Rešetanje

Rešetanje je pojam koji se u poljoprivredi odnosi na odvajanje pšenice od pljeve. To je ilustracija koju je Isus iskoristio pred sam kraj svoje zemaljske misije, tokom priprema za predstojeći praznik Pashe i Njegovo žrtvovanje, kojom prilikom je dao neke vrlo važne pouke svojim učenicima. Isus je znao kakva se velika iskušenja u borbi vjere nalaze pred njima.

Očigledno je da Hristovi učenici još nisu imali izgrađenu čvrstu vjeru, što znači da su bili podložni zabludama i opadanju u vjeri. Što je vjera nestabilnija i neizgrađenija, to je vjernik lakša meta sila tame.

Mogućnost da se desi rešetanje postojaće sve dokle i iskušenja, do samog kraja.

Šta je zapravo rešetanje i kako se to manifestuje?

Istorija Božjeg naroda svjedoči o otpadništvu i rešetanju

U prošlosti Božji narod je stalno imao tendenciju ka otpadanju od izvorne i čiste vjere. To se najčešće događalo zbog kompromisa sa svijetom i prihvatanja praksi iz okruženja. U tim situacijama Bog je svoj narod pročišćavao upozorenjima i pozivima na pokajanje i obraćenje, ali i pomoću vaspitno-popravnih kaznenih mjera. To je imalo određenog učinka, ali veći dio Izraela bio je uporan u svojoj pobuni.

Pod Novim savezom Božji narod svih nacija sastojao se od vjernika koji su pozvani iz svijeta da bi vjerno služili Bogu. I opet, zbog kompromisa sa svijetom i vlastima, u nekolika sledeća vijeka formirala se „zvanična“ crkveno-državna institucija koja je bila sve drugo osim nosilac Božje i Hristove istine. Pravi hrišćani gurnuti su van zakona, u ilegalu. Protestantska Reformacija je bila još jedan veliki poziv. Ali kad su protestantske crkve „legalizovane“, one su se vrlo brzo utapale u sistem koji ih je gutao i više nisu išle u korak sa sve većom svjetlošću iz Božje Riječi. Bog je zatim podigao Adventni pokret sa specifičnim istinama koje su sadržale poruku za napuštanje palih crkava. „Legalizacija“ Adventističke crkve i njeno kasnije prihvatanje u „hrišćansku zajednicu“ proizvela je iste obrasce otpada kao kod svih prethodnih crkava.

Međutim, Bog poziva svoje vjerne na izlazak iz duhovnog Vavilona u svakom vremenu, a posebnu težinu taj poziv na samom posletku vremena milosti:

Postoje dva glavna razloga za izlazak iz duhovnog Vavilona: 1) da ne budemo saučesnici u grijesima Vavilona, što svakako podrazumijeva i duhovni odnosno vjerski otpad; 2) da nas ne zadese nevolje namijenjene Vavilonu.

Mi moramo razumjeti šta predstavlja duhovni Vavilon. Knjiga Otkrivenja nam pomaže da identifikujemo „Veliku Bludnicu“ i da osnovu te identifikacije znamo ko su njene „ćerke“. Bludnica je, dakle, konkretni entitet, kao i njene kćeri, ali duhovni Vavilon je sistem. Snaga zla ne leži u pojedinačnim entitetima, već u sistemu koji to omogućava. Kao što je uzaludan posao smjenjivati korumpirane političare, ako znamo da će sistem koji je postavljen na takvoj platformi sjutra proizvesti još deset takvih ili gorih, tako je uzaludan napor boriti se u crkvi protiv crkve ili njenih istaknutih pojedinaca, nosilaca zastranjivanja. Umjesto toga, Bog poziva na izlazak iz sistema, a tako je i sam Isus djelovao.

Isus je uvijek svoje slušaoce i sledbenike upućivao na nebesko kraljevstvo. Na Pilatovu znatiželju kako to da se smatra kraljem, Isus je odgovorio: „Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovog svijeta, moje sluge bi se borile da ne budem predat Judejcima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.“ (Jovan 18:36; uporedi sa Jevrejima 11:13-16; Filipljanima 3:20) Izraz „nije od ovog svijeta“ znači da ne potiče ili proističe iz ovog svijeta (sistema – termin koji se inače koristi u novosaveznim spisima, preveden kao „svijet“). Ako nijesmo svjesni ove velike istine, gotovo je sigurno da ćemo pasti kao žrtve obmane sistema, bilo crkvene ili nečije drugo ideologije.

Da biste bili „uspješni“ i „cijenjeni“ u svijetu, vi se morate pokoriti Vavilonu, prihvatiti njegova načela i djelovati u skladu sa tim načelima. To je upravo ono što vidimo u crkvama. Međutim, izaći iz Vavilona ne znači nužno napustiti neku lokaciju, već obratiti se Bogu, promijeniti svoje stanje, volju, želje, ciljeve, od tjelesnog i palog ka duhovnom i Božjem, od Vavilona ka Novom Jerusalimu.

Ako „volimo“ i stavljamo svoju crkvu iznad objektivne istine od Boga i vjere Hristove, mi nikad nećemo biti u stanju da prepoznamo razumnu potrebu izlaska iz Vavilona. Ako smo pristrasni i selektivno primjenjujemo testove Svetog Pisma, izbjegavajući da preispitamo svoju vjersku zajednicu i sebe u svjetlosti Biblije, mi prosto slijedimo stazu licemjernih otpadnika vjere iz prošlosti. Na taj način bivamo izrešetani iz Božje „pšenice“ koja se sabira na spasenje. Međutim, ovo se nikad ne događa bez znakova upozorenja da smo na krivom putu, koji sa svakim odlaganjem i ignorisanjem postaju sve slabiji, baš kao i naša savjest, dok ne iščeznu.

Pokazatelji otpada Adventističke crkve

Jedna od crkava koja se uporno i čak fanatički brani kao „poslednja“ koja „neće / ne može pasti“ je Adventistička crkva. Međutim, tu crkvu je mnogo lakše testirati nego neku drugu čija učenja se baziraju na razvodnjenoj nedovoljno i nejasno definisanoj teologiji, učenjima i praksama. Razlog za to su precizno utvrđeni i nadahnućem vođeni međaši vjere Adventnog pokreta. Stoga i možemo identifikovati jasne razloge otpada HAC-a:

(1) Izmijenjena teologija, prilagođena opšteprihvaćenom hrišćanstvu po imenu, što se posebno odnosi na uvođenje vavilonske doktrine o trojstvu (zvanično od 1980. godine), čime se biblijski Bog zamjenjuje paganskom trijadom. To onemogućava razumijevanje Plana spasenja i čini ga fikcijom, te povlači za sobom praktično anuliranje i zabranu propovijedanja troanđeoske poruke, zbog koje je podignut Adventni pokret, i takođe otvara aveniju spiritizma. Istaknuti crkveni teolozi i vođe umjesto ukazivanja na viševjekovni otpad u duhu protestantske reformacije, ustaju kao branioci sistema, a proročanstva koja direktno identifikuju nosioce otpada (posebno iz Danila i Otkrivenja) ignorišu ili im izvrću smisao.

(2) Adventistička crkva aktivno sudjeluje u ekumenizmu otpalog hrišćanstva.

(3) Crkvena hijerarhija ustanovljena je vrlo nalik katoličkoj, gdje se do položaja dolazi lobiranjem i podmićivanjem kao u politici, koja odvaja „kler“ od laika i regrutuje podobne ili materijalno izdašne pojedince u svoje redove (naslednici vlasti su obično pripadnici klanova „starosjedilaca“).

(4) Infiltracija i praktično preuzimanje otpalog vođstva od strane katoličkih i drugih agenata, kao i preuzimanje ključnih institucija crkve (teoloških škola, fakulteta, bolnica…) koje se u duhu i karakteru više ne razlikuju od svjetovnih.

(5) Uvođenje demokratskog sistema, gdje se, u nedostatku Božjeg vođstva, može glasati na najvišem upravnom tijelu između stvaranja i evolucije, proturiti razni političko-crkveni programi u skladu sa interesima kreatora Novog svjetskog poretka (na primjer LGBT tolerancija, promocija raznih oblika nemorala pod plaštom „ljudskih prava“, ekumenski programi i sl.).

(6) Ekonomski aspekt otpada kroz sticanje ogromnog profita putem finansijskih manipulacija sa vjernicima i trgovinom na berzi, gdje Generalna konferencija (najviše upravno tijelo crkve) nastupa kao korporacija sa zaštićenom trgovačkom oznakom.

(7) Liberalizam, svjetovnost i duhovni otpad među vjernicima, konfuzija (ispranost mozga) i neshvatanje osnovnih istina, zavisnost od autoriteta, obličje pobožnosti.

Sve to su odlike Vavilona i pouzdani pokazatelji dijeljenja istog duha i praksi sa Vavilonom.

Stoga je apsolutno nemoguće ono što tvrde adventistički teolozi kad se suoče sa problemima kako da objasne rešetanje, tvrdeći da „izrešetani“ napuštaju crkvu, dok „ostatak“ ostaje vjeran crkvi. To je klasični sofizam i izvrtanje činjeničnog stanja.

Vjernost podrazumijeva vjernost Bogu i Isusu Hristu (Jovan 14:1), što može istovremeno predstavljati lojalnost vjerskoj zajednici (bez obzira na broj njenih članova – vidi Matej 18:20), sve dok je sama zajednica u istini doktrinarno i praktično. Ali mi nikad ne smijemo podrediti vjernost Bogu i Hristu lojalnosti zajednici.

Vjernost Bogu izaziva rešetanja

Isti ovaj obrazac ponavlja se i u misiji Isusa Hrista. Zapazite Jovanovu izjavu:

Test za rešetanje je uvijek bio i biće vjernost i postojanost u vjeri Božjoj i Hristovoj, jer to je jedini način na koji se možemo „krstiti Svetim Duhom“ i provedeni kroz oganj iskušenja. Kao što nikakva garancija ispravnosti vjere nije bila pripadnost Izraelu tako ne može biti ni pripadnost bilo kojoj crkvi. Jedina pouzdana garancija je pripadnost Bogu i Hristu.

Pripadnost i postojana lojalnost Bogu i Hristu čini vas „članom zajednice koja neće pasti“ (vidi članak pod naslovom „Ova crkva neće pasti“).

Na žalost, ukoliko vas neprijatelj ne može oboriti spolja, zasigurno će pokušati iznutra. U tom slučaju postoje dvije opcije kako se ne biste našli izrešetanima: (1) ukoliko su otpad proizveli oni koji su nosioci ili starješine zajednice, vi ćete biti prinuđeni na napuštanje iste kako biste mogli nastaviti u vjernosti načelima Božjim i istini; (2) druga vrsta otpada dešava se kada liberalni i nepostojani pojedinci sami pronalaze izgovore za napuštanje zajednice, u kojem slučaju vi ostajete vjerni postojećim načelima da ne biste otpali zajedno sa njima. Ali kakav god otpad da se dogodi, to proizvodi velika iskušenja i šokove među Božjim narodom. „Ponekad će izgledati da je crkva toliko oslabjela da samo što nije pala, ali ona neće pasti, ona ostaje, dok će grešnici u Sionu biti izrešetani – pljeva će se odvojiti od dragocjenog zrna. Ovo je strašna kušnja, ali bilo kako bilo, ona se mora odigrati.“ (Ellen G. White, Maran atha, p. 201.)

Rešetanje u vrijeme mira

Moramo razlikovati manifestacije rešetanja u, uslovno rečeno, regularnim prilikama i u vrijeme krize.

Kako dolazi do rešetanja u vrijeme relativnog mira?

Bog ima načine da testira vjernost svakog pojedinca. Ukoliko nismo spremni da idemo uskom stazom spasenja, to će se pokazati u sve većem liberalizmu i/ili doktrinarnom zastranjivanju odnosno povodljivošću za lažnim učenjima. To se dešava na individualnom nivou i na nivou vjerske zajednice kojoj eventualno pripadamo. Ukoliko smo skloni pravdanju otpada svoje vjerske zajednice, Bog će nas dovesti u situacije kada moramo da biramo da li stati u odbranu Njegovih istina i načela ili u odbranu otpada. Ako je ovo drugo slučaj, tada padamo i bivamo izrešetani, bez obzira da li smo „mali“ ili „veliki“, „laici“ ili „doktori teologije“. Ova vrsta otpada sazrijeva postepeno i nekada prođu decenije dok ne postane vidljiva. Može se začeti gotovo neprimjetno – „sitnim“ lažima (u „korist“ crkvene politike, a na uštrb Božjeg djela), nepoštenjem, licemjerstvom, potajnom željom za karijerom, pozicijama moći i sl., sve dok ne sazri i donese svoje plodove u konačnom rešetanju. To je pakt ili saradnja sa Sotonom i omogućavanje Sotoni pristupnih kanala kroz koje će vas sigurno oboriti. Oni koji se nađu izrešetanima nisu samo pokušavali obmanuti druge, obmanjujući istovremeno i sebe (2. Timoteju 3:13), već i izigrati samog Boga.

Vrijeme mira takođe donosi dvostruku opasnost po Božji narod. S jedne strane to je sklonost da se uljuljkaju i duhovno umrtve u postojećem stanju, dok, s druge strane, prijeti mnogo suptilnija opasnost padanja u zamku izazivanja lažnih uzbuna kroz lažna proročanstva o „kraju“. Ove situacije se ne prepoznaju samo po lažnim interpretacijama proročanstava i stanja u svijetu, već i po podsticanju fanatičnih religijskih motiva ljudske prirode.

Ko će biti izrešetan kad dođe kriza?

Među onima koji će biti izrešetani naći će se sledeće grupe:

(1) Posvjetovljeni „vjernici“ (vidi: Jovan 3:19,20; 12:43; 2. Korinćanima 4:4). „Oni koji su korak po korak popuštali svjetovnim zahtjevima i prilagodili se njegovim običajima, radije će se pokoriti tim silama nego da budu izvrgnuti ruglu, uvredama i prijetnjama zatvorom i smrću… U to vrijeme će se u crkvi odvojiti zlato od troske.“ (Ellen G. White, Maran atha, p. 198.)

(2) Površni „vjernici“ kojima imaju formu pobožnosti (2. Timoteju 3:5). „U to vrijeme će se površni, konzervativni, čiji je uticaj stalno kočio napredak Djela, odreći vjere i pridružiti zakletim neprijateljima, s kojima su već dugo očijukali.“ (Ellen G. White, 5 Testimonies, p. 463.) „Konzervativizam“ u ovom slučaju nema pozitivne konotacije, već se odnosi na sve one koji vole status kvo, izbjegavaju bilo kakvo talasanje, koji su faktički napravili neku vrstu pakta o nenapadanju sa silama tame i svijetom.

(3) Samouvjereni i samozadovoljni (1. Korinćanima 10:12). „Oni koji su imali veliko svjetlo i dragocjene prednosti ali ih nisu umnožili, pod ovim ili onim izgovorom, otići će od nas.“ (Ellen G. White, Maran atha, p. 200.) To su ljudi koji se nalaze u stanju mirovanja, koji se oslanjaju na ono što su dosad postigli i ne koriste prilike koje im se nude da bi rasli u Hristu. Osnova njihovog duhovnog života su oni sami, a ne Spasitelj. Uzdaju se u vlastite sposobnosti da mogu ostati čvrsti, a ne u Isusa.

(4) Egoisti, čiji život se vrti oko njihovog vlastitog ja (2. Timoteju 3:2). Oni nisu spremni podnijeti žrtve za Boga i Njegovo Djelo.

(5) Prevaranti i manipulanti svake vrste (2. Timoteju 3:4; Otkrivenje 21:27; 22:15).

(6) Oni koji nisu prošli probe u borbi sa iskušenjima (Otkrivenje 2:7,11,17,26; 3:5,12,21; 21:7).

(7) Vječiti „tragaoci“ za istinom (2. Timoteju 3:7).

Najveći i najogorčeniji neprijatelji Božjeg naroda u vremenu krize biće upravo oni koji su izrešetani i otpali od istine. U vrijeme nevolje Božji narod će morati pokazati najveći stepen odlučnosti da budu privrženi istini i Božjoj volji, nalik vjeri koju je Isus pokazao na kraju svoje zemaljske misije.

Faktori koji će dovesti do rešetanja u vrijeme krize

(1) Lažna učenja. U vrijeme posletka mnogi će prihvatiti lažna učenja i tako biti izrešetani (1. Timoteju 4:1). „Kad uvođenjem lažnih teorija dođe do rešetanja, ovi površni čitaoci, koji nisu nigdje usidreni, biće slični pomičnom pijesku.“ (Ellen G. White, Testimonies to Ministers, p. 112.)

(2) Čuda. Neki će istinu napustiti zbog obmanjivačkih čuda. „On [Sotona] će učiniti da se ljudi razbole, a onda će iznenada ukloniti od njih svoju đavolsku silu. Tada će oni biti proglašeni zdravima. Ova tobožnja iscjeljenja staviće adventiste sedmog dana na probu.“ (Ellen G. White, Maran atha, p. 207.)

(3) Lažno ispoljavanje pobožnosti u crkvama, praćeno duhovnim manifestacijama i masovnošću koji stvaraju privid da Bog radi preko crkava. Samo poznavaoci Svetog Pisma biće u stanju prepoznati ovu snažnu obmanu.

(4) Progonstvo. Zbog svoje svjetovnosti i straha od progonstva, mnogi će pristupiti popularnoj većini. „Kad se oluja približi, veliki broj onih koji su tvrdili da vjeruju u poruku trećeg anđela, ali nisu bili posvećeni poslušnošću prema istini, napustiće svoje položaje i pridružiti se redovima protivnika.“ (Ellen G. White, The Great Controversy, p. 523.)

(5) Savjet Vjernog svjedoka (Otkrivenje 3:14-19). „Zapitala sam kakvo je značenje rešetanja koje sam vidjela i pokazano mi je da će ono biti prouzrokovano nedvosmislenim svjedočanstvom koje se zasniva na savjetu Vjernog Svjedoka upućenom Laodikejcima. Ono će djelovati na srce onoga koji ga prihvati i navesti ga da sebi postavi viši cilj i objavljuje cijelu istinu. Neki ovo otvoreno svjedočanstvo neće htjeti prihvatiti. Ustaće protiv njega i to će izazvati rešetanje u Božjem narodu.“ (Ellen G. White, Early Writings, p. 219.)[1]

Duh proroštva o probi za Božji narod

____________________

[1] Vidi: Ellen G. White, Testimonies for the Church, Vol. 1, pp. 179-184.