolazi blagodaću
- vjera prima ono što je Isus Hrist posrednički ostvaruje u našu korist
Međutim, spasenje nije samo pravni status. Mnogi stanu na opravdanju, ali Biblija ide dalje.
Poslanica Filipljanima 2:12: „Gradite svoje spasenje sa strahom i drhtanjem.“
Ako je spasenje samo trenutak kad povjeruješ, zašto ga „graditi“? Zato što spasenje ima:
- prošli aspekt – spašen sam (opravdan)
- sadašnji aspekt – spašavam se (posvećenje)
- budući aspekt – biću spašen (konačno izbavljenje)
Prava vjera nikad ne ostaje sama!
Jakovljeva poslanica 2:17: „Vjera, ako nema djela, mrtva je sama po sebi.“
Ovo ne protivrječi apostolu Pavlu. Pavle govori da djela nisu uzrok opravdanja. Jakov govori da su djela dokaz žive vjere. Dakle:
- ne spašavaju djela
- ali spašena osoba rađa plod
Može li neko biti „opravdan“, a ne spašen? Ako mislimo na istinsko biblijsko opravdanje – ne. Koga Bog zaista opravda, taj je (već) uključen u spasenje.
Poslanica Rimljanima 8:30: „…koje je opravdao, njih i proslavlja.“
Ali neko može tvrditi da vjeruje, a da nema obraćenje. To je lažna ili mrtva vjera.
Najpreciznije rečeno, spasenje je Božje djelo izbavljenja čovjeka od grijeha i osude. Opravdanje vjerom je trenutak kada grešnik ulazi u to spasenje i biva proglašen pravednim kroz Hrista.
Istinska vjera zatim rađa poslušnost, svetost i ustrajnost.
Po jedna krajnost i opasna zabluda nalazi se s obje strane.
Greška legalizma je premisa „spašavam se djelima.“ Biblijski, to ne samo da je netačno, već je i nemoguće.
Greška jeftine milosti je premisa „jednom sam povjerovao, mogu živjeti kako hoću.“ Takođe netačno.
Poslanica Rimljanima 6:1-2: „Hoćemo li ostati u grijehu da bi se blagodat pokazala u još većoj mjeri? Nipošto!“
Ako bismo sve saželi u jednoj rečenici, to bi se moglo postaviti ovako: spasavamo se blagodaću kroz vjeru; opravdani smo odmah; posvećujemo se cijeli život; proslavljeni ćemo biti na kraju (efektivno i kompletirano spasenje).