Aktivnosti demona (palih anđela ili zlih duhova) ne svode se samo na uticaje iza kulisa na ljudske poslove, bez direktnog kontakta sa ljudima. Biblija uči da se događa opsjednutost demonima kao najviši oblik destrukcije čovjeka koju ova duhovna bića poduzimaju. Kako oni imaju pravo da to rade? Zašto im Bog dopušta? Razlog je što neki ljudi toliko odstupe od Boga preko okultizma i moralne destrukcije da dovedu sebe u situaciju da demoni mogu direktno manipulisati sa njima ili ih tlačiti. Može se reći da se opsjednutost dešava na dva različita nivoa: (1) kad profesionalni okultisti, magovi, vračevi, spiritistički medijumi, astrolozi i drugi koriste stanje sopstvene posjednutosti jednim ili više demonskih duhova za upražnjavanje navodno svojih „magijskih“ moći ili za dobijanje informacija koje kao obični ljudi nikako ne bi mogli znati (vidi 2. Samuelova 28. glava); (2) kad sami demoni u određenom stepenu duhovnog i moralnog uniženja ljudskog bića i njegovog karaktera odluče da im takva osoba postane neka vrsta prebivališta da „uživaju“ u destrukciji i propadanju iste, kao i unošenju sujeverja i panike u njenom okruženju.
Razlozi opsjednutosti demonima
Neki od razloga opsjednutosti demonima su nemoral (vidi Marko 16:9), bavljenje ili sudjelovanje u bilo kakvim okultnim radnjama (vidi 5. Mojsijeva 18:9-12), otvorenost za zlo i pohlepu (Jovan 12:6), dopuštanje nekom grijehu ili zlim karakternim osobinama da vladaju srcem (1. Samuelova 18. glava), kao i idolatrija – pozivnica za demone (3. Mojsijeva 17:7; 5. Mojsijeva 32:17; Psalam 106:37; 1. Korinćanima 10:20), što se posebno odnosi na sudjelovanje u idolopoklonstvu na mjestima gdje se događaju manifestacije natprirodne sile. Ovdje treba napomenuti i to da uzimanje droga i supstanci koje mijenjaju stanje svijesti ili isključuju razum, kao i upražnjavanje mistične meditacije, vježbi (joga i sl.) ili alternativne medicine takođe mogu dovesti do opsjednutosti. U slučajevima transfera okultnog „znanja“ i vještina (tipično za krvne linije okultnih porodica, generacijski prenos ili inicijaciju), demon zaposijeda novog korisnika.
Neke biblijske primjere opsjednutosti demonima možete pogledati na sledećim mjestima: Matej 9:32-33; 12:22; 17:18; Marko 5:1-20; 7:26-30; Luka 4:33-36; Luka 22:3; Djela 16:16-18… Međutim, treba razlikovati opsjednutost od demonskog uticaja kojemu može podleći čak i biblijski religiozna osoba (vidi Petrov slučaj zapisan u Mateju 16:21-23).
Lista aktivnosti za dolazak u kontakt sa okultnim silama tame
Posledice opsjednutosti demonima
Simptomi ili manifestacije opsjednutosti demonima su različiti, počevši od raznih psihosomatskih bolesti, nijemosti, epilepsije (uzroci u određenim slučajevima mogu da budu i nevezani za djelovanje palih anđela, kao na primjer teže povrede glave, tumor na mozgu ili defektni geni), depresivnog i nenormalnog ponašanja, ludila, ubilačkih i samoubilačkih poriva, natprirodne snage, prisustva „glasova“ u glavi, padanja u trans (uključujući slučajeve kad neko pokuša da demonizovanoj osobi svjedoči istinu), govorenja nepoznatim jezicima, sposobnosti proricanja u svrhu obmane, širenja sujeverja i lažne religije, posjedovanja harizme za širenje lažnih svjedočanstava i učenja (2. Korinćanima 11:3-4, 13-15; 1. Timoteju 4:1-5; 1 Jovan 4:1-3), sposobnosti zavođenja širokih masa na nemoral i bezbožnost, i sl.
Tajna „profesionalno“ demonizovanih osoba
Pali čovjek ima potrebu za demonstracijom moći i dostignuća u cilju izgradnje identiteta i sticanja popularnosti, (nepošteno zarađenog) bogatstva i premoći. To se postiže na tri načina: 1) ulaganjem vanrednih napora; 2) vještom manipulacijom; 3) demonskom „podrškom“. Kroz takve osobe, javno popularizovane i sa velikom harizmom, svijetu se demonstrira i pravi privlačnim koncept satanizma.
Spektar njihovog djelovanja je vrlo širok, počevši od klasičnih spiritističkih medijuma, vračara, gatara, lažnih proroka, astrologa, vjerskih lidera i gurua, iscjelitelja, magova, industrije zabave, vrhunskih borilačkih vještina (moguće i drugih profesionalnih sportova), itd.
Pali anđeli svojim izabranim oruđima otvaraju puteve „uspjeha“ u svijetu i pomažu im kao „busteri“ u stvarima koje čovjek sam po sebi nikad ne bi postigao.
Traženje pomoći na pogrešnim mjestima
Mi živimo u društvu u kojem dominira ateistička ideologija, te, shodno tome, zvanična nauka i medicina a priori isključuju svaku mogućnost miješanja natprirodnih sila u ljudske živote. To znači da je opasnost po uslovno rečeno pacijenta višestruka: (1) ako se obrati zvaničnim medicinskim ustanovama, najvjerovatnije će završiti kao psihijatrijski slučaj i biti podvrgnut tretmanima za tu kategoriju bolesnika; (2) uobičajeni pogubni savjeti često vode unesrećenu osobu okultistima, nadriljekarima, vračarima i gatarima, ili „bijelim“ magovima, te posjećivanju različitih „svetilišta“, što najčešće rezultira prividnim olakšanjem (privremenim lažnim povlačenjem demona), da bi se zatim problemi umnožili; (3) odlazak egzorcistima koji djeluju u zvaničnim opšteprihvaćenim vjerskim organizacijama, sektama ili samostalno.
Neki suptilni oblici otvaranja vrata demonima među vjernicima
Postoji razlika između opsjednutosti demonima i uticaja ili napada sila tame na one koji nastoje da stoje na Božjoj strani, što ne znači da se vjernik usled zastranjivanja ili otvaranja za demonske aktivnosti ne može i sam naći opsjednut, posebno u slučajevima prethodne otvorenosti i kontakta sa okultnim svijetom. Evo nekih situacija kako se vjernici mogu naći pod uticajem palih anđela:
1) Selekcija istine i/ili neposlušnost istini; umanjivanje značaja ili poricanje Božjeg Zakona i zahtjeva svetosti karaktera; insistiranje na posebnom duhovnom iskustvu u svrhu rješavanja postojećih problema (instant rješenja, harizmatska iskustva).
2) Zloupotreba biblijske nauke u smislu zanemarivanja ili preskakanja jednostavnih istina po kojima treba živjeti u strpljivoj pobožnosti, na račun bavljenja navodno „višom teologijom“ i novim „otkrivenjima“. To se radi izvrtanjem prioriteta, narušavanjem cjelovitosti razumijevanja ili kršenjem opštih načela i pogrešnom primjenom metoda koje Bog daje u svom otkrivenju istine.
3) Suptilna zamjena Božje nauke ljudskim autoritetima.
4) Uzimanje subjektivnog iskustva kao mjerila ispravnosti. Kad se ljudi suoče sa istinom koja ne odgovara njihovim prirodnim sklonostima, mnogi u stresu posežu za isključivanjem upotrebe razuma. Oni bi htjeli da pomire istinu sa svojim grešnim motivima, da je „osjete“ ili dožive „znak“ kao „dokaz“ koji će pomiriti nepomirljive suprotnosti. I pošto im Bog takav „znak“ ne može dati, tu se otvaraju kanali za djelovanje druge natprirodne sile – demona.
5) Ataci na zdravi razum, isključivanje razuma.
6) Navodno traženje istine (hljeba pored pogače), koja se nikad ne prihvata i tražilac se ponaša kao da mu uvijek nešto nije jasno. (Tada dolazi Sotona i daje mu „istinu“ koju želi i koja ga ne obavezuje.)
7) Traženje od Boga odgovora na pitanja koja su sama po sebi jasna, ili rješavanja nedoumica koje praktično ne postoje.
8) Pretjerano bavljenje demonima, što je gotovo u ravni sa njihovim prizivanjem.
9) Insistiranje na posebnim duhovnim darovima i manifestaciji sile.
10) Drugi različiti oblici razmišljanja, ponašanja i praksi svojstvenih svijetu (video igre, filmovi i destruktivni TV ili Internet sadržaji, poremećeni porodični odnosi, itd.).
Jedina prava pomoć
Samo natprirodna Božja sila može izvršiti oslobađanje od prisustva natprirodne demonske sile. Vrlo je važno zapaziti da Božja Riječ ne propisuje nikakav ritual, tehniku ili mantru za istjerivanje demona. Korišćenje imena Isusa Hrista takođe može postati mantra s kojom Božja sila i zaštita nemaju ništa.
Samo pobožan i posvećen život, biblijska religioznost, može da bude garant naše natprirodne zaštite od natprirodnih sila. Biti hrišćanin znači poštovati i slušati Boga i Isusa Hrista onako kako je zapisano u Božjoj Riječi, a ne prema različitim crkvenim dogmama, tradicijama i mišljenjima raznih njihovih autoriteta. Ali Božja zaštita generalno se odnosi na sve ljude koji se kreću u granicama normalnog, čak iako možda nijesu religiozni, jer svaki čovjek zaslugama Isusa Hrista dobija šansu za pomirenje sa Bogom i nalazi se pod opštom blagodaću. Atacima demona najmanje su izloženi ateisti i nihilisti, ne zbog stavova i uvjerenja koja imaju, već jednostavno zato što demonima odgovara njihovo stanje u odbacivanju Boga.
„I ne dajte mjesta Đavolu…“ (Efescima 4:27)
„Pokorite se, dakle, Bogu, a suprotstavite se Đavolu, i pobjeći će od vas.“ (Jakov 4:7)
Kao što vidimo, za zaštitu od Sotone i demonskih duhova neophodna su dva koraka: 1) pokoravanje Bogu; i 2) suprotstavljanje Đavolu i demonskim duhovima kao logičan ishod stvarnog pokoravanja Bogu. To podrazumijeva ne samo moralan i pobožan život, već i odbijanje i odbacivanje svega što nas može dovesti pod njihovu kontrolu.
U iskustvu starosaveznog Božjeg Izraela nalazimo čvrsto uvjerenje da Gospod svojom silom štiti svoj narod od demonskih i ljudskih zlobnih namjera: „Jer nema čini protiv Jakova, niti kakvog vračanja protiv Izraela.“ (4. Mojsijeva 23:23; vidi poglavlja 23. i 24. za širi uvid), ali i upozorenje da vlastitim pogrešnim izborima i postupcima sebe možemo staviti van okrilja spasonosne milosti i zaštite Božje (vidi poglavlje 25)! Ova planeta je neprijateljska teritorija dokle se ne završi istorija pobune i grijeha, i to nikad ne smijemo izgubiti iz vida.