Uglavnom se astrologija uvijek vezuje, kako nekad tako i danas, uz magiju i ostale okultne kategorije. Astrologija je od davnina bila vezana za vračarstvo i magiju, naslijeđenu od vavilonskih vračeva, što je dospjelo na Zapad naročito pomoću porodice Mediči i ljekara-astrologa Nostradamusa.
I danas, u raznim reklamama nude se uz horoskop razni magijski talismani, uklanjanje magijskih čini, usluge vidovnjaka i mnogo drugih elemenata magije:
„Poznata gatara Dž iz Alžira. Učenica Alana Kardeka (jednog od najvećih okultnih medijuma), zaklela se da će obavljati svoje djelatnosti do kraja svog života.
Vidovita po prirodi, rođeni medijum. Kristalna kugla. Mrlje od mastila. Francuski i španski tarot. Linije dlana. Radiestezija. Grafologija. ASTROLOGIJA. Gatanje propiskom.
Gđa Dž, dlan, tarot, klatno, astrologija. Ne bavi se vračanjem.
Mag-astrolog. Ponovo nađena ljubav. Zaštita od uroka, opsjednutosti i okultnih psihoza. Uspjeh u svim oblastima: poslu, sreći, trgovini, ispitima, ljubavi itd.
Vidovnjak. Medijum. Astrolog. Kristalna kugla. Tarot.“
Očito, astrologija ima mnogo toga bliskog sa okultizmom (tajnim naukama i praksama magije). Inače, učenje magije je u stvari bazirano na astrologiji. Koliko god pokušavali da joj pripišemo naučno objašnjenje, astrologija ima drevnu, okultnu suštinu.
Iako moderni astrolozi negiraju vezu između današnje astrologije i magije, očito da su te veze oduvijek postojale, i da je osnova objema ista. Osim toga, astrologija takođe spada u okultnu kategoriju, prvenstveno zato što je to specijalna nauka, dostupna samo posebnoj vrsti ljudi, koji su na razne načine upućeni u drevne misterije paganskih naroda. Potrebna su dakle, posebna – tajna znanja i tehnike da bi neko mogao da se bavi predviđanjem budućnosti, kao što je slučaj i sa astrologijom. Ta saznanja su drevna i potiču od redova okultista, ljudi koji tvrde da posjeduju tajanstvena, nedostupna (okultna) kosmička znanja. U prošlosti ona su bila rezervisana isključivo za sveštenike, „upravitelje svetih tajni – misterija“.
Ostali narod bio je upućen na njih kao vrhunske predstavnike „bogova“, što je važilo i za astrologe. Prema svojoj suštini, današnji astrolozi nisu ništa drugo do moderni sveštenici stare astrološke okultne religije, posvećene astralnim božanstvima, kao i antičkom vrhunskom bogu Baalu.
Temeljna ideja astrologije identična je i sa temeljom magije – vjerovanjem da kosmosom upravlja inteligentna energija, koja se manifestuje na različite načine, vršeći inteligentan uticaj. Ona djeluje putem svjetlosti, zračenja, kao i (navodno) psihičkih uticaja planeta i zvijezda na ljudski život. Smatra se da, zavisno od vremena rođenja (koje ima veze sa nadležnim božanstvom za to vrijeme, sobu i kuću – dio mjeseca), na svakog čovjeka utiče određena planeta i kreira njegovu ličnost i njegov cjelokupni život. To se naziva:
Natalna astrologija, (od latinske riječi „natalis“ – rođenje), isto tako se zove sudska ili individualna. Još od antičkog doba, njeno osnovno načelo je da dijete u času svog rođenja trpi presudan uticaj zvijezda.
U astrologiji, položaj planeta u trenutku rođenja ima važnu ulogu.
Upravo zato toliko pridavanje pažnje sudbini djeteta prilikom rođenja u skoro svim narodima. To se najčešće sreće u obliku „tri suđenice“, koje presuđuju djetetu kako će mu biti u životu.
Pošto se vjeruje da na svakog čovjeka utiče sazvežđe u kom je rođen, kao i planeta koja dominira u njemu, time svaki pojedinac pripada nadležnosti određenog astralnog božanstva, kao i nižih duhova, koji su vladari određenih kuća i soba. Tako se čovjeku nameće uticaj „njegovog ličnog božanstva“ kao njegovog doživotnog pratioca i zaštitnika. (Interesantna je sličnost između ovog astrološkog detalja i rasporeda svetaca u tradicionalnim hrišćanskim vjerama, koji se takođe vezuju za pojedinca zavisno od datuma njegovog duhovnog „rođenja“ – krštenja kao male bebe.)
Pošto je djelovanje ove kosmičke energije inteligentno, ono se može razumjeti ili čitati. U tome je astrologija potpuno identična s magijom koja vjeruje isto, s tom razlikom što magija ide i dalje tvrdeći da se ta Energija može koristiti i s njom obostrano komunicirati, dok astrologija samo „čita“ njene poruke, bez direktnog kontakta s njom.
Astrologija – religija (kult) obožavanja sunca
Paganska filozofija bazirana je na antičkom kosmološkom shvatanju da zvijezde, bogovi, upravljaju životima ljudi. Astrologija je smatrana čitanjem volje tih bogova. Ona nije neka nova nauka bazirana na naučnim činjenicama, već u stvari drevna paganska religija, vjerovanje u kosmička božanstva.
U najstarijem vavilonskom astrološkom sistemu bog Sunce bio je vrhunski bog koji je vladar i glavni bog Zodijaka, zvjezdanog sazvežđa, dok se smatralo da svi drugi bogovi (zvijezde i ostale planete) proishode iz njega, da su samo njegove manifestacije, emanacije, ili inkarnacije; „tijelo njegovog tijela“. Zato su sve prirodne pojave smatrane samo manifestacijom jednog boga – sunca.
To vjerovanje usvojili su stari Sumeri, Feničani, narodi Mesopotamije, Egipćani, Persijanci, Grci, Rimljani, Hindusi i američki Indijanci, promijenivši samo imena na svojim jezicima. Svi oni su na svoje bogove gledali samo kao na reprezentacije, prikaze jednog boga, sunca.
To vjerovanje je još uvijek osnova i moderne astrologije. (Ne zaboravimo da i zastupnici evolucije vjeruju da su sve planete našeg sunčevog sistema nastale od Sunca). Sva nebeska tijela smatraju se manifestacijama Sunca, astralnim božanstvima koja su proizašla od njega i koja inteligentno utiču na ljudski život. Time astrologija svemir prikazuje kao strukturu većih i manjih svemirskih bogova i nižih duhova. Tipična politeistička (vjerovanje u mnoštvo bogova), ali i panteistička religija (vjerovanje da je božanstvo prisutno u svim elementima prirode – da je cjelokupna priroda vidljiva manifestacija jednog boga koji je u svemu). To vjerovanje su usvojili svi istočnjački narodi (Indija, Kina, Japan), koji nam sada ponovo donose tu nauku putem najezde hinduističkih ideja (joga, meditacija, jing-jang teorija, alternativne istočnjačke terapije i mnogi drugi popularni pravci na Zapadu, pa i kod nas).
Na izvjestan način astrologija je prikriveni kult sunca, koji je osnova svih paganskih religija nekad, a vidjećemo i današnjeg, sveobuhvatnog sistema ovladavanja svijetom, nazvanog New Age (Nju Ejdž – Novo Doba). Kada budemo upoznali pozadinu ovog sistema shvatićemo i pravi karakter astrologije.
U stvarnosti, Sunce nije slavljeno kao realni objekat obožavanja, već samo kao simbol nekoga koji je predstavljen njime. To su razumjeli samo upućeni u drevne misterije. U narodu ta činjenica, naravno, nije bila poznata, kao što nije ni dan-danas većini ljudi.
Dakle, u svakom od tih religija posvećenim Suncu zapažaju se zajednički elementi – Misterije, sistem skrivenih, simboličkih poruka. One su bile prisutne u svim vjersko-okultnim pravcima, pa i u astrologiji, koja je osnova svima njima. Iako je njihova terminologija komplikovana i mistifikovana, zaodjenuta mnoštvom tajanstvenih izraza, šifara i simbola, njihova suština može da se sumira u četiri činjenice.
- Antičke Misterije posjeduju dva načina obožavanja istoga boga; jedan za širu javnost, a drugi samo za „posvećene“ i „prosvetljene“ majstore – sveštenike. Običan „profani“ narod (koji nije upućen) i niži inicijati (oni koji su upućeni i posvećeni) o tome nemaju pojma. To znači da je astrologija, koja je poznata u narodu, samo popularna strana nečega što se krije od javnosti.
- Poznavanje istinskog Boga bilo je rezervisano samo za one koju su upoznati sa tajnama. Te tajne su otkrivane samo iniciranima, „posvećenima“, koji su morali da se zavjetuju da je neće otkriti ni po cijenu života. U suprotnom, članovi reda bili su dužni da ga uhvate i ubiju. Takođe, kad je riječ i o astrologiji, njenu pravu tajnu poznaju samo vrhunski majstori, koju oni, naravno, nikako ne žele da otkriju javnosti.
- Oni koji razumiju te tajne bili su zakleti na strogu tajanstvenost. Prekršaj zakletve najčešće je koštao života. To je i razlog zašto narodu nije poznato pravo naličje astrologije.
- Oni koji posjeduju znanje tajni, tvrde da imaju odgovore na sve probleme čovječanstva. I to, ne samo nekadašnjeg antičkog doba, već i današnjeg.
Ove Misterije su, navodno, bile korisne za čitavo čovječanstvo i nudile mu rješenja svih problema. Upravo zato je i astrologija tako popularna, jer se nudi kao sveobuhvatni sistem rješavanja svih problema – ljubavnih, poslovnih, političkih, ekonomskih, pa i ratnih. Kao i sve stare misterije, ona treba da kontroliše sva područja ljudskog života.
Simbol zmije
U okviru kulta Sunca nalazi se i simbol zmije. U Egiptu najčešći simbol Sunca bio je disk sa zmijom oko njega. Obrazloženje je bilo da: „kao što je Sunce veliki prosvetitelj fizičkog svijeta, tako je zmija prosvetitelj duhovnog, dajući čovječanstvu poznanje dobra i zla.“
U svim svjetskim (paganskim) religijama zapaža se prisustvo božanstva Zmije, ili Zmaja. Ima ga kako u tradicijama dalekog istoka (Kina, Japan, Indonezija, Indija…), tako i u religijama dalekog zapada (stare civilizacije Južne Amerike), ali i u Africi – naročito u Egiptu, kao i u mnogim plemenima danas. Međutim, zmija kao „stvoritelj“ i „iscjelitelj“ nije mit samo dalekih zemalja. Njen lik možemo pronaći i na mnogim modernim simbolima, kao što je, na primjer, simbol medicine. Obično je on nazvan „Eskulapov štap“. Bog medicine Eskulap, ili Asklepius, bio je prikazivan simbolom zmije omotane oko štapa. Interesantno je da njegovo ime znači „zmija koja podučava ljude“.
Zmija koja predstavlja Sunce, predstavlja i boga Eskulapa, koji je zaštitnik ljekara. A Eskulap je, po legendi „oboren gromom“ i „bačen u podzemni svijet“. Time vidimo da je Eskulap kao božansko „dijete Sunca“ bog podzemlja, koji treba da „prosvijetli svijet“. Zmija je takođe simbol i prototip univerzalnog spasitelja, koji spasava svijet, dajući čovjeku spoznaju o sebi i mogućnost razlikovanja dobra i zla.
Simbol astrologije je često u paganskoj umjetnosti u obliku zmije u položaju slova S sa jezikom koji viri ili u položaju kojim ona formira krug. Time je okultistima predstavljan vječni život. (Od zmije u stvari i potiče slovo S, u obliku kobre spremne za napad. Sam zvuk zmije predstavljen je slovom S). Cijela astrologija je posvećena bogu Zmiji – Sunca, pa i nosi njegova obilježja. Kroz proučavanje ove simbolike kod mnogih drevnih naroda jasno se dolazi do saznanja da je zodijački bog Sunca, predstavljen zmijom i paunom u stvari tajni simbol za Lucifera, Sotonu, onoga koji se predstavlja kao glavni bog svih (lažnih) bogova.
Astrologija – osnova spiritizma
Jedna od najsnažnijih uvjerenja, koja oduvijek prožimaju religije svih naroda, je vjerovanje da svi ljudi poseduju besmrtne duše, koje posle smrti odlaze na nebo. To je osnova spiritizma – sistema komunikacije sa „duhovima mrtvih“, koji:
„Uči da smrt nije prekid života, već samo promjena stanja…Da je čovjek duhovno biće sada, čak i dok je vezan u tijelu… On naučava da iskra božanstva stanuje u svemu.“
To isto je i vjerovanje astrologije:
„Ona je donosila odgovore na pitanja odakle, zašto i kuda. Ona je donosila čovjeku obezbjeđenje u sadašnjem svijetu od opasnosti Sudbine a i posle smrti dom na ili iza zvijezda, kao što je Titus obećao svojim vojnicima prilikom opsade Jerusalima, da će duše palih boraca ući u eter i otići na zvijezde.“
Ovo vjerovanje svakako potiče od starih Vavilonjana koji su:
„učili da sudbina svega zavisi od neba. Vavilonjani, kao najstariji narod, vjerovali su da svaki smrtnik, slično bogovima, ima svoju sopstvenu zvijezdu“.
Tako je astrologija u svom temelju kosmička religija, koja se zasniva na vjerovanju u besmrtnost duša, koje su po svojoj prirodi „polubogovi“. Svakoj od njih pripada po jedna zvijezda, pa se posle smrti one vraćaju tamo. Zato su zvijezde povezane sa njihovim životom u tijelu, pa se njihovim položajem predviđa budućnost. Tako astrologija postaje temelj svih paganskih vjerovanja, a ujedno i spiritizma, vjerovanja da sve duše idu na nebo (koje je uveliko prisutno u hrišćanskom svijetu).
Gatanje i astrologija
Od davnina ljudi su željeli da upoznaju svoju budućnost, „sudbinu“, kako su oni smatrali. S jedne strane, postoji čovjekova prirodna znatiželja za nepoznatim budućim, s druge – stoje oni koji tu želju žele da iskoriste u svoje svrhe – vladanja.
Šta je prava istina o proricanju budućnosti? Je li to moguće, ili je to samo masovna obmana? Ko su vidovnjaci, gatari, astrolozi? Odakle potiče sposobnost gatanja i koji je njegov pravi cilj i uticaj na ljude?
Iako postoje različite vrste predviđanja budućnosti, ipak sve one spadaju u okultnu kategoriju, prvenstveno zato što su to specijalne tehnike dostupne samo posebnim vrstama ljudi koji su na razne načine u kontaktu sa natprirodnim. Potrebna su, dakle, posebna znanja i prakse da bi neko mogao da se bavi predviđanjem budućnosti. Ta saznanja su drevna i potiču od redova okultista, ljudi koji tvrde da posjeduju kosmička znanja. Iako postoji među gatarima mnogo varalica koji nemaju pravog okultnog znanja, ipak postoje i ljudi posebno, natprirodno nadareni, ili pak upoznati sa tim drevnim tehnikama tumačenja budućnosti.
Da bi se neko bavio gatanjem, od davnina morao je da bude u kontaktu „s bogovima“ i da posjeduje njihova saznanja. Postojala su razna proročišta u kojima su bili tumači i prenosioci volje bogova. Najpoznatija u istoriji bila su u Grčkoj i Lidiji. Vjerovalo se da sveštenici Apolona, boga proročanstava imaju tajanstvenu moć da predvide udaljene i buduće događaje.
Najstariji zabilježeni izveštaj sposobnosti viđenja na daljinu bio je u vezi raspitivanja poslednjeg lidijskog kralja Krezusa (6. vijek prije Hrista) i odgovora proročice Pitije iz hrama u Delfima. Prema izvještaju Herodota iz Halikarnasa, savremenika velikog atinskog državnika Perikla, zapisanom u njegovim „Istorijama“, Krezus, uplašen od najezde mladog persijskog osvajača Kira (vladao od 558. prije n.e. u Anšanu, Persija, do 530. prije n.e. u Vavilonu) tražio je pouzdano proročište, koje će mu pomoći u borbi protiv ovog moćnog osvajača (koji će ga i pobijediti 547. prije n.e). Da bi testirao razna proročišta naredio je svojim poslanicima da od svog odlaska broje tačno sto dana prije nego što će ući u proročište i prenijeti pitanje šta lidijski kralj radi upravo tog trenutka. Odgovor je trebalo da zapišu i donesu natrag.
Posle povratka sa raznih strana čitanjem različitih izvještaja kralj Krez je bio duboko razočaran – sva proroštva bila su promašena. Ali, kada su se vratili njegovi ljudi iz proročišta u Delfima (u Grčkoj, kod korintskog zaliva), bio je zadovoljan. Dobio je poruku proročice Pitije u obliku heksametra:
„Kornjačin miris stiže do mene, od tog krutog bića (vrijući s janjećim mesom u sjajnoj bronzanoj zdjeli) sa svih strana je okružuje bronza, gore i dolje.“
Jedino je ovo proroštvo tačno pogodilo, jer je Krez za taj određeni dan smislio stvar koju je bilo skoro nemoguće pogoditi: uzeo je meso kornjače i mlade ovce, pa je oboje skuvao u pokrivenom bronzanom kotliću.
Herodot je Pitiji, sveštenici Apolona, boga proročanstava u hramu u Delfima, pripisivao tajanstvenu sposobnost gledanja udaljenih događaja. Prema predaji ona je obično sjedila na tronošcu iznad pukotine u zemlji iz koje je strujala opojna para koja je davala čudesnu moć.
Posle ovoga, slijedili su brojni izvještaji iz antike, srednjeg vijeka, a ima ih sve više danas. U svim vremenima i narodima postojali su posebni vidoviti ljudi, sposobni da vide i predvide udaljene događaje. U vremenu vjerovanja u bogove, čarolije i čuda bilo je uobičajeno vjerovati takvim ljudima.
Nemoguće je ostvariti gatanje bez starih drevnih okultnih saznanja. Svi oni imaju jedinstvenu suštinu – baziranu na astrološkoj predstavi svemira i poreklo.
Do sada smo već spomenuli dvije ključne ličnosti kao koautore cjelokupnog vavilonskog naučno-vjerskog sistema, pa i astrologije – Nimroda i Semiramidu. Njihove ličnosti su opjevane u mnoštvu legendi i tradicija. Nimrod je posle smrti proglašen samim vrhunskim bogom Sunca, a Semiramida je sebe proglasila boginjom plodnosti, majkom božjom, kraljicom neba. Kada se rodio njihov sin ona ga je proglasila inkarnacijom Nimroda po imenu Tamuz. Ustanovila je vjerovanje da ljudi posle smrti zaposedaju svoje zvijezde na nebu. Tako je astrologija u svom temelju kosmička religija, koja se zasniva na vjerovanju u besmrtnost duše. Ujedno, od tada postaje temelj svih paganskih vjerovanja.
U okultizmu je broj 7 često naizmjeničan sa brojem 6. Prvobitno u vrijeme drevnog Vavilona, broj 7 je simbolisao Gigantsku zmiju na nebu, čijih 7 glava predstavljaju 7 glavnih planeta koje upravljaju nebom i zmijoliko putuju kroz Zodijak, 12 sazvežđa kroz koja Sunce putuje u toku jedne godine. I zato nije čudo što u poslednjoj knjizi Biblije, Otkrivenju 12:3, apostol Jovan vidi na nebu zmijoliku aždaju sa 7 glava. Međutim, ta zmija, na osnovu Biblije ne predstavlja nikakvog boga, već samog Sotonu. „I bila je zbačena velika aždaja, stara zmija, koja se zove Đavo i Sotona, koja zavodi cio svijet. Bila je zbačena na zemlju, a s njom su bili zbačeni i njeni anđeli.“ (Otk. 12:9). To je jasna aluzija na prvu zmiju koja je prevarila prve ljude nudeći poznanje dobra i zla (1. Moj. 3:1,4,5). Prema Bibliji očito je da je ona tek prokletstvom počela da puzi (14. stih). Time dolazimo do zaključka da zmija, kao simbol boga Sunca, nije niko drugi do sam Sotona. Dakle, vrhunski bog astrologije je u stvari sam Đavo, koga su kao boga prihvatile sve religije i narodi.
Kakve veze imaju ovi elementi sa ključnim okultnim pravcima, kao što su masoni? Albert Pajk, jedan od vrhunskih masona kaže: „…Sjajna zvijezda je smatrana amblemom sveznanja, ili svevidnog oka, koje je egipatskim inicijatima bila amblem Ozirisa stvoritelja. Sa slovom Yod u centru, ima kabalističko značenje Božanske energije, manifestovane kao Svjetlost koja stvara Univerzum.“
Masoni koji obožavaju Sunce, boga Ozirisa, Baala itd. u stvari obožavaju astrološko sunce – Sotonu. Isto vazi za sve okultne pravce koji su obavezno utemeljeni na astrologiji.
Osnovna struktura astroloških božanstava na nebu
Poznato je da je 7 glavnih božanstava Zodijaka bilo 7 planeta, (Sunce, Venera, Zemlja, Mjesec, Mars, Saturn i Jupiter) koje su putovale uzanom putanjom od oko 18 (tačnije 18,5 stepena), kroz 36 soba, koje su po 3 bile svrstane u 12 kuća, jedna za svaki mjesec. (Naravno, svi ovi podaci nisu obavezno i naučne činjenice, već su nastali posmatranjem i skrivenim magijskim porukama drevnih astrologa). Svaka soba iznosila je po 10 stepena (= dana).
Možda ste se nekada pitali otkud današnji sistem računanja vremena? Upravo ovdje imamo njegovo poreklo;
- Jedna godina je identična cjelokupnoj zodijačkoj putanji, 12 mjeseca nastala su od 12 kuća.
- Svaka kuća – mjesec ima po 3 cjeline – sobe, po 10 dana.
- 360 dana u (lunarnoj) godini identični su sa 360 stepeni u jednom krugu, kojeg sunce prelazi za godinu dana oko zemlje (po staroj geocentričnoj teoriji).
- Tako i 360 stepena jednog kruga u stvari vode poreklo od 360 stepena „sunčeve putanje oko zemlje“.
- Takođe iz ove stare vavilonske astrološke predstave proizlaze i 12 časova, svaki od po 6 cjelina od 10 minuta.
Cjelokupno današnje moderno računanje vremena počiva na ovim astrološkim osnovama, koje posjeduju skrivene (okultne) magijske poruke.
Struktura hijerarhije bogova
U astrologiji postoji precizna struktura odnosa i hijerarhije planeta, to jest astroloških bogova.
„Svaka planeta nosi ime nekog boga iz grčke mitologije i širi psihički entitet koji se danas pripisuje tom bogu. Planete imaju jedan domicil (mjesto boravka) u jednom znaku Zodijaka (kaže se da jedna planeta gospodari ili vlada znakom u kome boravi, ili da je ova planeta njegov vladalac), mjesto egzila, egzaltacije i pada…“
Već je spomenuta podjela cijelog zvjezdanog neba na 12. Nad svakom od 36 soba vladao je po jedan bog, zvijezda, kao utočiste palih duhova, nad kojim je opet vladao bog zodijačke kuće, nad kojima su bili 7 glavnih planetarnih bogova, a nad kojima je konačno bio vrhunski bog Sunce (svevideće oko) kao izvor svih ostalih. Očito da je cjelokupna ova struktura ne astronomska, već religiozno-mistična, paganska. Planete sa svojim astronomskim položajima upotrijebljene su samo radi „autentičnosti“ i „naučnosti“ astrologije.
Interesantno je zapaziti, da je astrološka predstava našeg sunčevog sistema geocentrična – da se svih 7 planeta (uključujući Sunce i Mjesec) okreću oko Zemlje. Ta postavka je još uvijek zastupljena, iako je astrolozima poznata činjenica da je to pogrešno, pošto u stvarnosti ne kruži Sunce oko Zemlje, već Zemlja oko Sunca. To takođe potvrđuje da astrologe ne interesuje stvarno činjenično stanje, već stara okultna tradicija. Time se može lako vidjeti da astrologija nije prirodna egzaktna nauka, koja se bavi isključivo naučnim posmatranjima, već stara antička religija svih paganskih naroda – mistično okultno obožavanje planetarnih božanstava.
Astrologija – mamac satanizma
Iza kulta Sunca, vrhunskog boga astrologije, u stvari stoji prikriveno obožavanje Satane, Lucifera. U tajnosti to obožavanje vrše okultni pravci koji i dalje obožavaju antičkog paganskog boga Sunce u liku starih naziva kao što su Oziris, Bal, Pan, Bahus, i drugi.
Prava suština Antičkih Misterija na raspolaganju samo za adepte, vrhunske majstore okultizma u dubokoj tajnosti njihovih redova. Za javnost postoji jedan maskirani oblik religije, u obliku obožavanja kosmičkih, planetarnih i zvjezdanih bogova. Tako je jedan od tih sistema i astrologija. Jedan satanista je to i priznao:
„Dobro znate da je astrologija samo mamac.“
Lukavi mamac, koji će vas uvesti u dalje obmane Lucifera. Glavna je uloga astrologije da na jedan neprimjetan način uvuče cjelokupno čovječanstvo u spiritualni okultizam, u Luciferov smrtonosni zagrljaj! A mnoštvo ljudi tako naivno vjeruje!
Iz knjige Dragana Mirkovića Astrologija i Novo doba (adaptirano)
