Dopusti Božjoj ljubavi da uđe u tvoje srce
„Jedan poglavar ga je upitao: Učitelju dobri, šta moram da radim da naslijedim vječni život?“ Luka 18:18
Ovo je najvažnije od svih pitanja za koje treba da potražimo odgovor u Božjoj riječi.
„Ako hoćeš da uđeš u život, drži uputstva.“ „Koja?“ upita ga čovjek. A Isus reče: „Ne počini zločin ubistva, Ne učini preljubu, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Poštuj oca i majku, i Voli bližnjega kao samoga sebe.“
„Svega toga sam se držao od mladosti svoje“, reče mladić. „Šta mi još nedostaje?“ Matej 19:17-20
„Hrista je privlačio ovaj mladić. On je znao da je bio iskren kad je kazao: ‘Svega toga sam se držao od mladosti svoje.’“ Čežnja vjekova 443 (DA 519)
On je bio dobar i poslušan mladić. Nije počinio ubistvo ili preljubu, nije krao ni lagao. Ali je imao problem!
„Njegova predstava o zakonu je bila površna i spoljna. Mjereno ljudskim mjerilima, on je sačuvao svoj karakter bez nedostataka. U velikoj mjeri njegov spoljašnji život je bio bez krivice; on je smatrao da je njegova poslušnost bez mane. Ipak, imao je potajni strah da nije sve u redu između njegove duše i Boga. To ga je pokrenulo da zapita: ‘Šta mi još nedostaje?’“ COL 391
„Hristos je čitao srce ovog poglavara. Nedostajalo mu je samo jedno. To je bilo načelo od životne važnosti. U duši mu je bila potrebna Božja ljubav. Ova potreba, ako joj se ne udovolji, pokazaće se sudbonosnom po njega.“ Čežnja vjekova 443, 444 (DA 519)
Šta znači to „životno važno“? To znači apsolutno neophodno za život. A šta je bogatom mladiću bilo apsolutno neophodno za život? Božja ljubav u duši, ne samo ljudska. Ljudska ljubav zna da bude sebična.
„Da bi mogao da primi Božju ljubav, morao se odreći velike ljubavi prema samome sebi.“ Čežnja vjekova 444 (DA 519)
„‘Ako hoćeš da budeš savršen’, reče mu Isus, ‘idi i prodaj svoju imovinu i razdeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu. Tada hajde za mnom.’ Ali, kad je to čuo, mladić ode žalostan jer je imao veliko bogatstvo.“ Matej 19:21-22
Isus je bio veoma žalostan što je mladić otišao od njega.
„Neki se put čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt.“ Izreke 14:12
Bogati mladić se nalazio na putu smrti i izabrao je da na njemu ostane. Bio je veoma sebičan, jer je želio da sav svoj novac zadrži za sebe, ne dijeleći ga sa drugima. Nije imao Božju ljubav u srcu.
„Ali ko god ima dobra ovoga svijeta i gleda kako mu je brat u oskudici, a ipak zatvori svoje srce pred njim, kako ljubav Božja prebiva u njemu?“ 1. Jovanova 3:17
„Ljubazni, volimo jedan drugoga, jer je ljubav od Boga, i svako ko voli začet je od Boga i poznaje Boga. Ko ne voli, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav.“ 1. Jovanova 4:7-8
„Sve dok u svom životu ne prihvatite načelo požrtvovane ljubavi, koja je načelo njegovog karaktera, ne možete upoznati Boga.“ Misli sa gore blagoslova 41 (MB 25)
„Ljubav je osnova pobožnosti. Šta god neko ispovijedao, niko nema čistu ljubav prema Bogu ukoliko nema nesebične ljubavi prema bratu. Ali mi ne možemo steći takav duh pokušavajući da volimo druge. Ono što nam treba je ljubav Hristova u srcu. Kada se naše ‘ja’ izgubi u Hristu, prava ljubav izvire spontano. Savršenstvo hrišćanskog karaktera je postignuto kada potreba da pomažemo drugima i budemo im na blagoslov stalno izvire iznutra.“ COL 384
„Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete voleli jedan drugoga.“ Jovan 13:35
„Nije moguće da srce u kojem boravi Hristos bude lišeno ljubavi. Ako volimo Boga zato što nas je On prvi volio, voljećemo i sve za koje je Hristos umro.“ COL 384
„Ljubav ne čini zlo bližnjem. Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.“ Rimljanima 13:10
Vaš bližnji je ona osoba kojoj treba vaša pomoć. Vaš bližnji je vaša supruga. Vaš bližnji je vaše dijete. Na koji način postupamo sa bližnjima u svojoj porodici? Da li ih zaista volimo Božjom ljubavlju? Kakva je Božja ljubav?
„Ljubav je strpljiva i ljubazna [i kada su vam djeca neposlušna, ljubav je i dalje strpljiva i ljubazna, čak i kada treba da ih ukorite]; ljubav nije ljubomorna ili razmetljiva; ona nije ohola i gruba. Ljubav ne zahtijeva svoje, [u našim porodicama ne bi bilo svađa kada bi u njima bilo ove vrste ljubavi. O svakom problemu bismo strpljivo razgovarali, molili se u vezi sa tim i pronašli rješenje] nije razdražljiva ili uvredljiva; [čak i kada se drugi ne slažu sa nama ili kada nas vrijeđaju] ne raduje se zlu, a raduje se pravdi. Ljubav sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada i može sve da izdrži.“ [strpljivo i ljubazno, bez razdražljivosti ili uvrijeđenosti] 1. Korinćanima 13:4-7
„Ljubav ne samo da podnosi tuđe greške, već se radosno pokorava svakom obliku patnje i nelagodnosti koje podnošenje čini nepohodnim.“ 5T 169
„Jer Hristova ljubav nas pokreće.“ 2. Korinćanima 5:14
Kada govorim o ovim stvarima, ljudi često kažu: „Ali mi smo samo ljudi! Kako možemo imati takvu ljubav?“ Ako smo samo ljudi, onda nismo hrišćani. Hrišćani su sudionici u božanskoj prirodi. Oni imaju Hrista u sebi, nadu slave. Oni su povezani sa čokotom, ispunjeni Svetim Duhom, a samim tim ispunjeni i Božjom ljubavlju koja je prvi rod Svetoga Duha.
„Jer Božja ljubav je izlivena u naša srca kroz Duha svetog, koji nam je dat.“ Rimljanima 5:5
„Mnogi varaju sami sebe; jer načelo ljubavi ne stanuje u njihovom srcu.“ Sinovi i kćeri Božje 47 (SD 49)
„Kad bih govorio ljudskim i anđeoskim jezicima, a ljubavi ne bih imao, bio bih kao zvono koje zvoni ili činele koje zveče. Kad bih imao dar proricanja i kad bih znao sve tajne i imao sve znanje i kad bih imao svu vjeru, tako da bih mogao i gore da premještam, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. I kad bih razdao sav svoj imetak da bih nahranio druge i kad bih smrti predao svoje tijelo, da bih se hvalio, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne bi koristilo.“ 1. Korinćanima 13:1-3
Lično iskustvo
Odrasla sam u domu koji se smatrao hrišćanskim. Bilo sam drugo dijete od nas jedanaest. Moj otac je bio veoma strog u nastojanju da njegova djeca budu poslušna roditeljima i Bogu. Ali nije imao vlast nad sobom. Ukoliko bi neko zakazao u poslušnosti, on bi lako postajo nestrpljiv i često, veoma ljutit. Tada je morao da nađe izgovor za svoje greške, pa je krivicu svaljivao na svoju djecu, suprugu ili nekog drugog ko ga je izazvao. Božja ljubav nije imala vlast nad njim!
Moj otac je bio spreman da stoji na strani istina u koje je vjerovao, čak i da postane mučenik ako je neophodno, ali time ne bi dobio ništa! Neki ljudi se svađaju sa članovima svojih porodica, pa ipak smatraju da su radnici za Boga jer drže i po deset biblijskih časova dnevno. Veoma žalosno!
„Mi možemo biti aktivni u djelu, možemo raditi mnogo; ali bez takve ljubavi kakva je vladala u Hristovom srcu, nikada ne možemo biti ubrojani u članove nebeske porodice.“ COL 158
U toku mog odrastanja bila sam poslušna i tako sam uspijevala da izbjegnem nevolje sa roditeljima i iskreno sam vjerovala da se nalazim na putu za nebo. Rado sam im pomagala u radu sa ostalom djecom ili na farmi. Ali nakon mog vjenčanja, kada su na svijet došla moja djeca, nije mi bilo lako. Moj suprug i ja nismo uvijek imali ista gledišta u pogledu vaspitavanja naše djece i često smo se svađali jer je svako od nas želio da zadrži svoje gledište. Smatrala sam da o vaspitavanju djece znam više, jer sam ja bila ta koja se starala za svoju mlađu braću i sestre. Moj suprug nije imao iskustava sa djecom, i kada je bio sebičan ili grub, bila sam ozlojeđena na njega. Kada su djeca bila neposlušna, a mi nestrpljivi i razdražljivi, smatrali smo da za to možemo da okrivimo djecu. I kada sam drugima govorila o tome, i oni su priznali da se kod njih događa isto. Kako je to žalosno! Djeca su nosila svoju krivicu i krivicu svojih roditelja. A mi smo i dalje pokušavali da budemo dobri roditelji, ne shvatajući da smo se oslanjali samo na običnu ljudsku ljubav.
Godine 1970-te, vratili smo se iz Indije sa našeg misionarskog rada i pošla sam da posjetim moje roditelje. U toku mog boravka, nekoliko mojih braće i sestara koji su takođe bili prisutni, pokrenulo je temu opravdanja vjerom. Neki od njih su već jedno vrijeme proučavali o tome. U diskusiji sa ocem izrazili su neke ideje koje su, čini se, bile različite od njegovog razumijevanja spasenja. Pošto sam bila prisutna, nadao se da će moći stvar da ispita do kraja. Bila sam propovjednička supruga! Bila sam misionar! Otac je mislio da ću imati odgovore.
Tako, kada su moja braća i sestre iznijeli svoja nova otkrića, otac me je pitao: „Margareta, da li su u pravu?“ A svaki put, sve što sam mogla kazati bilo je: „Oče, ne znam.“ Bila sam radnik za Boga, ali ne i marljivi istraživač Njegove riječi. Zapravo, čitala sam Bibliju, ali nisam razumjela kako da se hranim njom tako da ona postane sila u mom životu. Bila sam površni čitalac!
Kako se diskusija nastavljala, zapazila sam da je otac postajao sve zabrinutiji. Da li je njegova nebeska nada bila zidana na pijesku?
Njegova vjera bila je, jednostavno, prihvati Isusa, učini najbolje što možeš da budeš poslušan Bogu, i vremenom, nadvladaćeš svoje grijehe. Na kraju, nije li posvećenje zapravo djelo koje traje cijelog života? I nije li istina ono što drugi uče – da Isus pokriva naše grijehe dok god mi pokušavamo da ih nadvladamo?
Dakle, veliki dio svog života on je pokušavao da nadvlada grijehe svog karaktera, ozlojeđenost, razdražljivost, nestrpljivost, svadljivost, pohlepu, vjerujući istovremeno da je u spasonosnoj zajednici s Bogom, pokriven Hristovom pravednošću, čak i kada svjesno griješi. A sada je slušao o neophodnosti očišćenja srca i o sili Božjoj koja ga može sačuvati da ne čini grijeh i da Hristova pravednost ne pokriva grijeh!
Kako se rasprava nastavljala, otac nije bio jedini koji se zabrinuo. Ja sam se takođe zabrinula jer sam morala da priznam da zapravo ništa nisam znala o opravdanju vjerom. Moja vjera je bila slična vjeri moga oca. Učini najbolje što možeš da držiš zakon. A pošto su grijesi koji su me opsijedali bili mali u poređenju sa njegovim, izgledalo mi je kao da imam pobjedu nad grijehom.
Moj otac je tada imao 78 godina i zdravstveno stanje njegovog srca moglo je svakog časa da ga odvede u smrt. Znao je da će samo pobjednici ići na nebo, a on nije bio pobjednik!!! Kod kuće je živio sa sinom starim sedamnaest godina, rođenim dvanaest godina nakon ostale djece, koji ga je ljutio više nego sva ostala djeca zajedno. Pod pritiskom saznanja o svom problemu, povikao je: „Margareta, pomozi mi!“
„Posvuda nailazimo na ljudska bića čija srca teže za nečim što nemaju. Oni teže za silom koja daje pobjedu nad grijehom, za silom koja oslobađa od robovanja zlu, za silom koja daje zdravlje, život i mir.“ MH 143
Gledajući u očevo molećivo lice, postalo mi je jasno da nemam šta da ponudim grešniku. Jedina misao koja mi je dolazila bila je: „Pokušaj malo jače, oče!“ Ali on je pokušavao cio život i u tom trenutku sam shvatila da taj savjet za njega nije pravi. Nisam ništa rekla. Pošla sam kući odlučna da pomognem svom ocu. Počela sam marljivo da istražujem da bih otkrila šta to znači biti hrišćanin. U prvi mah taj posao mi se učinio dosadnim, ali sam nastavila i postepeno je Biblija postajala voda i hljeb života mojoj duši.
„Dok se [Božji narod] hrani Njegovom riječi, on će otkriti da je ona duh i život. Riječ razara ono što je naslijeđeno, zemaljsku prirodu, i daruje novi život u Isusu Hristu.“ Čežnja vjekova 330, 331 (DA 391)
U toku istraživanja pronalazila sam odgovore i po prvi put shvatila da imam samo obličje pobožnosti, ali ne i silu jevanđelja. Naizgled sam mogla da po spoljašnjosti držim Božji zakon, ali nisam znala kako da pokorim svoj duh upravi Božjeg Duha, tako da moja poslušnost bude rezultat vjere.
„Mnogi koji se nazivaju hrišćanima su samo moralisti. Rad Svetoga Duha je njima nepoznat.“ COL 315
Zato što sam po prirodi bila sklona saradnji i zato što sam od roditelja naučila da se pokoravam i Bogu i njima, počela sam nesvjesno da se oslanjam na svoju poslušnost. Smatrala sam sebe uspješnim hrišćaninom.
„Ljudi su u većem neznanju u odnosu na plan spasenja, i treba im mnogo više poučavanja u toj najvažnijoj temi nego po pitanju ostalih sadržaja.“ 4T 394
„Jer svjedočim za njih da imaju revnost za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom. Jer, pošto ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje da uspostave svoju, nisu prihvatili Božju pravednost.“ Rimljanima 10:2-3
„Prava vjera prisvaja Hristovu pravednost i grešnik postaje pobjednik sa Hristom; on je sudionik u božanskoj prirodi i tako su božansko i ljudsko združeni.
Onaj ko pokušava da stigne na nebo sopstvenim djelima u držanju zakona, pokušava nemoguće. Čovjek se ne može spasiti bez poslušnosti, međutim, to djelo ne treba da potiče od njega samoga; Hrist treba da čini u njemu da želi i učini što Mu je ugodno.“ 1SM 363, 364
„Tom blagodaću spaseni ste kroz vjeru. I to nije od vas, dar je Božji. Ne od djela, da se niko ne bi hvalio. Jer mi smo njegovo djelo, stvoreni u Hristu Isusu za dobra djela, koja je Bog unaprijed pripremio da u njima hodimo.“ Efescima 2:8-10
Čim sam podijelila svoja otkrića sa svojim suprugom, on mi se pridružio u proučavanju. On je bio propovjednik dvadeset godina, ali ni on nije shvatao iskustvo koje nudi jevanđelje.
„U pogledu plana spasenja nama je neophodno prosvjetljenje. Nema ni jednog među stotinu koji razumije biblijsku istinu po ovom pitanju koja je tako važna za naše sadašnje i buduće dobro.
Neprijatelj ljudi i Boga ne želi da ova istina bude jasno predstavljena, jer on zna da će njegova sila biti slomljena ako je ljudi u potpunosti prihvate.“ RH 9-3-1889
Kada smo u toku naših proučavanja otkrili kako da svakoga dana predamo svoja srca Bogu, naši životi su se promijenili. Uskoro su naša djeca otkrila da njihovi roditelji prolaze kroz važno iskustvo, pa su i ona poželjela da pronađu lično iskustvo duhovnog života. Naš sin, Arlen, bio je star dvadeset i tri godine, ćerka Šeril je bila godinu dana mlađa i udata, a najmlađa, Lorna, imala je četrnaest godina.
Kada nam je Šeril došla u posjetu, podijelili smo sa njom naše novo iskustvo i razumijevanje spasenja. Ona je uzviknula: „Upravo to tražim cijelog svog života! Kako da pronađem to iskustvo?“ Ohrabrili smo je da provodi vrijeme sa Isusom, da Ga potpuno upozna čitajući Njegovu riječ i da potpuno shvati Njegova učenja. Nekoliko sedmica kasnije nazvala me je i rekla: „Majko, ništa mi ne pomaže. Kao da čitam prazne riječi. Čini mi se da nemaju nikakav značaj!“ Ona je takođe bila površni čitalac. Ohrabrila sam je da nastavi sve dok riječi koje je čitala nisu postale voda i hljeb života.
Naša najmlađa ćerka, Lorna, odlučila je da bude odsutna iz škole godinu dana da bi proučavala Bibliju i Duh proroštva. U to vrijeme, ona je donijela odluku da slijedi Boga, i to je bio veliki blagoslov.
„U borbi za vječni život, mi se ne možemo oslanjati jedan na drugog. Hljeb života mora jesti svako za sebe. Mi pojedinačno uzimamo učešće u njemu, tako da duša, tijelo i um mogu biti oživljeni i ojačani preobražavajućom silom.“ TM 385
„Naime, ne stidim se dobre vijesti Hristove, jer ona je sila Božja na spasenje svakome ko vjeruje… Jer se u njoj otkriva pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što je napisano: ‘Pravednik će živjeti od vjere.’“ Rimljanima 1:16-17
Nakon što sam lično iskusila silu jevanđelja, molila sam se da me Gospod pošalje nazad mome ocu i cijeloj porodici. Čeznula sam da sa njima podijelim predivne istine spasenja koje sam pronašla.
„Kako bismo druge mogli uvjeriti u silu Hristove milosti, moramo poznavati njenu silu u našim srcima i životu.“ MH 469
„Jevanđelje ne treba iznositi kao beživotnu teoriju, nego kao živu silu koja mijenja život. Bog želi da Njegove sluge posvjedoče činjenicu da ljudi zahvaljujući Njegovoj milosti mogu posjedovati karakter sličan Hristovom i da se mogu radovati u sigurnosti Njegove velike ljubavi.“ MH 99
Nakon što sam svojoj porodici iznijela moje svjedočanstvo, bila sam veoma zahvalna što su moj otac i moja majka odgovorili na spasonosnu poruku jevanđelja.
Neki od moje braće i sestara su mi rekli: „Ovo će promijeniti naše živote. Ovo ne možeš držati za sebe. Da li bi htjela da podijeliš to sa našim prijateljima? Da li bi htjela da govoriš u našoj crkvi?“ „Da govorim u crkvi?“ Do tada, radila sam samo sa djecom i nikada nisam govorila u crkvi, ali sam takođe znala da sam pronašla istinsko hrišćansko iskustvo. Zato sam se molila Bogu da uzme od mene strah da bih mogla slobodno govoriti.
Već sledećeg jutra, imala sam službu u crkvi. Bez straha! Ljudi su tražili još jedan sastanak tog popodneva, a potom i uveče. Nakon toga, došao je propovjednik i rekao mi:
„Dugo sam proučavao predmet opravdanja vjerom u nastojanju da ga razumijem, ali nisam shvatao. Sada ga razumijem i predajem se Bogu.“
„Želim da dobro razumijete da su duše spriječene da poslušaju istinu usled pometnje raznih teorija i zato što ne poznaju put predanja volje i uma Isusu. Njima su potrebna naročita uputstva kako da postanu hrišćani.“ Evangelizam 121 (Ev 152)
„Ne dozvolite da bilo šta odvuče vašu pažnju sa pitanja: ‘Šta mi treba činiti da naslijedim život vječni?’ Ovo je pitanje života i smrti koje moramo riješiti za vječnost.“ 1SM 171
„Istražujte, o, istražujte dragocjenu Bibliju gladna srca.“ COL 111
„Umišljena nada, i ništa više, će se pokazati kao vaša propast.“ 1T 163
„Mnogi su svjesni svojih velikih nedostataka; oni čitaju, mole se i odlučuju, pa ipak nemaju napretka. Izgleda kao da su nejaki da se odupru iskušenju. Razlog je taj, što ne idu dovoljno duboko. Oni ne traže temeljno obraćenje duše da bi izvori koji iz nje izlaze mogli biti čisti i da ponašanje može svjedočiti da Hristos vlada iznutra. Svi nedostaci karaktera nastaju u srcu. Ponos, taština, zla narav i pohlepa izlaze iz tjelesnog srca neobnovljenog milošću Hristovom.“ OHC 336
Tjelesno srce i tjelesni um ne mogu biti poslušni duhovnom zakonu, oni se jedino mogu pokoriti slovu zakona. To je bilo i Pavlovo iskustvo prije obraćenja. Ima li i drugih koji su bili u neznanju u pogledu opravdanja vjerom kao što smo mi bili? Sjetite se Nikodima. Šta mu je Isus rekao?
Budi nanovo rođen
„Među farisejima je bio jedan čovjek koji se zvao Nikodim, jedan od judejskih poglavara. On je došao kod njega noću i rekao mu: ‘Učitelju, znamo da si ti onaj koji je došao od Boga, jer niko ne može da čini znake koje ti činiš ako Bog nije s njim.’“ Jovan 3:1-2
„Isus je upravio svoj pogled na govornika kao da proniče u dubinu njegove duše. U svojoj beskonačnoj mudrosti On je gledao čovjeka koji traži istinu.“ Čežnja vjekova 129 (DA 168)
„Isus mu na to reče: ‘Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko odozgo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.’“ Jovan 3:3
„On je bio strogi farisej i ponosio se svojim dobrim djelima. Bio je nadaleko poštovan zbog svoje darežljivosti i velikodušnosti u podupiranju službe u hramu, osjećajući se sigurnim da je obezbijedio Božju naklonost. Uznemirila ga je misao o kraljevstvu koje je tako čisto da ga on u sadašnjem stanju ne može naslijediti… Na osnovu svoga izraelskog porijekla smatrao je da mu je sigurno obezbijeđeno jedno mjesto u Božjem kraljevstvu. Smatrao je da nije potrebna nikakva promjena i zato su ga iznenadile Spasiteljeve riječi.“ Čežnja vjekova 130 (DA 171)
„A Nikodim ga upita: ‘Kako čovjek može da se rodi kad je star? Zar može po drugi put da uđe u utrobu svoje majke i da se rodi?’ Isus odgovori: ‘Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što sam ti rekao: Morate da se rodite odozgo.’“ Jovan 3:4-7
„‘Vjetar duva gdje hoće i čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide. Takav je svako ko je rođen od Duha.’ Tada ga Nikodim upita: ‘Kako to može biti?’ Isus mu odgovori: ‘Ti si učitelj u Izraelu, a to ne znaš?’“ Jovan 3:8-10
Isto tako, ni ja nisam znala šta je to novorođenje niti sam shvatala potrebu za time. Kao Nikodim, i ja sam pokušavala da svojim tjelesnim srcem budem poslušna Bogu.
„Neki se put čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt.“ Izreke 14:12
„Po prirodi srce je zlo i ‘ko će čistog izvaditi iz nečistog? Niko.’“ Jov 14:4. Nikakav ljudski izum ne može da nađe lijek za grešnu dušu. ‘Zato je upravljanje po tijelu neprijateljstvo Bogu, jer se ne pokorava Božjem Zakonu, niti zapravo može.’ ‘Jer iznutra, iz ljudskog srca, izlaze zle misli, blud, krađe, ubistva, preljube, lakomstvo, zloba, prevara, besramnost, zavidno oko, hula, oholost, nerazumnost.’ (Rimljanima 8:7; Marko 7:19) Izvor u srcu mora biti očišćen da bi potok postao čist. Onaj koji pokušava da dospije do Neba svojim sopstvenim djelima, držanjem zakona, pokušava nemoguće. Nema sigurnosti za onoga koji posjeduje samo legalističku religiju, obličje pobožnosti. Hrišćanski život nije preinačavanje ili poboljšavanje staroga, već preobražaj prirode. To znači umiranje svome ‘ja’ i grijehu i potpuno nov život. Ova promjena može se sprovesti samo uspješnim djelovanjem Svetoga Duha.“ Čežnja vjekova 131 (DA 172)
Nije mi bila poznata potreba umiranja svome ‘ja’ i grijehu, kao i neophodnost obnovljenja srca Svetim Duhom.
„Novorođenje je rijetko iskustvo u današnje vrijeme. To je razlog smetenosti u crkvama. Mnogi, baš mnogi, nose Hristovo ime, a neposvećeni su i nesveti. Oni su kršteni, ali su živi sahranjeni. Njihovo ‘ja’ nije umrlo i zato nisu uskrsli u nov život u Hristu.“ 6BC 1075
Kako je to žalosno! Postoji toliko problema u crkvama i porodicama zato što ljudi ne znaju kako da umru svome ‘ja’ i kako da se nanovo rode. Oni ne znaju kako da dopuste Božjoj ljubavi da vlada nad njima.
Zamislite se na trenutak; da li vam je prije nego što ste kršteni bilo rečeno da ostavite grijehe svijeta: upotrebu duvana i alkohola, preljubu, krađu i tako dalje?
Kada po našim crkvama postavim ovo pitanje, obično sve ruke budu podignute. Ali kada postavim pitanje: Koliko od vas je prije svog krštenja bilo podučeno kako da umrete sebi i kako da se odreknete prava da činite grijehe koji izlaze iz srca – mržnje, bijesa, gorčine, ozlojeđenosti, nestrpljivosti, razdražljivosti, ljubomore i sebičnosti? Ako se neke ruke i podignu, njihov broj je veoma mali. To je naš problem! Tako je malo onih koji su razumjeli kako da predaju svoja srca sa svim grijesima koji iz njega izlaze.
Ni ja nisam bila podučena u vezi tih stvari, i dok god nisam počinila neko vidljivo djelo grijeha, smatrala sam sebe hrišćankom. Nalazila sam izgovore za nedostatke svog karaktera: ozlojeđenost, nestrpljivost i razdražljivost. Ali kada sam u potpunosti predala moje srce Bogu, tada je On mogao da me očisti od svih grijeha moga srca.
„Krv Isusa Hrista, sina Njegovog, čisti nas od svakog grijeha.“ 1. Jovanova 1:7
„Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.“ 1. Jovanova 1:9
„‘Ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro je prošlo, gle, sve novo je postalo.’ Ono čemu se moglo prigovoriti u karakteru je očišćeno iz duše Isusovom ljubavlju. Sva sebičnost je istjerana, sva zavist, svi zli razgovori su iskorijenjeni i potpuni preobražaj se događa u srcu.“ RH 7-22-1890
„Mnogi koji ispovijedaju da slijede Hrista nemaju istinsku religiju. Oni ne otkrivaju u svome životu plod pravog obraćenja. Njima i dalje vladaju iste navike, isti duh sitničarenja i sebičnosti, isto kao prije nego što su primili Hrista.
Niko ko nema saznanje o pravom obraćenju ne može ući u Božji grad. U pravom obraćenju duša je nanovo rođena. Novi duh nastanjuje hram duše. Počinje novi život. Hristos se otkriva u karakteru.“ RH 7-30-1901
„Budući da je Zakon bio nemoćan, jer je zbog tijela bio slab, Bog je, poslavši svog Sina u obličju grešnog tijela, za grijeh osudio grijeh u tijelu, da bi se pravedni zahtjevi Zakona ispunili na nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu.“ Rimljanima 8:3.4
„Iako je zakon svet, Jevreji nisu mogli steći pravednost svojim sopstvenim naporima da drže zakon. Ako žele da uđu u nebesko kraljevstvo, Hristovi učenici moraju steći drugačiju vrstu pravednosti od one farisejske. U svom sinu Bog im je pružio savršenu pravednost zakona. Da su svoja srca potpuno otvorili da prime Hrista, sam život od Boga, njegova ljubav, nastavali bi tada u njima, preobražavajući ih u njegovo obličje; i tako bi, zahvaljujući dragovoljnom Božjem daru, mogli dobiti pravednost koju zakon zahtijeva.
Isus je nastavio da objašnjava svojim slušaocima šta znači držati Božje zapovijesti – da je to izgradnja Hristovog karaktera u njima.“ Misli s gore blagoslova 74, 75 (MB 54, 55)
„Nikodim… je istraživao Sveto pismo na nov način, ne radi teorijskih rasprava, već da bi primio život za svoju dušu. Počeo je da gleda nebesko kraljevstvo kada se pokorio vođstvu Svetoga Duha.“ Čežnja vjekova 134 (DA 175)
„Mi možemo laskati sebi, kao što je to činio Nikodim, da nam je život pošten, moralni lik besprekoran, i misliti da ne moramo da ponizimo svoja srca pred Bogom kao obični grešnici; ali kada nas obasja Hristova svjetlost, vidjećemo da smo nečisti, shvatićemo da su naše pobude sebične, da je neprijateljstvo prema Bogu ukaljalo svako naše djelo. Tada ćemo shvatiti da je naša pravda kao prljava haljina, da nas jedino Hristova krv može očistiti od prljavštine grijeha i obnoviti naše srce prema Njegovom obličju.“ Put Hristu 22, 23 (SC 28)
„Veliki teret svake duše trebalo bi da bude: Da li je moje srce obnovljeno? Da li je moja duša preobražena? Da li su moji grijesi oprošteni kroz vjeru u Hrista? Da li sam nanovo rođen?“ 2SM 117
Da li nam je Isus otkrio i neke druge slučajeve onih koji su imali isto nerazumijevanje? Šta je bilo potrebno ludim djevojkama?
