SARAĐUJ SA BOGOM NA SVOM SPASENJU
„Radite na svom spasenju sa strahom i drhtanjem. Jer je Bog koji čini u vama da hoćete i radite kako je njemu ugodno.“ Filipljanima 2:12-13
„Ako želimo da Božja milost bude u nama, i mi treba da smo spremni da učinimo svoj dio. Božja namjera nije da umjesto nas On hoće i čini. Njegova milost je data da probudi u nama želju da hoćemo i činimo, a ne da nas oslobodi od ličnih napora. U nama treba da se probudi smisao za saradnju; Duh Sveti djeluje u nama da bismo mogli graditi svoje spasenje.“ Poruka mladima 86 (MYP 147)
Evo kako izgleda plan naše saradnje sa Bogom:
| BOŽJI UDIO | NAŠ UDIO |
| On će te privući | 1. Ne opiri se kada te On privlači |
| On će te osvjedočiti o grijehu, pravdi i sudu | 2. Priznaj svoju krivicu i potrebu za Njegovom pravednošću |
| On će ti dati pokajanje | 3. Priznaj i ostavi svoje grijehe |
| On će ti oprostiti, očistiće te, obnoviti i osloboditi da živiš posvećen život | 4. Vjeruj i prihvati |
| On će živjeti u tebi i osnažiti te | 5. Živi Njegovom silom i rodi mnogo roda |
| On će načiniti put da bi utekao kad si kušan | 6. Prihvati ponuđeni put i pokori Mu se |
| On će biti tvoj zastupnik ako padneš | 7. Pokaj se i vrati se Bogu |
Kao što ste vjerovatno zapazili, Božji udio je da neprestano djeluje u našem srcu, dok se naš udio sastoji u saradnji i sprovođenju onoga što On čini u nama. Ja ovo nisam razumjela i nastojala sam da sama održavam svoje srce čistim. Koje je to prvo djelo koje Isus čini da bi nam pomogao?
On će te privući
„I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.“ Jovan 12:32
„Prvo i najvažnije je omekšati srce i pokoriti dušu propovijedanjem Gospoda Isusa Hrista, kao Onoga koji nosi grijehe, Spasitelja koji prašta, čineći da jevanđelje postane što jasnije.“ Evangelizam 200 (Ev 264)
Isus je bio podignut na krst da umre za naše grijehe, tako da može da nam oprosti, očisti nas i vrati k sebi. Ovo je najvažnija istina u Božjoj riječi.
„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život. Jer Bog nije poslao svog Sina u svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spase kroz njega.“ Jovan 3:16-17
„I daćeš mu ime Isus; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovih.“ Matej 1:21 „Svi mi kao ovce zalutasmo, svaki od nas se okrenu svojim putem, a Gospod je položio na njega bezakonje svih nas.“ Isaija 53:6
„Iako je mrzio grijeh savršenom mržnjom, On je ipak uzeo na svoju dušu grijehe cijelog svijeta. Iako nije bio kriv, ponio je kaznu onih koji su bili krivi. Nevin, žrtvovao je sebe kao zamjenu za prestupnika. Krivica svakog grijeha pritiskala je svojom težinom božansku dušu Otkupitelja svijeta. Zle misli, riječi i djela svakog Adamovog sina i kćeri pozivali su da se On kazni, jer je On postao čovjekova zamjena. Iako krivica za grijeh nije bila Njegova, Njegov duh je bio kidan i udaran čovjekovim prestupom, i onaj koji nije znao za grijeh, postao je grijeh za nas, da bismo mi bili pravda Božja u Njemu.
Naš božanski Zamjenik je dobrovoljno izložio svoju dušu maču pravde kako mi ne bismo propali, nego imali vječni život.“ 1SM 322
Isus je istinski osjećao sve naše grijehe i iskusio krivicu za njih. On zaista želi da budemo pravedni u Njemu.
„Onoga koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božja u njemu.“ 2. Korinćanima 5:21
„Čim je Hristos ušao u pustinju kušanja, Njegov izgled se izmijenio….Teret grijeha svijeta mu je pritiskao dušu… Shvatio je kolika je sila izopačenog apetita i nesvete strasti koje su zarobile svijet donoseći čovjeku neizrecive patnje.“ 1SM 271
„Ali Bog je tako ispunio ono što je unaprijed objavio ustima svih proroka, da će njegov Hristos stradati.“ Djela 3:18
„Da je Sotona uspio da navede Hrista da popusti jednom jedinom iskušenju, da ga je mogao navesti da jednim dijelom ili čak samo mišlju uprlja svoju savršenu neporočnost, knez tame bi likovao nad čovjekovim Zamjenikom i zadobio bi za sebe cijelu ljudsku porodicu. Međutim, iako Sotona može da izmuči, on ne može da okalja. On može da izazove agoniju, ali ne i oskvrnjenje. On je Hristov život pretvorio u dugi niz sukoba i iskušenja.“ Istorija proroka i kraljeva 457 (PK 701)
„Mučen je bio i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje bio je vođen i kao ovca nijema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih.“ Isaija 53:7
„U toku Njegovih poslednjih sati, dok je visio na krstu, iskusio je u potpunoj mjeri ono što čovjek mora da iskusi kada se odupire grijehu. Shvatio je koliko popuštanje grijehu može da pokvari čovjeka. Shvatio je užasne posljedice prestupanja Božjeg zakona jer je bezakonje cijelog svijeta počivalo na Njemu.“ 5BC 1082
„Koji je sam ponio grijehe naše u tijelu svom na drvo, da bismo prekinuli s grijesima i živjeli za pravednost.“ 1. Petrova 2:24
„Dok je grešnik još daleko od Očeve kuće i rasipa imanje u stranoj zemlji, Očevo srce čezne za njim; i svaka probuđena čežnja duše da se vrati Bogu nije ništa drugo do nježni poziv Božjeg Duha koji preklinje, usrdno moli, nagovara odlutalog da se vrati očevom srcu punom ljubavi.“ Put Hristu 43 (SC 54)
„Volim te ljubavlju vječnom. Zato te i privlačim svojom dobrotom.“ Jeremija 31:3
Postoje mnoga djeca koja nisu iskusila očinsku ljubav. Ona su bila odbačena i zlostavljana i stoga im je veoma teško da vjeruju da ih Bog istinski voli i želi da ih spasi. U periodu odrastanja našeg sina, osjećala sam da smatra da ne može biti spasen. Dugo vremena nisam razumjela zašto je to tako.
Kada je krenuo u školu činilo se kao da ne može da nauči da čita i piše, pa je stoga učitelj smatrao da je ili priglup ili lijen. Učinila sam sve što je bilo u mojoj moći da ga naučim, ali je išlo veoma teško. Nije nam bilo poznato da je imao disleksiju dok nisam čitala o tome kada je imao dvadeset dvije godine. Otkrili smo da je mogao da posmatra samo dva slova istovremeno, a ona bi se pred njim pojavljivala u obrnutom rasporedu. Kada sam mu rekla o kakvom problemu se radi, rekao je: „O, majko, svi su mislili da sam ili priglup ili lijen, ali duboko u sebi znao sam da to nije tačno, a ti si bila jedina koja je imala vjere u mene.“
Tada sam ga ohrabrila da čita „Čežnju vjekova“, knjigu o Hristovom životu. Kada je završio sa čitanjem, uzviknuo je: „Nije li to predivno što me Bog voli!“ Tada se mogao u potpunosti predati Bogu jer je konačno shvatio da ga je Bog uvijek volio i da ga neće odbaciti kao što su to učinili ljudi.
„Prvi korak u pristupanju Bogu je upoznati ljubav koju On ima prema nama i vjerovati u nju; jer nas privlačna sila njegove ljubavi navodi da dođemo k njemu.“ Misli s gore blagoslova 134 (MB 104, 105)
„Silom koja je isto tako nevidljiva kao i vjetar, Hristos neprekidno radi na srcu. Malo pomalo, možda nesvjesno za onoga koji ih prima, nastaju utisci koji privlače dušu Hristu. Oni se mogu primiti razmišljanjem o Njemu, čitanjem pisma ili slušanjem riječi živog propovjednika. A onda odjednom, kada duh uputi neposredniji poziv, duša se radosno predaje Isusu. Mnogi ovo nazivaju iznenadnim obraćenjem, ali to je ishod dugih poziva Božjeg Duha – strpljivog dugotrajnog procesa.“ Čežnja vjekova 131, 132 (DA 172)
Ne opiri se Njegovom privlačenju
„Prignite uho i dođite k meni. Slušajte i duša će vaša živjeti.“ Isaija 55:3
„Svjetlost koja svijetli sa krsta otkriva Božju ljubav. Njegova ljubav nas privlači k njemu. Ako se ne odupremo ovom privlačenju, bićemo dovedeni do podnožja krsta u pokajanju za grijehe koji su raspeli Spasitelja. Tada Božji Duh kroz vjeru stvara novi život u duši. Misli i želje postaju poslušne Hristovoj volji. Srce i um obnavljaju se prema obličju Onoga koji djeluje u nama da bi sve pokorio sebi.“ Čežnja vjekova 135 (DA 175, 176)
„Svakog ko se pokori da bi se iskupio, Hristos će spasiti iz jame pokvarenosti i od trnja grijeha.“ COL 188
„Za sve one koji izaberu da slušaju, da se pokaju i vjeruju, put je pripremljen. Cijelo nebo čeka na saradnju grešnika, a jedina prepreka koja stoji na njegovom putu je ona koju jedino on sam može da ukloni – njegova volja. On se mora pokoriti volji Božjoj i pristupiti Bogu za spasenje kroz pokajanje i vjeru. Niko neće biti prisiljen da ide protiv svoje volje; Hristos privlači, ali ne prisiljava nikada.“ RH 3-24-1896
„Kako ćemo mi umaći ako zanemarimo tako veliko spasenje.“ Jevrejima 2:3
Ako ne budemo shvatili naše stanje izgubljenosti, lako je zanemariti to veliko spasenje. Lude djevojke, Nikodim, mlaki i ja, svi smo mislili da se nalazimo u spasonosnoj zajednici sa Bogom, pa smo stoga zanemarili proučavanje preko kojeg bismo mogli da razumijemo naše pravo stanje. Bog je znao da sam bila luda djevojka i nastojao je da mi na to obrati pažnju. Godinu za godinom, moja savjest me je navodila da proučavam. Bog je znao da bih razumjela svoje izgubljeno stanje samo kada bih sjela i otpočela ozbiljno proučavanje. Ali tek nakon što je moj otac zavapio za pomoć, ja sam konačno odvojila vrijeme za to i otkrila sam svoje pravo stanje.
„Postoji samo jedan način na koji se pravo poznanje o sebi može steći. Moramo gledati na Hrista! Usled toga što Ga ne poznaju, ljudi se uzdižu u svojoj sopstvenoj pravednosti. Kada razmišljamo o Njegovoj čistoti i veličanstvenosti, mi ćemo vidjeti sebe kao izgubljene i beznadežne slučajeve, odjevene u haljine samopravednosti, kao i svi ostali grešnici. Uvidjećemo da, ako ćemo se ikada spasiti, to neće biti zbog naše sopstvene dobrote, već kroz Božju neograničenu milost.“ COL 159
Šta On može da učini kada mi shvatimo našu potrebu?
On će te osvjedočiti o grijehu, pravdi i sudu
„I kad on dođe razotkriće svijetu šta je grijeh, i pravednost, i sud.“ Jovan 16:8
Kada bih na bilo koji način učinila nešto loše, neku prevaru ili sitnu laž, bila bih snažno osvjedočena da sam počinila grijeh, i znala sam da treba da priznam ta djela i da ih ispravim. Bilo je lako uočiti takve grijehe. Ali kako stoje stvari sa grijesima srca? Kada je moj otac bio ljut na svoju djecu, svaljivao je krivicu na njih i tako pronalazio izgovor. A kada sam ja dobila djecu, činila sam kao i on. Ako bih postala nestrpljiva i razdražljiva, krivica za to je pala na nekog drugog zato što je neko drugi uradio nešto što mi se nije svidjelo ili što nisam željela da se čini. Kada je moj suprug bio sebičan ili grub prema djeci, ja sam mu se suprotstavljala i svađala se sa njime. U mom umu, on je bio krivac za moju ozlojeđenost. Tako sam opravdavala grijehe svoga srca, sve dok nisam počela da proučavam. Tada je Bog bio u prilici da me uvjeri da nemam pravednost i da nisam spremna za sud. Nisam imala rod Svetog Duha, a to je Hristov karakter.
„Kroz uticaj Svetog Duha mi se osvjedočavamo o grijehu i osjećamo potrebu za oproštenjem. Samo skrušenima se oprašta, a milost Božja čini da se srce kaje. On je upoznat sa svim našim slabostima, kao i sa našom nemoći, i On će nam pomoći.“ 1SM 353
„Da im otvoriš oči, da ih obratiš od tame k svjetlosti i od Sotonine vlasti k Bogu, kako bi primili oproštenje grijeha i nasledstvo među onima koji su posvećeni vjerom koja je u meni.“ Djela 26:18
„Bog ne šalje vjesnike da laskaju grešnicima. On ne šalje vijest mira da bi kobnom sigurnošću uljuljkao neposvećene. On opterećuje savjest grešnika teškim bremenom i probada dušu strijelama osvjedočenja. Anđeli koji služe iznose mu strašne Božje sudove da bi probudili osjećanje potrebe i podstakli ga da uzvikne: ‘Šta mi treba činiti da se spasem?’“ Čežnja vjekova 71 (DA 104)
Priznaj svoju krivicu i potrebu za Njegovom pravednošću
„Vrati se, odmetnice, Izraele’, govori Gospod. ‘Moje se lice neće gnjeviti na vas, jer sam ja vjeran’, govori Gospod. ‘Neću se dovijeka gnjeviti. Samo spoznaj svoj prestup, jer si Gospodu, svom Bogu, zgriješila.“ Jeremija 3:12-13
Kada sam bila u posjeti mojoj porodici nakon povratka iz Indije, nakon što smo diskutovali o opravdanju vjerom, neko je predložio da kleknemo u krug i priznamo sve poteškoće koje su postojale između nas. Kada smo klekli, jedna od mojih sestara je uperila svoj pogled na oca, nadajući se da će on priznati svoju krivicu za djela koja su je ožalostila. On to nije mogao da učini, pa je ustao i izašao napolje. U namjeri da ga zaštitim od njega samog, ustala sam i izašla napolje jer sam se sjećala kako je još u vrijeme mog djetinjstva otac prijetio da će se prije ubiti nego što će priznati svoju krivicu. Obavila sam svoje ruke oko njegovog vrata i čvrsto ga zagrlila. On nije bio viši od mene. Tada sam se molila u sebi: „Gospode, šta da kažem svome ocu?“ Bog me je nadahnuo da kažem: „Oče, razlog tvoje napetosti prilikom posjete tvoje djece leži u tvome strahu da ćemo pričati o svom djetinjstvu. Ti si tako puno griješio protiv njih! Jedina osoba protiv koje nisi griješio sam ja.“ Na trenutak se zamislio i rekao je: „Margareta, griješio sam i protiv tebe!“ Šta je on činio? Priznao je svoju krivicu!
Tada me je poveo u svoju spavaću sobu, a krivica koja se u njemu taložila još od vremena njegove mladosti, prosto je navirala iz njega. Bio je skrhan pod teretom sopstvene krivice i nije znao šta da čini.
„Ljudi koji sebe smatraju Hristovim sledbenicima padaju nisko, uvijek se žale na svoje greške, ali nikada ne pobjeđuju i ne staju Sotoni na glavu. Krivica i osuda stalno opterećuju dušu, tako da bi mogli uzviknuti: ‘Jadan sam ti ja čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?’“ 6T 52, 53
On je bio iznova kršten prije dvije godine, nadajući se da će tako njegova krivica biti uklonjena, ali je ona postala teža. Niko ga nije učio kako da dođe do krsta i položi svoj teret kod Isusovih nogu. On nije razumio plan spasenja. Tada je zavapio: „Margareta, pomozi mi!“ Ali nisam znala kako da mu pomognem! Mogla sam mu reći: „Pokušaj malo jače“, ali u tom trenutku znala sam da to nije pravi odgovor. Nisam mu ništa rekla. Morala sam ga ostaviti u takvom stanju. Ali kada sam se vratila kući, počela sam da istražujem kako da pomognem mome ocu. U toku tog istraživanja otkrila sam da sam i sama izgubljena. Tada sam proučavala da bih pronašla odgovore za moju potrebu, i našla sam ih. Kasnije me je Bog poslao nazad mome ocu i ostatku moje porodice.
„Bog nam otkriva našu krivicu da bismo mogli naći utočište u Hristu i osloboditi se uz Njegovu pomoć ropstva grijeha.“ Misli s gore blagoslova 25 (MB 10)
„Oni koji su krivi znaju tačno koje grijehe treba da priznaju da bi im duše bile čiste pred Bogom. Isus im sada daje priliku da priznaju grijehe i da se pokaju u dubokoj poniznosti.“ 1T 156
„Oni koji se nisu ponizili pred Bogom priznanjem svoje krivice, nisu ispunili ni prvi uslov da budu primljeni.“ Put Hristu 30 (SC 37, 38)
Ako vas obuzima nestrpljenje i razdražljivost u odnosu sa nekim osobama, nemojte ih kriviti, iako su učinili nešto krivo. Priznajte svoju krivicu, i to što im niste na ispravan način predstavili Hrista. Ako su vam djeca neposlušna, njima nije potreban ljutiti roditelj, već pomoć i molitve. Božja sila ne može da radi kroz vaše disciplinovanje ukoliko ne koristite Njegove metode. Roditelji često okrivljuju svoju djecu kada ih ona razljute i na taj način djeca nose svoju krivicu i krivicu svojih roditelja. To je veoma žalosno! Roditelji kažnjavaju svoju djecu, ali se ne mole sa njima i ne dovode ih Isusu da bi dobili oproštenje i iscjeljenje. Na taj način se razvija korijen gorčine.
Kada smo moj suprug i ja počeli da dobijamo bolje razumijevanje jevanđelja, to nas je vodilo ka dubokom pokajanju i priznanju da smo iznevjerili jedno drugo i našu djecu, jer nismo znali kako da dopustimo Božjoj ljubavi da upravlja nama i našim međusobnim odnosima.
Ukoliko niste spremni da priznate svoju krivicu, ali želite da budete spaseni, dođite k Njemu i On će vam pomoći.
„Dođite Hristu takvi kakvi ste i razmišljajte o Njegovoj ljubavi dok vam se srce ne slomi. Sila koja izlazi od Hrista jača namjere srca da se okrene protiv grijeha i da se prikloni onome što je istinito. Hristova sila čini pokajanje iskrenim i pravim.“ RH 9-3-1901
Prilikom pipreme za povratak mome ocu, molila sam se Bogu da me moja porodica pozove i postara se za troškove puta da bih došla i podijelila sa njima moja otkrića. Željela sam da budem sigurna da me Bog šalje.
Oko dva mjeseca kasnije, jedna od mojih sestara me je pozvala i rekla: „Margareta, pomozi mi!“ „Šta se dogodilo?“ „Moja ćerka je pobjegla od kuće. Koristi drogu i živi sa nekim čovjekom. Ne znam šta da radim?“ Odgovorila sam: „Tom i ja smo otkrili novo iskustvo sa Gospodom prije nekoliko mjeseci. Po prvi put smo sigurni da istinski možemo pomoći grešniku. Da li bi ona došla kod nas u posjetu?“ „Ja ne znam gdje se nalazi,“ odgovorila je moja sestra. Rekla sam joj: „Nije važno. Molićemo se i ako budemo mogli da joj pomognemo, Bog će je poslati k nama.“
Nakon nekoliko dana, ona je bila kod nas. Čovjek sa kojim je živjela ju je ostavio, i ne znajući gdje bi pošla, uputila se kući. Njena majka joj je rekla da sam željela da nam dođe u posjetu. I evo je kod nas.
Prilikom naših nastojanja da te večeri ostvarimo dobar razgovor, molila sam se u sebi riječima: „Gospode, kako da se približim ovoj djevojci? Šta da joj kažem? Ne znam kako da to uradim. Gospode, otvori vrata njenog srca.“
Upravo tada, neko je pokucao na vrata. Kada sam ih otvorila, ispred njih je stajala supruga jednog propovjednika koji je stanovao pored nas. Mi smo se tek doselili i još se nismo dobro upoznali. Rekla je: „Čini mi se da ste ti i tvoj suprug pronašli nešto posebno u hrišćanstvu. I mi želimo isto iskustvo. Da li bi mi rekla o čemu se radi? Da li ćeš me podučiti?“
Bilo je lako da joj iznesem svoja otkrića u vezi sa planom spasenja i silom jevanđelja. Moja susjetka je bila zahvalna za dobro zajedničko proučavanje koje smo imale, a sve vrijeme sa nama u sobi bila je i moja nećaka, slušajući naš razgovor.
Nakon što je žena napustila kuću, nećaka je rekla: „Ako se u jevanđelju nalazi toliko sile, onda zaista ima nade i za mene!“ „Kako to misliš?“, upitala sam. „Ti znaš kako sam tvrdoglava!“, objašnjavala je ona. „Posmatrala sam svoje roditelje. Oni nisu imali pobjedu. (Njen otac je bio učitelj u crkvenoj školi). Posmatrala sam roditelje mojih prijatelja. Oni nisu imali pobjedu. Posmatrala sam svoje učitelje. Ni oni nisu ostvarili pobjedu. Pošto oni svih ovih godina nisu ostvarili pobjedu nad grijehom, odlučila sam da odustanem od borbe sa svojom tvrdoglavom naravi. Odlučila sam da uživam u stvarima ovoga svijeta. I to je ono što činim. Volim grijeh i moja savjest me više ne zamara. Ali ako je to što govoriš istina, tada za mene postoji nada!“
Imale smo dobar razgovor nakon kojeg smo pošle na spavanje. Zahvalila sam Bogu na otvorenim vratima i očekivala sam da ćemo nastaviti sa proučavanjem koje će joj pomoći da ostvari živo zajedništvo sa Bogom. Ali već sledećeg dana, vrata su se zatvorila. Pronašla je posao u restoranu i veoma rijetko smo je viđali.
Jednoga dana imala sam telefonski razgovor sa prijateljicom koja je napustila supruga i sinove i pobjegla sa jednim čovjekom. Izrazila sam tugu i razočarenje i molila sam je da iznova razmisli, ali ona nije htjela.
Kada sam položila slušalicu na svoje mjesto, shvatila sam da je moja nećaka ušla u kuću i slušala molbe koje sam upućivala. „Nisi li me pozvala na ovo mjesto u nastojanju da me vratiš Hristu? Da li si razočarana?“ Shvatila sam da je ovo nova šansa i brzo sam se pomolila Bogu da mi da prave riječi. „Ne, nisam razočarana“, odgovorila sam, „Bog ima dugoročne planove sa tobom i ja imam povjerenje u Njega.“ Na ove riječi, odahnula je sa olakšanjem. Nisam je pritiskala da donese odluku.
Mnogi od nas su pritiskali svoju djecu, i možda su ona donijela odluku da se krste, ali da li su poznavali Boga? Da li su istinski predali svoja srca? Da li su zaista iskusili silu jevanđelja? Opet smo imale dobar razgovor, ali nakon toga, ona je ponovo postala nedostupna.
Otprilike jednu sedmicu kasnije, došla je kod mene sa jednim čovjekom, tražeći da mu govorim o jevanđelju. Naravno da sam joj udovoljila, ali kada je on otišao, rekla sam joj:
„Šta to radiš? Prvo ga vodiš u grijeh, a nakon toga ga dovodiš kod mene da ga učim jevanđelju!“ „Da“, odgovorila je, „to je zato što sada vjerujem da svi mogu biti spaseni osim mene!“ Zašto je i dalje smatrala da je nemoguće da se ona spase? U čemu se sastojala prepreka?
Molila sam Boga da mi pokaže u čemu se sastojala prepreka na njenom putu. Nekoliko dana kasnije, dok se spremala da ode kući, Bog mi je dao odgovor. Rekla sam joj:
„Ukoliko ikada budeš željela da slijediš Isusa, nemoj početi time što ćeš nastojati da ostaviš grijehe. Otpočni time što ćeš upoznati Isusa. Provedi sate sjedeći kraj Njegovih nogu, čitajući Bibliju i knjigu ‘Čežnja vjekova’. Upoznaj Ga. Zaroni u stvari koje su od Boga.“ Otišla je od nas bez obećanja da će tako činiti. Mi smo nastavili da se molimo za nju.
Dva mjeseca kasnije nazvala nas je telefonom. „Činila sam tako kako si mi rekla. Prošla dva mjeseca uronila sam u Božju riječ. Provela sam sate čitajući o Isusu. Skoro da ne mogu da vjerujem šta se događa! Cijelo moje srce i moj um su privučeni Hristu, a za grijeh više ni ne marim!“
Ko je to učinio? Ko je nju doveo do pokajanja? Ko je promijenio njen način razmišljanja? Sveti Duh. Zašto? Zato što Mu je dala šansu. Ona je učila od Hrista i dopustila Mu da utiče na njeno srce i da je dovede do pokajanja. Kada je njena majka zapazila promjenu kod svoje kćeri, pozvala me je i zamolila me da dođem i podučim je, i ponudila se da plati putne troškove! Sada sam bila potpuno slobodna da posjetim svoju porodicu i podijelim sa njima ono što sam imala kako bi im pomogla da pronađu iskustvo pravog pokajanja iz srca.
