Spoznaja o Bogu svakako nas podiže na viši nivo razumijevanja svijeta u kojem živimo. Znanje koje stičemo iz Njegove Riječi, ako se primijeni, donosi boljitak u svakom pogledu. Ali na ličnom nivou, najvažnije pitanje Plana spasenja glasi: „Šta mi treba činiti da naslijedim život vječni?“ Drugim riječima, kako funkcioniše ili kakvu konkretnu primjenu ima Plan spasenja u mom životu? Šta zapravo treba da radim? Kroz nadahnuto svjedočanstvo Margaret Dejvis u njenoj knjizi koja je upravo naslovljena pitanjem koje je mladi poglavar postavio Isusu (Luka 18:18; uporedi sa Djela 16:30), saznaćemo odgovore. Sadržina knjige biće objavljena u seriji vezanih članaka.
Šta mi treba činiti da naslijedim život vječni?
Margaret Dejvis
Dopusti Božjoj ljubavi da uđe u tvoje srce
„I zapita ga jedan knez govoreći: učitelju blagi! šta da učinim da naslijedim život vječni?“ Luka 18:18
Ovo je najvažnije od svih pitanja za koje treba da potražimo odgovor u Božjoj riječi.
„Ako želiš ući u život, drži zapovijesti. Reče mu: koje? A Isus reče: da ne ubiješ; da ne učiniš preljube; ne ukradeš; ne svjedočiš lažno; poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe.
Reče mu mladić: sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje; šta mi još treba?“ Matej 19:17-20
„Hrista je privlačio ovaj mladić. On je znao da je bio iskren kad je kazao: ‘Sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.’“ Čežnja vjekova 443 (DA 519)
On je bio dobar i poslušan mladić. Nije počinio ubistvo ili preljubu, nije krao ni lagao. Ali je imao problem!
„Njegova predstava o zakonu je bila površna i spoljna. Mjereno ljudskim mjerilima, on je sačuvao svoj karakter bez nedostataka. U velikoj mjeri njegov spoljašnji život je bio bez krivice; on je smatrao da je njegova poslušnost bez mane. Ipak, imao je potajni strah da nije sve u redu između njegove duše i Boga. To ga je pokrenulo da zapita: ‘Šta mi još nedostaje?’“ COL 391
„Hristos je čitao srce ovog poglavara. Nedostajalo mu je samo jedno. To je bilo načelo od životne važnosti. U duši mu je bila potrebna Božja ljubav. Ova potreba, ako joj se ne udovolji, pokazaće se sudbonosnom po njega.“ Čežnja vjekova 443, 444 (DA 519)
Šta znači to „životno važno“? To znači apsolutno neophodno za život. A šta je bogatom mladiću bilo apsolutno neophodno za život? Božja ljubav u duši, ne samo ljudska. Ljudska ljubav zna da bude sebična.
„Da bi mogao da primi Božju ljubav, morao se odreći velike ljubavi prema samome sebi.“ Čežnja vjekova 444 (DA 519)
„Reče mu Isus: ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom. A kad ču mladić riječ, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.“ Matej 19:21.22
Isus je bio veoma žalostan što je mladić otišao od njega.
„Neki se put čini čoveku prav, a kraj mu je put k smrti.“ Priče 14:12
Bogati mladić se nalazio na putu smrti i izabrao je da na njemu ostane. Bio je veoma sebičan, jer je želio da sav svoj novac zadrži za sebe, ne dijeleći ga sa drugima. Nije imao Božju ljubav u srcu.
„Koji dakle ima bogatstvo ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega, kako ljubav Božja stoji u njemu?“ 1. Jovanova 3:16-18
„Ljubazni! Da ljubimo jedan drugoga; jer je ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubav od Boga je rođen, i poznaje Boga. A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav.“ 1. Jovanova 4:7.8
„Sve dok u svom životu ne prihvatite načelo požrtvovne ljubavi, koja je načelo njegovog karaktera, ne možete upoznati Boga.“ Misli sa gore blagoslova 41 (MB 25)
„Ljubav je osnova pobožnosti. Šta god neko ispovijedao, niko nema čistu ljubav prema Bogu ukoliko nema nesebične ljubavi prema bratu. Ali mi ne možemo steći takav duh pokušavajući da volimo druge. Ono što nam treba je ljubav Hristova u srcu. Kada se naše ‘ja’ izgubi u Hristu, prava ljubav izvire spontano. Savršenstvo hrišćanskog karaktera je postignuto kada potreba da pomažemo drugima i budemo im na blagoslov stalno izvire iznutra.“ COL 384
„Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav među sobom.“ Jovan 13:35 „Nije moguće da srce u kojem boravi Hristos bude lišeno ljubavi. Ako volimo Boga zato što nas je On prvi volio, voljećemo i sve za koje je Hristos umro.“ COL 384
„Ljubav ne čini zla bližnjemu; dakle je ljubav izvršenje zakona.“ Rimljanima 13:10
Vaš bližnji je ona osoba kojoj treba vaša pomoć. Vaš bližnji je vaša supruga. Vaš bližnji je vaše dijete. Na koji način postupamo sa bližnjima u svojoj porodici? Da li ih zaista volimo Božjom ljubavlju? Kakva je Božja ljubav?
„Ljubav je strpljiva i ljubazna (i kada su vam djeca neposlušna, ljubav je i dalje strpljiva i ljubazna, čak i kada treba da ih ukorite); ljubav nije ljubomorna ili razmetljiva; ona nije ohola i gruba. Ljubav ne zahtijeva svoje, (u našim porodicama ne bi bilo svađa kada bi u njima bilo ove vrste ljubavi. O svakom problemu bismo strpljivo razgovarali, molili se u vezi sa tim i pronašli rešenje) nije razdražljiva ili uvredljiva; (čak i kada se drugi ne slažu sa nama ili kada nas vrijeđaju) ne raduje se zlu, a raduje se pravdi. Ljubav sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada i može sve da izdrži.“ (strpljivo i ljubazno, bez razdražljivosti ili uvrijeđenosti) 1. Korinćanima 13:4-7
„Ljubav ne samo da podnosi tuđe greške, već se radosno pokorava svakom obliku patnje i nelagodnosti koje podnošenje čini nepohodnim.“ 5T 169
„Jer nas ljubav Hristova pokreće.“ 2. Korinćanima 5:14 (Bakotić)
Kada govorim o ovim stvarima, ljudi često kažu: „Ali mi smo samo ljudi! Kako možemo imati takvu ljubav?“ Ako smo samo ljudi, onda nismo hrišćani. Hrišćani su sudionici u božanskoj prirodi. Oni imaju Hrista u sebi, nadu slave. Oni su povezani sa čokotom, ispunjeni Svetim Duhom, a samim tim ispunjeni i Božjom ljubavlju koja je prvi rod Svetoga Duha.
„Jer se ljubav Božja izli u srca naša Duhom svetim koji je dat nama.“ Rimljanima 5:5 „Mnogi varaju sami sebe; jer načelo ljubavi ne stanuje u njihovom srcu.“ Sinovi i kćeri Božje 47 (SD 49)
„Ako jezike čovječije i anđeoske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči. I ako imam i proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.“ 1. Korinćanima 13:1-3
Lično iskustvo. – Odrasla sam u domu koji se smatrao hrišćanskim. Bilo sam drugo dijete od nas jedanaest. Moj otac je bio veoma strog u nastojanju da njegova djeca budu poslušna roditeljima i Bogu. Ali nije imao vlast nad sobom. Ukoliko bi neko zakazao u poslušnosti, on bi lako postajo nestrpljiv i često, veoma ljutit. Tada je morao da nađe izgovor za svoje greške, pa je krivicu svaljivao na svoju djecu, suprugu ili nekog drugog ko ga je izazvao. Božja ljubav nije imala vlast nad njim!
Moj otac je bio spreman da stoji na strani isitina u koje je vjerovao, čak i da postane mučenik ako je neophodno, ali time ne bi dobio ništa! Neki ljudi se svađaju sa članovima svojih porodica, pa ipak smatraju da su radnici za Boga jer drže i po deset biblijskih časova dnevno. Veoma žalosno!
Mi možemo biti aktivni u djelu, možemo raditi mnogo; ali bez takve ljubavi kakva je vladala u Hristovom srcu, nikada ne možemo biti ubrojani u članove nebeske porodice.“ COL 158
U toku mog odrastanja bila sam poslušna i tako sam uspijevala da izbjegnem nevolje sa roditeljima i iskreno sam vjerovala da se nalazim na putu za nebo. Rado sam im pomagala u radu sa ostalom djecom ili na farmi. Ali nakon mog vjenčanja, kada su na svijet došla moja djeca, nije mi bilo lako. Moj suprug i ja nismo uvijek imali ista gledišta u pogledu vaspitavanja naše djece i često smo se svađali jer je svako od nas želio da zadrži svoje gledište. Smatrala sam da o vaspitavanju djece znam više, jer sam ja bila ta koja se starala za svoju mlađu braću i sestre. Moj suprug nije imao iskustava sa djecom, i kada je bio sebičan ili grub, bila sam ozlojeđena na njega. Kada su djeca bila neposlušna, a mi nestrpljivi i razdražljivi, smatrali smo da za to možemo da okrivimo djecu. I kada sam drugima govorila o tome, i oni su priznali da se kod njih događa isto. Kako je to žalosno! Djeca su nosila svoju krivicu i krivicu svojih roditelja. A mi smo i dalje pokušavali da budemo dobri roditelji, ne shvatajući da smo se oslanjali samo na običnu ljudsku ljubav.
Godine 1970-te, vratili smo se iz Indije sa našeg misionarskog rada i pošla sam da posjetim moje roditelje. U toku mog boravka, nekoliko mojih braće i sestara koji su takođe bili prisutni, pokrenulo je temu opravdanja vjerom. Neki od njih su već jedno vrijeme proučavali o tome. U diskusiji sa ocem izrazili su neke ideje koje su, čini se, bile različite od njegovog razumijevanja spasenja. Pošto sam bila prisutna, nadao se da će moći stvar da ispita do kraja. Bila sam propovjednička supruga! Bila sam misionar! Otac je mislio da ću imati odgovore.
Tako, kada su moja braća i sestre iznijeli svoja nova otkrića, otac me je pitao: „Margareta, da li su u pravu?“ A svaki put, sve što sam mogla kazati bilo je: „Oče, ne znam.“ Bila sam radnik za Boga, ali ne i marljivi istraživač Njegove riječi. Zapravo, čitala sam Bibliju, ali nisam razumjela kako da se hranim njom tako da ona postane sila u mom životu. Bila sam površni čitalac!
Kako se diskusija nastavljala, zapazila sam da je otac postajao sve zabrinutiji. Da li je njegova nebeska nada bila zidana na pijesku?
Njegova vjera bila je, jednostavno, prihvati Isusa, učini najbolje što možeš da budeš poslušan Bogu, i vremenom, nadvladaćeš svoje grijehe. Na kraju, nije li posvećenje zapravo djelo koje traje cijelog života? I nije li istina ono što drugi uče – da Isus pokriva naše grijehe dok god mi pokušavamo da ih nadvladamo?
Dakle, veliki deo svog života on je pokušavao da nadvlada grijehe svog karaktera, ozlojeđenost, razdražljivost, nestrpljivost, svadljivost, pohlepu, vjerujući istovremeno da je u spasonosnoj zajednici s Bogom, pokriven Hristovom pravednošću, čak i kada svjesno griješi. A sada je slušao o neophodnosti očišćenja srca i o sili Božjoj koja ga može sačuvati da ne čini grijeh i da Hristova pravednost ne pokriva grijeh!
Kako se rasprava nastavljala, otac nije bio jedini koji se zabrinuo. Ja sam se takođe zabrinula jer sam morala da priznam da zapravo ništa nisam znala o opravdanju vjerom. Moja vjera je bila slična vjeri moga oca. Učini najbolje što možeš da držiš zakon. A pošto su grijesi koji su me opsijedali bili mali u poređenju sa njegovim, izgledalo mi je kao da imam pobjedu nad grijehom.
Moj otac je tada imao 78 godina i zdravstveno stanje njegovog srca moglo je svakog časa da ga odvede u smrt. Znao je da će samo pobjednici ići na nebo, a on nije bio pobjednik!!! Kod kuće je živio sa sinom starim sedamnaest godina, rođenim dvanaest godina nakon ostale djece, koji ga je ljutio više nego sva ostala djeca zajedno. Pod pritiskom saznanja o svom problemu, povikao je: „Margareta, pomozi mi!“
„Posvuda nailazimo na ljudska bića čija srca teže za nečim što nemaju. Oni teže za silom koja daje pobjedu nad grijehom, za silom koja oslobađa od robovanja zlu, za silom koja daje zdravlje, život i mir.“ MH 143
Gledajući u očevo molećivo lice, postalo mi je jasno da nemam šta da ponudim grešniku. Jedina misao koja mi je dolazila bila je: „Pokušaj malo jače, oče!“ Ali on je pokušavao cio život i u tom trenutku sam shvatila da taj savjet za njega nije pravi. Nisam ništa rekla. Pošla sam kući odlučna da pomognem svom ocu. Počela sam marljivo da istražujem da bih otkrila šta to znači biti hrišćanin. U prvi mah taj posao mi se učinio dosadnim, ali sam nastavila i postepeno je Biblija postajala voda i hljeb života mojoj duši.
„Dok se (Božji narod – prim. prev.) hrani Njegovom riječi, on će otkriti da je ona duh i život. Riječ razara ono što je naslijeđeno, zemaljsku prirodu, i daruje novi život u Isusu Hristu.“ Čežnja vjekova 330, 331 (DA 391)
U toku istraživanja pronalazila sam odgovore i po prvi put shvatila da imam samo obličje pobožnosti, ali ne i silu jevanđelja. Naizgled sam mogla da po spoljašnjosti držim Božji zakon, ali nisam znala kako da pokorim svoj duh upravi Božjeg Duha, tako da moja poslušnost bude rezultat vjere.
„Mnogi koji se nazivaju hrišćanima su samo moralisti. Rad Svetoga Duha je njima nepoznat.“ COL 315
Zato što sam po prirodi bila sklona saradnji i zato što sam od roditelja naučila da se pokoravam i Bogu i njima, počela sam nesvjesno da se oslanjam na svoju poslušnost. Smatrala sam sebe uspješnim hrišćaninom.
„Ljudi su u većem neznanju u odnosu na plan spasenja, i treba im mnogo više poučavanja u toj najvažnijoj temi nego po pitanju ostalih sadržaja.“ 4T 394
„Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. Jer ne poznajući pravde Božje, i gledajući da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božjoj.“ Rimljanima 10:2.3
„Prava vjera prisvaja Hristovu pravednost i grešnik postaje pobjednik sa Hristom; on je sudionik u božanskoj prirodi i tako su božansko i ljudsko združeni.
Onaj ko pokušava da stigne na nebo sopstvenim djelima u držanju zakona, pokušava nemoguće. Čovjek se ne može spasiti bez poslušnosti, međutim, to djelo ne treba da potiče od njega samoga; Hrist treba da čini u njemu da želi i učini što Mu je ugodno.“ 1SM 363, 364
„Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božji. Ne od djela da se niko ne pohvali. Jer smo njegov posao, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog unaprijed pripravi da u njima hodimo.“ Efescima 2:8-10
Čim sam podijelila svoja otkrića sa svojim suprugom, on mi se pridružio u proučavanju. On je bio propovjednik dvadeset godina, ali ni on nije shvatao iskustvo koje nudi jevanđelje.
„U pogledu plana spasenja nama je neophodno prosvjetljenje. Nema ni jednog među stotinu koji razumije biblijsku istinu po ovom pitanju koja je tako važna za naše sadašnje i buduće dobro.
Neprijatelj ljudi i Boga ne želi da ova istina bude jasno predstavljena, jer on zna da će njegova sila biti slomljena ako je ljudi u potpunosti prihvate.“ RH 9-3-1889
Kada smo u toku naših pročavanja otkrili kako da svakoga dana predamo svoja srca Bogu, naši životi su se promijenili. Uskoro su naša djeca otkrila da njihovi roditelji prolaze kroz važno iskustvo, pa su i ona poželjela da pronađu lično iskustvo duhovnog života. Naš sin, Arlen, bio je star dvadeset i tri godine, ćerka Šeril je bila godinu dana mlađa i udata, a najmlađa, Lorna, imala je četrnaest godina.
Kada nam je Šeril došla u posjetu, podijelili smo sa njom naše novo iskustvo i razumijevanje spasenja. Ona je uzviknula: „Upravo to tražim cijelog svog života! Kako da pronađem to iskustvo?“ Ohrabrili smo je da provodi vrijeme sa Isusom, da Ga potpuno upozna čitajući Njegovu riječ i da potpuno shvati Njegova učenja. Nekoliko sedmica kasnije nazvala me je i rekla: „Majko, ništa mi ne pomaže. Kao da čitam prazne riječi. Čini mi se da nemaju nikakav značaj!“ Ona je takođe bila površni čitalac. Ohrabrila sam je da nastavi sve dok riječi koje je čitala nisu postale voda i hljeb života.
Naša najmlađa ćerka, Lorna, odlučila je da bude odsutna iz škole godinu dana da bi proučavala Bibliju i Duh proroštva. U to vrijeme, ona je donijela odluku da slijedi Boga, i to je bio veliki blagoslov.
„U borbi za vječni život, mi se ne možemo oslanjati jedan na drugog. Hleb života mora jesti svako za sebe. Mi pojedinačno uzimamo učešće u njemu, tako da duša, tijelo i um mogu biti oživljeni i ojačani preobražavajućom silom.“ TM 385
„Ja se, naime, ne stidim jevanđelja, jer je ono sila Božja na spasenje svakome koji vjeruje,… Jer se u njemu otkriva pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što je napisano: ‘Pravednik će živjeti od vjere.’„ Rimljanima 1:16.17 (Čarnić)
Nakon što sam lično iskusila silu jevanđelja, molila sam se da me Gospod pošalje nazad mome ocu i cijeloj porodici. Čeznula sam da sa njima podijelim predivne istine spasenja koje sam pronašla.
„Kako bismo druge mogli uvjeriti u silu Hristove milosti, moramo poznavati njenu silu u našim srcima i životu.“ MH 469
„Jevanđelje ne treba iznositi kao beživotnu teoriju, nego kao živu silu koja mijenja život. Bog želi da Njegove sluge posvjedoče činjenicu da ljudi zahvaljujući Njegovoj milosti mogu posjedovati karakter sličan Hristovom i da se mogu radovati u sigurnosti Njegove velike ljubavi.“ MH 99
Nakon što sam svojoj porodici iznijela moje svjedočanstvo, bila sam veoma zahvalna što su moj otac i moja majka odgovorili na spasonosnu poruku jevanđelja.
Neki od moje braće i sestara su mi rekli: „Ovo će promijeniti naše živote. Ovo ne možeš držati za sebe. Da li bi htjela da podijeliš to sa našim prijateljima? Da li bi htjela da govoriš u našoj crkvi?“ „Da govorim u crkvi?“ Do tada, radila sam samo sa djecom i nikada nisam govorila u crkvi, ali sam takođe znala da sam pronašla istinsko hrišćansko iskustvo. Zato sam se molila Bogu da uzme od mene strah da bih mogla slobodno govoriti.
Već sledećeg jutra, imala sam službu u crkvi. Bez straha! Ljudi su tražili još jedan sastanak tog popodneva, a potom i uveče. Nakon toga, došao je propovjednik i rekao mi:
„Dugo sam proučavao predmet opravdanja vjerom u nastojanju da ga razumijem, ali nisam shvatao. Sada ga razumijem i predajem se Bogu.“
„Želim da dobro razumijete da su duše spriječene da poslušaju istinu usled pometnje raznih teorija i zato što ne poznaju put predanja volje i uma Isusu. Njima su potrebna naročita uputstva kako da postanu hrišćani.“ Evangelizam 121 (Ev 152)
„Ne dozvolite da bilo šta odvuče vašu pažnju sa pitanja: ‘Šta mi treba činiti da naslijedim život vječni?’ Ovo je pitanje života i smrti koje moramo riješiti za vječnost.“ 1SM 171
„Istražujte, o, istražujte dragocjenu Biblju gladna srca.“ COL 111
„Umišljena nada, i ništa više, će se pokazati kao vaša propast.“ 1T 163
„Mnogi su svjesni svojih velikih nedostataka; oni čitaju, mole se i odlučuju, pa ipak nemaju napretka. Izgleda kao da su nejaki da se odupru iskušenju. Razlog je taj, što ne idu dovoljno duboko. Oni ne traže temeljno obraćenje duše da bi izvori koji iz nje izlaze mogli biti čisti i da ponašanje može svjedočiti da Hristos vlada iznutra. Svi nedostaci karaktera nastaju u srcu. Ponos, taština, zla narav i pohlepa izlaze iz tjelesnog srca neobnovljenog milošću Hristovom.“ OHC 336
Tjelesno srce i tjelesni um ne mogu biti poslušni duhovnom zakonu, oni se jedino mogu pokoriti slovu zakona. To je bilo i Pavlovo iskustvo prije obraćenja. Ima li i drugih koji su bili u neznanju u pogledu opravdanja vjerom kao što smo mi bili? Sjetite se Nikodima. Šta mu je Isus rekao?
Budi nanovo rođen
„Bijaše pak čovjek među farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski. Ovaj dođe k Isusu noću i reče mu: Ravi! Znamo da si ti učitelj od Boga došao; jer niko ne može čudesa ovih činiti koja ti činiš ako nije Bog s njim.“ Jovan 3:1.2
„Isus je upravio svoj pogled na govornika kao da proniče u dubinu njegove duše. U svojoj beskonačnoj mudrosti On je gledao čovjeka koji traži istinu.“ Čežnja vekova 129 (DA 168)
„Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božjega.“ Jovan 3:3
„On je bio strogi farisej i ponosio se svojim dobrim djelima. Bio je nadaleko poštovan zbog svoje darežljivosti i velikodušnosti u podupiranju službe u hramu, osjećajući se sigurnim da je obezbijedio Božju naklonost. Uznemirila ga je misao o carstvu koje je tako čisto da ga on u sadašnjem stanju ne može naslijediti… Na osnovu svoga izraelskog porijekla smatrao je da mu je sigurno obezbijeđeno jedno mjesto u Božjem carstvu. Smatrao je da nije potrebna nikakva promjena i zato su ga iznenadile Spasiteljeve riječi.“ Čežnja vekova 130 (DA 171)
„Reče Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se? Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi.“ Jovan 3:4-7
„Vjetar duva gde hoće i fijuk njegov čuješ, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. Odgovori Nikodim i reče mu: Kako može to biti? Isus odgovori i reče mu: Ti si izraelski učitelj i ne znaš to?“ Jovan 3:8-10 (Čarnić)
Isto tako, ni ja nisam znala šta je to novorođenje niti sam shvatala potrebu za time. Kao Nikodim, i ja sam pokušavala da svojim tjelesnim srcem budem poslušna Bogu.
„Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.“ Priče 14:12
„Po prirodi srce je zlo i ‘ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko.’“ Jov 14:4. Nikakav ljudski izum ne može da nađe lijek za grešnu dušu. ‘Tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božjemu niti može.’ ‘Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga.’ (Rimljanima 8:7; Matej 5:19) Izvor u srcu mora biti očišćen da bi potok postao čist. Onaj koji pokušava da dospije do Neba svojim sopstvenim djelima, držanjem zakona, pokušava nemoguće. Nema sigurnosti za onoga koji posjeduje samo legalističku religiju, obličje pobožnosti. Hrišćanski život nije preinačavanje ili poboljšavanje staroga, već preobražaj prirode. To znači umiranje svome ‘ja’ i grijehu i potpuno nov život. Ova promjena može se sprovesti samo uspješnim djelovanjem Svetoga Duha.” Čežnja vjekova 131 (DA 172)
Nije mi bila poznata potreba umiranja svome ‘ja’ i grijehu, kao i neophodnost obnovljenja srca Svetim Duhom.
„Novorođenje je rijetko iskustvo u današnje vrijeme. To je razlog smetenosti u crkvama. Mnogi, baš mnogi, nose Hristovo ime, a neposvećeni su i nesveti. Oni su kršteni, ali su živi sahranjeni. Njihovo ‘ja’ nije umrlo i zato nisu vaskrsli u nov život u Hristu.“ 6BC 1075
Kako je to žalosno! Postoji toliko problema u crkvama i porodicama zato što ljudi ne znaju kako da umru svome ‘ja’ i kako da se nanovo rode. Oni ne znaju kako da dopuste Božjoj ljubavi da vlada nad njima.
Zamislite se na trenutak; da li vam je prije nego što ste kršteni bilo rečeno da ostavite grijehe svijeta: upotrebu duvana i alkohola, preljubu, krađu i tako dalje?
Kada po našim crkvama postavim ovo pitanje, obično sve ruke budu podignute. Ali kada postavim pitanje: Koliko od vas je prije svog krštenja bilo podučeno kako da umrete sebi i kako da se odreknete prava da činite grijehe koji izlaze iz srca – mržnje, bijesa, gorčine, ozlojeđenosti, nestrpljivosti, razdražljivosti, ljubomore i sebičnosti? Ako se neke ruke i podignu, njihov broj je veoma mali. To je naš problem! Tako je malo onih koji su razumjeli kako da predaju svoja srca sa svim grijesima koji iz njega izlaze.
Ni ja nisam bila podučena u vezi tih stvari, i dok god nisam počinila neko vidljivo djelo grijeha, smatrala sam sebe hrišćankom. Nalazila sam izgovore za nedostatke svog karaktera: ozlojeđenost, nestrpljivost i razdražljivost. Ali kada sam u potpunosti predala moje srce Bogu, tada je On mogao da me očisti od svih grijeha moga srca.
„Krv Isusa Hrista, sina Njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.“ 1. Jovanova 1:7 „Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde.“ 1. Jovanova 1:9
„‘Ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.’ Ono čemu se moglo prigovoriti u karakteru je očišćeno iz duše Isusovom ljubavlju. Sva sebičnost je istjerana, sva zavist, svi zli razgovori su iskorenjeni i potpuni preobražaj se događa u srcu.“ RH 7-22-1890
„Mnogi koji ispovijedaju da slijede Hrista nemaju istinsku religiju. Oni ne otkrivaju u svome životu plod pravog obraćenja. Njima i dalje vladaju iste navike, isti duh sitničarenja i sebičnosti, isto kao prije nego što su primili Hrista.
Niko ko nema saznanje o pravom obraćenju ne može ući u Božji grad. U pravom obraćenju duša je nanovo rođena. Novi duh nastanjuje hram duše. Počinje novi život. Hristos se otkriva u karakteru.“ RH 7-30-1901
„Jer što zakonu bješe nemoguće, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u obličju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu, da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po duhu.“ Rimljanima 8:3.4
„Iako je zakon svet, Jevreji nisu mogli steći pravednost svojim sopstvenim naporima da drže zakon. Ako žele da uđu u nebesko carstvo, Hristovi učenici moraju steći drugačiju vrstu pravednosti od one farisejske. U svom sinu Bog im je pružio savršenu pravednost zakona. Da su svoja srca potpuno otvorili da prime Hrista, sam život od Boga, njegova ljubav, nastavali bi tada u njima, preobražavajući ih u njegovo obličje; i tako bi, zahvaljujući dragovoljnom Božjem daru, mogli dobiti pravednost koju zakon zahtijeva.
Isus je nastavio da objašnjava svojim slušaocima šta znači držati Božje zapovijesti – da je to izgradnja Hristovog karaktera u njima.“ Misli s gore blagoslova 74, 75 (MB 54, 55)
„Nikodim… je istraživao Sveto pismo na nov način, ne radi teorijskih rasprava, već da bi primio život za svoju dušu. Počeo je da gleda nebesko carstvo kada se pokorio vođstvu Svetoga Duha.“ Čežnja vjekova 134 (DA 175)
„Mi možemo laskati sebi, kao što je to činio Nikodim, da nam je život pošten, moralni lik besprekoran, i misliti da ne moramo da ponizimo svoja srca pred Bogom kao obični grešnici; ali kada nas obasja Hristova svjetlost, vidjećemo da smo nečisti, shvatićemo da su naše pobude sebične, da je neprijateljstvo prema Bogu ukaljalo svako naše djelo. Tada ćemo shvatiti da je naša pravda kao prljava haljina, da nas jedino Hristova krv može očistiti od prljavštine grijeha i obnoviti naše srce prema Njegovom obličju.“ Put Hristu 22, 23 (SC 28)
„Veliki teret svake duše trebalo bi da bude: Da li je moje srce obnovljeno? Da li je moja duša preobražena? Da li su moji grijesi oprošteni kroz vjeru u Hrista? Da li sam nanovo rođen?“ 2SM 117
Da li nam je Isus otkrio i neke druge slučajeve onih koji su imali isto nerazumijevanje? Šta je bilo potrebno ludim devojkama?
