„Zatim sam vidio, i gle, otvorena vrata na nebu i prvi glas koji sam čuo bio je kao zvuk trube. On mi se obratio riječima: ‘Popni se ovamo i pokazaću ti ono što će se dogoditi.’ I odmah sam bio u Duhu, i gle, na nebu je stajao presto i neko je sjedio na prestolu. Onaj koji je sjedio izgledao je poput kamena jaspisa i dragog kamena crvene boje, a oko prestola je bila duga slična smaragdu.
Oko prestola bila su dvadeset i četiri prestola, i na tim prestolima sedele su dvadeset i četiri starešine, obučene u bele haljine, sa zlatnim krunama na glavi. I iz prestola su izlazile munje i glasovi i gromovi. Sedam plamtećih svjetiljki gorjelo je pred prestolom – one predstavljaju sedam Božjih duhova. A ispred prestola bilo je nešto kao stakleno more, slično kristalu.
Usred prestola i oko prestola bila su četiri živa bića puna očiju sprijeda i pozadi. Prvo biće bilo je nalik lavu, drugo biće bilo je nalik mladom biku, treće biće imalo je lice nalik ljudskom, a četvrto biće ličilo je na orla u letu. Svako od ta četiri bića imalo je po šest krila. Svuda po telu i ispod krila bila su puna očiju. I ta bića su bez predaha dan i noć govorila: ‘Svet, svet, svet je Gospod Bog, Svemoćni, koji je bio i koji jeste i koji dolazi!’
I kad god su ta bića upućivala slavu, čast i zahvalnost Onome koji je sjedio na prestolu, Onome koji živi u vjekove vjekova, dvadeset i četiri starješine su padale pred Onoga koji sjedi na prestolu i poklanjali se Onome koji živi u vjekove vjekova. Stavljali su svoje krune pred presto, govoreći: ‘Dostojan si, Gospode, Bože naš, da primiš slavu, čast i moć, jer si ti sve stvorio i tvojom voljom sve postoji i stvoreno je.’“ (Otkrivenje 4. glava)
Ovaj prizor predstavlja uvod u sledeću u seriji vizija koje su date apostolu Jovanu. Slična viđenja Božje slave imao je prorok Ezekiel. Neke elemente takođe nalazimo kod drugih proroka, kao što su Isaija ili Zaharija. Očigledno, riječ je o projektovanim i prilagođenim slikama nebeske realnosti tj. Božjeg prestola i bliskog okruženja. Zašto prilagođenim? Jer u viziji Bog daje samo ono što ima bitne konotacije na poruke koje prenosi ljudskom oruđu. Nema potrebe da Jovan vidi svu slavu i veličanstvo Neba, jer to ne bi mogao ni izdržati kao palo ljudsko biće.
Šta su „otvorena vrata na nebu“? To znači da Bog dopušta, otvara pogled prema prema svom prestolu. U ovoj viziji sve ima svoje značenje. Duga je simbol Božjeg saveza sa čovječanstvom (vidi 1. Mojsijeva 9:11-17), Božje milosti pomiješane sa pravdom i Njegovog spasenja pomiješanog sa Zakonom. Drago kamenje takođe ima svoju simboliku. Jaspis je bio crvene i purpurne boje koje je simbol kraljevskog položaja, dok je zeleni smaragd simbol života i vjere.
Ko su dvadeset četiri starješine? Broj 24 je 2×12, što predstavlja 12 plemena starosaveznog Izraela i 12 Hristovih apostola, kao nosilaca novosavezne faze Plana spasenja. Kako znamo da su ovo ljudi, a ne možda predstavnici drugih svjetova? Jer u Otkrivenju 5:9 vidimo da oni pjevaju pjesmu o iskupljenju sa Zemlje! Oni će kraljevati na zemlji (5:10).
Sledeće pitanje koje možemo postaviti je da li su 24 starješine zaista sada živi ljudi na Nebu, ili samo naši simbolički predstavnici u Jovanovoj viziji. Znamo da je Hristovo uskrsenje povuklo za sobom, ako tako smijemo da kažemo, još uskrslih pravednika (vidi Matej 27:52, 53). Vrlo je vjerovatno da su oni 24 starješine iz Jovanove vizije, jer Bog je tada imao legalno pravo na takav čin. Osim toga, u našem daljem proučavanju zapazićemo da 24 starješine učestvuju u istorijskom momentu nebeske realnosti kada se postavlja pitanje ko ima pravo da otvori knjigu zapečaćenu sa sedam pečata, a koja obznanjuje istoriju sve do konačnog spasenja. Taj događaj morao se zbiti nakon Hristovog uznesenja na Nebo, kad je On preuzeo posredničke ingerencije i antitipsku službu pomirenja.
Glasovi, munje i gromovi predstavljaju aktivnosti anđeoskih vojski, uključenih u Plan spasenja, koji nose Božje poruke i izvršavaju Njegove zadatke.
Sedam svjetiljki odnosno sedam Božjih duhova predstavljaju zbirno Božji narod, slično kao što smo mogli zapaziti u prvom poglavlju.
Četiri živa bića predstavljaju anđele zaklanjače najvišeg reda, koji služe u neposrednoj Božjoj blizini. Oči u Bibliji su simbol duhovne spoznaje, svjesnosti. Ova živa bića pokreće sam Duh Božji. Oni odaju najvišu slavu Tvorcu, Vječnom vladaru. Njihova lica, kao i slike koje su se takođe mogle vidjeti u zemaljskom svetilištu ili hramu, simbolišu različite aspekte božanske ličnosti i Plana spasenja. Lav je simbol kraljevske vlasti (Otkrivenje 5:5), mladi bik je simbol žrtve, lice čovječije simboliše čovjeka na zemlji, dok je orao simbol duhovnog uvida i pronicljivosti. Anđeoskih 6 krila otkrivaju nam da je riječ o anđelima zaklanjačima, heruvimima i serafimima.
U viđenju Jovanu je pokazana harmonija službe ovih anđela i 24 starješine koji su izražavali zahvalnost i obožavanje Stvoritelju.
Možemo zaključiti da cijeli ovaj prizor predstavlja Božju moć i kontrolu nad događajima koji će biti pokazani Jovanu. Svijet, koliko god nam stanje izgledalo haotično, nalazi se pod konačnom kontrolom Onoga koji preuzima svu odgovornost kao naš Tvorac i Iskupitelj.
Svitak zapečaćen sa sedam pečata
„U desnici Onoga koji je sjedio na prestolu vidio sam svitak ispisan iznutra i spolja, zapečaćen sa sedam pečata. I vidio sam snažnog anđela kako objavljuje jakim glasom: ‘Ko je dostojan da otvori svitak i razlomi njegove pečate?’ Ali niko ni na nebu ni na zemlji ni ispod zemlje nije mogao da otvori svitak i pogleda u njega. I ja sam mnogo plakao jer se nije našao niko dostojan da otvori svitak i pogleda u njega.“ (Otk. 5:1-4)
Bog Otac pita ima li ko dostojan da otvori ovaj svitak. Ima li ko dostojan da se pobrine za budućnost palog ljudskog roda. Niko ni na Nebu ni na zemlji. Šta nam ovo govori? Padom u grijeh, čovjek se onesposobio da izbavi samog sebe. Nikakva ljudska mudrost, nijedna ljudska religija, filozofija, umjeće ili znanje ne može osloboditi čovjeka ropstva grijehu i smrti i učiniti ga dostojnim pred Bogom. Ne može to uraditi ni ikakvo drugo Božje stvorenje na Nebu. Ali ima Jedan koji može.
„Ali mi jedan od starješina reče: ‘Ne plači. Evo, pobijedio je Lav iz Judinog plemena, Davidov korjen. On je dostojan da otvori svitak i njegovih sedam pečata.’
I vidio sam kako uz presto i usred četiri bića i usred starješina stoji Jagnje koje kao da je bilo zaklano. Ono je imalo sedam rogova i sedam očiju, koje predstavljaju sedam Božjih duhova poslatih po cijeloj zemlji. Jagnje je otišlo i uzelo svitak iz desnice Onoga koji sjedi na prestolu.“ (Otk. 5:5-7)
Ovo je Jagnje Božje, Sin Njegov, koje je, prema Planu spasenja, zaklano od postanja svijeta (vidi Otkrivenje 13:8), kada su Otac i Sin na božanskom savjetu donijeli odluku o Posredničkoj Žrtvi za pali ljudski rod. Kao čovjek, Spasitelj je došao iz plemena Judina. Sedam rogova predstavljaju puninu Njegove vlasti. Sedam očiju predstavljaju savršenstvo Njegovog duhovnog uvida i mudrosti na cijeloj zemlji. Jagnje se žrtvovalo za grijehe svijeta i kao takvo Ono je pobjednik. A pobjedniku pripada čast i vlast.
„Kad je uzelo svitak, četiri bića i dvadeset i četiri starješine pali su ničice pred njim. Svaki je imao harfu i zlatne posude pune kada, koji predstavlja molitve svetih. I oni su pjevali novu pjesmu: ‘Dostojan si da uzmeš svitak i otvoriš njegove pečate, jer si bio zaklan i otkupio si nas Bogu svojom krvlju iz svakog plemena i jezika i naroda i narodnosti.’ I učinio si ih kraljevima i sveštenicima našem Bogu, i oni će vladati na zemlji.
I pogledao sam i začuo glas mnogih anđela koji su bili oko prestola, živih bića i starješina. Bilo ih je na desetine hiljada i hiljade hiljada. Govorili su snažnim glasom: ‘Jagnje zaklano dostojno je da primi moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov.’“ (Otk. 5:8-12)
Predstavnici planete Zemlje (24 starješine) i predstavnici Neba (četiri živa bića – anđeli najvišeg reda i drugi anđeli) izražavaju svoje obožavanje i hvalu.
„I čuo sam svako stvorenje koje je na nebu i na zemlji i ispod zemlje i na moru, i sve što je u njima, kako govori: ‘Onome koji sjedi na prestolu i Jagnjetu neka je blagoslov i čast i slava i moć u vjekove vjekova.’ I četiri živa bića rekla su: ‘Amin!’, a dvadeset i četiri starješine su pali ničice obožavajući onoga što živi u vjekove vjekova.“ (Otk. 5:13, 14)
Otac i Sin primaju obožavanje. Kakav veličanstven prizor! Kroz eone, najveća razdoblja, koja označavaju različite faze Plana spasenja, do života spasenih koji će teći u vječnost njima pripada sva slava. Svi prisutni su jednodušno saglasni u ovome, svi se raduju i daju hvalu. Ovo je predslika odnosno zalog velikog spasenja u Hristu koje je sada formalno-pravno osigurano.
Viđenje u 5. glavi je istorijski uvod (događaj koji je uslijedio posle Hristovog uskrsenja) koji predstavlja Spasitelja čijim zaslugama se mogu ne samo razlomiti pečati na svicima i otvoriti proročka panorama budućih događaja, već i ostvariti faktičko spasenje u eshatološkom dijelu, što je opisano u Otkrivenju 7. glava i 14:1-5, sa istim akterima i spasenima iz svih naroda!
Otvaranje prvog pečata
„I vidio sam kad je Jagnje otvorilo jedan od sedam pečata i čuo sam jedno od četiri bića kako govori glasom koji je zvučao poput grmljavine: ‘Dođi i vidi!’ I pogledao sam, i gle – bijeli konj i na njemu jahač koji je imao luk. Bila mu je data kruna, pa je izašao pobjeđujući i krenuo u pobjedu.“ (Otk. 6:1, 2)
Najprije treba da znamo da se u viziji radi o svitku, ne knjizi. Kako se pečati lome, svitak se odmotava i tada može da se vidi što je napisano na tom dijelu. Poziv da „dođe i vidi“ Jovanu upućuju četiri živa bića, vjerovatno po redosledu koji je dat u Otkrivenju 4:7, što takođe ima svoj simbolički značaj.
Dakle, zbog velikog djela Iskupljenja, Bog Otac ima legalno pravo da nam, preko svojih ljudskih oruđa, otkrije istoriju pobune sve do njenog kraja, da nam rasvijetli stanje u kojem se nalazimo i posrednički se miješa u našu korist. U protivnom, bili bismo robovi uzurpatora, bez nade, ili osuđeni na vječnu smrt od Zakona Božjeg. Još jednom valja napomenuti da je naš jedini legitimni posrednik Isus Hrist (vidi Djela 4:11, 12; 1. Timoteju 2:5).
Mnoga proročanstva u Bibliji prikazuju istoriju Božjeg naroda i pokrete sila neprijateljski nastrojenih prema Bogu do samog kraja. Ali od posebne važnosti su knjiga proroka Danila i Otkrivenje.
Nakon otvaranja prvog pečata, Jovan je u viziji vidio jahača na bijelom konju koji kreće u pobjedu. Simbolički to predstavlja Hrista i one koji nose čistu Riječ Božju koja pobjeđuje. Bog preuzima inicijativu! To je pobjeda istine, pravde, milosti i ljubavi Božje, čije rezultate sada vidimo kroz vjeru, razum i savjest, a koji će pokazati svoju neprocjenjivu vrijednost kad se riješe sva pitanja istine i zablude, dobra i zla. Luk je simbol zadobijanja i lovljenja duša za Boga (vidi Matej 4:19).
Analogiju ovoj viziji nalazimo u Otkrivenju 19:11-21, kada Nebeski Jahač na bijelom konju izlazi iz svog mjesta i predvodi druge jahače, takođe na bijelim konjima i u bijelim haljinama – što je sve simbolika čistote i pravednosti – u završni obračun sa zlima za konačnu pobjedu.
Za jednim jahačem otkrivenja života slijede tri jahača apokalipse koji predstavljaju posledice grijeha na zemlji, redukovane silom prvog konjanika.
Drugi pečat
„Kad je Jagnje otvorilo drugi pečat, čuo sam drugo biće kako govori: ‘Dođi i vidi!’ I izašao je drugi konj, plamene boje. Njegovom jahaču je bilo dato da uzme mir sa zemlje kako bi ljudi ubijali jedni druge. I bio mu je dat veliki mač.“ (Otk. 6:3, 4)
Drugi konjanik predstavlja veliki sukob kroz istoriju koji izaziva otpor sila zla i njihova mržnja na Boga. Ovaj konj je riđe odnosno plamene boje, što ukazuje na ratnički duh i krv koja se proliva na zemlji. „Narodi su se razbijesnili ili razgnjevili“ (Otkrivenje 11:18), jer „nema mira zlima“ (Isaija 57:21). Zašto? Jer su pod zakonom grijeha, samouništenja i smrti. Stoga možemo pretpostaviti da nije slučajno što upravo živo biće koje predstavlja žrtvu poziva Jovana da dođe i vidi. Znamo da je odmah po padu u grijeh u Edenu žrtvovana prva životinja, jer je plata za grijeh smrt (Rimljanima 6:23), a nedugo nakon toga pala je i prva nevina ljudska žrtva, upravo zbog bijesa prvog zastupnika koncepta satanizma usmjerenog prema Bogu i nosiocu istine o Bogu.
Tajna bezakonja (2. Solunjanima 2:7) unosi zlo na zemlji i ljudi ubijaju jedni druge. Ovaj jahač vršiće svoj posao sve dok Jahač na bijelom konju ne učini kraj zlu.
Treći pečat
„Kad je Jagnje otvorilo treći pečat, čuo sam treće biće kako govori: ‘Dođi i vidi!’ I pogledao sam, i gle – crn konj i na njemu jahač koji je u ruci imao vagu. I začuo sam nešto kao glas usred četiri bića kako govori: ‘Mjera pšenice za denar i tri mjere ječma za denar![1] A ulje i vino troši štedljivo!’“ (Otk. 6:5, 6)
Treće živo biće, nalik čovjeku, poziva Jovana da vidi konjanika na konju sa vagom u ruci. Mogli bismo kazati boja upravo suprotna prvom koji je nosilac pobjede pravednosti, istine i čistote. Šta radi pali čovjek? On na štetu svoje sabraće pravi trgovinu. Mudrost čovječja odbacuje Hristovo jevanđelje i zaokupljena je svojim sebičnim interesima.
Treći konjanik, dakle, predstavlja ekonomski aspekt ljudskih poslova. Neravnopravnost, ugnjetavanje, oštre razlike između bogatih i siromašnih, kontrola stanovništva putem ekonomskog monopola nad važnim resursima predstavljaju moćno oruđe onih koji vladaju svijetom za račun Sotone (vidi Matej 4:8, 9). Kada se budemo bavili Drugom zvijeri u 13. glavi Otkrivenja, vidjećemo da ona nameće satanski žig pod prijetnjom ekonomskih sankcija onima koji odbiju pokornost. U Otkrivenju 18. glava nalazimo zemaljske moćnike i trgovce koji nariču zbog propasti duhovnog Vavilona, sistema koji je sludio čovječanstvo i odvojio ga od Boga preko svojih istaknutih institucija.
Za razliku od ekonomskih odredbi i pravednog građanskog sistema koji je Bog u svojim zakonima datim preko Mojsija bio uspostavio u teokratskom Izraelu, zemaljski trgovci i oni koji drže monopol donose propise i uređuju ekonomiju na takav način da su obični građani praktično robovi koji cijeli život odrađuju „pozajmice“ bankara i zaduženih država u kojima žive. Zbog toga su oskudica, štednja i ropska podređenost sistemu životni pratioci svakog čovjeka.
Četvrti pečat
„Kad je Jagnje otvorilo četvrti pečat, čuo sam glas četvrtog bića kako govori: ‘Dođi i vidi!’ I pogledao sam, i gle – blijedi konj i na njemu jahač kome je ime bilo Smrt, a za njim je išao had. I data im je vlast nad četvrtinom zemlje, da ubijaju mačem i glađu i pomorom i zvijerima zemaljskim.“ (Otk. 6:7, 8)
Vidjeli smo da je četvrto živo biće bilo nalik orlu, što simboliše brzinu kojom jahač na blijedom konju radi svoj posao. Smrt i had su sinonimi. Orao je takođe nečista ptica grabljivica koja ubija radi svog opstanka. Milioni ljudi kroz vjekove su pobijeni u vojnim sukobima, umrli od gladi ili pomora, a ne mali broj postao je žrtva zvijeri, od kojih su najgore one u ljudskom obličju. Četvrtina planete, kaže Riječ Božja, pomrla je kao rezultat prljavih ljudskih poslova ili drastičnog kršenja Božjih zakona. Samo zahvaljujući blagodati Božjoj koja se izliva na stanovnike zemlje zahvaljujući Planu spasenja broj stradalih je jedna četvrtina.
Tako četiri jahača obavljaju posao, prvi pozvan od Boga da pobjeđuje, dok su preostala tri konjanici pobune koja donosi ratove, siromaštvo, glad, ugnjetavanje, pomor i smrt, ali sve to pod milošću Božjom koja ograničava sile zla.
Peti pečat
„Kad je Jagnje otvorilo peti pečat, vidio sam u podnožju oltara duše pobijenih zbog riječi Božje i za svjedočanstvo koje su imali. I vikali su na sav glas: ‘Koliko još, Gospodaru, sveti i istiniti, nećeš suditi i osvetiti našu krv na onima koji žive na zemlji?’ I svaki od njih je dobio dugu bijelu haljinu i rečeno im je da još malo čekaju, dok se ne popuni broj ostalih slugu, njihovih drugova i njihove braće, koji treba da budu ubijeni kao i oni.“ (Otk. 6:9-11)
Konjanika više nema, ali ima pobožnih žrtava njihovih „jahača“ i sada se Jovanu skreće vizuelna pažnja na podnožje oltara. U predvorju zemaljskog svetilišta, gdje se obavljala tipska posrednička služba, nalazio se oltar gdje su žrtvovana jagnjad i druge čiste životinje određene u tu svrhu. Simbolički, duše su „ispod oltara“, jer su pobijeni i njihova krv predstavlja žrtvu za Riječ Božju i svjedočanstvo koje su nosili. Oni su nevine žrtve i zato im je tu figurativno mjesto.
Kada je Kain ubio svog brata Abela, Gospod mu se obratio riječima: „Krv tvog brata viče k meni sa zemlje. I sada, da si proklet i prognan sa zemlje koja je otvorila svoja usta da iz tvoje ruke primi krv tvog brata.“ (1. Mojsijeva 4:10, 11) Jasno je da je ovo metaforičko izražavanje, jer krv ne viče, niti zemlja otvara usta. Ali krv u Bibliji predstavlja život (vidi Jevrejima 9:22; 3. Mojsijeva 17:11, 12). Isto tako, duše mrtvih simbolički „govore“ i obraćaju se Bogu.
Duše odnosno životi pobijenih pravednika vape za sudom, ali rečeno im je da treba da čekaju dok se ne navrši vrijeme, jer u međuvremenu i druga njihova braća će morati proći slično iskustvo. Oni su spaseni, obučeni u haljine Hristove pravednosti. Ali svoju nagradu će primiti zajedno sa ostalima, baš kao što objavljuje Riječ Božja: „Jer ovo vam govorimo po Gospodnjoj riječi: mi živi, koji ostanemo do dolaska Gospoda, nećemo preteći one koji su umrli, jer će sam Gospod sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i prvo će ustati oni koji su mrtvi u Hristu. Zatim ćemo mi živi, koji ostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodom na nebu.“ (1. Solunjanima 4:15-17)
Šesti pečat
„I vidio sam kad je Jagnje otvorilo šesti pečat. Bio je jak zemljotres i Sunce je postalo crno kao kostrijet, Mjesec je postao kao krv, a nebeske zvijezde su popadale na zemlju, kao što nezrele smokve padaju sa stabla kad ga snažan vjetar potrese.
I nebo je iščezlo kao svitak kad se smota. Svaka gora i svako ostrvo pomakli su se sa svog mjesta. Kraljevi zemaljski, velikaši, vojni zapovjednici, bogataši, moćnici i svaki rob i svaki slobodnjak sakrili su se u pećine i među gorske stijene. Govorili su gorama i stijenama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prestolu i Jagnjetovog gnjeva! Jer došao je veliki dan njegovog gnjeva i ko može opstati?’“ (Otk. 6:12-17)
U prvom dijelu ovog viđenja uočavamo znake koji prethode Drugom Hristovom dolasku. „Učiniću da se znaci pojave na nebesima i na zemlji, krv i vatra i stubovi dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego što dođe veliki i zastrašujući Gospodnji dan.“ (Joel 2:30, 31) „Ali u te dane, posle te nevolje, sunce će potamnjeti, mjesec više neće svijetljeti, zvijezde će padati s neba i nebeske sile će se uzdrmati.“ (Marko 13:24, 25) „I biće znakova na suncu, mjesecu i zvijezdama, a narode na zemlji obuzeće tjeskoba i osjećaj nemoći zbog huke mora i talasa, i ljudi će umirati od straha i očekivanja onoga što će zadesiti svijet, jer će se sile nebeske uzdrmati.“ (Luka 21:25, 26)
Katastrofalni zemljotres, pomračenje sunca i mjeseca, padanje meteorske kiše – sve se to dogodilo kao najava ulaska u posljedak vremena koji prethodi Drugom Hristovom dolasku. I to je vjerni Božji narod prepoznao, ponajviše među pobožnim protestantima u Americi i Evropi.[2] Što se tiče istorije ove zemlje, posledak vremena počeo je nakon isteka perioda od 1260 godina iz vezanih proročanstava u Danilu i Otkrivenju, pred sam kraj 18. vijeka, o čemu će biti riječi kasnije u ovoj knjizi.
Isto tako, na osnovu vremenskih proročanstva u knjizi proroka Danila, može se tačno utvrditi kad počinje veliki antitipski Dan pomirenja odnosno istražni Božji sud. To će biti jedna od tema u nastavku ovog proučavanja, jer Otkrivenje sadrži neke od teološki najvažnijih Božjih objava u cijeloj Bibliji. Stoga je vrlo važno da ispravno razumijemo Božji plan, u protivnom postoji realna opasnost da budemo obmanuti.
Drugi dio događaja predstavljenih Jovanu u viziji nakon lomljenja šestog pečata odnosi se na očigledne znake Hristovog dolaska kada će svi shvatiti da Bog pohodi zemlju sudom i u korelaciji je sa Otkrivenjem 19:17-21. Izgubljeni zli traže da se sakriju, jer ne mogu da podnesu Božju slavu i izvjesnost suda. Oni traže da budu pobijeni, radije bi bili živi sahranjeni, jer znaju da im je opstanak nemoguć.
Hronološki, može se kazati da mi živimo u vremenu između dvije grupe događaja iz šestog pečata, jer se šesti pečat bavi znacima posletka i Božjeg suda koji je trebao početi na Nebu, u nebeskoj Svetinji nad svetinjama, i obilježjima suda koji obuhvata Hristov drugi dolazak. Dok je zemljotres na zemlji opomena Božjim protivnicima na dolazeći sud kada će takve pojave dobiti kataklizmičke razmjere i znak vjernima, prva grupa znakova na nebu je u domenu astronomskih fenomena koji sami po sebi ne predstavljaju opasnost po ljude na zemlji. Međutim, druga grupa obilježja šestog pečata pripada velikoj kataklizmičkoj drami na zemlji i na nebu u Bibliji označenoj kao „Gospodnji dan“.
Sedmi pečat
„Kad je Jagnje otvorilo sedmi pečat, nastala je tišina na nebu koja je potrajala oko pola sata.“ (Otk. 8:1)
Otvaranjem sedmog pečata, pažnja se usmjerava ka Nebu. Zašto je na Nebu tišina oko „pola sata“? Prvo treba da znamo da jedan dan u biblijskom proroštvu predstavlja godinu. Dakle, kada nam je iz konteksta jasno da se ne radi o doslovnom vremenu, moramo primijeniti biblijski princip „dan za godinu“ (vidi 4. Mojsijeva 14:34; Ezekiel 4:6). Iz toga proizilazi da tišina na Nebu traje 7 doslovnih dana. Već smo vidjeli da je Nebo mjesto intenzivne aktivnosti, gdje se takođe daje slava i hvala Ocu i Sinu od strane nebeskih bića. Tišina znači da su Hrist i anđeoske vojske napustili svoje prebivalište. Zašto? Jer idu ka Zemlji da skupe vjerne i vode ih njihovom nebeskom domu!
Da li prilikom Drugog Hristovog dolaska s Njim dolazi i Bog Otac? Na osnovu raspoloživih biblijskih tekstova na tu temu (Matej 16:27; 24:27, 30, 31; Marko 8:38; 14:62; Luka 13:35; 21:27; 1. Solunjanima 4:16; 2. Solunjanima 1:7; Juda 1:14; Otkrivenje 1:7; 14:14; 19:11-16), kao i biblijskog stalnog principa o izvršnoj funkciji Sina Božjeg u Planu spasenja – odgovor je NE. Isus ponavlja da će doći u Očevoj sili i slavi sa anđelima, ali nigdje eksplicitno ne navodi da će s Njime doći i Otac. Sve do Izvršnog Božjeg suda, Otac nije direktni sudionik događaja (vidi Otkrivenje 20:11-12)!
Pečati nas, dakle, dovode do samog Drugog Hristovog dolaska, ali Gospod u drugim vizijama i pomoću drugačijih simbola daje preko svog proroka širi uvid i dodatno rasvjetljava kako određene aspekte bitne za spasenje tako i pokrete sila zla.
Možemo zaključiti da otvaranje prvih četiri pečata odnosno konjanici predstavljaju opštu istoriju hrišćanske ere i njene različite bitne aspekte, peti pečat duše pobijenog Božjeg naroda koje traže sudsku pravdu, što je i najavljeno nakon lomljenja šestog pečata, dok nas svitak u sedmom pečatu obavještava da se desio pokret na Nebu uoči samog Drugog Hristovog dolaska. To znači da lomljenje prva četiri pečata daje uvid u stanje na zemlji, a poslednja tri u stanje na Nebu, od početka do kraja vremena Istražnog suda.
______________________________
[1] „Mjera“ (grčki „hiniks“, nešto više od litre, oko 700 grama) bilo je dnevno vojničko sledovanje pšenice, dok je „denar“ bio rimski srebrnik koji je težio 3,85 grama i predstavljao je jednodnevnu platu.
[2] Veliki zemljotres dogodio se 1. novembra 1755. godine u Lisabonu, Portugalija, gdje je bilo sjedište papske inkvizicije, i to upravo na paganski praznik zvani „Dan svih svetih“, što odgovara Noći vještica.
19. maja 1780. godine bilo je veliko pomračenje sunca nad državama Nove Engleske i dijela Kanade. Opšte mišljenje je bilo da je došao Sudnji dan. Mjesec te noći nije dao svoju svjetlost, a kad se pojavio izgledao je kao krvav.
U noći između 12. i 13. novembra 1833. godine istočni dio SAD imao je priliku vidjeti neobično veliku meteorsku kišu koja je bila tako intenzivna da je bilo moguće vidjeti do 100.000 meteora kako prelaze nebo svakog sata. Mnogi su mislili da je to kraj svijeta.
