Rešetanje

Rešetanje je pojam koji se u poljoprivredi odnosi na odvajanje pšenice od pljeve.

U Bibliji, „rešetanje“ (prosijavanje) se prvenstveno odnosi na metaforu, a ne na doslovni proces, sa slikovitim prikazom odvajanja dobrog zrna od pljeve kroz sito. Ovo prosijavanje, često povezano s progonom ili iskušenjima, označava Božji ili Sotonin uticaj na vjeru ili duhovni život pojedinaca, odvajajući istinsko od lažnog.

Mogućnost da se desi rešetanje postojaće sve dokle i iskušenja, do samog kraja.

To je ilustracija koju je Isus iskoristio pred sam kraj svoje zemaljske misije, tokom priprema za predstojeći praznik Pashe i njegovo žrtvovanje, kojom prilikom je dao neke vrlo važne pouke svojim učenicima. Isus je znao kakva se velika iskušenja u borbi vjere nalaze pred njima.

Na Poslednjoj večeri, Isus je upozorio Simona Petra da dolazi ispit vjere: „Simone, Simone, evo Sotona traži da vas rešeta kao pšenicu.“ (Luka 22:31) Sotona je želio „prosijati Petra kao pšenicu“, što znači da je želio tako snažno poljuljati Petrovu vjeru da bi pao, dokazujući da Božjem vjernom slugi nedostaje postojanosti i vjere.

Prosijavajući Petra i ostale učenike kao pšenicu, Sotonin cilj je bio da ih satre i uništi njihovu vjeru. U stvari, protivnik želi uništiti vjeru svakog vjernika (Jovan 10:10). Ali Isus se zauzeo za Petra: „Ali ja sam se usrdno molio za tebe da tvoja vjera ne oslabi. A ti, kad se obratiš, ojačaj svoju braću.“ (Luka 22:32)

Petrov odgovor ukazuje na njegovo uvjerenje da će slijediti Isusa čak i ako to vodi u zatvor ili smrt. Ali, naravno, ovo nije bila jedina stvar koju je Isus u poslednje vrijeme rekao, a koja je možda djelovala zbunjujuće Petru i ostalim učenicima. Niko od njih nije mogao zamisliti krst koji se nazirao pred njima, niti uskrsnuće koje će im preokrenuti cijeli život. Vjerovali su da je Isus njihov Mesija i da su oni njegovi voljeni učenici, ali lekcije koje im je dao o patnji i služenju još nisu bile u potpunosti usvojene, kao što će uskoro biti. U stvari, razgovor neposredno prije ovoga se fokusirao na to koji je od učenika najveći.

Ovdje, na vrhuncu Petrovog samopouzdanja u njegov odnos i ljubav prema Hristu, Isus mu kaže da je dao Sotoni dozvolu da njega (i ostale učenike) prosijava poput pšenice.

Sotonino carstvo je bilo ugroženo i on će učiniti sve što mu je dozvoljeno da osujeti Božji plan. Nakon što je već pobijedio u Judinom životu, sada će uložiti sve svoje napore da oslabi Petrovu vjeru. Ali, bez znanja velikog spletkara i lažljivca, Petrov čas kušnje će ga jednostavno pripremiti i ojačati za djelo izgradnje Zajednice i širenja jevanđelja.

Amos 9:9 nam daje sličnu sliku Boga koji potresa Izrael: „Jer, evo, ja dajem nalog, i potrešću Izraelov dom među svim narodima, kao što se trese rešeto, ali ni najmanje zrno neće pasti na zemlju.“ Ovaj stih je ohrabrujući, jer Bog neće dozvoliti da propadne nijedan pravi vjernik!

Svijest da nas neprijatelj ne može dotaknuti osim ako mu naš suvereni sveznajući Bog to ne dozvoli (vidi Knjigu o Jovu), trebalo bi smiriti naša srca, budući da Bog ne određuje ništa što je suprotno Njegovom božanskom planu za naše živote i ciljevima Njegovog kraljevstva.

Jedna od dvije stvari će se dogoditi kada budemo rešetani. Izaći ćemo na drugu stranu s oštećenom vjerom ili opstati sa razvijenom vjerom.

„Tome se veoma radujete, iako sada možda morate nakratko biti ožalošćeni zbog raznih kušnji,

da bi vam vaša prokušana vjera, koja je dragocjenija od zlata koje propada, iako se provjerava vatrom, donijela hvalu, slavu i čast kad se pojavi Isus Hristos.“ (1. Petrova 1:6-7)

Niko ne voli biti prosijan kao pšenica, ali zapamtite da čistota to zahtijeva. Vjera se time jača, a njena vrijednost raste zbog toga.

 

Kako dolazi rešetanje?

Baš kao što je učinio s Evom u Edenskom vrtu, Sotonin cilj je da nas navede da sumnjamo u Božju dobrotu i ljubav, dok nam istovremeno nudi obećanja o lakšem životu ako jednostavno budemo konformisti sa svijetom i služimo njegovom kraljevstvu. U tu svrhu, on se trudi i smišlja da nam iscrpi vjeru i okrene nas prema svemu što će nas umrtviti. On je suptilan, lukav i neumoljiv.

Jedan od Sotoninih kanala za uzrokovanje rešetanja su lažni proroci i lažni vjeroučitelji:

Pojaviće se mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti. Zbog velikog bezakonja ohladnjeće ljubav mnogih. Ali, ko istraje do kraja, biće spasen. (Matej 24:12-13)

Zato vi, voljeni, pošto ovo unaprijed znate, čuvajte se da vas oni koji su zastranili ne odvuku svojom zabludom i da ne izgubite svoju postojanost. (2. Petrova 3:17)

Jer će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po sopstvenim željama nakupiti sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima. I odvratiće uši od istine, a okrenuće se izmišljenim pričama. (2. Timoteju 4:2-3)

U suštini, rešetanje koje uzrokuje Sotona uvijek ima isti cilj: otpad od istinske vjere, bez obzira kako će to postići.

 

Istorija Božjeg naroda svjedoči o otpadništvu i rešetanju

U prošlosti Božji narod je stalno imao tendenciju ka otpadanju od izvorne i čiste vjere. To se najčešće događalo zbog kompromisa sa svijetom i prihvatanja praksi iz okruženja. U tim situacijama Bog je svoj narod pročišćavao upozorenjima i pozivima na pokajanje i obraćenje, ali i pomoću vaspitno-popravnih kaznenih mjera. To je imalo određenog učinka, ali veći dio Izraela bio je uporan u svojoj pobuni.

Pod Novim savezom Božji narod svih nacija sastojao se od vjernika koji su pozvani iz svijeta da bi vjerno služili Bogu. I opet, zbog kompromisa sa svijetom i vlastima, u nekolika sledeća vijeka formirala se „zvanična“ crkveno-državna institucija koja je bila sve drugo osim nosilac Božje i Hristove istine. Pravi hrišćani gurnuti su van zakona, u ilegalu. Protestantska Reformacija je bila još jedan veliki poziv. Ali kad su protestantske crkve „legalizovane“, one su se vrlo brzo utapale u sistem koji ih je gutao i više nisu išle u korak sa sve većom svjetlošću iz Božje Riječi. Zatim je došao Adventni pokret sa specifičnim istinama koje su sadržale poruku za napuštanje palih crkava. „Legalizacija“ Adventističke crkve i njeno kasnije prihvatanje u „hrišćansku zajednicu“ proizvela je iste obrasce otpada kao kod svih prethodnih crkava.

Međutim, Bog poziva svoje vjerne na izlazak iz duhovnog Vavilona u svakom vremenu, a posebnu težinu taj poziv na samom posletku vremena milosti:

Izađite iz nje, narode moj, da ne budete saučesnici u njenim grijesima i da vas ne zadese njene nevolje! (Otkrivenje 18:4)

Postoje dva glavna razloga za izlazak iz duhovnog Vavilona: 1) da ne budemo saučesnici u grijesima Vavilona, što svakako podrazumijeva i duhovni odnosno vjerski otpad; 2) da nas ne zadese nevolje namijenjene Vavilonu.

Mi moramo razumjeti šta predstavlja duhovni Vavilon. Knjiga Otkrivenja nam pomaže da identifikujemo „Veliku Bludnicu“ i da osnovu te identifikacije znamo ko su njene „ćerke“. Bludnica je, dakle, konkretni entitet, kao i njene kćeri, ali duhovni Vavilon je sistem. Snaga zla ne leži u pojedinačnim entitetima, već u sistemu koji to omogućava. Kao što je uzaludan posao smjenjivati korumpirane političare, ako znamo da će sistem koji je postavljen na takvoj platformi sjutra proizvesti još deset takvih ili gorih, tako je uzaludan napor boriti se u crkvi protiv crkve ili njenih istaknutih pojedinaca, nosilaca pseudo religije. Umjesto toga, Bog poziva na izlazak iz sistema, a tako je i sam Isus djelovao.

Isus je uvijek svoje slušaoce i sledbenike upućivao na nebesko kraljevstvo. Na Pilatovu znatiželju kako to da se smatra kraljem, Isus je odgovorio: „Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovog svijeta, moje sluge bi se borile da ne budem predat Judejcima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.“ (Jovan 18:36; uporedi sa Jevrejima 11:13-16; Filipljanima 3:20) Izraz „nije od ovog svijeta“ znači da ne potiče ili proističe iz ovog svijeta (sistema – termin koji se inače koristi u novosaveznim spisima, preveden kao „svijet“). Ako nijesmo svjesni ove velike istine, gotovo je sigurno da ćemo pasti kao žrtve obmane sistema, bilo crkvene ili nečije drugo ideologije.

Da biste bili „uspješni“ i „cijenjeni“ u svijetu, vi se morate pokoriti Vavilonu, prihvatiti njegova načela i djelovati u skladu sa tim načelima. To je upravo ono što vidimo u crkvama. Međutim, izaći iz Vavilona ne znači nužno napustiti neku lokaciju, već obratiti se Bogu, promijeniti svoje stanje, volju, želje, ciljeve, od tjelesnog i palog ka duhovnom i Božjem, od Vavilona ka Novom Jerusalimu.

Ako „volimo“ i stavljamo svoju crkvu iznad objektivne istine od Boga i vjere Hristove, mi nikad nećemo biti u stanju da prepoznamo razumnu potrebu izlaska iz Vavilona. Ako smo pristrasni i selektivno primjenjujemo testove Svetog pisma, izbjegavajući da preispitamo svoju vjersku zajednicu i sebe u svjetlosti Biblije, mi prosto slijedimo stazu licemjernih otpadnika vjere iz prošlosti. Na taj način bivamo izrešetani iz Božje „pšenice“ koja se sabira na spasenje. Međutim, ovo se nikad ne događa bez znakova upozorenja da smo na krivom putu, koji sa svakim odlaganjem i ignorisanjem postaju sve slabiji, baš kao i naša savjest, dok ne iščeznu.

Dakle, ako crkve ili vjerske zajednice imaju odlike duhovnog Vavilona, a kada objašnjavaju rešetanje tvrde da „izrešetani“ napuštaju crkvu, dok „ostatak“ ostaje vjeran crkvi, to je klasični sofizam i izvrtanje činjeničnog stanja.

Vjernost podrazumijeva vjernost Bogu i Isusu Hristu (Jovan 14:1), što može istovremeno predstavljati lojalnost vjerskoj zajednici (bez obzira na broj njenih članova – vidi Matej 18:20), sve dok je sama zajednica u istini doktrinarno i praktično. Ali mi nikad ne smijemo podrediti vjernost Bogu i Hristu lojalnosti zajednici.

 

Vjernost Bogu izaziva rešetanja

Ne boj se, crviću Jakove, narode Izraelov. Ja ću ti pomoći, govori Gospod, Otkupitelj tvoj, Sveti Bog Izraelov. Gle, učiniću da budeš kao nova vršalica s dvosjeklim zupcima. Gazićeš i satiraćeš gore, bregove ćeš u pljevu pretvarati. Vejaćeš ih i vjetar će ih odnijeti, olujni će ih vjetar rasijati. A ti ćeš se radovati Gospodu. Dičićeš se Svetim Bogom Izraelovim. (Isaija 41:14-16)

Isti ovaj obrazac ponavlja se i u misiji Isusa Hrista. Zapazite Jovanovu izjavu:

Ja vas krštavam u vodi, za pokajanje. Ali za mnom dolazi moćniji od mene – ja nisam dostojan ni obuću da mu ponesem. On će vas krstiti u Duhu svetom i ognju. U ruci mu je vejača i on će očistiti svoje gumno i skupiće svoju pšenicu u ambar, a pljevu će spaliti neugasivim ognjem. (Matej 3:11-12)

Test za rešetanje je uvijek bio i biće vjernost i postojanost u vjeri Božjoj i Hristovoj, jer to je jedini način na koji se možemo „krstiti u Duhu svetom“ i provedeni kroz oganj iskušenja. Kao što nikakva garancija ispravnosti vjere nije bila pripadnost Izraelu tako ne može biti ni pripadnost bilo kojoj crkvi. Jedina pouzdana garancija je pripadnost Bogu i Hristu.

Važno je naučiti iz Petrovog života da neprijatelja zanima samo rešetanje onih koji ugrožavaju njegove planove za kontrolu nad palim svijetom. Ukoliko vodite svjetovan život, a formalno ste vjernik neke crkve ili vjerske zajednice, vi ga u suštini ne zanimate.

Pripadnost i postojana lojalnost Bogu i Hristu čini vas „članom zajednice koja neće pasti“ (vidi članak pod naslovom „Ova crkva neće pasti“).

Na žalost, ukoliko vas neprijatelj ne može oboriti spolja, zasigurno će pokušati iznutra. U tom slučaju postoje dvije opcije kako se ne biste našli izrešetanima: (1) ukoliko su otpad proizveli oni koji su nosioci ili starješine zajednice, vi ćete biti prinuđeni na napuštanje iste kako biste mogli nastaviti u vjernosti načelima Božjim i istini; (2) druga vrsta otpada dešava se kada liberalni i nepostojani pojedinci sami pronalaze izgovore za napuštanje zajednice, u kojem slučaju vi ostajete vjerni postojećim načelima da ne biste otpali zajedno sa njima. Ali kakav god otpad da se dogodi, to proizvodi velika iskušenja i šokove među Božjim narodom. U svakom slučaju, rešetanje je neminovno.

 

Rešetanje u vrijeme mira

Moramo razlikovati manifestacije rešetanja u, uslovno rečeno, regularnim prilikama i u vrijeme krize.

Kako dolazi do rešetanja u vrijeme relativnog mira?

Bog ima načine da testira vjernost svakog pojedinca. Ukoliko nismo spremni da idemo uskom stazom spasenja, to će se pokazati u sve većem liberalizmu i/ili doktrinarnom zastranjivanju odnosno povodljivošću za lažnim učenjima. To se dešava na individualnom nivou i na nivou vjerske zajednice kojoj eventualno pripadamo. Ukoliko smo skloni pravdanju otpada svoje vjerske zajednice, Bog će nas dovesti u situacije kada moramo da biramo da li stati u odbranu Njegovih istina i načela ili u odbranu otpada. Ako je ovo drugo slučaj, tada padamo i bivamo izrešetani, bez obzira da li smo „mali“ ili „veliki“, „laici“ ili „doktori teologije“. Ova vrsta otpada sazrijeva postepeno i nekada prođu decenije dok ne postane vidljiva. Može se začeti gotovo neprimjetno – „sitnim“ lažima (u „korist“ crkvene politike, a na uštrb Božjeg djela), nepoštenjem, licemjerstvom, potajnom željom za karijerom, pozicijama moći i sl., sve dok ne sazri i donese svoje plodove u konačnom rešetanju. To je pakt ili saradnja sa Sotonom i omogućavanje Sotoni pristupnih kanala kroz koje će vas sigurno oboriti. Oni koji se nađu izrešetanima nisu samo pokušavali obmanuti druge, obmanjujući istovremeno i sebe (2. Timoteju 3:13), već i izigrati samog Boga.

Vrijeme mira takođe donosi dvostruku opasnost po Božji narod. S jedne strane to je sklonost da se uljuljkaju i duhovno umrtve u postojećem stanju, dok, s druge strane, prijeti mnogo suptilnija opasnost padanja u zamku izazivanja lažnih uzbuna kroz lažna proročanstva o „kraju“. Ove situacije se ne prepoznaju samo po lažnim interpretacijama proročanstava i stanja u svijetu, već i po podsticanju fanatičnih religijskih motiva ljudske prirode.

 

Ko će biti izrešetan kad dođe kriza?

Među onima koji će biti izrešetani naći će se sledeće grupe:

(1) Posvjetovljeni „vjernici“ (vidi: Jovan 3:19,20; 12:43; 2. Korinćanima 4:4). To su oni koji su postepeno popuštali svjetovnim zahtjevima i prilagodili se svjetskoj paradigmi, normama i vrijednostima, konformisti koji su radije to izabrali nego da budu izloženi neprijatnostima i eventualnom progonstvu.

(2) Površni „vjernici“ kojima imaju formu pobožnosti (2. Timoteju 3:5). U to vrijeme će se površni, konzervativni, čiji je uticaj stalno kočio napredak Djela, odreći vjere i pridružiti se Božjim neprijateljima, s kojima su već dugo očijukali. „Konzervativizam“ u ovom slučaju nema pozitivne konotacije, već se odnosi na sve one koji vole status kvo, izbjegavaju bilo kakvo talasanje, koji su faktički napravili neku vrstu pakta o nenapadanju sa silama tame i svijetom.

(3) Samouvjereni i samozadovoljni (1. Korinćanima 10:12). Oni koji su imali dostupno svjetlo i dragocjene prednosti ali ih nisu usvojili u praksi, pod ovim ili onim izgovorom, otići će iz Božjeg naroda pod raznim izgovorima. To su ljudi koji se nalaze u stanju mirovanja, koji se oslanjaju na ono što su dosad postigli i ne koriste prilike koje im se nude da bi rasli u Hristu. Osnova njihovog duhovnog života su oni sami, a ne Spasitelj. Uzdaju se u vlastite sposobnosti da mogu ostati čvrsti, a ne u Isusa.

(4) Egoisti, čiji život se vrti oko njihovog vlastitog ja (2. Timoteju 3:2). Oni nisu spremni podnijeti žrtve za Boga i Njegovo Djelo.

(5) Prevaranti i manipulanti svake vrste (2. Timoteju 3:4; Otkrivenje 21:27; 22:15).

(6) Oni koji nisu prošli probe u borbi sa iskušenjima (Otkrivenje 2:7,11,17,26; 3:5,12,21; 21:7).

(7) Vječiti „tragaoci“ za istinom (2. Timoteju 3:7).

Najveći i najogorčeniji neprijatelji Božjeg naroda u vremenu krize biće upravo oni koji su izrešetani i otpali od istine. U vrijeme nevolje Božji narod će morati pokazati najveći stepen odlučnosti da budu privrženi istini i Božjoj volji, nalik vjeri koju je Isus pokazao na kraju svoje zemaljske misije.

 

Faktori koji će dovesti do rešetanja u vrijeme krize

(1) Lažna učenja. U vrijeme posletka mnogi će prihvatiti lažna učenja i tako biti izrešetani (1. Timoteju 4:1). Kad uvođenjem lažnih teorija dođe do rešetanja, ovi površni vjernici, koji nisu nigdje usidreni, biće slični pomičnom pijesku.

(2) Čuda. Neki će istinu napustiti zbog obmanjivačkih čuda. Sotona i pali anđeli će činiti da se ljudi razbole, a onda će iznenada ukloniti od njih svoju đavolsku silu. Tada će oni biti proglašeni zdravima. Ova tobožnja iscjeljenja staviće prave vjernike na probu.

(3) Lažno ispoljavanje pobožnosti u crkvama, praćeno duhovnim manifestacijama i masovnošću koji stvaraju privid da Bog radi preko crkava. Samo poznavaoci Svetog pisma biće u stanju prepoznati ovu snažnu obmanu.

(4) Progonstvo. Zbog svoje svjetovnosti i straha od progonstva, mnogi će pristupiti popularnoj većini. Kad se oluja približi, veliki broj onih koji su tvrdili da vjeruju u sadašnju istinu, ali nisu bili posvećeni poslušnošću prema istini, napustiće pravi Božji narod i pridružiti se redovima protivnika.

(5) Savjet Vjernog svjedoka (Otkrivenje 3:14-19). Rešetanje će takođe biti prouzrokovano nedvosmislenim svjedočanstvom koje se zasniva na savjetu Vjernog Svjedoka upućenom Laodikejcima, tj mlakim hrišćanima. To svjedočanstvo će djelovati na srce onih koji ga prihvate i oplemeniti ih za viši cilj i objavljivanje cijele biblijske istine. S druge strane, neki ovo svjedočanstvo neće htjeti prihvatiti. Ustaće protiv njega i to će izazvati rešetanje u Božjem narodu.

 

Proba za Božji narod

Bog će okušati svoj narod. On je strpljiv prema svojoj djeci i daje im vremena da razviju svoj karakter u skladu sa pobožnošću. Mnogi su bili pokrenuti osjećanjima ili raznim oblicima fanatizma, a ne načelima i pravom vjerom. Kad su se upoznali sa nekim biblijskim učenjima, to je uticalo na njihova osjećanja, izazvalo je u njima strah, ali nije izvršilo djelo koje joj je Bog namijenio da izvrši. Bog poznaje ljudska srca. Da Njegov narod ne bi sam sebe zavaravao, Bog mu daje vremena da uzbuđenje nestane, a zatim ga stavlja na probu da bi vidio da li će poslušati cijeli Božji savjet.

Bog vodi svoj narod korak po korak. On ga dovodi u razne prilike da bi se vidjelo šta im je srcu. Neki izdrže u jednoj probi, ali podlegnu kod iduće. U svakoj idućoj probi, osoba se stavlja na teži ispit.

Neki su voljni da izdrže u jednom kušanju, ali Bog ih dovodi do drugog probe i tada oni uzmiču, ne idu naprijed, jer vide da ono direktno pogađa nekog od njihovih omiljenih grijeha i idola. Ovdje im se pruža prilika da vide šta je u njihovom srcu što smeta Isusu da ne može ući i nastaniti se u njima. Oni cijene nešto više nego istinu, i njihova srca nisu spremna da prime Hrista. Pojedinci prolaze kroz probu duže vremena da bi se vidjelo da li će žrtvovati svoje idole i poslušati Gospodnji savjet. Ako neki ne budu očišćeni kroz poslušnost istini i ne pobijede svoju sebičnost, oholost i zle strasti, Bog će, baš kao sa nekima iz starog Izraela, dati nalog svojim anđelima: „Ostavite ih jer su se združili sa svojim idolima.“ Anđeli će tada otići od njih i ostaviće ih sa njihovim nepobijeđenim manama, pod kontrolom zlih anđela.

Kad god smo u iskušenjima, moramo znati da Isus posreduje za nas u nebeskom svetilištu. Treba da mu vjerujemo, da istrajemo u vjeri kroz vremena sumnje i tuge i da se sjećamo Božje ljubavi i predanosti onima za koje je Isus umro da ih spasi.

Neka vam se umnože blagodat i mir u poznanju Boga i Isusa, našeg Gospoda, jer nam je njegova božanska snaga darovala sve što je potrebno za život i pobožnost kroz poznanje onoga koji nas je pozvao slavom i čestitošću; kroz koje nam je dao dragocjena i najuzvišenija obećanja, da kroz njih postanete učesnici u božanskoj prirodi, umaknuvši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. (2. Petrova 1:2-4)

Oni koji ostanu na kursu biblijske vjere koja daje dobre rodove u poslušnosti Božjim uputima, primiće poznu kišu i biće spremni za preobraženje prilikom Drugog Hristovog dolaska.