Isus je dao nalog ljudima da se pokaju i vjeruju u Jevanđelje (Marko 1:15). To je zato što pokajanje za grijeh i spasonosna vjera u Hrista uvijek idu zajedno. Pokajati se znači promijeniti svoj um, srce i smjer. Pokajanje je preispitivanje vlastitih postupaka i osjećaj skrušenosti ili žaljenja zbog prošlih pogrešnih postupaka koje u svjetlosti Božjeg moralnog Zakona prepoznajemo kao grijehe, što je praćeno posvećenošću i stvarnim postupcima koji pokazuju i dokazuju promjenu na bolje (okretanje od grijeha). To se dešava kad se susretnemo sa istinom o Bogu, svijetom u kome živimo i stanjem u kojem se nalazimo. U smislu Jevanđelja, pokajanje znači da se osoba odriče i okreće od grijeha u svom životu i odlučuje da hodi u poslušnosti Božjem zakonu. 2. Korinćanima 7:10 kaže: „Jer žalost koja je u skladu sa Božjom voljom podstiče na pokajanje koje vodi u spasenje, zbog čega ne treba žaliti, a žalost svojstvena ovom svijetu donosi smrt.“ Pokajanje za grijeh i spasenje idu ruku pod ruku.

Isus je rekao: „Ako se ne pokajete, svi ćete isto tako propasti.“ (Luka 13:5) Iz toga slijedi da osoba koja se ne pokaje za grijeh i koja nema želju da poštuje Božji zakon ne može biti spašena. Može se izjasniti da je hrišćanin. Možda čak da ima neku vrstu vjere u Hrista i uskrsenje. Ali Biblija objašnjava da nije svaka vjera u Boga spasonosna. Jakovljeva poslanica 2:19 kaže da čak i demoni vjeruju u Boga – to je vrsta vjere. Ipak, njihova vjera ih ne spašava jer nemaju želju niti namjeru da slušaju Boga. „Ako kažemo da imamo zajednicu s njim a i dalje živimo u tami, onda lažemo i ne postupamo po istini.“ (1. Jovanova 1:6). „Ako držimo njegova uputstva, po tome znamo da ga poznajemo. Onaj ko kaže: ‘Ja ga poznajem,’ a ne drži njegova uputstva, lažljivac je i istina nije u njemu.“ (1. Jovanova 2:3-4) Ovaj stih potpuno uništava tvrdnju da možemo biti prihvaćeni od Boga ako ignorišemo Njegov Zakon i uputstva, živeći po sopstvenom nahođenju.

Oni koji uče da nismo u obavezi da se pokoravamo Božjim zakonima sve dok vjerujemo u Isusa ili se molimo grešničkom molitvom uče lažno Jevanđelje (1. Jovanova 3:8). Pravi hrišćani ne praktikuju grijeh u smislu da se slobodno, svojevoljno i stalno pobune protiv Božjeg zakona. Hrišćani imaju iskrenu želju da poštuju Božji zakon. Kada hrišćani griješe, žale zbog toga i traže od Gospoda oproštenje i pomoć da Mu žive poslušno.

Stoga je istinsko obraćenje uvijek praćeno pokajanjem od grijeha i iskrenom željom da se posluša Božja Riječ. Istinsko obraćenje je prikazano i novorođenjem (Jovan 3:3-8). Djelotvorna vjera u Spasitelja je vjera koja će (na kraju) proizvesti vidljivu promjenu u osobi tj. rodove. Takva osoba biće prepoznata poslušnošću Božjem zakonu. Ta poslušnost neće biti savršena u ovom palom svijetu. Ali dobra djela uvijek proizlaze iz istinske vjere. Vjera koja nikada ne rezultira dobrim djelima je „mrtva“ vjera koja ne slijedi spasenje. Ova razlika između istinske spasonosne vjere koja proizvodi dobra djela i mrtve vjere koja to ne čini objašnjena je u Jakovu 2:14-26.

Pošto spasonosna vjera i dobra djela idu zajedno, ljudi imaju tendenciju da misle da dobra djela dovode do spasenja. To je jeres jer poriče spasenje po blagodati samo kroz vjeru u Hrista. Greška je zbog pogrešnog zaključivanja: zabluda lažnog uzroka. U ovom slučaju greška je u izokretanju uzroka i posledice. Dobra djela nikada ne uzrokuju niti vode do spasenja (Efescima 2:8-9). Umjesto toga, spasonosna vjera je uzrok koji neizbježno rezultira dobrim djelima. Oni koji su obraćeni prirodno će htjeti poslušati i ugoditi Bogu iz ljubavi i zahvalnosti za to spasenje. Poslušnost Božjem zakonu je samo produkt života vjere. Dakle, postoji veza između spasenja i dobrih djela. Prvo je uzrok drugog, a ne obrnuto.

Neki bi mogli reći: „Ali zar pokajanje za grijeh nije djelo? I zar ispovijedanje Hrista kao Gospoda nije nešto što osoba čini?“ Ali u stvari, pokajanje je nešto što Bog daje osobi (Djela 5:31, 11:18; 2. Timoteju 2:25). Zapamtite da pokajanje uključuje promjenu srca (novorođenje). I samo Bog može promijeniti srce grešnika (Ezekijel 36:26). Takođe, naša sposobnost da priznamo da je Hrist Gospod nije nešto za šta možemo uzeti zasluge. Daruje nam se Duhom svetim (1. Korinćanima 12:3).

I spasonosna vjera i pokajanje za grijeh su darovi od Boga (Jevrejima 12:2; Djela apostolska 11:18; 2. Timoteju 2:25). I karakterišu obraćenu osobu na putu spasenja.

Drugim riječima, ukratko to možemo sažeti ovako: 

U Bibliji, pokajanje nije predstavljeno kao „dodatna religiozna radnja“, nego kao neophodan odgovor čovjeka na spoznaju istine od Boga. Razlog je jednostavan: grijeh odvaja čovjeka od Boga, a pokajanje je okretanje od grijeha ka Bogu.

Evo nekoliko ključnih biblijskih tačaka:

• Čovjek je po prirodi i djelima grešan pred Bogom: „Jer svi su sagriješili i lišeni su slave Božije.“ (Rimljanima 3:23)
• Grijeh pravi razdvajanje između Boga i čovjeka: „Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim.“ (Isaija 59:2)
• Zato Bog poziva ljude na pokajanje.Ključna poruka Jovana Krstitelja bila je „pokajte se, jer se približilo kraljevstvo nebesko.“ (Matej 3:2) Ključna poruka u propovijedanju Isusa Hrista bila je „pokajte se i vjerujte jevanđelje.“ (Marko 1:15)
• Isus je jasno rekao da bez pokajanja čovjek ostaje pod osudom grijeha: „Ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.“ (Luka 13:3)
• Apostoli su propovijedali isto. Apostol Petar je pozivao: „Pokajte se… za oproštenje grijeha.“ (Djela 2:38) Apostol Pavle je naglasio da „Bog sada obavezuje ljude da se svi svuda pokaju.“ (Djela 17:30)

Biblijski, pokajanje znači:

• priznati svoj grijeh i svoje stanje pred Bogom,
• promijeniti stav srca,
• okrenuti se od grijeha,
• okrenuti se Bogu u vjeri.

To nije samo osjećaj krivice, nego promjena smjera života.

Važno je i ovo: Biblija ne uči da pokajanje po automatizmu „zarađuje“ spasenje. Spasenje je po Božijoj milosti kroz vjeru: „Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru… ne od djela.“ (Efescima 2:8–9) Ali ista ta vjera uključuje obraćenje srca Bogu. Zato se u Novom savezu često zajedno spominju:

• pokajanje prema Bogu
• i vjera u Gospoda Isusa Hrista (Djela 20:21).

Dakle, strogo biblijski: pokajanje je neophodno ne zato što čovjek time „otplaćuje“ grijeh, nego zato što se niko ne može pomiriti s Bogom dok svjesno ostaje u pobuni protiv Njega.

Na taj način se jedino može dogoditi stvarno obraćenje koje je predstavljeno novim rođenjem. U pravom obraćenju mi postajemo začeti od Boga u novi život. Novi duh preuzima hram duše. Novi život počinje. Hrist se otkriva u karakteru. Duh novog života djeluje unutar našeg bića. Vjera prelazi u znanje, a riječ Božja se razumije onako kako treba – istina oslobađa. 

Ali važno je napomenuti da pokajanje i obraćenje nisu isto što i emotivni zanos ili ushićenje. Prava vjera nije duhovna narkomanija. Ona se manifestuje u promjeni životnog kursa i može biti praćena uzvišenim osjećanjima ali osjećanja nisu mjerilo vjere.

Zbog varljivosti ljudske prirode u stanju grijeha, pokajanje i obraćenje često se svode na puke emocije. Ali realno iskustvo takvih osoba se ne mijenja. Njihovi postupci su isti kao i ranije, a njihovi životi ne pokazuju dobar rod. Možda se mole često i dugo ili pozivaju na osjećaje koje su imali u određenom trenutku, ali oni ne žive novim životom. Oni su prevareni. Njihovo iskustvo ne ide dublje od osjećaja. Oni grade na pijesku, a kada naiđu nepovoljni vjetrovi, njihova kuća biva odnesena.

Promijeniti srce znači umjeriti svoj um na Božji sistem vrijednosti i postaviti životni kurs u tom smjeru.

 

Pravo i lažno pokajanje

Biblija jasno pokazuje da nije svako pokajanje istinsko.

„Jer žalost koja je u skladu sa Božjom voljom podstiče na pokajanje koje vodi u spasenje, zbog čega ne treba žaliti, a žalost svojstvena ovom svijetu donosi smrt.“ (2. Korinćanima 7:10)

(1) Istinsko pokajanje ne žali zbog raskidanja s grijehom; lažno pokajanje to čini.

(2) Pravo pokajanje mrzi grijeh; lažno pokajanje mrzi posledice grijeha.

(3) Pravo pokajanje prihvata božanski savjet i odgovornost; lažno pokajanje izbjegava odgovornost.

Lažno pokajanje je često obilježeno ogorčenjem prema autoritetu. Ono u stvarnosti znači da smo samo pronašli lukavije načine da zadržimo svoj grijeh, pa i pod plaštom lažne religioznosti.

 

_________________________

Za dalje proučavanje: Pavle Simović – Šta je novorođenje?

Za hrišćansko iskustvo i rast nakon obraćenja, vidi članak Jevanđelje i posvećenje.