Posredničko otkupljenje je koncept da se Isus Hrist – budući kvalifikovan kao opunomoćeni zastupnik, opšti Čovjek ili „drugi Adam“ (Jovan 1:14; Rimljanima 5:14-21; 1. Korinćanima 15:21-23, 45-49; Jevrejima 2:14-15) i bez grijeha (1. Petrova 2:22; Jevrejima 7:26) kao „bezazleno i prečisto jagnje“ (1. Petrova 1:19) – dobrovoljno (Jovan 10:18) i posrednički žrtvovao da ponese grijeh ljudskog roda (Jovan 1:28), omogućivši tako efektivni pravni lijek za grijehe i prestupe Božjeg Zakona (Galatima 4:4-5; 2. Korinćanima 5:14, 21; 1. Petrova 2:24; 1. Jovanova 2:2). Dakle, Hrist je pomirenje učinio mogućim i raspoloživim za cijeli svijet, a primjenljivim i djelotvornim za svaku dušu koja prihvati ovu božansku opskrbu (svaki pojedinac ima slobodu da prihvati ili odbije ponudu spasenja).

Proces iskupljenja i tretmana pokajanih grijeha je nastavljen Hristovom posredničkom službom u nebeskom Svetilištu (Jevrejima 2:17-18; 4:14-16; 8:1-2; 9:11-12, 22-28), uključujući i relacijske grijehe koje činimo kao hrišćani (1. Jovanova 2:1), a završava čišćenjem i uklanjanjem grijeha iz nebeskog Svetilišta (Istražnim sudom), baš kao što je to ilustrovano kroz tipsku službu i praznike u zemaljskom svetilištu. Na kraju, očišćeni grijesi će biti preneseni na Sotonu (simbolisanog „jarcem za Azazela“ – Levitska 16), koji će o Izvršnom Božjem sudu, zajedno sa palim anđelima i nepokajanim grešnicima, primiti konačnu kaznu za grijeh, što je jednako drugoj smrti za vječnost (Otkrivenje 20:10-15).

Posredničko otkupljenje je biblijski ispravan koncept, za razliku od teorije o zamjenskom otkupljenju koja uči da je Isusova smrt na krstu bila zamjenska kazna za grijehe čovječanstva ili plaćanje cijene grijeha za nas. Teorija zamjenskog pomirenja takođe zagovara ideju da je otkupljenje u potpunosti završeno na krstu, što je opet biblijski netačno. Božji Zakon traži smrt prestupnika (Postanje 2:16-17; Rimljanima 6:23), ali ne dopušta da nevini plati kaznu za krivoga (vidi Ponovljeni Zakon 24:16; Ezekiel 18:19, 20, 24). Stoga je Hristova žrtva na Golgoti bila posrednička, s pravom na uskrsenje, što ga je kvalifikovalo za službu antitipskog Prvosveštenika na Nebu.

Pokajani grijesi i krivica za grijeh se pravno mogu prenijeti na Sotonu, pošto je on uzročnik i začetnik grijeha koji je stavio „zakon grijeha“ u čovjeka, dovodeći ga tako, kad bi bio prepušten sam sebi, u bezizlaznu situaciju (Rimljanima 7:8-24).

Tako se kroz Plan iskupljenja zadovoljavaju svi ključni božanski atributi – ljubav, pravednost, milost i istina – bez kršenja bilo kojeg od njih i međusobnih kontradikcija. Hristova funkcija u realizaciji ovog Plana je uvijek posrednička (1. Timoteju 2:5; 1. Korinćanima 8:6).

 

______________________________

Detaljnije u članku Zamjensko ili posredničko otkupljenje?

Zamjensko ili posredničko otkupljenje (predavanje, audio)