Simbolizam srca

Vebsterov rječnik nam kaže da je simbol „nešto što predstavlja ili sugeriše nešto drugo, zbog odnosa, povezanosti, saveza ili slučajne sličnosti; natčulnom percepcijom: vidljivi znak nečeg nevidljivog.“ Ovo je važno znati, jer kad vidimo neki simbol znamo da postoji neko značenje iza onoga što se zapravo prikazuje, jer je simbol „vidljivi znak nečeg nevidljivog“. Simbolizam predstavlja i „korišćenje konvencionalnih ili tradicionalnih znakova u predstavljanju božanskih bića i duhova.“ Ovo je takođe važno jer mnogi od tih simbola predstavljaju paganske bogove i boginje.

Čarls G. Berger objašnjava: „Ispočetka su, u umjetnosti, polni organi predstavljani njihovim slikama, ali kako se čovjek razvijao i ideje morala mijenjale, takve predstave izgledale su uvredljive ili grube, i zato su postepeno modifikovane dok nije postalo jedva moguće prepoznati te simbole kao polne po svom poreklu. Za široke narodne mase su izmišljana druga objašnjenja i značenja, jer nije trebalo da razumiju istinska značenja. Tako su simboli dobili dva značenja – ezoterično i egzoterično. Ezoterično značenje bilo je istinsko ili prvobitno značenje, koje je razumjela samo nekolicina koja ih je pažljivo krila. Egzoterično značenje bilo je to izmišljeno, ili modifikovano objašnjenje, namijenjeno mnoštvu. Svete tajne (misterije), koje se često spominju u vezi sa mnogim drevnim religijama, i koje su ljudi inicirani u tajni red pažljivo čuvali, ticale su se ezoteričnih značenja u religijama ranijih vremena. Te svete misterije bile su često samo nastavci jednostavnijih vidova ranog kulta seksa koji je slijedila samo odabrana nekolicina.“ (Charles G. Berger, Our Phallic Heritage, 1966)

 

Da li simbol srca predstavlja ljubav ili ima i drugo ezoterično značenje?

Širom svijeta klasični „oblik srca“ predstavlja ljubav. Urezan je u drveće, nacrtan bezbroj puta i svake godine se štampa na milionima čestitki za „Dan zaljubljenih“. U emoji vizuelnim znacima modernog vremena online komunikacije, srca su neizostavna.

U uvodnom dijelu već smo zapazili da je značenje bilo kog simbola ono što većina ljudi vjeruje da to znači. Ipak, da bismo zaista nešto razumjeli, često treba gledati dalje od očiglednog. Šta zapravo znači oblik srca može biti predmet velike rasprave. Da li zaista predstavlja oblik stvarnog ljudskog srca? Pravo ljudsko srce nije nešto što prosječna osoba često vidi. Zašto bi ljudi odabrali takav organ da predstavlja njihova najdublja osjećanja ili ljubav? Izgleda da nisu. Čini se da je istina da je oblik srca ili „tajno srce“ prvobitno predstavljalo stilizaciju vagine.

Kako ovo može biti istina? Srce se pojavljuje u antičko egipatsko vrijeme na spomenicima i u tekstovima. Javlja se u rimskom periodu i može se vidjeti na 2000 godina starim rimskim grafitima u gradovima Herkulaneumu i Pompeji – povremeno na zidovima javnih kuća gdje sadrži više detalja od moderne verzije. Nema sumnje da su seksualni odnosi u starom Rimu i drugim velikim gradovima tog vremena bili mnogo „liberalniji“ nego sada, ali i tada su postojala ograničenja. Jedna od teorija je da je to bio tajni simbol koji bi muškarac dao ženi da bi joj pokazao da želi da vodi ljubav sa njom – naročito ako postoji ograničenje da budu zajedno – možda razlika u socijalnom statusu. Žena bi mogla učiniti isto. Čini se da je simbol srca prvobitno predstavljao požudu prije nego što se povezao sa ljubavlju.

 

„Božanstvo“ povezano sa simbolom srca i njegovo ezoterično značenje

Oblik srca je list bršljana, simbol Bahusa, muškog božanstva vina i orgija (razvrata od njegovog imena). On je takođe davalac ekstaze.

Bahus odgovara Nimrodu i Tamuzu, kao i strijelcu, Sagitariusu ili Kupidonu. Drugo ime za njega je Orion, lovac. Strelica koja prodire kroz simbol srca predstavljala je parenje. Bahus je u umjetnosti viđen kako na svojim vjenčanim ritualima nosi vijenac od listova bršljana na glavi. Poznati simbol srca dolazi iz paganskog Rima, i eho je njihovog idolopoklonstva, kao simbol Bahusa.

Simbol srca simbol je za orgije ili orgijsku ljubav.

Okultno (skriveno) značenje iza svih čarobnjačkih simbola ima dva nivoa:

• ezoterično – istinsko unutrašnje značenje otkriva se onima koji su inicirani u gornje nivoe;
• egzoterično – površinsko značenje prikazano masama.

Kult plodnosti povlači gotovo sve proslave svijeta: novogodišnje zdravice, Valentinovo, Uskrs, Dani majki i očeva, Noć vještica, Božić i sve proslave rođendana.

Valentinovo je okultni (skriveni) festival plodnosti Dionizija, grčkog božanstva orgija i vina. Rim ga je nazvao Luperkalija – festival vuka.

Oni su se pridodali nove razloge za održavanje ovog festivala plodnosti, kako oni to zovu, i prebacili ga sa 15. februara na 14. februar. Srca, strelice i Kupidonov idol programirani su u djeci u većini škola kako bi se osiguralo da odrastu kako bi svoju djecu naučili takvom ponašanju.

Ono što svijet voli vrlo često je ono što Jehova prezire jer mu zna pravo porijeklo. Stara izreka „meni to ništa ne znači“, neće imati značaja kad žeteoci dođu da spale sve sablazni (Matej 13:41).

Kako se usavršavamo, uklanjamo otpad iz svog života. Istina je poput jarke svjetlosti i razotkriva tamu – ali paganima je mrak vrlo ugodan. Simboli koje njeguju ne znače im ništa zlokobno, jer im je značenje okultno i skriveno. Generalno sve što vide je egzoterično značenje. Kad pokažemo „ezoteričnost“ (značenje tajnog insajdera), oni reaguju sa „meni to ništa ne znači“.

Poznat im je samo egzoterični (autsajderski) pogled, pa ezoterično (skriveno) značenje izgleda smiješno kad ga čuju. Čini se da božićno drvo, vijenci, mejpol, zečevi / jaja i tako dalje kod većine ljudi uopšte nisu povezani s plodnošću. Gospodu je oblik srca jednako odbojan kao ostali paganski simboli.

Mejpoli[1] su oblik vještičarenja usko povezan sa svim ostalim običajima plodnosti. Kao što je Arthur Conan Doyle (promotor spiritizma) rekao u jednoj od svojih knjiga: „Vidite, ali ne zapažate.“

 

Kakvo je značenje simbola srca?

To je simbol razuzdanosti, izveden od imena božanstva, Bahus. To je Bahusov simbol koji znači ORGIJA.

Sada se promoviše kroz povezanost sa „Danom zaljubljenih“.

Grčko božanstvo vina i razvrata bio je Dionis. Rimska kultura ga je zvala Bahus.

Srce je slika lista bršljana, koji je Bahus / Dionizije nosio za vrijeme gozbe i orgija.

Slavljen je zbog berbe grožđa, proizvodnje vina i vina, plodnosti, pozorišta i pijanstva. Ime Bahus izvor je riječi bahanalije.

Orgijastičku ljubav predstavljaju prodorna strelica, okultne slike muškarca i žene kao i drugi predmeti.

Kad vidite oblik srca sa strelicom kroz njega, zaista vidite simbol za „orgiju“ – za Gospoda je to razuzdanost (od imena, Bahus) i najviši nivo bludnosti. Ljudi jednostavno ne shvataju za šta školuju svoju djecu.

Jedno arheološko otkriće pronađeno je na mjestu drevnog grada Efesa. Bio je to znak koji je upućivao na javnu kuću i prikazivao je tri simbola: ŽENU, SRCE i STOPU. U osnovi, to je bio putokaz „idi ovim putem za seks.“

Kada zanemarimo Gospodnje upute, naša djeca nasleđuju besmislenost svojih očeva do treće i četvrte generacije onih koje mrze na Gospoda.

„Kad uđeš u zemlju koju ti daje Gospod, tvoj Bog, ne uči se da činiš odvratne stvari koje čine oni narodi.“ (5. Mojsijeva 18:9)

Katolička crkva usvojila je sve ostatke paganstva i revidirala značenje da bi se primijenio na neki aspekt nove vjere. To se zove sinkretizam i upravo je to ono što nam je Gospod rekao da nikada ne činimo.

 

Šinto pokazuje svoju šivu

Otkriće se ono što je skriveno (Matej 10:26).

Paganska svetilišta odnose se samo na jedno: seksualnu plodnost.

Prve nedjelje aprila u Kavasakiju u Japanu, šintoistički sveštenici služe na festivalu koji se zove Kanamara Matsuri ili festival penisa.

Najmanje 95% stanovništva čine šintoisti ili budisti i svoje ponašanje smatraju potpuno normalnim. Umjesto da se osjećaju sramotno, oni su duboko radosni zbog svog ponašanja.

Sa istom srdačnom toplinom s kojom zapadni svijet prihvata Božić i Djeda Mraza, japanska kultura slavi seks. Ogromni penisi i vagine prodefiluju ulicama i oko šintoističkih svetilišta.[2]

Zapadnjački um zgrožen je takvom otvorenom razuzdanošću, ali ipak ne vide kako to isto rade s božićnim drvom, ukrasima, šljokicama i vijencima. To su zapadnjačke verzije penisa, testisa, sjemena (šljokica i riža na vjenčanjima) i vaginalnih vijenaca svugdje. Razlika je samo u većoj prikrivenosti simbola na područjima gdje je zaživjelo hrišćanstvo, makar i u paganizovanim verzijama. Gospod je naredio da nikada ne unosimo takve gadosti u svoje domove (5. Mojsijeva 7:25-26).

25. decembar je prvobitno doba ponovnog rođenja svih solarnih božanstava, rođendan Sunca. Nimrod je obožavan kao Sunce, zbog čega vidimo njegovu drevnu figuru koju danas zovemo Djed Mraz kako leti svuda naokolo u to doba godine.

Nimrod je prvi „super-čovjek“ koji je obožen i postao je svako solarno božanstvo od Krišne, Moloha, do Konstantinovog Apolona. Naša krivica ostaje kad tvrdimo da vidimo.

„Ovo, dakle, kažem i opominjem vas u Gospodu: nemojte više živjeti kao što žive neznabošci u svom ispraznom razmišljanju, zamračenog uma i otuđeni od života koji daje Bog, zbog neznanja koje je u njima, zbog neosjetljivosti njihovog srca. Izgubivši svaki osjećaj za ono što je čestito, predali su se besramnim djelima da bi pohlepno činili svakakvu nečistotu.“ (Efescima 4:17-19)

 

Razvoj obmane

Današnji svijet se nalazi u kalupu ili obličju institucionalizovane moći koja je davno formirana. To je ogromna, slijepa, autoritarna nakaznost.

Pagani su se klanjali suncu i koristili su vatru, ognjište, vijence, krugove, stubove, zvona i mnoge druge predmete koji se danas vide kao relikvije njihovih rituala. Neka od ranih rimskih vjerovanja poticala su od Etruraca, Grka, Egipćana, Persijanaca i naravno Vavilonjana. Centralni temelj rimskog nacionalizma započeo je kod Roma, izvornog imena grada i jezika proto-carstva. Mitologija Rimljana učila je da je carstvo započelo sa dva dječaka siročeta po imenu Romul i Rem, koje je odgajila vučica. Njihov značaj za rane Rimljane obilježavan je nacionalnim danom pročišćenja, povezan s vukom (latinski lupis) koji im je sačuvao život.

Svake godine, 15. februara, održavao se festival pročišćenja koji se zvao Luperkalia ili festival vuka. Dvoje mladića koji su predstavljali Romula i Rema trčali su po gradu goli, smijući se i mašući bičevima od kaiša vučjih koža umočenih u krv. Neudate djevojke su izlagale svoje stražnjice da ih se šiba tim krvavim vučjim kožama, navodno kako bi se prožele plodnošću. Kao dio rituala, sakupljalo se ime svake djevojke koja je ispunjavala uslove i stavljalo se u veliku posudu ili krčag, i svi mladići bi iz nje izvlačili ime. Odatle dolazi fraza „srećni dobitnik“. Koje god ime bi mladić izvukao, ta djevojka bi mu bila pratilja na festivalu. Ovo je bio vrlo svečan vjerski proces. Luperkalija je promijenjena u Valentinovo i premještena na 14. februar nakon pokrštavanja. Umjesto da nema nikakve veze s idolopoklonstvom, ovaj „praznik“ je jednostavno malo izmijenjen i prilagođen novoj univerzalnoj (katoličkoj) religiji. Tu nasleđujemo običaj Valentinovih karata i simbola u obliku srca.

Mi ne možemo mijenjati ljude samim ukazivanjem na njihove zablude. Moramo sijati sjeme Kraljevstva Gospodnjeg, pokazati ljepotu vječnog nad prolaznim i iskvarenim. Plod ovoga će biti istinska ljubav.

 

Apsorbovanje paganizma

Katolička crkva prihvatila je svaki trag paganstva i revidirala njihova značenja. Oni su upili sve grčke i rimske simbole, kostime i vrijeme održavanja svojih festivala.

Pavle je o tome razgovarao s nekadašnjim paganskim Galatima, ali tradicionalno hrišćanstvo je izvrnulo njegove riječi.

„Dok još niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po svojoj prirodi nisu bogovi. A sada kad ste upoznali Boga – u stvari sada kad je Bog upoznao vas – kako to da se ponovo vraćate ispraznim i lošim načelima i želite da im opet iznova robujete? Vi pomno držite dane i mjesece i razdoblja i godine. Bojim se za vas, da se možda nisam uzalud trudio oko vas.“ (Galatima 4:8-11)

Ova zbrka je simptom sinkretizma i upravo je ono što nam Gospod rekao da ne činimo.

 

Šta znači biti nečiji Valentin?

Kad neko kaže „hoćeš li biti moj Valentin?“ ideja izgleda nevina na površini jer su pod čarolijom neke basne o momku po imenu „Valentin“. Zbrka je namjerna.

Ova basna prikriva pravo porijeklo prakse.

Zamjena riječi „orgija“ sa „Valentinovo“ daje istinski osjećaj prilike. Jedna osoba poziva drugu osobu na orgiju, ali je previše pijana da bi to znala.

Kad pomislimo na to kakve su sve đavolske šeme snažno podržane u mnogim crkvama koje se pretvaraju da hodaju u pravednosti, očito je da je sve to gigantska maškarada oko činjenja svega na što smo bili upozoreni. Umjesto toga, učitelji nam govore da ne živimo onako kako je živio Isus, jer bi to bilo „legalistički“, a On je (navodno) ukinuo Zakon. U stvari, rekao je sasvim suprotno, da ne mislimo da je došao da ukine Toru, već je došao da ispuni Toru. Kad im pokažemo njihovu zabludu, postajemo im prijetnja.

„Jer takvi ljudi su lažni apostoli, koji varaju druge i pretvaraju se da su Hristovi apostoli. A nije ni čudo, jer se i sam Sotona pretvara da je anđeo svjetlosti. Zato nije ništa neobično ako se i njegove sluge pretvaraju da su sluge pravednosti. Ali kraj će im biti po njihovim djelima.“ (2. Korinćanima 11:14-15)

„Sramota je čak i govoriti o onome što oni rade u tajnosti.“ (Efescima 5:12)

„Jer Božji gnjev se otkriva s neba na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji zadržavaju istinu u nepravdi.“ (Rimljanima 1:18)

____________________________

[1] Visoki drveni stubovi koji se pobijaju za paganske proljećne festivale.

[2] Koga zanima kako to izgleda, može u Google pretrazi da upiše Kanamara Matsuri.