Sve je veća grupa akademika, teologa, pa čak i pastora koji pokušavaju uvjeriti hrišćane laike da mogu vjerovati u evoluciju. Naravno, ovo nije ništa novo; takav pokušaj da se Božja Riječ kompromituje sa evolucijom traje od vjerovanja u milionima godina, a evolucione ideje su popularizovane 1800-ih. Oni tvrde da je to naučna realnost (nije – to je vjerovanje o prošlosti) i stoga je hrišćani moraju prihvatiti.
Odakle potičemo?
Otkako je Čarls Darvin 1859. godine prvi put objavio svoju knjigu O porijeklu vrsta, ideja da je sve samo po sebi evoluiralo tokom miliona i milijardi godina dominira javnim medijima i obrazovnim institucijama. O evoluciji često se govori kao o „činjenici“.
Zato mnoge iznenađuje da postoji sve veći broj glasova koji govore protiv evolucije. Oni govore da nismo evoluirali, nego da smo stvoreni. To dodatno iznenađuje budući da mnogi od tih glasova dolaze od vodećih naučnika s različitih područja. Oni ne samo da ukazuju na nedostatke u teoriji evolucije, nego takođe ukazuju na to da se dokazi oko nas uklapaju u biblijski izvještaj o prošlosti, a ne u evoluciju.
Koji su to dokazi stvaranja na koje ti naučnici ukazuju? Postoje mnogi. Evo samo nekoliko njih.
Dizajn živih bića
Ako pogledamo samo jedan aspekt našeg tijela, kao što je to spretnost naše ruke, šake i prstiju, on govori o dizajnu i stoga o Dizajneru. Inženjeri robotike i dalje nastoje kopirati tu spretnost! Osim toga, naše pokrete kontroliše naš mozak, što nije mala stvar! Ogromna složenost ljudskog mozga, njegova kreativnost i moć apstraktnog rasuđivanja, s kapacitetima znatno izvan onoga što je potrebno za puki opstanak, možda je najočitiji dokaz inteligentnog stvaranja.
Nova zapanjujuća otkrića dosad nepoznate složenosti ćelije nastavljaju se otkrivati.
U vrijeme kad je Čarls Darvin objavio svoju knjigu O porijeklu vrsta, ćelija se smatrala jednostavnom „skupom protoplazme“ – osnovnim gradivnim elementom života. No, s razvojem tehnologije omogućeno nam je da proučavamo žive stvari na molekularnom nivou pa je postalo jasno da je ćelija nevjerovatno složena. Nova zapanjujuća otkrića dosad nepoznate složenosti ćelije nastavljaju se otkrivati. Ne primjer, ćelija ima ‘telefonsku centralu’ koja koordinira mnoštvo biohemijskih procesa u njoj.
I to nije sve! Na primjer, sada je smiješno kad se sjetimo predviđanja naučnika (J. B. S. Haldanea) koji je vjerovao da zbog evolucije niko nikada neće pronaći kotač u prirodi. Bio je u krivu, kao što to pokazuje ovaj videozapis (trajanja 1 min, 26 s) o najmanjem rotacionom motoru na svijetu, nevjerovatnom enzimu za sintezu ATP-a koji je prisutan u svim živim bićima.
A postoje i linearni motori, uključujući i bjelančevinu kinezin koja „hoda“ dok prevozi bitne komponente na mjesta gdje su potrebne u ćeliji, kao što to pokazuje ovaj videozapis (trajanja 1 min, 11 s).
Imajte na umu da za svaki „korak“ bjelančevina kinezin zahtijeva jedan molekul ATP-a za energiju, tj. ATP-a koji se generiše okretnim ATP motorom prikazanim u prethodnom videozapisu. Eukariotske ćelije trebaju oba ova vrlo složena motora, potpuna i funkcionalna, ali i još mnogo toga. Nije ni čudo što psalmista kaže:
„Hvalim te i pun sam strahopoštovanja što sam tako divno stvoren. Divna su djela tvoja, dobro zna to duša moja.“ (Psalam 139:14)
A apostol Pavle je rekao:
„Jer njegova nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno se vide još od stvaranja svijeta, budući da se prepoznaju po onome što je stvoreno, tako da nemaju izgovora.“ (Rimljanima 1:20)
Da, ne postoji izgovor! Pogotovo zato što nam savremena nauka nastavlja otkrivati nesmanjivu kompleksnost biohemije života. Ovaj videozapis (trajanja 2 min, 16 s) spektakularno pokazuje jedan bitni aspekt toga.
Imajte na umu da ovaj cijeli sistem (DNK, RNK i potpuno funkcionalni enzimski strojevi) mora biti prisutni u svakoj živoj ćeliji. Da biste dobili enzime trebate RNK, da biste dobili RNK morate imati DNK, da biste dobili DNK potrebni su vam enzimi… Počinjete li shvatati? Niko nema pojma kako bi takav sofisticirani skup nanostrojeva mogao sam sebe izgraditi bez inteligentnog dizajna. Nešto takvo morala je dizajnirati superinteligencija. Ovo je jedna od karakteristika Stvoritelja svega opisana u Bibliji: da je on sveznajućeg.
Što bi Čarls Darvin napravio od svih ovih informacija koje su dostupne danas? Čak i u njegovo vrijeme prizor s paunovim repom bio je dovoljan da ga napravi bolesnim (!), kao što to prikazuje ovaj jednominutni videozapis.
Mi zapravo intuitivno prepoznajemo dizajn kad ga vidimo, kao što znamo iz iskustva.
Prebrzo genetičko propadanje
Mi gomilamo u našim genima greške u kopiranju (mutacije) po stopi od približno 60 do 100 po osobi po generaciji. Evo videozapisa (trajanja 2 min, 29 s) koji je izvadak iz prezentacije na ovu temu međunarodno poznatog genetičara dr Džona Sanforda (jednog od mnogih naučnika koji vjeruju u Bibliju), izumitelja genetskog pištolja.
Zapravo čovječanstvo degradira tako brzo da se genetičari pitaju zašto nismo izumrli već barem sto puta! No, njihova zbunjenost tim je veća jer oni pogrešno vjeruju da je svijet stariji od približno 6000 godina, kako nam Biblija ukazuje.
Dakle, mnogi pogrešno vjeruju da su mutacije „motor“ evolucije, tj. da mogu stvoriti onu vrstu transformacije koja će tjerati stvari „uzbrdo“ koja opravdava ideju o razvoju od mikroba do čovjeka. Ali istina je sasvim drugačija. U sledećem videozapisu (trajanja 1 min, 52 s) nalazi se indikativan odgovor „vođe“ evolucionista na Zapadu, biologa Ričarda Dokinsa, kad su ga izazvali ovim problemom.
Imajte na umu da vrijeme, umjesto da je „heroj“ evolucije, zapravo čini stvar još gorom za teoriju evolucije.
Fosilni „zapis“
Umjesto da predstavlja milione godina evolucije i izumiranja, fosilni „zapis“ bolje je protumačiti kao ostavštinu globalnog Potopa (Postanje 6-9) i događaja nakon toga. Sledeći jednominutni videozapis pojašnjava koliki izazov teoriji evolucije predstavljaju izostanak promjene i „živi fosili“ dok su primijećene karakteristike zapravo u skladu s onim što Biblija kaže.
Postoji obilje dokaza o brzom pokapanju, baš kao što biste očekivali od katastrofalno nasilne globalne poplave kakva je opisana u Bibliji. Na primjer, ovaj jednominutni videozapis prikazuje neke fosile pokopane kroz više taložnih slojeva.
Uzorak globalne katastrofalne erozije, premještanje i zakapanje u vodenoj kataklizmi očit je svima koji ga žele vidjeti.
Usput, rašireno mišljenje da fosilni zapis „dokazuje“ da su ljudi evoluirali od majmuna potpuno je pogrešno. Jedan od vodećih svjetskih evolucijskih paleoantropologa, profesor Bernard Vud, otvoreno ističe da je portretiranje prelazne slike s majmuna na čovjeka (kao što je ovdje na desnoj strani prikazano) zavaravajuće:
„Imamo mnogo popularnih slika ljudske evolucije koje možete vidjeti na sve više mjesta, od pakovanja žitarica za doručak do reklama za skupu naučnu opremu. Na lijevoj strani slike je zdepast majmun kojemu strši čeljust, pogrbljen je i hoda na člancima ruku. S desne je strane čovjek, graciozan, uzdignuta čela, koji korača potpuno sigurno u budućnost. Između ova dva ekstrema nalaze se bića koja sve više sliče ljudima, čija ramena su sve povučenija unatrag, gornji dio tijela je sve vitkiji, ruke sve kraće, noge sve duže, povećane lobanje i uvučene brade. Naš napredak od majmuna do čovjeka izgleda tako glatko, tako uredno. To je tako popularna slika da je i stručnjaci nerado žele napustiti. Ali to je samo iluzija.“[1]
Iluzija! Profesor Vud naknadno je dodao:
„Porijeklo našeg roda ostaje frustrirajuće nejasno.“[2]
Stoga bi bilo razumno pitati: „Nismo li već otkrili prelaznu kariku između fosila majmuna i čovjeka otkad je Darvin napisao svoju knjigu O porijeklu vrsta?“ Sledeći videozapis (trajanja 45 s) daje primjer što se dogodilo s prelaznim oblicima nakon što su u početku pompezno najavljeni kao ‘prelazni oblici’.
Dinosaurusi
Slika 1. Šesto godina stara grobnica biskupa Bella u katedrali Karlajl (Carlisle) u Velikoj Britaniji, s gravurama u bronzi koje oslikavaju sauropode dinosauruse. Pojavljuju se u borbi vratovima (kao što je takođe tipično za ponašanje žirafa) ili možda prikazuje udvaranje, takođe poznato u životinjskom carstvu. Ko god da ih je urezao stoljećima prije, jasno je da nisu kopirani iz enciklopedije Britanike! Naprotiv, ljudi su u to vrijeme znali kako dinosaurusi izgledaju jer su u to vrijeme još postojali živi primjerci i bili su poznati kao ostala stvorenja koja su ugravirana na grobu biskupa Bella, na primjer ribe, psi, svinje i ptice.
Postoji mnogo dokaza da su dinosaurusi živjeli zajedno s ljudima nakon Potopa (npr. u Karlajl katedrali, prikazano gore), te da su dinosaurusi brzo pokopani tokom Potopa.[3] Pronađene su crvene krvne ćelije i hemoglobin u ostacima dinosaurusa, što ukazuje na to da teza da su izumrli prije nekoliko miliona godina mora biti pogrešna, ali što je u skladu s biblijskom vremenskim rasporedom, kako pokazuje sledeći videozapis (trajanja 43 s).
Čuđenje naučnika koji su otkrili crvene krvne ćelije vidljivo je jasno u sledećem jednominutnom videozapisu.
Nakon otkrića crvenih krvnih ćelija i hemoglobina 1990-ih godina slijedila su još dramatičnija otkrića:
- Godine 2005. fleksibilni ligamenti i krvne žile.
- Godine 2009. krhke bjelančevine elastin i laminin te daljnja potvrda prisutnosti kolagena (važne bjelančevine u kostima). Pronađene bjelančevine, zajedno s pronađenom bjelančevinom osteokalcin iz 2003. godine, predstavljaju sve veći problem ideji da je svijet navodno jako star. Ako su fosili dinosaurusa zaista stari desetine miliona godina, kako se tvrdi, ove bjelančevine ne bi se mogle naći.
- Godine 2012. koštane ćelije (osteocite), bjelančevine aktin i tubulini, pa čak i DNK! Uz izmjerene stope raspadanja, ove bjelančevine, a posebno DNK ne bi mogli preživjeti 65 miliona godina otkako su navodno izumrli dinosaurusi. To je dramatična podrška biblijskoj hronologiji, s maksimalnom starosti Zemlje od 6000 godina.
- Godine 2012. radioaktivni ugljenik u kostima dinosaura. Ali ugljenik-14 raspada se tako brzo da već nakon 10 hiljada godina ne bi mogao biti prisutan!
Obratite pažnju na to da su mnogi dinosaurusi pronađeni u fosilizovanom „smrtnom ropcu“, što ukazuje na smrt utapanjem, kao što to prikazuje ovaj jednominutni videozapis.
Zvijezde i planete
Postoji mnogo činjenica o našem svemiru koje prkose naturalističkim objašnjenjima, a govore u prilog Psalma 19:1, „Nebesa objavljuju slavu Božju, o djelu ruku njegovih nebeska sfera govori.“ Na primjer, retrogradno gibanje nekih planeta našeg Sunčevog sistema, te struktura vidljiva u našem svemiru.
Isto tako, supernove pokazuju svojom prisutnošću da je rasprava o milijardama godina starom svemira besmislica, dok su one zapravo u skladu s biblijskom starosti od oko 6000 godina starom svemiru, kao što to pokazuje ovaj videozapis (trajanja 45 s).
Zaključak: mi smo stvoreni, nismo evoluirali!
S obzirom na navedeno, neki čitaoci možda će se sada zapitati: „Zašto onda mnogi ljudi ne shvataju ovaj dokaz biblijskoga stvaranja i Potopa?“ Jedan od faktora je da mnogi ljudi ne shvataju razliku između eksperimentalne (operativne) nauke, koji se oslanja na opažanja iz prve ruke, dok tvrdnje o prošlosti to ne čine. Ovaj videozapis (trajanja 1 min, 6 s) objašnjava zašto se rasprave o stvaranju i evoluciji u istoriji ne mogu posmatrati, ponoviti i testirati.
Na kraju, sve to nije puki akademski interes, već ima dramatične posledice po svačiju budućnost. Vidjeli smo ovdje snažne dokaze koji ukazuje na istorijski biblijski prikaz o stvaranju i Potopu. Isus Hrist – naš Gospod i Spasitelj, govorio o Potopu u kontekstu dolazećeg suda…
Dakle, naučni dokazi nas dovode do činjenice da smo stvoreni, a ne evoluirali.[4] Živi stvorovi upućuju na dizajn. Geologija potvrđuje biblijski Potop. Genetika otkriva da naš svijet propada i da treba obnovu. Dobra vijest je da će naš Stvoritelj jednoga dana učiniti upravo to. On se brine o svakom od nas i ima plan za naše živote.
______________________________
[1] Wood, B., “Who are we?” New Scientist 176(2366):44–47, 26 October 2002.
[2] Wood, B., Did early Homo migrate “out of” or “in to” Africa?, Proceedings of the National Academy of Sciences USA, 2011; published ahead of print 15 June 2011, doi:10.1073/pnas.1107724108.
[3] Walker, T., Dinosaur herd buried in Noah’s Flood in Inner Mongolia, China, 14 April 2009.
[4] Vidi: Porijeklo života i Održivost ateističkog koncepta, Institut za izučavanje religije.