Osmo poglavlje opisuje Danilovu drugu viziju, nakon one u sedmom poglavlju. Danilo prima ovu viziju 12 godina prije pada Vavilona. Pošto se propast Vavilona bliži, vizija počinje sa Medo-Persijom. Neke stvari iz prethodnog poglavlja se ponavljaju, uz veći naglasak na scene suda.
Prva i druga vizija se ipak u ponečem temeljno razlikuju. Postoji jezička i sadržajna razlika između ova dva poglavlja. Sedmo poglavlje je napisano na aramejskom jeziku, a osmo na hebrejskom. S druge strane, dok nam sedmo poglavlje prikazuje neobične i neprirodne životinje, osmo poglavlje nas upoznaje s prirodnim i poznatim životinjama.
Cijela druga vizija bi se mogla podijeliti na ono što Danilo vidi (8:3-12) i što čuje (8:13,14).
„Treće godine kraljevanja kralja Belšazara, ja, Danilo, imao sam jednu viziju, posle one koju sam imao na početku. Imao sam viziju, i dok sam gledao, našao sam se u tvrđavi Susan, koja je u elamskoj pokrajini. Gledajući dalje u viziji našao sam se na rijeci Ulaj. Kad sam podigao oči i pogledao, gle, ispred rijeke je stajao ovan koji je imao dva roga. Oba roga bila su visoka, ali je jedan bio viši od drugog, a taj viši je izrastao kasnije. Vidio sam kako ovan bode prema zapadu i prema sjeveru i prema jugu, i nijedna zvijer nije mogla da mu se odupre, i nije bilo nikoga ko bi izbavljao od njega. Činio je ono što je htio i uzoholio se.“ (Danilo 8:1-4)
U 20. retku ovaj „ovan“ se identifikuje kao Medo-Persija. Dva roga predstavljaju dva dijela imperije, sa Persijancima kao mlađom od dvije nacije koja postaje dominantna nad Medijancima. „Ovan koga si vidio, koji ima dva roga, predstavlja kraljeve Medije i Persije.“ (Danilo 8:20)
Kao i u sedmom poglavlju prorok vidi životinju pored vode. U sedmom poglavlju to je „veliko more“, što upućuje da se događaji odigravaju na području Mediterana. U osmom poglavlju imamo rijeku Ulaj, što upućuje da se događaji odigravaju na užem geografskom području. Razlog zašto rogovi ovna bodu ka tri strane svijeta (ka zapadu, sjeveru i jugu), a ne i prema istoku treba tražiti u činjenici da je istok geografsko područje s kojeg dolaze Medijanci. Južno je bio Vavilon, na zapadu Egipat, a na sjeveru Lidija. U sedmoj glavi nalazimo medvjeda nagnutog na jednu stranu (7:5), u osmoj jedan rog je veći od drugog (8:3), dok tri rebra u čeljustima (7:5) korespondiraju nasrtajima roga na tri strane (8:3).
Vizija se nastavlja jarcem koji izlazi na scenu.
„A ja sam i dalje posmatrao, i gle, jarac je dolazio sa zapada površinom cijele zemlje, a da nije doticao zemlju. Taj jarac je imao jedan upadljiv rog među očima. I približavao se ovnu s dva roga, koga sam vidio kako stoji ispred rijeke, i potrčao je na njega sa silnim gnjevom. Vidio sam kako je došao do ovna i pun gorčine okomio se na njega, udarajući ga dok mu nije slomio oba roga, a ovan nije imao snage da mu se odupre. I oborio ga je na zemlju i zgazio, i nije bilo nikoga da ovna izbavi od njega.
A jarac se uzoholio preko svake mjere. Ali čim je postao moćan, veliki rog se slomio, i umjesto njega izrasla su četiri upadljiva roga prema četiri vjetra nebeska.“ (Danilo 8:5-8)
Stihovi 21. i 22. identifikuju „jarca“ kao Grčku, a upadljivi rog između njegovih očiju je Aleksandar Veliki, koji je došao sa zapada i porazio persijske armije.
„Rutavi jarac predstavlja kralja Grčke. Veliki rog koji je bio među njegovim očima predstavlja prvog kralja. A to što se taj rog slomio, pa su umjesto njega izrasla četiri roga, znači da će se iz njegovog naroda podići četiri kraljevstva, ali neće imati njegovu moć.“ (Danilo 8:21,22)
Istorija potvrđuje proroštvo. Godine 490. Atinjani pobjeđuju Persijance u bici kod Maratona. Godine 331. grčka vojska Aleksandra Velikog potukla je do nogu vojsku Darija kod Ar-bele. Aleksandar Veliki je namjerno zapalio palatu Kserksa da bi pokazao svijetu da je jedno kraljevstvo palo a drugo stupilo na scenu. Aleksandar uzima titulu kralja Persije. Ali njegove ambicije su još veće. On prelazi planine Azije, spušta se u doline Indije i osvaja nova područja.
Aleksandar Veliki je umro bez naslednika na vrhuncu svoje moći. Njegovi generali su se međusobno borili sve dok ih nije ostalo samo četvorica, predstavljenih sa četiri roga.
I u ovoj viziji su naglašeni brzina (8,5; uporedi sa 7:6) i četiri ogranka kraljevstva (8:5; uporedi sa 7:6).
Dakle, umjesto četiri glavna kraljevstva i podijeljene Evrope iz proročanstava u 2. i 7. glavi, 8. glava se fokusira na samo dva, predstavljena čistim životinjama. Vidjeli smo iz 7. glave da se religijska sila „malog roga“ odnosno papskog Rima uzdigla da dominira podijeljenim carstvom.
Veoma je interesantno kako „mali rog“ opet dolazi na scenu u 8. glavi. Da li je to isti „mali rog“ iz 7. glave, čiji smo identitet već utvrdili, ili možda drugi „mali rog“ saznaćemo u nastavku.
Fokus na „malom rogu“
„Iz jednog od njih izbio je još jedan, mali rog, koji je sve više rastao prema jugu i prema istoku i prema Zemlji Ljepote. I narastao je sve do vojske nebeske, i oborio je na zemlju neke od te vojske i od zvijezda, i zgazio ih. Oholo se uzdigao sve do kneza vojske, kojemu je oduzeta svakidašnja služba, a mjesto svetilišta njegova bilo je oboreno. Vojska je zbog prestupa bila predata, zajedno sa svakidašnjim [pustošenjem].[1] I on je istinu obarao na zemlju i uspijevao u onome što je činio.“ (Danilo 8:9-12)
Izgled i djelovanje ovog „malog roga“ veoma podsjeća na „mali rog“ iz 7. poglavlja. Da bismo napravili to poređenje, dodaćemo i objašnjenje anđela o ovom entitetu:
„A pri kraju njihovog kraljevanja, kad prestupnici navrše mjeru, ustaće kralj okrutnog lica koji razumije nejasne izjave. On će zadobiti silnu moć, ali ne sopstvenom snagom. Pustošiće na začuđujući način, i biće uspješan i djelotvoran. I uništavaće one koji su moćni i narod svetih. Zbog njegove pronicljivosti prevara će uspijevati u njegovoj ruci. U svom će se srcu uzoholiti, i u mirno vrijeme mnoge će uništiti. I ustaće na Kneza nad knezovima, ali biće slomljen, i to ne ljudskom rukom.“ (Danilo 8:23-25)
| 7. glava | 8. glava |
| Opisan kao „mali rog“ (7:8) | Opisan kao „mali rog“ (8:9) |
| Oholost i inteligencija (7:20) | Oholost i inteligencija (8:23,25) |
| Uzima Božje prerogative (7:25) | Uzima Božje prerogative (8:10) |
| Progoni svece (7:25) | Progoni svece (8:24) |
| Vlada do kraja vremena (7:26,27) | Vlada do kraja vremena (8:25) |
| „Mali rog“ osuđen (7:9-11,26) | „Mali rog“ osuđen (8:14,25) |
Pokušaj „malog roga“ da osvoji Božji presto odvija se u dva pravca. Prvo, poput „malog roga“ iz sedmog poglavlja, „mali rog“ iz osmog poglavlja prisvaja sebi titule i prava Kneza i Princa vojske nebeske, i uzima od Njega svakodnevnu (stalnu, neprekidnu) službu. Žrtva koja je trajno gorjela na oltaru simbolizovala je Božje prisustvo u Njegovim narodu. Bila je to žrtva paljenica koja se neprekidno prinosila. Bog je uspostavio tu žrtvu i rekao: „…tu ću se sastajati s tobom i govoriću ti…“ (2. Mojsijeva 25:22) Uzimanjem svakodnevne žrtve, „mali rog“ nameće sebe umjesto Boga. Drugo, poput „malog roga“ iz sedmog poglavlja, on prezire Zakon: „…obarao je istinu na zemlju“ (8:12) Izraz koji se koristi za riječ istinа je emet. Taj izraz je sinonim za izraz „zakon“. Na hebrejskom pojam istine znači poslušnost na djelu i nema veze sa apstraktnim shvatanjem istine. To je vladanje u skladu sa zakonom. Riječ emet dolazi od korijena riječi aman što znači poslušati, neka bude tako, biti vjeran i poslušan višem Autoritetu.[2]
„Mali rog“ iz osmog poglavlja izranja iz jednog od četiri vjetra nebeska koja se podižu na moru (8:8). Ta se tvrdnja temelji na nekoliko osnovanih razloga:
Prije svega nijedan rog pa ni onaj mali ne izrasta iz drugog roga, nego iz glave. Stoga ako bismo po tekstu iz 8:8 rekli da mali rog izrasta iz jednog od četiri roga, to bi značilo da taj rog izrasta iz nekog drugog roga. Međutim, takvo shvatanje bilo bi nelogično, jer rogovi ne izrastaju iz roga, nego iz glave. Kad god se u Danilovoj knjizi pojavljuje novi rog, on se uvijek pojavljuje po cijenu uništenja prethodnog roga ili rogova (7:8; 8:8).
Špekulacije sa „malim rogom“
U pokušaju da identifikuju „mali rog“, komentatori su primjenjivali različite metode interpretacije biblijskog teksta. U osnovi postoje tri pravca tumačenja vremenskih proročanstva: istoricizam, preterizam i futurizam.
Preteristi uče da se glavnica Danilovih proročanstava već ispunila, te prema tome ona nemaju značaj u sadašnjosti. Oni smatraju da se „mali rog“ pojavio iz kraljevstva Aleksandra Velikog i identifikuju ga sa vladavinom Antioha IV Epifana (175-164. prije n.e.). Tako se i čišćenje svetinje mora odnositi na čišćenje hrama nakon što ga je Antioh oskrnavio. S druge strane, futuristi, u skladu sa svojim pravcem, vide Antioha kao tip antihrista poslednjeg vremena koji se pojavljuje u završnim godinama zemaljske istorije. Oni smatraju da će tokom poslednjih sedam godina zemaljske istorije doslovni ponovo izgrađeni (treći) hram biti oskrnavljen od strane antihrista, ali očišćen kad Hrist dođe da uspostavi svoje kraljevstvo na zemlji.
Nasuprot tome, istoricizam ističe da Danilova proročanstva oslikavaju ljudsku i duhovnu istoriju počevši od neo vavilonske imperije pa do kraja vremena, dok „mali rog“ identifikuje kao Rimsku imperiju u svojoj paganskoj i papskoj fazi. Zašto? Jer oboje predstavlja „gadost pustošnu“ u kontekstu napada na Božju svetinju i Plan spasenja, što ćemo vidjeti u kasnijem proučavanju (vidi takođe referencu br. 18 za Danilo 9:17). Naravno to nije isto što i sukcesivna smjena svjetskih sila opisana u 2. i 7. glavi.
Pošto je tipska služba u hramu prestala sa važnošću i sam Mesija (Hrist) preuzeo stvarnu antitipsku službu u nebeskoj Svetinji kao naš Prvosveštenik (vidi: Jevrejima poslanica; Efescima 2:15; Kološanima 2:16,17; Danilo 9:27), a proročanstvo od 2300 dana (doslovnih godina), seže dalje u budućnost, to se pomenuto čišćenje svetinje mora odnositi na Hram na Nebu.
Da bismo zaista spoznali identitet „malog roga“, mi moramo razmotriti sve relevantne biblijske tekstove o ovom predmetu, uključujući vremenska proročanstva. Vidjeli smo da Danilo 7. glava daje jasnu panoramu svjetskih sila, odakle se vidi da se „mali rog“ podiže iz četvrte sile – Rima (Danilo 7:8-9, 20-21, 24-25). Međutim, vizija u 8. glavi ima „pukotine“ u proročkoj istoriji, ali opet „mali rog“ postavlja kao budućeg antihrista, sa istim karakteristikama kao u 7. glavi.
Dakle, naše pitanje je da li „mali rog“ iz 8. glave može biti drugi entitet u odnosu na „mali rog“ iz prethodnog poglavlja.
Oba se identifikuju istim imenom – „mali rog“ (7:8 | 8:9); oba kasnije postaju veliki (7:20 | 8:9); oba su opisana kao progoniteljske sile (7:21,25 | 8:10,24); oba imaju istu ciljnu grupu za progonstvo (7:27 | 8:24); oba se opisuju kao samouzvisujuće i bogohulne sile (7:8,11,20,25 | 8:10-12,25); oba su lukavi i inteligentni (7:8 | 8:25); oba predstavljaju završni i najveći stepen pobune protiv Boga (7:8-9, 21-22, 25-26 | 8:12-14, 25); za oba se vežu određeni proročki periodi (7:25 | 8:13-14); aktivnosti oba protežu se do vremena kraja (7:26-26; 12:7-9 | 8:17,19); oba će biti uništena natprirodnom intervencijom (7:11,26 | 8:25). Više je nego očigledno da se radi o istom entitetu.
Ne bi bilo korektno ne navesti argumente koje preteristi i futuristi koriste u svojoj primjeni „malog roga“ na Antioha IV Epifana: i) Antioh je seleucki kralj, što znači da proističe iz sloma grčke imperije; ii) neregularno je došao na vlast nakon ubistva svog oca i uz pomoć armija Pergamosa; iii) progonio je Jevreje; iv) oskrnavio je hram u Jerusalimu i prekinuo službu.
Međutim, iz konteksta Danila 8. glava možemo naći kontra argumente za poistovjećivanje Antioha IV sa „malim rogom“.
1) Komparativna veličina „malog roga. – U 8. glavi persijski „ovan“ se uzoholio (8:4), grčki „jarac“ se prekomjerno uzoholio (8:8), dok je „mali rog“ rastao prema jugu, istoku i Zemlji Ljepote u horizontalnoj ravni, a do vojske nebeske i Princa od vojske u vertikalnoj ravni (8:9-11). Očigledno je „mali rog“ postao veći od dva pomenuta kraljevstva, a njegov djelokrug aktivnosti je čak uključio i napad na samog Boga. To svakako ni izbliza ne može biti Antioh IV Epifan.
2) Osvajanja „malog roga“. – On je veoma narastao prema jugu, dok Antioh nije imao uspjeha na jugu (prema Egiptu). Slično tome, Antioh IV osim manjeg početnog uspjeha nije postigao ništa značajno na istoku. Sam Antioh IV nije osvojio ni Judeju, već njegovi prethodnici, dok je sam poražen na tom prostoru prema 1. knjizi o Makabejcima 3:57; 4:29.
3) Oboreno svetilište (Danilo 8:11) upućuje na nebeski Hram u figurativnom smislu, ne na zemaljski, na pomračenu Hristovu službu na Nebu, dok Antioh IV nije nanio nikakvu arhitektonsku štetu hramu u Jerusalimu.
4) Vremenski faktori za „mali rog“. – Antioh IV je osmi u liniji od preko dvadeset seleuckih kraljeva, te je tako nepodesan da se nađe pri kraju kraljevanja Aleksandrove imperije (8:23). Osim toga, vrijeme obesvećenja hrama u Jerusalimu trajalo je tačno 3 godine i 10 dana, što se nikako ne može uklopiti u 2300 dana (6,38 godina) ili pola od toga, ako se broje samo dani a ne i noći. Naravno Antioh IV koji je umro 164/3 prije n.e. nema nikakvih izgleda da dosegne vrijeme kraja (8:17,19).
5) Priroda kraja „malog roga“. – Prema proročanstvu „mali rog“ dolazi svom kraju na poseban način, bez pomoći ljudskih ruku (8:25), što je sličan jezik kao u Danilu 2:34 koji ukazuje na natprirodnu intervenciju.
6) Već smo zaključili da „mali rog“ u 8. glavi Danila ne izlazi iz jednog od četiri roga, niti je to moguće, već iz jednog od četiri vjetra nebeska (u množini).
Konačno, biblijsko tumačenje proročanstava metodom istoricizma eliminiše i futurističke teze jednostavnom činjenicom da se nijedno vremensko proročanstvo ne proteže dalje od ulaska u period vremena zvani posledak, tj. od Istražnog suda nadalje do Drugog Hristovog dolaska.
„I zakleo se Onim koji živi u vjekovima vjekova, koji je stvorio nebo i ono što je na njemu, zemlju i ono što je na njoj, i more i ono što je u njemu, da vremena više neće biti. Nego, u danima oglašavanja sedmog anđela, kad dođe vrijeme da zatrubi, dovršiće se Božja tajna, prema dobroj vesti koju je Bog objavio svojim slugama prorocima.“ (Otkrivenje 10:6,7)
Grčka riječ „hronos“ označava hronološko vrijeme koje je mjerljivo, što ukazuje da se ovdje radi o proročkom vremenu. Naravno potpuno je nelogično da Bog daje određena hronološka proročanstva namijenjena za sam kraj, jer u tom slučaju Hristova izjava o neznanju i neočekivanosti Njegovog dolaska ne bi imala nikakvog smisla (vidi Matej 24:36,42,44).
2300 dana i Sud
Već smo konstatovali da osmo poglavlje izostavlja četiri kraljevstva predstavljena sa četiri hibridne životinje i koncentriše se na dva koja predstavljaju dvije čiste životinje. Iako je u prethodnoj viziji Danilo bio veoma zainteresovan za četvrto kraljevstvo, sada je fokus na onome što predstavljaju ovan i jarac. Ovo postaje veoma značajno u kontekstu velikog jevrejskog godišnjeg praznika Jom Kipura – Dana očišćenja ili pomirenja (3. Mojsijeva 16:5). Na praznik Jom Kipur prinosila su se dva značajna prinosa – ovan i jarac.
Prisutnost levitske atmosfere u osmom poglavlju postaje očiglednija dok promatramo aktivnost „malog roga“ povezanu sa svakodnevnom žrtvom, grijehom i Svetinjom (8:11,12). Ovaj tekst spominje najvišu titulu u službi Svetinje – prvosveštenika. Jevrejski izraz knez ili princ (8:11,25) simbolički je izraz za prvosveštenika (Ezra 8:24). U kontekstu Danilove knjige, riječ je o Mihaelu (10:5,13,21; 12:1), koji je obučen u bijelu odjeću prvosveštenika na Jom Kipuru (Danu suda ili čišćenja). Sledeća scena ukazuje na više detalja o danu Jom Kipuru.
„I čuo sam kako jedan sveti govori, a drugi sveti je rekao onome koji je govorio: ‘Dokle će trajati vizija o svakidašnjoj službi i o prestupu koji izaziva pustošenje, i o prepuštanju svetog mjesta i vojske gaženju?’ Tada mi je on rekao: ‘Do dvije hiljade i trista večeri i jutara, svetinja će se očistiti.’“ (Danilo 8:13,14)
„Mali rog“ pokušava zamijeniti Boga uzimajući na sebe religiozni plašt. U momentima nadmoći „malog roga“, vizija prelazi iz onog što se vidi na ono što se čuje.
Nakon dvije hiljade i tri stotine večeri i jutara, pustošenje „malog roga“ će prestati. To objašnjenje daje anđeo Gabrijel (8:25). „Mali rog“ će biti uništen, ali ne od strane čovjeka. Kraj „malog roga“ neće biti rezultat prirodnih događaja, nego Božje intervencije koja će okončati i samu istoriju pobunjene Zemlje (Danilo 2:34 i 11:45). Kao što u sedmom poglavlju ponašanju „malog roga“ sudi Bog i On uzrokuje njegov pad (7:26), to se isto događa i u osmom poglavlju (8:25).
Treba zapaziti da se postavljeno pitanje u Danilu 8:13,14 odnosi na navršavanje proročkih vremena u kontekstu prevlasti bogohulne sile i gaženja svetinje. Stoga se površnim čitanjem može doći do pogrešnog zaključka da će se svetinja očistiti do kraja narečenog vremena. Da bismo ispravno razumjeli ovaj predmet moramo znati šta predstavlja svetinja u tipu i antitipu i kako se ona čisti.
Na temelju paralelizma 7. i 8. poglavlja, događaj opisan u 8. poglavlju kao čišćenje Svetinje (Svetilišta) paralelan je Danu suda iz sedmog poglavlja. U iskustvu Izraela taj događaj imao je dva vida: sud i čišćenje (vidi 3. Mojsijeva 16. glava).[3]
Jevreji su uvijek smatrali deset dana koji prethode Jom Kipuru danima pripreme za Dan suda. Tradicionalni pozdrav[4] u to vrijeme pripreme glasi: „Hatema tova“, što znači „Da budeš dobro zapečaćen“, što indirektno ukazuje na božanski sud koji će odlučiti sudbinu svakoga čovjeka i zapečatiti je na spasenje (vidi Otkrivenje 7. glava).
Dan pomirenja je trenutak kada se svi grijesi Izraela čiste i narod prima oproštenje. Oproštenje se osigurava u toku godine svakodnevnom žrtvom, ali Dan očišćenja je potreban da podrži sve ostale žrtve. Oslobođenje od grijeha tog dana nije se odnosilo na pojedinca. Dan očišćenja bilo je jedino vrijeme kad je nagomilani grijeh, to jest sav grijeh naroda Izraela bio čišćen i kad je cijelo Svetilište bilo očišćeno (3. Mojsijeva 16:17,33,34). To je bilo jedino vrijeme kad je prvosveštenik mogao ući u Svetinju nad svetinjama i stupiti u Božje prisustvo (2. Mojsijeva 30:6-10; 3. Mojsijeva 16:2,14). To je bilo jedino vrijeme kad je veliko Božje oproštenje bilo darovano narodu a ne pojedincu. Grijeh nije bio samo oprošten nego i potpuno očišćen iz logora. Prvosveštenik je istjerivao izvan logora Azazelovog jarca koji je bio oličenje grijeha i na kojeg su na kraju polagani svi pokajani grijesi (3. Mojsijeva 16:21).
Duhovna poruka osmog poglavlja Danilove knjige podsjeća nas da istorija vremena borbe između dobra i zla dolazi svome kraju, i da će Bog kao Sudija ustati da zapečati budućnost ljudskog roda i da ga pripremi za novo kraljevstvo. Sud izabira nove ljude, odvojene i istrgnute iz kandži grijeha i patnje, one koji su prihvatili Plan spasenja i opravdali se u Božjoj pripravi.
Sedmo i osmo poglavlje Danila najavljuju Sud; u četrnaestom poglavlju sestrinske knjige Otkrivenja dolazi vrijeme kad je ta poruka istaknuti dio troanđeoske vijesti koja se propovijeda cijelom svijetu. Biblijska religija se vraća u izvornoj punoći. Spasenje se događa kao stvarnost, a ne samo kao duhovno iskustvo.
Dok sedmo poglavlje Danila precizira vrijeme apsolutne dominacije „malog roga“ (7:25,26), osmo poglavlje naglašava vrijeme kada će početi čišćenje Svetilišta i Sud (8:13,14) u kontekstu gaženja svakidašnje žrtve (tamid na hebrejskom). To istovremeno ukazuje na objelodanjivanje ovih velikih istina koje su vjekovima bile skrivane (gažene) zbog duhovnog monopola „malog roga“.
U izvornom jeziku 2300 „dana“ definiše se kao „večeri i jutara“. Izraz „veče i jutro“ potiče iz izvještaja o stvaranju (1. Mojsijeva 1:5,8,13,19,23,31) i predstavlja dan koji ovdje treba razumjeti u proročkom smislu kao godinu, dakle 2300 godina (vidi Ezekijel 4:6; 4. Mojsijeva 14:34). Sam anđeo Gabrijel ukazuje da ova vizija vodi kraju vremena:
„I dok sam ja, Danilo, imao tu viziju i tražio da je razumijem, gle, pred mene je stao neko ko je izgledao kao čovjek. I začuo sam glas čovjeka koji je bio usred Ulaja, i on je povikao: ‘Gabrijele, objasni mu viziju.’ I on je došao tamo gdje sam stajao, ali kad je došao ja sam se uplašio, i pao sam ničice. A on mi je rekao: ‘Shvati, sine čovečiji, da se ova vizija odnosi na vrijeme kraja.’ I dok je govorio sa mnom, čvrsto sam zaspao, s licem na zemlji, a on me je dotakao i uspravio na mjestu gdje sam stajao. Zatim je rekao: ‘Evo, kazaću ti šta će se desiti u završnom razdoblju osude, jer se to odnosi na vrijeme kraja… Ono što je rečeno u viziji o večeri i jutru, istinito je. A ti zapečati viziju, jer ona treba da se ispuni za mnogo dana.“ (Danilo 8:15-19, 26)
Danilo je nakon ove vizije iznemogao, i za njega je ona bila potpuno neshvatljiva: „Tada sam ja, Danilo, bio iscrpljen i bolovao sam više dana. Zatim sam ustao i obavljao kraljeve poslove, ali sam i dalje bio smeten zbog vizije, i nije bilo nikoga ko bi je razumio.“ (Danilo 8:27)
Iako je kazao da ovo najduže vremensko proročanstvo u Bibliji seže do vremena kraja, anđeo nije dao početni datum za računanje godina, ali se iz konteksta 8. glave može naslutiti da je to negdje tokom prevlasti Medo-Persije (539-331), koja se opisuje kao prvo kraljevstvo u ovom proročkom dijelu. Gabrijel je dobio božansku zapovijest da uputi Danila u razumijevanje vizije, ali Danilo zbog iscrpljenosti nije bio u stanju da primi sve informacije, te su mu stoga dodatni detalji objavljeni sledećom prilikom. Sve dok ne dobijemo početni datum, to jest godinu, proročanstvo o 2300 dana ostaje nepoznanica i predmet nagađanja. Mi napuštamo osmo poglavlje na noti neizvjesnosti, jer nam treba više informacija za razumijevanje te vizije. Razumijevanje koje nam je ovdje potrebno nije filozofske prirode. Naša inteligencija ovdje nije na ispitu zbog složenosti misaone istine, već na elementu vremena prorečenog događaja. Prorok razumije jedino da je riječ o kraju vremena.
____________________________
[1] U većini prevoda, uz izraz „svakidašnji“ dopisano je „žrtva“ (tamid), što ne stoji u originalu, već se najvjerovatnije odnosi na pagansko pustošenje, kao takmaca „malom rogu“, odnosno dvojnika „gnusobe pustošne“ koji mu se postavlja kao prepreka za ostvarivanje ciljeva (uporedi sa 2. Solunjanima 2,3-7).
[2] Jacques Doukhan, The Secrets of Daniel, p. 124.
[3] Za više detalja vidi: Pavle Simović, Tipologija i Plan spasenja.
[4] Vidi: Babylonian Talmud, Rosh Hashana. 16b.
