Podjela proročanstava na klasična i apokaliptička ili kako se riješiti nepoželjnog proroštva

Prije nego uđemo u diskusiju o podjeli proročanstava na „klasična“ i „apokaliptička“ koju zagovaraju hrišćanski učenjaci, dobro je da se pripremimo za to upoznavanjem sa nekim opštim pojmovima koji će nam pomoći da razlikujemo stvari.

Najprije da vidimo šta je to semantika. Semantika je dio lingvistike koji proučava značenje riječi, fraza, rečenica i većih jedinica diskursa (tekstova), kao i grana semiotike koja izučava odnose znakova i simbola prema onome na šta upućuju. Često se svrstava nasuprot sintakse, i tada se uzima da semantika proučava šta nešto znači, dok sintaksa proučava strukture (oblike) onoga čime se nešto izražava (nečeg napisanog ili izgovorenog). Imajte na umu ove definicije kada se suočite sa interpretacijom Biblije koja vam se može učiniti sumnjivom. Drugim riječima, semantika se može iskoristiti kao vješta igra riječima da se obezvrijede „nepoželjne“ biblijske dionice.

Još jedan pojam koji će nam pomoći u razotkrivanju lukavstva savremenih liberalnih teologa je sofizam. Sofizam je termin grčkog porijekla, nastao od grčke riječi sóphisma, što u prevodu znači – lukavstvo, zavaravanje. U slobodnom govoru, sofizam se vezuje za neku smicalicu, odnosno iznošenje nečega netačnog na lukav, ali mudar način. To je umjeće nadmudrivanja i zavođenja kroz prikrivanje namjernih logičkih grešaka. Najjednostavnije rečeno, sofizam se smatra pogrešnim rasuđivanjem koje ima za cilj da prevari slušaoca.

 

Savremeni teološki pogledi na proročanstva

Naše pitanje je mogu li nas savremeni teolozi zavesti od jasne Božje Riječi ili nas navesti da je omalovažimo i učinimo neefektivnom u životu, pomoću dva gore navedena alata (da ne pominjemo druge metode manipulacije)? Itekako!

Za početak, pogledaćemo neka objašnjenja.

Koja je razlika između proročke i apokaliptične književnosti?

„Nije uvijek moguće precizno primijeniti razliku na važne tekstove u hebrejskoj Bibliji, ali je korisno imati na umu sledeće važne razlike. Prvo, (klasični) proroci i apokaliptičari imaju različite misije. Proroci imaju tendenciju da budu orijentisani na akciju, donoseći kritički sud o pojedinačnim događajima koji se odvijaju u političkom i religijskom razvoju Izraela, koji je pod božanskim suverenitetom. Apokaliptička djela su proizvodi ljudi posvećenih pisanoj riječi kao sredstvu za donošenje sudova o cijeloj istoriji, a ne samo o istoriji Izraela i njegove monarhije. Drugo, sadržaj biblijskih djela koja su proizveli značajno se razlikuje. Proroci opisuju konkretne primjere nepravde viđene u kontekstu etičke borbe unutar Izraela, koji će Božji sud nad njegovim narodom razriješiti u nadolazećem ‘Danu Gospodnjem’. Pisci apokaliptičkih djela nude uopštenije i izrazito simbolične vizije vladavine zla, vizije koje samo božanski naimenovani ‘anđeo’ može protumačiti. Božji sud će se pokazati u konačnoj kosmičkoj kataklizmi, konačnoj borbi (ponekad nazvanoj Armagedon) između sila Dobra i Zla. Konačno, proročki tekstovi uopšteno polažu pravo na autorstvo po imenu, dok apokaliptični tekstovi obično koriste pseudonim, bilo da bi dodali vjerodostojnost svojim vizijama ‘budućnosti’ ili da bi izbjegli odmazdu od strane vlasti svog vremena.“[1]

Očito gornji izvor uključuje i apokrifne knjige u opisu „apokaliptičke književnosti“.

Pogledajmo sada još jedan izvor.

„Proročke vizije zapisane u knjizi Danila su drugačije prirode od većine proročkih poruka koje su iznijeli drugi starozavjetni proroci. Danilova proročanstva spadaju u kategoriju apokaliptičkih proročanstava, dok većina ostalih starozavjetnih proročanstava pripada kategoriji klasičnih proročanstava. Razumijevanje osnovne razlike između ovih proročkih žanrova ključno je za ispravno razumijevanje biblijskih proročanstava.

Apokaliptička proročanstva pokazuju neke posebne karakteristike koje ih razlikuju od takozvanih klasičnih proročanstava:

Vizije i snovi. U apokaliptičkom proročanstvu Bog uglavnom koristi snove i vizije da prenese svoju poruku proroku. U klasičnom proročanstvu, prorok prima ‘Riječ Gospodnju’ — koja može uključivati ​​vizije — izraz koji se javlja sa malim varijacijama oko 1600 puta kod klasičnih proroka.

Kompozitna simbolika. Dok u klasičnom proročanstvu postoji ograničena količina simbolike, uglavnom koja uključuje simbole koji su vjerni životu; u apokaliptičkom proročanstvu Bog pokazuje simbole i slike izvan svijeta ljudske stvarnosti, kao što su hibridne životinje ili čudovišta s krilima i rogovima.

Božanski suverenitet i bezuslovnost. Za razliku od klasičnih proročanstava, čije ispunjenje često zavisi o ljudskom odgovoru u kontekstu Božjeg saveza s Izraelom, apokaliptička proročanstva su bezuslovna. U apokaliptičkom proročanstvu Bog otkriva uspon i pad svjetskih imperija od Danilovog dana do kraja vremena. Ova vrsta proročanstva počiva na Božjem predznanju i suverenitetu i desiće se bez obzira na ljudske izbore…

Poznavanje širokih proročkih žanrova kao što su klasično i apokaliptičko proročanstvo može biti od velike koristi. Prvo, ovi žanrovi pokazuju da Bog koristi različite pristupe da saopšti proročku istinu (Jevr. 1:1). Drugo, takvo znanje nam pomaže da bolje cijenimo ljepotu i složenost Biblije. Treće, ovo znanje nam takođe pomaže da tumačimo biblijska proročanstva na način koji je u skladu sa svjedočanstvom cijele Biblije i ispravno objašnjava ‘riječ istine’ (2. Tim. 2:15).“[2]

„Danilova knjiga formira most između most između izraelske klasične proročke literature i apokaliptičkog žanra.“[3]

Prelazimo na sledeći rad koji se bavi istom problematikom.

„Postalo je uobičajeno praviti razliku između dva tipa hebrejskog književnog proroštva: klasičnog i apokaliptičkog. Klasično proroštvo ima svoje korijene u upozorenjima i obećanjima iz Ponovljenog zakona 27-30…

Sva klasična proročanstva su upozorenja ili obećanja koja su eksplicitno ili implicitno uslovljena odgovorom i ponašanjem naroda Izraela. Pretpostavlja se da imaju u svojoj moći mogućnost da izaberu put kojim će krenuti, a ispunjenje je u ovom dobu. Predviđanja katastrofa će biti ispunjena samo ako ljudi ne odgovore na njih pokajanjem i poslušnošću. Drugim riječima, klasično proročanstvo je zasnovano na pretpostavci slobodne volje… Tipičan opis klasičnog proroštva, u kontrastu sa apokaliptičnim, je da ‘budućnost izrasta iz sadašnjosti spasenja i ispunjenja koje se očekuje u istoriji;’ ono je uslovno; proročke poruke su bile propovijedane; i ono je često poetsko u formi. [citat: Everett Ferguson, Backgrounds of Early Christianity, 3 ed., 477]

Apokaliptičko proročanstvo je drugačije. Ono pretpostavlja da je budućnost u potpunosti van čovječje kontrole. Božanska intervencija dolazi od vani i dovodi istoriju do kraja, a istorija je od početka unaprijed određena. Sadašnji svijet je beznadežan, ali na kraju će Bog pobijediti, i On ima ukupnu kontrolu događaja…

Apokaliptično proročanstvo je izrečeno na prijedlogu da Bog ima scenario, i plan izvedbe koja je neizbježna… Adventizam ima pesharim [nadahnuto tumačenje] poslednjih dana koje preciziraju buduća istorija takvih entiteta kao što su Katolička crkva, protestantizam, i Sjedinjene Američke Države.^[4] Ne prihvata se mogućnost da bi bilo koji ove entiteta mogu promijeniti kurs i nastaviti u drugačijem smjeru nego što je to označeno…

Čini se da je onda adventizam bio prvobitno deterministički u svojoj eshatologije i antideterministički u svojoj antropologiji [tj. kad se uzme u obzir slobodna volja čovjeka]. Njegova soteriologija [doktrina o spasenju] je delikatno usaglašena između to dvoje. Vremenom je teologija postepeno prelazila na stranu nedeterminizma. Drugi Hristov dolazak je odgođen i uslovljen ljudskim djelovanjem različitih vrsta…

Ali pitanje koje moramo uputiti je: Da li su scenariji i vremenske tablice apokaliptičkih proročanstava izraz Božjeg predznanja ili objava Božjeg plana? Praktičnije, može li bilo ko – bilo pojedinac, nacija ili crkva – učiniti nešto drugačije od onoga što je bilo prorečeno? Ako ne, predznanje izgleda mnogo više kao predodređenje, i imamo verbalnu distinkciju bez praktične razlike…“[5]

 

Žig zvijeri relativizovan i neodređen; pogled na Elen Vajt kao „klasičnog proroka“ čija proročanstva su uslovna i data za njeno vrijeme; Velika borba prevaziđena za sadašnje vrijeme

Sada ćemo razmotriti jedan konkretan primjer rezultata ove nauke.

Dr Jan Polin (Jon Paulien) je istaknuti profesor na Religijskoj školi Univerziteta Loma Linda. Na nedavnom simpozijumu koji je sponzorisala crkva Adventista sedmog dana o proročkim događajima poslednjeg vremena, dr Polin je rekao da nedjeljni zakoni ne dolaze, da je Velika borba zastarjela, da postoje druge opcije za žig zvijeri i da Elen Vajt nije bila prorok vremena kraja. Na „Biblijskom simpozijumu o završnim događajima“ u prezentaciji pod nazivom „Dilema dolazećeg nedjeljnog zakona“, dr Polin koji važi za „velikog naučnika Otkrivenja“ je kazao vezano za žig zvijeri: „Biblijski dokazi ne govore o nedjelji kao takvoj, ali govore o krivotvorini subote koja je kritična za žig zvijeri na kraju vremena. I primijetili smo da postoje četiri mogućnosti i četiri opcije za falsifikat. Jedna bi bila drugačiji dan od subote, a nedjelja bi bila primjer za to. Druga opcija je da je svaki dan subota, što znači da nijedan dan ne bi imao poseban značaj. Treća je da nijedan dan nije subota. Šabat je Isus jednostavno ukinuo i stoga možemo bogoslužiti na bilo koji dan koji odaberemo. I konačno, neka vrsta zakona za zabranu svetkovanja subote bila bi opcija broj 4. Dakle, unutar egzegeze biblijskog teksta imate mogućnosti da shvatite kakav će se žig zvijeri zapravo pokazati.“[6]

Dr Polin pokušava ubaciti opcije za žig zvijeri. Odakle dolaze ove opcije? Kaže da dolaze iz tekstova. A tekstovi ne upućuju na nedjelju, već na falsifikat. A te opcije mogu biti „bilo koji dan“. Mogu uključivati „sve dane“ ili mogu značiti „bez dana“. Vidite li šta se dešava? Preinačuju poruku o žigu zvijeri. Savremena crkva pokušava da prepravi pokret koji su osnovali adventistički pioniri. Svjedoci smo scenarija u kojem se eliminiše, preokreće ili korumpira sve što iole nalikuje na istorijski adventizam. Oni pokušavaju razumjeti žig bez ikakvog upućivanja na zvijer. Ne možete odvojiti žig od zvijeri jer žig pripada zvijeri. Dr Polin samo potvrđuje ono u šta mnogi adventistički lideri već vjeruju. Njegove izjave su odraz onoga što su Ted Vilson i drugi crkveni vođe već prihvatili. Ovo objašnjava zašto su stvari takve kakve jesu i zašto je Velika nada zamijenila Veliku borbu. Moderna crkva sada gura ideju da žig zvijeri može biti svaki dan.

Dr Polin u nastavku dovodi u pitanje Veliku borbu: „Naše pažljivo proučavanje ispunjenog proroštva, iz pažljivog proučavanja iz knjige Otkrivenja i čitanja ovih izjava (od Elen Vajt), s biblijskim principima na umu, treba da budemo oprezni da ne pretpostavimo da će vrijeme kraja biti identično kao u VB (Velikoj borbi) u svakom detalju. Uzimajući u obzir i Bibliju i svjetsku istoriju, da je Elen Vajt živa danas, postoji barem šansa da bi njen prikaz kraja bio drugačiji nego što je bio 1880-ih.“[7]

Ovo je još jedna pogrešna pretpostavka koju je iznio dr Polin. On sugeriše da je Elen Vajt imala sopstveni opis kako će se svijet završiti. Ne, nije. Ona nije bila autor svoje poruke, bila je samo glasnik. Vizija Velike borbe nije bila njena vlastita. Obratite pažnju kako sestra Vajt opisuje kako je primila viziju Velike borbe i jednostavno je zapisala:

„Bilo je bitnije da se posvetim pisanju važnih stvari za IV tom; (Duh proroštva, tom 4, je bila originalna Velika borba) da upozorenje mora ići tamo gdje živi glasnik ne može ići, i da će skrenuti pažnju mnogih na važne događaje koji će se dogoditi u završnim scenama istorije ovog svijeta. Kako je stanje crkve i svijeta bilo otvoreno preda mnom, a ja sam gledala strašne prizore koji se nalaze neposredno ispred nas, bila sam uznemirena zbog tih izgleda; i noć za noći, dok su svi u kući spavali, ispisivala sam stvari koje mi je dao Bog. Prikazane su mi jeresi koje će se pojaviti, zablude koje će prevladati, čudotvorna moć Sotone – lažni hristosi koji će se pojaviti – koje će prevariti veći dio čak i religioznog svijeta, a to će, ako bi bilo moguće, odvući čak i izabrane. Je li ovo djelo Gospodnje? Znam da jeste, a i naši ljudi tvrde da u to vjeruju. Upozorenje i upute ove knjige potrebni su svima koji tvrde da vjeruju u sadašnju istinu.“ (1888 Materijali, str. 652).

Elen Vajt nije imala lične stavove o kraju vremena. Jednostavno je napisala ono što joj je Bog pokazao u knjizi Velika borba. I vidjela je sve. Jeresi u crkvama, spiritualizam, ekumenizam, lažne hristose, zvijer i njen lik, završetak probe, vrijeme nevolje, drugi Isusov dolazak, milenijum i konačni dom vjernika. Prema dr Polinu, morali bismo zanemariti sve što je Elen Vajt napisala u poslednjim poglavljima Velike borbe.

Sada zapazite šta dr Polin kaže o nedjeljnom zakonu. Ovi novi pogledi stvaraju krizu vjere u adventizam i vode nas direktno u univerzalno bratstvo Rima. „Ideja o svjetskom nedjeljnom zakonu tada je imala mnogo smisla. Svijet je bio sasvim drugačiji nego danas. Dakle, ne treba pretpostaviti da će nakon prolaska više od sto pedeset godina svaki detalj nužno biti ispunjen.“[8]

Da li ignorišemo stvarnost da se Rim zalaže za svetost nedjelje i da svijet prihvata nedjeljni odmor? Da li ignorišemo svaki detalj u Velikoj borbi koja se danas ispunjava? Da li ignorišemo trostruki spoj romanizma, otpadničkog protestantizma i spiritualizma? Šta je sa ekumenizmom? Šta je sa svim religijama, vladama, ekonomistima i političarima koji se pridružuju Rimu da brane zakon o zelenoj nedjelji? Da li bi dr Polin želio da zanemarimo i umiješanost adventista sedmog dana u sve ove događaje?

Dr Polin nastavlja predstavljati svoju teoriju da je sve što je Elen Vajt napisala u Velikoj borbi bilo samo za njeno vrijeme, a da nam Bog danas daje poruku koja bi bila potpuno drugačija: „Da je došao kraj u životu Elen Vajt, ne sumnjam da bi se to dogodilo u suštini onako kako je ona rekla.“[9]

„Velika borba se savršeno uklapa u ono što se dešavalo u svijetu 1880-ih… Mislim da pravimo grešku kada stavljamo linije u pijesak i kažemo da se to mora dogoditi upravo na ovaj način kada u stvari vidimo da je Bog kreativan, nije uvijek predvidljivo… stvari su se promijenile u svijetu. Da je Bog danas davao proročanstvo, to ne bi zvučalo kao ono što je dato tada jer smo u drugom svijetu, drugom jeziku, različitim okolnostima, drugom vremenu i mjestu.“[10]

Drugačiji svijet? Drugi jezik? Drugo vrijeme i mjesto? No ne baš. Danas vidimo istu silu koja je bila u njeno vrijeme. Vidimo da se ista nedjelja slavi širom svijeta. Vidimo iste aktere koji su bili u njenim danima. Vidimo istu retoriku i iste ciljeve. Zapamtite, Rim je kameleon i može promijeniti svoje boje ili taktiku, ali kraj će biti isti: „Papstvo je upravo ono što je proročanstvo objavilo da će biti, otpadništvo poslednjih vremena. [2. Solunjanima 2:3, 4.] Dio njegove politike je da preuzme karakter koji će najbolje ostvariti njegovu svrhu; ali ispod promjenjivog izgleda kameleona, ono skriva nepromjenjivi otrov zmije.“ (Velika borba, str. 571).

Dr Polin uvodi novi opis proročke uloge Elen Vajt. Njen rad i spise nazvao je „klasičnim“, a ne „apokaliptičnim“, što znači da je pisala za svoje vrijeme, a ne za kraj vremena. Ideja je da su neki proroci imali ulogu samo za svoje određeno vrijeme, kao što su Jeremija, Amos, Mihej i drugi. Zatim su postojali i drugi proroci koji su bili „apokaliptični“, to jest, imali su poruku za kraj vremena, kao što su Danilo i Jovan, Pavle i Isus. Obratite pažnju šta kaže dr Polin:

„Stil proročanstva Elen Vajt je više klasičan nego apokaliptičan.“[11]

„I konačno, kao klasičnog proroka, predviđanja Elen Vajt treba shvatiti kao uslovna. Kako se okolnosti mijenjaju, ispunjenje Otkrivenja 13 moglo bi poprimiti druge oblike od onih koji su izgledali tako jasni 1888.“[12]

Koji bi bili ti „drugi oblici“ za ispunjenje Otkrivenja 13? Ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, nijedan dan, bilo koji dan ili svi dani? Zapazite da je „klasično“ proroštvo poistovjećeno sa „uslovnim“ ali ne samo u smislu pozitivne ili negativne reakcije na proročko „ako“ onih kojima je upućeno, već i kao objava koja je važila za određeno vrijeme i određene okolnosti a koja ne važi kad se promijene vrijeme i okolnosti.

„Ona [Elen Vajt] govori o bliskoj budućnosti. Ona govori o svijetu koji je bio vrlo stvaran 1880-ih, ali danas više ne postoji. To više nije protestantska vlada. To više nije svijet u kojem je spiritualizam na vrhu radara i dnevnog reda… Ono što je opisivala u Velikoj borbi odnosilo se na njenu sadašnjost i njenu blisku budućnost.“[13]

U kom svijetu živi Dr. Polin? On zatvara oči pred rimskim panteističkim enciklikama i obožavanjem prirode koji se nalazi u današnjoj klimatskoj agendi. On ignoriše kako su crkve, uključujući mnoge adventiste sedmog dana, prihvatile duhovnost Majke Zemlje. Ovo je nova svjetska religija koju svi usvajaju. Dr Polin je odvojen od stvarnosti. On je na drugoj planeti ili u nekom paralelnom univerzumu. Rim danas ubrzava svetost nedjelje na globalnom nivou brže nego što su protestanti 1888. ikada mogli zamisliti.

„Ona se ne obraća direktno svijetu u kojem danas živimo. Njena predviđanja su prirodni produžetak svijeta njenih dana. Uzalud ćete tražiti nuklearni rat ili nuklearnu silu. Uzalud ćete tražiti kompjutere, internet, mobilne telefone, svemirska putovanja, svjetske ratove, islamski terorizam, uspon sekularizma, uspon postmodernizma i tako dalje. Ona se ne obraća našem svijetu. To je tipično za biblijske proroke. Govorili su svom svijetu.“[14]

Sugestija je da odbacite knjigu Velika borba i Elen Vajt jer nikada nije govorila o kompjuterima i internetu. Nije spominjala mobilne telefone pa je bila u drugačijem svijetu od našeg. Stvarno? Pa, ako je to slučaj, moramo se riješiti Danila, Jovana, Isusa, Mojsija, Pavla, Isaije i svih pisaca Svetog Pisma. Nisu govorili ni o kompjuterima, internetu ili mobilnim telefonima. Da li raspoloživost savremene tehnologije mijenja ljudsku prirodu i namjere glavnih svjetskih predstavništava Sotone? Ili možda ubrzava njihove agende?

Ako Elen Vajt nije „apokaliptični“ prorok poslednjeg vremena, onda adventisti sedmog dana nisu Crkva ostatka biblijskog proroštva kao što su to tvrdili. Ako Elen Vajt nije prorok poslednjih dana, za naše vrijeme i naše dane, onda se gubi i Duh proroštva. Takav ostanak bez posebne vizije i jasnog kursa za poslednje dane znači utapanje u mejnstrim hrišćanstvo i propast: „Gdje nema vizije, narod gine.“ Izreke 29:18.

Jednostavno rečeno, ako odbacimo Elen Vajt kao „apokaliptičnog“ proroka, onda dar proroštva za posledak vremena nije ni stigao do nas, mi zapravo ni ne znamo da li smo uopšte u posletku vremena i ne postoji Božji narod Ostatka koji se može jasno identifikovati.

Adventnu poruku zamjenjuje novija verzija vjere koja ništa određeno ne propovijeda jer „ništa ne zna“. Više nemamo jasnu poruku i zato ne možemo nikoga stvarno upozoriti. Stoga moramo prihvatiti popularnu ekumensku poruku i „jevanđelje ljubavi“ (Fratelli tutti) kako bismo izbjegli borbu. Poruka je da ne možemo imati previše „povjerenja“ u upozorenje trećeg anđela o žigu zvijeri. Ova nova pozicija zapravo uskraćuje ljudima konačni poziv milosti koji Bog želi da svijet čuje.

„Vjerujem da nije mudro koristiti ovu konkretnu ideju (nedjeljni zakoni) kao znak kraja. Kao jedina stvar koju svi tražimo da kažemo: ‘Da, mislim da smo u završnoj krizi.’ Na kraju se to može dogoditi na iznenađujuće načine. Vidite, na kraju krajeva, Elen Vajt je tokom svog života govorila o nedjeljnom zakonodavstvu. Bilo je tu preko 100 izjava. Postojao je zakon kroz sve te decenije u kojima je služila u svojoj službi. Dakle, ideja da je nedjelja posebno značajna za žig zvijeri svakako je bila uobičajena tema u njenim spisima. Ali ideja o posebnom zakonu u Kongresu, to je ključna ideja koja uzbuđuje ljude. A to se dešava samo u izjavama od 1888. do 1890. Postojao je specifičan kontekst koji je tražio tu specifičnost. Ali pretpostaviti da će se ovaj tačan kontekst ponoviti na kraju, nije sigurna pretpostavka.“[15]

Pretpostavka da će se nedjeljni zakoni iz dana Elen Vajt ponoviti u naše dane nije sigurna pretpostavka? To je ono što dr Polin vjeruje. Međutim, Biblija, Duh proroštva i spisi Elen G. Vajt uništavaju pogrešnu pretpostavku dr Polina.

Biblija: „Što je bilo, opet će biti, i što se radilo, opet će se raditi, i tako nema ništa novo pod suncem.“ Propovjednik 1:9.

Duh proroštva: „Istorija će se ponoviti. U ovom dobu veliki test će biti na tački svetkovanja subote. Nebeski univerzum gleda ljude kako gaze Jehovin zakon, čineći sjećanje na Boga – znak između Njega i Njegovog naroda koji se pridržava zapovijesti – ništavnim, nečim što treba prezreti… ​​Otpadnički protestantizam je prihvatio lažnu subotu koju je ustanovila Rimokatolička crkva. Oni su usvojili ovo dijete papstva. Uskoro će svima koji odbiju obožavati ovog idola biti zabranjeno kupovati ili prodavati.“ (Rukopis 110, 1904).

„Ljudima je lako spekulisati i stvarati teorije zavjere.“[16]

Dr Polin naziva spekulacijama i teorijom zavjere nastavljanjem prihvatanja „sigurne proročke riječi“ koja je toliko dugo služila adventistima sedmog dana. Dr Polin kaže da je prihvatanje stava Elen Vajt o žigu zvijeri danas čista spekulacija. Vjerovanje u Božje proroke sada je postalo duhovno opasno.

Ovo nije prvi put da čujemo od teologa i naučnika koji pokušavaju da umanje spise nadahnuća. Tragično, današnji teolozi su postali autoritativniji od Božjih proroka koji su imali viši izvor nadahnuća. Oni revidiraju adventistička istorijska uvjerenja o žigu zvijeri na isti način kao što su to uradili sa zaređenjem žena i LGBT+ programom.

Oni izjavljuju da je ono što je Mojsije napisao u Levitskoj knjizi o braku bilo dobro za njegovo vrijeme, ali ne i za nas. Ova uputstva se ne odnose na ovo doba. Kažu da je Pavlovo pisanje i ono što je napisao o biblijskom poglavarstvu jednostavno kulturni izraz koji je okončan tokom uspona feminističkog pokreta u kasnom 19. i ranom 20. vijeku.

Koristeći ovakvu suptilnu semantičku i sofističku intelektualnu gimnastiku možete faktički obezvrijediti i odbaciti sve što vam se „ne dopada“ u Svetom Pismu!

Pogled dr Polina o klasičnim i apokaliptičnim prorocima samo je još jedna pogrešna pretpostavka napravljena da nas odvoji od onoga što nadahnuće zapravo govori o Božjim prorocima:

„Svaki od drevnih proroka manje je govorio za svoje vrijeme nego za naše, tako da je njihovo proročanstvo za nas na snazi . ‘A sve im se to događalo tipski i napisano je za upozorenje nama, koji živimo na kraju vjekova.’ 1. Korinćanima 10:11.″ (Odabrane poruke, knjiga 3, str. 338).

„Proroci su manje govorili za svoje vrijeme nego za vjekove koji su uslijedili, i za naše vrijeme.“ (Znaci vremena, 2. aprila 1896.).

Svi Božji sveti proroci, uključujući i Elen Vajt, manje su govorili za svoje vrijeme, a VIŠE za naše dane, danas, upravo sada. A njihova proročanstva su za nas na snazi upravo sada, danas.[17]

 

Zaključak

Svijet dolazi na prekretnicu u ovom trenutku u istoriji. Moramo birati između puteva koji su pred nama. Bog nam je kroz nadahnuće rekao kojim putem da pređemo rijeku Jordan i uđemo u Obećanu zemlju. Pala, grešna ljudska priroda nam sugeriše druge puteve, puteve koji vode ne samo natrag u Egipat, već i u naručje Rima i duhovnog Vavilona poslednjih dana.

„Premudri u svojoj vlastitoj umišljenosti da skrušene duše i usrdnom molitvom istražuju Sveto pismo za božansko vođstvo, oni nemaju štit od zablude. Sotona je spreman da ispuni želju srca i on svoje obmane stavlja na mjesto istine. Tako je papstvo steklo svoju moć nad umovima ljudi; i odbacivanjem istine jer ona uključuje krst, protestanti idu istim putem. Svi koji zanemaruju Božju riječ da proučavaju pogodnosti i politiku, da ne budu u suprotnosti sa svijetom, biće ostavljeni da prime prokletu jeres za vjersku istinu. Svaki zamislivi oblik zablude će prihvatiti oni koji namjerno odbacuju istinu. Osoba koja sa užasom gleda na jednu prevaru, lako će primiti drugu.“ (Velika borba, 523, 524)

__________________________

[1] The-Handy-Religion-Answer-Book, What’s the difference between prophetic and apocalyptic literature?

[2] Sabbath School Lessons, 2020/Q1, Lesson 1: From Reading to Understanding, p. 8.

[3] The Oxford Handbook of the Prophets, Daniel and Apocalyptic Imagination, 2016.

[4] Kao primjere, autor navodi: Uriah Smith, The Prophecies of Daniel and Revelation, Vol. 1: 12 Daniel, rev. ed. (Washington, DC: Review and Herald Publishing Association, 1944), 270-334; Uriah Smith, Synopsis of the Present Truth: A Brief Exposition of the Views of S. D. Adventists (Battle Creek, MI: Seventh-day Adventist Publishing Association, 1884), 47-61; Ellen G. White, The Great Controversy Between Christ and Satan: The Conflict of the Ages in the Christian Dispensation (Washington, DC: Review and Herald, 1926), 495-716.

[5] Robert M. Johnston, Seventh-day Adventist Theological Seminary Andrews University, Apocalyptic and Free Will, 2011.

[6] Minut 17:45.

[7] Minut 27:26.

[8] Minut 28:12.

[9] Minut 29:40.

[10] Minut 30:00.

[11] Minut 17:30.

[12] Minut 30:46.

[13] Minut 41:48.

[14] Minut 42:45.

[15] Minut 54:54.

[16] Minut 59:26.

[17] Korišćen materijal sa stranice Advent Messenger: Prominent LLU Professor: ‘No Sunday Law, No Great Controversy, No End-time Prophet and the Mark of the Beast is Undetermined’, June 10, 2021.